Dr. Stjepan Razum je sve lijepo objasnio u svom interview-u Hrvatskom Listu. Iznio je cinjenice - i teze - koje smo kolege i ja pisali godinama vec po internetu (posebno forum.hr). Posebno je zadovoljstvo kada netko renomiran i priznat iznese te iste povijesne cinjenice.
Hvala Razumu! I prezime mu je skladno i primjereno! Ni to slucajno nije!
Razum nije iznio nikakve činjenice, već ljigavu propagandu.I s razlogom se pljucka po njemu.Svaki normalni čovjek bi se trebao ograditi od njegovog teksta, a pogotovo mi hrvatski nacionalisti (sebe takvim smatram, pa otud "mi").Njegov tekst nije ništa doli još jedan šamar borbi za istinu i sramota među onima koji vole Hrvatsku.Sad će svakome koji će htjeti pobliže istražiti problematiku Jasenovca mahati ispred nosa s Razumovim tekstom.Hrv. desnica kao da nema dovoljno problema, nego se još i ovakvi redikuli moraju trpati joj na leđa.Kao da onaj tragikomični Miljak i njegov HČSP nisu dovoljni.Zapravo, usudio bih se reći, da Razum nije svećenik i da se nalazimo u bližoj prošlosti, da je Razum KOS-ovac.Barem se tako ponaša.A ja jednostavno ne vjerujem da ima ljudi koji mu vjeruju.A gle vraga, opet ih se nađe.Redikul do redikula.Ništa različitiji od Josipovića ili Pusićke.Prvotno napisano od TheBronxBomber
Inače, otkad je to Razum "renomiran i priznat?"Tko ga to priznaje?Da li bi on bio "priznat i renomiran" da nije napisao onu sramotu?
Posljednje uređivanje od Jager : 04-09-2012 at 21:02
A najljepsa stvar sto je rekao u interview-u je da se samo treba govoriti istina. I nista vise. Vidis kako to vas propagandiste i optuzivace razjari. Vi bi kalkulirali; prebrojavali, kemijali - pronasli nekakvu ravnotezu. Jebes to.
Covjek je rekao istinu i to je sve. Izjedite se.
Renomiran je i priznat samo time sto se ne preziva Goldstein. :wave
I mene zanima što je Razum krivo rekao.
A jager nije propagandist nego naš čovjek. Što mi uvijek moramo jedan na drugog skakat zbog malog razmimoilaženja.
Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 05-09-2012 at 01:48
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Razvidno je iz Jagerovog upisa da on smatra kako govoriti i pisati istinu nije dobro - jer je to van zadanog okvira i van sablona koji su nametnuli one snage koje kontroliraju diskurs. Odnosno, Jager smatra kako je govoriti istinu kontroproduktivno. Mozda. Ali samo i jedno unutra nametnutog okvira. Govoriti istinu, vidis, "daje municije" hrvatskim neprijateljima. Je. Municija na bojnom polju koju ionako potpuno kontroliraju i nadziru neprijatelji. Nemojmo govoriti istinu. Netko bi mogao ugasiti Playstation.
Eto ti (anti)logike.
Posljednje uređivanje od TheBronxBomber : 05-09-2012 at 02:38
Ne misli on valjda d aje loše govoriti istinu nego da nije potpuna istina ono što Razum govori
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Ajmo ovako - Razum veli da nema dokaza za masovne zločine, i da su u arheološkim iskapanjima pronašli samo pripadnike HOS-a.Za HOS-ovce je već ovdje spomenutro, ja sam tražio neki link ili izvor o tome, nisam ga dobio.Tako da ne mogu suditi.Ali mogu reći da u iskapanjima 1964. iskopano je oko 2500 leševa, a oni nisu pripadali HOS-ovcima.Također su još sa sondama istraživali obližnje grobnice i tamo pronašli 289 leševa, nakon čega su zaključili da nema smisla dalje istraživati jer se radi o pregolemom poslu.Da li Razum smatra da ubijanje preko 3000 ljudi (arheološki dokazano, a očito ih je bilo više), a među njima i djece, nije masovan zločin?!
On veli da su za Glinu krivi četnički zločini.To nije istina.Kad ustaše izvršavaju odmazdu, to rade zbog napada na državu (napad na oružnike, rušenje telegrafskih stupova, itd.).Zločini u travanjskome ratu njih ne zanimaju.Niti se "osvećuju" - a i da se osvećuju, da li to znači da je njihov zločin onda manji?Da li to onda znači da Bleiburg i nije tako velik zločin, jer su se partizani "samo" osvećivali?
Ovaj propagandist je svoje rekao.
