Može se reći da je svaki vojnik u neku ruku heroj. Ali naravno uvijek se ističu pojedinci, svojom hrabrošću, domišljatostu inteligencijom. Ovdje možemo popričati o nekim ljudima i događajima. Npr meni je fascinatna priča kad Marinka Antunovića Bosanca dovode u rov, praktički donose u jeku tenkovskog napda i on skida dva tenka. I kad pogodi tenk..suborci mu govore..eno ga tvoj..gori, a on kaže..ma neću ga ni gledat..i ide dalje..
Koji prezir, koja superiornost...
Ramiz Hrbatović-Ramo je nakon proboja iz Bogdanovaca u nekoliko navrata se vraćao i izvlačio starce. Nosio ih je na rukama, leđima....u proboju je bio i ranjen.
Mile Blažević-Čađo se 26. srpnja 91' u Strugi Banskoj sam raznio nakon što je skočio na srpski kamion s trocjevcem. s njim je otiša o kamion i četnici.....
ex. m. BBB ZG +40, 50-100
O Tomi Medvedu i Franji Drlji da ne govorimo
ex. m. BBB ZG +40, 50-100
Eto sam nešto napisao pa pobrisao.Ima ih dosta koje ja znam ali nekako mislim da ne bi bili "presretni" da ih spominjem.da mi ne kažu "ne seri" pa nismo ništa posebno.To je za njih bilo normalno a treba opet s njima koju pivu popiti
Koji momci tada a danas obiteljski ljudi.Eto slučajnosti sretnem jednoga od njih poslije 19 godina na kolodvoru u Vinkovcima za Uskrs, ma kako ga neću pamtiti a on me pita sjećaš li me se "avetinjo".Oni su i iznijeli rat na svojim leđima.
evo ovako ,pozdrav svom žutim mravima i pustinjskim štakorima sve do jednog su legende
Sačuvaj Bože Hrvate od srpske dobronamjernosti,bošnjačke merhametli duše i kukuriku vlade
pa topic je otvoren da se piše.
Franjo Drljo je iz ATJ Lučko. Tomo Medvid iz Tigrova. Malo se o njima zna.
Ma Inkvi nisam ja ništa u tom smislu mislio izreći da ne treba da se piše ma super je tema .Ja to nekako po svome ne znam koga bih prvoga izdvojio ništa drugo .Prvotno napisano od Inkvizitor
Sačuvaj Bože Hrvate od srpske dobronamjernosti,bošnjačke merhametli duše i kukuriku vlade
ne, htio sam reć..da je čisti višak..ono ne želim pisati o pojedincima a tema je otvorena baš da se piše o pojedincima..
neznam kak se zvao onaj decko, sto je bio na vezi u Vukovaru ili BN koji se ukljucio koloni tenkova u vezu ..... kad im je rekao .... cuo sam ja kako su Paracinci nahe.....
ili cejeni iz Borova Sela javljaju da im trebaju transporteri za prevozenje mrtvih a ovaj se ukljuci i pita treba li im drvenih pidzama za dug san ....
dobro, to su više dobre fore, to nisu herojska djela..
i to spada u diverziju jer se i na taj nacin napravi kaos kod neprijatelja
na istom podrucju je jedan decko koji je izvrsno poznavao teren po noci postavljao mine pod tenkove a u jutro kad cejeni upale tenk isti ode iz cista mira u zrak pa bezanija nastane
Izuzetnu hrabrost i volju za zivotom su pokazali decki koji su ostali u Borovu Naselju nakon pada, skriveni u novu kanalizaciju borovo komerca. Postoji prica kako su u proboj isli u uniformama JNA!
Tomo Medved..legenda
Za mene osobno...ekipa iz gardijskih postrojbi,spec jedinica Mupa 1991-1992....sve do jednog legende
sve posle bila je nadogradnja i učenje na njihovim iskustvima....... i naučili su sve nas
G.P. iz kažnjeničke bojne, nakon što si je greškom propucao glavu, nakon oporavka (a oporavio se tek dotle da mu je jedna strana oduzeta) je uvijek išao s ekipom teren (zahtijevao) jer kako bi rekao, tamo gdje ga se stavi tu će i ostati jer da i hoće povući se ne može.
ex. m. BBB ZG +40, 50-100
Željko Glasnović..dobio rafal na Kupresu, rekao da mu ostave par bombi i da se izvlače jer je sve padalo. Nisu ga ostavili, preko Bugojna do Splita. Pobjegao iz bolnice čim je mogao..vratio se na ratište..završio kao zapovjednik gardijske Bruno Bušić..brata mu Davora zarobili na Kupresu prilikom upada u Rilić..odrezali mu uho..razmjenjen nakon dvije godine..