Cijeli intervju Dr.Stjepan Razum
http://www.hkz-salzburg.net/index.ph...605&Itemid=127
trava hvala što si postavio
olakša mi puno
hrcak.srce.hr/file/31503
Jasenovac je bio logor oba totalitaristicka rezima: prvo ustaskog od 1941. do travnja 1945., a od svibnja 1945. do 1947./1948. komunistickog. Tu nepobitnu povijesnu istinu prvi je, na temelju svojih pocetnih istrazivanja, objavio 1989. dr. Franjo Tudjman u svojim Bespucima. Od tada traje bjesomucna hajka onih, koji - znajuci vrlo dobro istinu! pokusavaju zataskavanjem svojih zlocina obmanjivati i dalje inozemstvo. Zato sada traze staviti prostor Jasenovca pod medjunarodni protektorat, nadajuci se da ce tako uz pomoc medjunarodne zajednice sakriti istinu, kao sto im je to godinama uspijevalo s Ovcarom uz pomoc UNPROFOR-a.
Sljedecih nekoliko svjedocenja ocevidaca i stradalnika Titovog Jasenovca bacaju dovoljno jasnu svjetlost sto je i nacijoj je strani istina.
Slavko Basic, tada cetrnaestogodisnjak, vraaao se 1945. s Bleiburga u zarobljenickoj koloni. Prosao je kroz mnoga sela, u nekima su prenocili. Na jednom mjestu, sjeca se: "Zaustavili smo se, prosli kapiju i videli natpis 'logor Jasenovac' ". A tamo: "Videli smo strasan prizor: gomila leseva na nekoj cistini. Prepoznao sam ucitelja koji je bio s nama prosle noci u staglju". Basic se sjeca da su prije toga u selu Rajicu videli filmske snimatelje koji su doveli neku zenu i ona je njima, zarobljenicima, pred kamerama dala mlijeka. Kad je snimanje bilo gotovo, satjerali su ih sve u stagalj. Te snimatelje doveo je cuveni Englez Fitzroy Maclean, Titov prijatelj i obozavatelj, te tako prikazao svijetu "humanost narodne vlasti!".
Stjepan Eres proveo je u Jasenovcu u prolazu 10 dana. Masovna ubojstva nije vidio, ali svjedoci da je logor bio krcat zarobljenim domobranima, ustasama i civilima. Vidio je dva zarobljenika umrla od tifusa, ali mnogi su, kaze, nestali "u noai i magli".
Dragan Ercegovic iz Krila Jasenice kod Omisa izdrzavao je dvogodisnju robiju u logoru Sisak. Nije bio ni domobran ni ustasa, nego bivsi partizan koji je pobjegao na Maltu i tamo stupio u Kraljevsku mornaricu Jugoslavije. Godine 1946., po njegovu sjecanju, kad su seljaci vea posijali kukuruz, sa jos 500 drugih zatvorenika bio je poslan iz Siska na rad u Jasenovac "rusiti zidine bivseg ustaskog logora". Ono sto je tamo vidio dugo je euvao u sebi, jer, kaze; "To nije bilo uputno govoriti". Jer: "Bili su prokopani na tom terenu jarci - kanali, oko metar i pol dubine s metar sirine". U njima su bili: "Covik do covika i izgledali su da su ubijeni prije mjesec dana. Bili su, govorili smo, svjeze mrtvi. U raznim odorama, i civilnim i vojnim". Procjenjuje da je u tim kanalima: "Mrtvih tjelesa bilo na stotine" i postalo mu je jasno: "Nisu ih mogli ubiti ustase, nego partizani", jer rat je zavrsio prije vise od godinu dana.
Ercegovic se sjeca da su i u logoru Sisak masovno ubijali zatocenike, pa su logorasi morali: "Ustrijeljene logorskim mitraljezom bacati pod budnim okom partizana-cuvara niz kosinu i samo zatrpavati zemljom."
Dr. Ivo Paspa bio je u raznim logorima od 4. kolovoza 1945. do 4. kolovoza 1948. U lipnju 1946. s grupom logorasa prebacen je iz logora Sisak-Viktorovac u Jasenova, gde su mjesec i pol dana rusili glavni zid i ciglanu bivseg ustaskog logora. Godine 1997. on daje pismeno svjedocenje:
"Posao je bio strahovito tezak, ruke krvave od opeka, hrana nikakva, a postupak prema zatocenicima krajnje necovjecan, pojajprije zahvaljujuci nekom komesaru Crnogorcu, koji je oeito imao zadatak samo vikati i mueiti nas. Zapovjednik logora bio je pristojan potporucnik, imenom Mirko.
Kako smo rusili juzni dio zida na kojem su se vidjele rupe od zrna, naisli smo na vrlo mekano i rahlo tlo, pa smo onim alatom koji smo imali procackali mekanu zemlju. Naisli smo na plitko zakopana tjelesa u odorama hrvatske vojske, kao i tjelesa u odorama na koje su bile nasivene zeljeznicarske oznake. Kako je bilo ljeto, a tjelesa jos neraspadnuta, smrad je bio nesnosan.
Taj pojas rahle, jos neslegnute zemlje, bio je sirok pet do sest metara, ali o duljini ne mogu nista sa sigurnoscu kazati, jer nas je vea spomenuti gonitelj otjerao, zaprijetivsi da ae nas sve pobiti kazemo li komu makar rijec o onomu sto smo videli. Nikad, medjutim, nisam zaboravio grozomoran prizor iz jasenovackog logora".
Matija Helman, sumarski inzenjer, robijao je u Gradiski. U saeuvanom malom dzepnom kalendaru vodio je svojevrsni dnevnik. S grupom logorasa prebacen je u lipnju 1946. na rad u jedan dio logora Jasenovac. O boravku tamo zapisao je:
"1. VI. 1946. Isli u Jasenovac za uredjenje Konacista.
2. VI. 1946. Kopanje poljskog zahoda. Uredjenje privremenog stednjaka za kuhanje hrane. Ciscenje, priprema za gradnju krusne peci i donos materijala. Izvid u logoru - vanjski zidovi.
3. VI. Zidanje krusne peci i stednjaka, poeetak. Izmjena uske pruge i stojecih obodnih zidova bivseg logora.
4. VI. Dovoz cigle i ilovace za gradnju peci i zidanje iste. Popravak resetki na prozorima osudjenicke nastambe. Pocelo sa sredenjem bunara.
5. VI. Dovoz materijala i zidanje peci.
6. VI. Zidanje peci, dovoz materijala i drva. Eiscenje i nasipavanje nastembe. Uredjenje prirucnog magazina i dolazak 20 ljudi (logorasi radnici iz Gradiske, op.a.).
7. VI. Zidanje, dovoz materijala, sute, uredjenje dvorista.
8. VI. Zidanje peci, dovoz materijala za nasipavanje stanova. Kopanje bunara. Susenje i dovoz sasa i sjeca vrba.
9. VI. Odlazak - Gradiska ".
Ing. Matija Helman umro je 1962. godine. Njegova obitelj euva taj dnevnik kao najvecu svetinju.
Pokojni monsinjor Nikola Soldo iz Petrinje bio je politicki zatvorenik u Staroj Gradiski punih petnaest godina - od 5. srpnja 1945., a njegov matieni broj u toj robijasnici bio je l. Kao mladi svecenik odredjivan je na najteze radove u tom logoru, ali i izvan njega. On svjedoci: "Od svega je bilo najteze iskapanje oko 900 leseva 1946. Iskapali smo neke civile iz Zemuna: neki su imali u dzepu i legitimaciju. Bilo je dosta i Roma za koje su pricali da su opljackali Topolu (Backu, op,a.) nakon sto je iz nje izbjeglo stanovnistvo (Madjari, op.a.) prije nego su je partizani osvojili. Iskopali smo i grupu njemackih vojnika s Urlaubscheinima (dozvole za dopust, op.a.) u dzepovima. Dr. Premru, profesor sudske medicine iz Zagreba, koji je strucno vodio cijelo iskapanje, bio je u neprilici kazati tko je i zasto poubijao te Nijemce. Bilo je proljece, dosta toplo, i zadah truljenja ljudskih tijela bio je neopisiv. Lesevi su bili povezani zicom, pa smo ih morali odvezivati da bismo ih moli iznijeti iz rovova".
Spomenuti dr.Premru bivsi je jasenovacki logoras (komunist, predratni), koji je tamo radio u upravi. Vec 18. svibnja 1945., sada kao major JNA i stalni zaprisegnuti sudsko lijecnicki vjestak, dosao je u Jasenovac kao elan prvog povjerenstva Drzavne komisije za ratne zlocine i na temelju svjedocenja prva cetiri saslusana tada prezivjela logorasa istoga dana potpisao zapisnik da je prema iskazu Milana Duzemljica utvrdeno: usmrceno od strane ustasa 1,400.000 osoba. No, iz zapisnika tih saslusanja vidi se da to nije rekao Duzemlic, nego drugi svjedok - Mihajlo Maric!
I sezdesetih i osamdesetih godina Savez boraca i tko zna tko sve s njime nekoliko su puta naknadno istrazivali na zemljistu Jasenovca: iskapanje grobnica, filmska snimanja, cak i snimanje iz zraka uz pomoc JNA. Rasclambom (samo letimicnom) intervjua prof.dr.Srboljuba Zivanovica s Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, objavljenog tek u studenome 1989., nazire se delic istine, uporno skrivane do danas: u Jasenovcu, tada vec Titovom, ubijani su masovno Hrvati. Razumije se, dr.Zivanovic to ne kaze, no opis nalaza pri iskapanju grobnica 1963. i 1964. pazljivom citatelju to potvrduje.