Jesu to ona dva brata blizanca koji su dosli iz Amerike ili Kanade?
Da, to su oni..
Evo malo o ekipi sa Nuštra i Vukovara :
OKRENUO SAM CIJEV PREMA SVOJIMA
Ispovijest vojnika mobiliziranog u JNA koji je nakon zarobljavanja na ratištu Vukovara promijenio stranu i s hrvatskim gardistima nastavio braniti grad koji je do jučer napadao.
Legendarnoj protuoklopnoj postrojbi iz Borova naselja Žutim mravima jutro 26. rujna 1991. ni po čemu nije bilo posebno. Iz pravca Trpinje, po istoimenoj cesti, prema njima su krenuli tenkovi i transporteri JNA. Do tada su ih uništili desetke i «posao» koji se našao pred njma nije ih posebno uzbuđivao. Kad je jedan stari T 52 prošao križanje s Lipovačkim putem i ušao u područje poznato kao «groblje tenkova», Marko Babić podigao je portuoklopni raketni bacač Osa i pogodio iz prve. Iz tenka se nekoliko metar uvis podigao plamen i precizni strijelac mogao je zarezati još jednu crticu na oružje.
I ovoj bi priči u tom trenutku vjerovatno došao kraj da za nišaniskim spravama uništenog tenka nije sjedio tada 24-godišnji S. (podaci poznati redakciji) mobiliziran samo nekoliko tjedana prije iz jednog mjesta u središnjoj Srbiji. Nakon što je pobjegao iz tenka i sakrio se u kuću uz cestu, S. su dva dana kasnije zarobili branitelji Vukovara. Isti dan odlučio je uključiti se u obranu grada na hrvatskoj strani u postrojbi Žutih mrava i sotao je s jnima sve dok ga JNA nije teško ranila!
S. je za Jutarnji list, 14 godina od događaja koji mu je promijenio život, pristao ispričati svoju priču. Inzistirao je na anonimnosti jer njegova obitelj još živi u onom istom gradu u Srbiji, a tamo je za ovakve ispovijesti teško očekivati razumijevanje. Također, tražio je da priču posvetimo Žutim mravima jer, kaže, nema filma koji bi mogao opisati njihove pothvate.
- Taman sam se bio vratio s odsluženja vojnog roka kada mi je stigao poziv za mobilizaciju. Kao tenkist sam raspoređen u Novosadski korpus.
Trpinjska cesta
Prebacili su nas preko Dunava, a da nismo znali gdje idemo. No, kad smo dovezeni u Trpinju i tamo vidjeli gomile uništenih tenkova, sve smo shvatili – počeo je svoju priču. S. se prvidan zgrozio prizorima rata.
- Sve je bilo konfuzno. Kad smo taj dan usmjereni na Trpinjsku cestu, vrlo brzo kod Lipovačkog otvorili smo otvor na tenku i htjeli pobjeći. Preko veze su nam naređivali da nastavimo i u jednom trenu nas je «stigla osa». Počeli smo bježati, ali su s položaja JNA počeli pucati po nama – prisjetio se S.
U tom trenutku on se odvojio od ostalih i sakrio u jednu srušenu kuću uz cestu. U rukama je stiskao automat Škorpion, sjeo u sobu i čekao. Tko zna koliko bi tako ostako da u jednom trenutku baš ta kuća braniteljima Trpinjske ceste nije zatrebala za poziciju s koje su namjeravali uništiti nove tenkove. Tomislav Jakovljević i sin Blage Zadre, pokojni Robert iz postrojbe Turbo čuli su da se u kući netko nalazi.
Promjena dresa
- Uperili smo puške, grunuli unutra i vidjeli tog čovjeka kako u rukama drži Škorpion, ali ne uperen u nas nego u zrak. To ga je i spasilo jer nitko nije zapucao. Odveli smo ga u zapovjedništvo i nismo pogriješili – ispričao je Tomica, koji je zarobio S.
Kada ga je odveo u tadašnje zapovjedništvo i predao nadređenom Blagi Zadri, S. je naišao na odnos koji ga je zapanjio. Nakon što je iz džepa izvadio i pokazao poziv za mobilizaciju, Zadro se sažalio nad njim i počeo razmišljati kako da ga izvuče iz Borova. Nudio mu je opciju odlaska u inozemstvo, jer povratak prema Trpinji nije dolazio u obzir i Zadro ga je tada upitao želi li «promijeniti dres».