Savez boraca trazio je da medicinski strucnjaci izvrse iskapanje (po nepuna tri mjeseca ljeti). Jedan od clanova tog povjerenstva sastavljenog od antropologa bio je i Zivanovic. On prica: poceli su iskapanja, nalazili zrtve, no profesor ne kaze kako su znali gde bas trebaju kopati, niti koliko priblizno godina ti ostaci zrtava leze u zemlji.
O svakom iskapanju vodili su dnevni zapisnik. I tako: “Nadjen je veci broj predmeta koji su pripadali zrtvama i koji su bili nabacani preko zrtava posle njihovog bacanja u jamu". Zatim: "Velika kolicina predmeta pokazuje da su zrtve bile dovedene direktno do mosta pogubljenja i da prethodno nisu bile u logoru. Na to posebno ukazuje prisustvo nozeva, prstenja, zlatnika itd." A nadjenih predmeta u iskapanim jamama bilo je mnogo: "Karakteristicno je da je na?eno mnogo kisobrana, mnogo tekstila po cijem se tkanju vidi da predstavljaju narodnu radinost, uglavnom crne boje, salovi pleteni od vune, dosta obuce - uglavnom decje od broja 33 i manje. Mnogo flasa i opletenih balona, kasika, cetkica za zube, emajliranih posuda razlicitih velicina i oblika - do sest litara, mnogo dugmeta i perli. Zapazen je narodni vez na tekstilu sa sitnim perlama razlicitih boja".
Po nadenim predmetima Zivanovia zakljucUje: "Ostaci tekstila i stvari govore da se radilo o nasem seoskom zivlju". Ono "nas zivalj" za njega znaei srpski zivalj. No, etnografija ne poznaje kao ni laici, srpske narodne nosnje od crnog tekstila, vezene raznobojnim perlama,
sa mnogo dugmadi na njima.
O antropoloskim zapazanjima profesor kaze: "Na osnovu boje kose i oblika dlake moze se zakljuciti da se radi o populaciji koja je nosilac svetle komponente, najverovatnije slovenskog (slavenskog, op.a.) porekla. Znaci u toj raci nije bilo Jevreja i Cigana". Treba li biti antropolog pa znati da Srbi po boji kose nisu bas "populacija svetle komponente"?
Dr. Zivanovic kaze i ovo: "Tokom iskopavanja na jasenovackom terenu clanovi komisije su nalazili znatne kolicine zlatnog nakita i novca". Udubimo se u ovu izjavu: "nalazili" znaci na nekoliko mjesta, a ne nasli na jednom mjestu; zatim "znatne kolicine zlata" - ne znatnu kolicinu na jednom mjestu. Profesor nastavlja: "Clanovi ekipe su sve zlatne predmete skupili i nakon zavrsetka radova predali uz zapisnik SUBNOR-u Hrvatske". O sudbini tog zlata on zna samo ovo: "Nezvanicno su mi rekli da je doneta odluka da se ponovo zakopa u Jasenovcu. Ako je to i uradjeno, bilo bi dobro doznati koja je to komisija zakopala i gde". Vjerovati u to?
Na molbu preko tiska Saveza antifasistickih boraca Hrvatske 1998. da se ocituje gde je zapisnik, tko je potpisao prijam zlata, koliko ga je bilo i gde je ono uslijedio je do danas - potpuni muk.
Zagrepeanin ing. Ivan Rusevljan opisuje povlacenje svoje vojne postrojbe 8. svibnja 1945. iz Zagreba prema Austriji: "Ispred nas desetkilometarska kolona civila, mahom Sokaca iz Srijema i Slavonije. Oko 600 kola s konjskom zapregom. U kolima u prosjeku dva unuka, snasa, baka i ded. U svakim kolima, reee mi jedan dida, bilo je najmanje 50 sokackih dukata. To zlato su snase o blagdanima pokazivale nasiveno na svojim sveeanim haljinama, nazvanim zlatarama". Kod Dravograda kolona civila dijelom je masakrirana. Drugi dio, najvjerojatnije, upucen natrag na Krizni put. Zlatnici su, razumije se, u tom zbjegu bili usiveni u odecu, tkanina je istrunula, a zlato ostalo u jasenovaekoj zemlji. Koliko je bilo takvih kolona hrvatskih seljaka s opisanim nadjenim stvarima koje su u Jasenovcu i drugim stratistima ubile Titove postrojbe?
Dr. Zivanovic nastavlja "Mi smo svoje nalaze (zapisnike, op.a.) predali u Jugoslovenski arhiv. No, drzava je ocenila da siroj javnosti ne bi trebalo da budu dostupni svi podaci". I do danas hrvatskim istrazivacima nisu dostupni...
Intervju dr. Zivanovica objavljenje nekoliko mjeseci poslije izlaska knjige Bespuca dr. Franje Tudjmana. I on, kao i drugi u Srbiji, bune se: "Jednom su se ovakva istrazivanja sprovodila i besmislica je tvrditi da pod njivama Jasenovca lezi tek trideset-cetrdeset hiljada zrtava". Te brojke nasih strucnjaka odnose se samo na zrtve ustaskog logora. Ali za Titov Jasenovac tek treba istraziti i utvrditi koliko je tisuca i tisuca hrvatskih zrtava u njemu poubijano i pobacano u jame pod njegovim njivama. A za to trebaju godine.
Neistinita je tvrdnja da su partizani u svibnju 1945. u Jasenovcu nasli samo rusevine i zgarista, jer su navodno ustase sve razorili da bi sakrili istinu. Eak iz izjava nekih srpskih "strucnjaka" za Jasenovac moze se nazrijeti istina: logorske zgrade i postrojenja bili su - uslijed saveznickog bombardiranja (uz zrtve) - dijelom osteaeni, no velikim dijelom saeuvani, a sustavno je sve unisteno tek pedesetih godina. Milan Bulajic, glavni "genocidolog", kaze: "U stvari, ustaski logor Jasenovac nije oslobodjen. Cetvrta brigada 21. srpske divizije 2. maja 1945. prije podne usetala je bez otpora, ustase su (ga) vea napustile". Ljudi u njemu nije bilo. U izvjestaju Zemaljske komisije Hrvatske iz 1945. stoji i ovo: "22. travnja 1945. citav dan i citavu noc ustase su bili zaposleni time da miniraju jednu tvornicku zgradu za drugom, radionicu za radionicom, skladiste za skladistem, baraku za barakom i da tako izazivaju eksplozije i pozare. Tako se citav logor pretvorio u uzarenu baklju, a njime je odzvanjao tutanj eksplozija".
No, Antun Miletic, pukovnik JNA, ravnatelj Vojnoistorijskog instituta u Beogradu pise 1987. godine: "Jedinice 21.. srpske udarne divizije postavile su obezbedjenje oko bivseg logora. Posle izvrsenog uvidjaja maja 1945., odnosno nakon odlaska komisije, po elo je raseiscavanje logorsko; prostora, koje je trajalo sve do 1951."(!). Miletic nehotice odaje i ove istine: "Zasto nije sacuvan (sic!) odnosno obnovljen nijedan od logorskih objekata, odgovor se ne moze dati ni do danas" (1987.!). Zatim: "Granik iznad Save koji je sluzio za ubijanje i bacanje logorasa u Savu, srusenje 1948.(!) godine. Logor je sravnjen sa zemljom i porastao u korov i siblje. Tragajuci za dokumentima tko je dao zeleno svetlo da se rascisti logor Jasenovac i sve (?) zaboravi, istima se za sada (1987., op. a.) nije moglo uci u trag". Podsjetimo se: od 2. svibnja 1945. do potpunog rusenja logora 1951. njime nisu upravljali ustase...
Invalid domobranski casnik Eduard Miksa jedan od samo 156 prezivjelih zarobljenika ranjenika logora Precko u Zagrebu 1945., kojih je bilo ukupno 13.672, svjedoci da su mu se nakon niza godina: "Javljali prijatelji iz logora Precko koji su pukim slucajem prezivjeli Jasenovac. Oni svjedoce da su kolone Kriznog puta koje su se od Siska dolinom Save kretale prema istoku zemlje zaustavljali vojnici 21. srpske divizije u selima Plesnom, Krapju, i Drenovu Boku, Novskoj i drugde, a potom ih odvodili u Jasenovac, gde su pobijeni bez istrage i suda. Jednostavno su proglasavani 'ustasama' i ubijeni".
Mnogi od posljednjih ustaskih zatoeenika Jasenovca stupili su 22./23. travnja 1945. poslije proboja (i povlacenja ustasa) u postrojbe 2l. srpske udarne divizije. Jedan od dvadesetak i vise Zidova iz nje, Jakov Avrama Kabiljo, pismeno svjedoci: "Sa partizanima sam bio u borbi od Banove Jaruge, 9. maja smo prosli kroz Zagreb i nastavili prema Sloveniji.
24.maja smo se vracali kroz Zagreb, isli pjesice (1) do Slavonskog Broda, nastavili put sve do Pirota "(1).