- U prvi tren sam odgovorio da nisam htio uopće pucati, jer nisam taj tip čovjeka, no ipak sam se predomislio. Zadro me dodijelio legendarnom Andriji za pomagača na Osi. Odmah su mi dali oružje. Kada sam vidio te dečke i spoznao da su u tom sukobu oni zapravo na pravoj strani, razmišljanja više nije bilo – zaključio je. Još istog dana, 28. rujna, kasnije će shvatiti u posljednji čas, S. je s grupom Žutih mrava otišao u Vinkovce. Kako je komunikacija Vukovar – Vinkovci prekinuta nekoliko dana kasnije, oni su nastavili borbe u Nuštru, Ceriću, Marincima i selima s druge strane opkoljenoga grada.
- Ne znam točno koliko smo tenkova i transportera uništili, ali je sigurno da su Žuti mravi među najzaslužnijima što neprijatelj nije ušao u Vinkovce. Išli smo i u nekoliko proboja prema Vukovaru, ali, nažalost, nismo uspjeli – objašnjava S. O mogućnosti da ga u nekoj od operacija zarobi JNA kaže da nije razmišljao, iako se samo može pretpostaviti kakva bi ga zastrašujuća osveta dočekala s druge strane. Umjesto toga, čak je jednom prilikom sudjelovao u akciji u kojoj je uspješno eliminiran konvoj komandanta 252. oklopne brigade JNA, prilikom ečga su zarobljeni opsežni planovi akcija. Ubrzo nakon toga, 9. studenoga S. je teško ranjen.
- Bili smo u akciji kod Jarmine i pogodila nas je granata. Bilo je i poginulih, a meni su doslovno raznesene obje noge. Liječio sam se skoro godinu dana, ali sam se oporavio – kaže.
S. je kasnije radio u 5. brigadi na obučavanju u rukovanju protuoklopnim raketama, a sudjelovao je i u operacijama na južnom bojištu te akciji Maslenica. Kasnije je kao 80-postotni ratni invalid umirovljen i danas živi u Zagrebu, gdje se i oženio. Njegovi suborci su sugalsni u tome da je riječ o čovjeku koji se dokazao u najtežim situacijama i zbog toga ga smatraju «čistim kao suza» te jednim od ljudi koji su za Hrvatsku napravili puno. – Na dane kada sam sa Žutim mravima branio Vukovar uvijek ću biti ponosan – zaključio je S.
Izvlačio ranjenog Vjeku Čuljka
Tijekom borbi koje su Žuti mravi protiv JNA vodili u Nuštru i selima okruženja S. je jednom prilikom sudjelovao i u izvlačenju teško ranjenog Vjeke Čuljka, danas kontroverznog poduzetnika i suvlasnika diskoteke The Best. Iako si ne želi pripisivati nikakve zasluge, činjenica je da je S. možda i najzaslužniji što je Čuljak preživio ranjavanje. – Bili smo u akciji uništavanja tenkova i Vjeko je nagazio na minu koja mu je raznijela nogu. Skinuo sam pancirku i podvezao mu nogu iz koje je liptala krv. Uspjeli smo ga izvući i čovjek je, nasreću, spašen – ispričao je S.
Napisao: Krešimir Raguž
Jutarnji list, 4. prosinca 2005
Sačuvaj Bože Hrvate od srpske dobronamjernosti,bošnjačke merhametli duše i kukuriku vlade
Inkvi nikada neću zaboraviti oko tih razmjena kada sam išao i do njega radi jedne razmjene kada je rekao.Neka leži.Kao i ostali.Dok svi ostali ne budu razmjenjeni ne mora ni on izaći.A tako je na kraju i bilo razmjenjen je zadnji A govorio je o svome bratu.Nikada neću zaboraviti.A brat mu je razmjenjen nakon niza neuspjelih razmjena mislim kod Slavonskog broda .Jer sam i ja čekao na razmjenu jedne osobe.I zamisli gledajući tv sa majkom jednoga od razmjenjenih tada ugledam na HRT baš kako ih razmjenjuju.Nakon možda pola sata zazvonio je telefon kada su nam iz ministarstva i službeno javili da je razmijenjen sa bratom od Glave i da dođemo u Zagreb po njega .Razmjenjeni su zajedno 93 zaboravio sam točan datum.
Sačuvaj Bože Hrvate od srpske dobronamjernosti,bošnjačke merhametli duše i kukuriku vlade
Pravila pisanja poruke
Odgovori s citatom