Predsjednik Saveza antifasistickih boraca Hrvatske mr. Ivan Fumic uporno ponavlja: "Povijest opovrgava tvrdnju o poratnim pogubljenjima u Jasenovcu". Slavko Goldstein kaze: "Tvrdnja da 'za razliku od drugih logora smrti 'logor Jasenovac 1945. nije bio zatvoren i da su ga nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata komunistieke vlasti koristile u kaznene svrhe, naprosto nije istina". I dodaje: "Poslijeratni logor Jasenovac izmisljen je tek nedavno, premda o tome nema traga u dokumentima ni u svjedocenjima prezivjelih logorasa".
O strogo euvanim tajnim sluzbenim jugoslavenskim dokumentima o poslijeratnim u logorima zasada samo ovo: neki od njih stigli su, ipak, i do hrvatskih istrazivaca.
A sto se tiee tvrdnje o "nepostojanju traga u svjedocenjima prezivjelih logorasa", treba istaknuti: ima prezivjelih logorasa komunistiekog Jasenovca, no za razliku od ustaskog logora nitko od njih nije pusten, nego su pobjegli, cak i iz jame, samo ranjeni, kao onaj jedan jedini branitelj iz Ovcare.
I na koncu iskaz pred dva svjedoka jednog Hrvata prezivjelog stravicnu egzekuciju u Titovom Jasenovcu. Po njegovu zahtjevu ostaje, zasada, samo NN, jer se boji za svuju obitelj. Naime, glavni naredbodavac te egzekucije, cije je ime svjedok naveo, ziv je jos, a bio je jedan od najvisih duznosnika Ozne, zatim Udbe u Jugoslaviji.
Sredinom svibnja 1945. odveli su ga s grupom mjestana iz kraja stradalog od cetnika i u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu. Imao je 16 godina. Putem kroz druga naselja partizani su sakupljali sve vise ljudi i u Jasenovac, po prosudbi svjedoka, stiglo ih je tada oko pet tisuca. Zatvoreni u barake, pratili su odvo?enje nekuda grupe po grupe, od kojih se nitko nije vracao. Dosao je red na njega. S grupom stigao je na obalu Save i ugledao rovove s ubijenima prije njih. Naredjeno im je kopati jamu u koju ce ih ubijene pobacati. Onima u vojnim odorama naredjeno je skinuti se do donjeg rublja uz stravicnu cinicnu izjavu: "mrtve cemo vas baciti u Savu i otplovit cete do Beograda da se vidi kako su ustase ubijali Srbe". Tako su i ueinili. Nasi znanstvenici su pomnim proucavanjem nekih fotografija, prikazivanih do danas kao dokumentaciju o ustaskim zlocinima u Jasenovcu, otkrili, navedimo samo to, dugmad na domobranskim odorama.
Preostali iz grupe pokoseni su strojnicama. Svjedok je pao, ali je bio samo ranjen. Nocu se uspio izvuci i, neprimijecen, krenuo svome mjestu. Usput su mu neki ljudi pomogli. Stigao je u svoj dom, ali jedan clan obitelji, uplasen, odveo ga je u Oznu da se prijavi. Na naredbu: "Pricaj!" rekao¸je sve. Glavni koji ga je saslusavao bio je do jucer cetnik, vidjali su ga s kokardom na celu. I tada mu je receno: "Ovo si rekao sada i nikada vise nikomu ni rijeci. Inace - nestat ces i ti i cijela obitelj." I sutio je do prije dvije godine.
O Titovom logoru Jasenovac sakupljeno je vec relativno dosta materijala, no jos nije vrijeme da se sve objavi. Istrazivanja se nastavljaju.
Pred hrvatskom historiografijom, ali i politikom i diplomacijom stoji krajnje vazna zadaca: uspjesnim promicanjem istine upoznavati inozemstvo da se pod imenom logor Jasenovac ne podrazumijeva samo ustaski logor do 1945., nego i poslijeratni komunisticki koncentracijski logor Titove Jugoslavije samo za Hrvate. Sirenje te istine jedan je od prioriteta u razbijanju pedesetogodisnjeg mita o Jasenovcu kao jednom od dokaza "genocidnosti" hrvatskog naroda i "bezgrijesnosti" svih ostalih, prije svega Titovih navodnih antifasista.
http://www.safaric-safaric.si/materi...20HZK_1998.htm
Vrlo ograničeno gledanje stvari.
Ovakvim upisima i ono što u tekstu odgovara istini gubi na vjerodostojnosti.Kao da čitam Puhovskoga na desnici.
torcida,45,45
Na ovom linku je gotovo ista tema , ima dosta zanimljivih upisa , kao i izvora
http://www.lupus-istina.com/forum/viewtopic.php?t=316
Ja nisam Stjepan Razum , meni je osobno zanimljivo kako se lagano razotkriva ,,istina,, koju smo bili prisiljeni naučiti i kao papige ponavljati .
I jedna nevina žrtva je previše , ali manipulacije brojem žrtava su mi osobno odvratne , bez obzira od kud dolazile , a pogotovo preuveličavanje istih .Uostalom zar prikrivanje istine ne govori više i od nje same .
U knjizi Nataše Mataušić "Logor smrti i radni logor Jasenovac 1941.-1945." nalazi se i Dodatak Slavka Goldsteina "Radna grupa Jasenovac - 1945.-1947.".
Dakle, Goldstein ne veli više "logor", nego "radna grupa". Tu spominje da se onim što se događalo nakon 22. travnja 1945. najviše bavila Ljubica Štefan - "koja nije ostala na golim tvrdnjama, već je nastojala sabrati dokaze". Zanimljivo da i Goldstein priznaje da je Ljubica Štefan "skupljala dokaze"!
Ona je bila pronašla 6 svjedoka.
GDJE STOJI ISTINA O JASENOVCU?
petak, 25 kolovoz 2006
Dobili smo dopis prof. Smiljane Šunde iz Zagreba kojeg nisu (smjeli?) htjeli objaviti u dnevnim novinama, a koji govori o malverzacijama oko povijesnih podataka o zločinu u Jasenovcu.
Pismo je odaslano svim tiskovnim medijima u Hrvatskoj, koji su se oglušili na objavu. Govori o tome kako srpska zajednica iseljenika iskrivljuje činjenice zločina u Jasenovcu, u cilju dobivanja međunarodnih političkih poena. Dopis objavljujemo u cijelosti, pa tko voli, nek' izvoli.
-------------
TKO JE ČIJA ŽRTVA
Sredinom svibnja o.g. u Slobodnoj Dalmaciji u članku novinara Ive Šćepanovića objavljeno je ono što su otkrili Josip Kljaković-Šantić i Dragan Delić: da se na internetskoj adresi Instituta za proučavanje žrtava logora u Jasenovcu nalaze i imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu, kao i imena brojnih stradalnika na brojnim drugim mjestima. Taj "istraživački" institut, kojega su 1998. osnovali američki Srbi i Židovi, u New Yorku je sredinom travnja postavio i spomen-ploču za "stotine tisuća žrtava jasenovačkog logora."
Josip Kljaković-Šantić tvrdi da, uz pomoć američkih vlasti, "znanstvena" građa spomenutog Instituta ulazi i u školski sustav SAD-a i Kanade. Navodi također da je o svemu pisao predsjedniku hrvatske Vlade Ivi Sanaderu i predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu, ali nije dobio nikakav odgovor. Budući da je u članku objavljena i web adresa vrle "znanstvene" ustanove iz New Yorka (JRI - Jasenovac Research Institute), a ona glasi: www.jasenovac.org, mnogi su pojedinci pokušali na toj adresi pronaći imena svojih rođaka, znanaca i mještana, koji su tijekom Drugog svjetskog rata stradali na bilo koji način i bilo gdje.
I sama sam se potrudila otkriti je li možda na tom "znanstvenom" popisu moj ujak, koji je poginuo u borbi s Njemcima u Crnoj Gori; kad - evo i njegova imena. Provjerila sam za još neke rođake, a potom sustavno i za druge poginule ili umrle mještane svoje rodne Podgore, gdje se (kao i u ostalim malim mjestima) svi međusobno poznaju. Potrudila sam se pregledati i matične knjige umrlih, te se raspitati kod rodbine poginulih i stradalih. I tako sam, posredstvom "znanstvenog" instituta iz New Yorka, došla do zanimljivih spoznaja i otkrića.
Pogledajmo malo taj primjer male Podgore, mjesta koje je u vremenu Drugog svjetskog rata imalo 1500-1600 stanovnika. Prema "znanstvenom" popisu iz New Yorka u Jasenovcu je stradalo ukupno 102 (stotinuidvoje) Podgorana. Tu su osobe koje su stradale na raznim mjestima i na razne načine: partizani koji su poginuli širom ondašnje Jugoslavije (od Biokova, Brača i Hvara, preko Bosne i Crne Gore do Trsta), oni koji su umrli u zbjegu (neki na Visu, neki u Italiji, a najviše njih u El Shattu), tu su i žrtve četničkih pokolja, te žrtve talijanskih fašista. Na tom "znanstvenom" popisu je i jedna žrtva savezničkog bombardiranja Splita, te jedna žrtva bombardiranja Podgore. No, "znanstveno" su svi oni stradali u Jasenovcu.
U stvarnosti: u Jasenovcu je stradao jedan, jedini Podgoranin - to je bio Mate Mrsić Jurin, rođ. 1917. godine. Svaka pojedinačna žrtva nepravedna je i vapije Bogu. No, tako vapije i onih 18 žrtava - Podgorana koji su stradali od partizanske ruke i čija imena do 1990. nisu nigdje bila niti su smjela biti zapisana (zanimljivo je da se ni jedna od tih 18 žrtava nije našla na "znanstvenom" popisu njujorškog Instituta).
Ima još "znanstvenih bisera": od 102 imena s popisa - četiri osobe upisane su dva puta kao žrtve i to s izmijenjenim godinama rođenja, a jedan je Podgoranin s dva imena (Ivan-Vojko Kunac sin Marijanov) upisan kao dvije osobe: Ivan Kunac i Vojko Kunac. Netočno su navedene godine rođenja za još četrdesetak osoba. Ima pogrešaka i u imenima: Jože i Jozo umjesto Joze, Krasan umjesto Krasin, Neđeljko umjesto Nediljko, Anto umjesto Ante, Tomo umjesto Toma, Čedomir umjesto Čedomil, Lovro umjesto Lovre, Vico umjesto Vice, Stope umjesto Stipe, Pavo umjesto Pave. U jednom slučaju zamijenjeno je ime oca i sina - Pivac Ante Gabrin umjesto Pivac Gabro Antin. Ženskim žrtvama je kao ime oca upisano ime muža. Itd.
Posve sigurno - o propustu ne može biti riječi. U svemu ima i previše sustavnosti. Napominjem da se za svaku "jasenovačku žrtvu" s popisa JRI-a navodi 5 podataka: ime, prezime, ime oca, mjesto rođenja, godina rođenja. A gotovo svakoj od 102 "žrtve" iz Podgore upisan je po jedan netočan podatak. Ne računajući, naravno, osnovni netočan podatak - mjesto pogibije (netočan, tj. lažan za sve, osim za jednu podgorsku žrtvu). Kaže se: Tko radi, taj i griješi. Očito njujorški "znanstvenici", okupljeni u Jasenovac Research Institutu, premnogo rade. Pa i griješe. Samo na primjeru Podgore broj su jasenovačkih žrtava povećali za točno stotinu puta. Ako su slično radili i s drugim mjestima - lako je izbrojiti, odnosno procijeniti koliki je stvarni broj stvarnih žrtava. Ne znam samo kojom su se metodologijom služili pri istraživanja broja žrtava i u izradi popisa žrtava.
A kako je sa žrtvama iz drugih mjesta iz Hrvatske? Ja sam, primjerice, na JRI-ovu popisu potražila i imena žrtava četničkog pokolja 1942. u selu Rašćane kod Vrgorca. Naime, među tim žrtvama su bila dva nećaka moga djeda: 28-godišnji Marijan i 20-godišnji Ante, te njihov otac 63-godišnji Jure Lendić. Potražila sam i imena još nekih stradalih osoba (iz Rašćana, Korčule, Splita itd.) koje su obiteljski - podrijetlom ili ženidbeno - bile vezane uz Podgoru: svi su na popisu tobožnjih jasenovačkih žrtava.
Sastavljač "znanstvenoga" njujorškog popisa očito se koristio popisima nekadašnjeg SUBNOR-a, gdje su bila imena: palih boraca, žrtava fašističkog terora i umrlih u zbjegu u El Shattu ili na putu do njega (Hvar, Vis i Italija). Popisi tih žrtava iz svih mjesta i iz svih republika nekadašnje zajedničke države nalaze se u Beogradu, pa su "znanstvenicima" iz New Yorka bili lako dostupni. Tako su žrtve, pa i one pale od četničke ruke, sada po drugi put postale žrtve. Sve u režiji JRI-a.
No, evo dijela tog popisa (od ukupno 3248 stranica!), koji se odnosi na poginule i stradale Podgorane:
Popis Podgorana koji su "stradali u Jasenovcu"
(u prvom stupcu je slovo i broj stranice)
A-68 ANUŠIĆ IVAN (Luka), rođ. 1915. (stvarno: poginuo na Tjentištu)
ANUŠIĆ MATE (Luka), rođ. 1903. (stvarno: poginuo na Zelengori)
ANUŠIĆ NATAŠA (Mate), rođ. 1943. (stvarno: umrla u El Shattu)
B-44 BAN LJUBO (Stipe), rođ. 1914. (stvarno: ubili ga četnici u Rašćanima)
BAN MATE (Stipan), rođ. 1867. (stvarno: umro u zbjegu u Komiži)
B-112 BEROŠ ANTICA (Kleme), rođ. 1871. (stvarno: umrla u zbjegu u Italiji)
B-186 BORIĆ LUKA (Vice), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u desantu na Drvar)
BORIĆ MILOVAN (Mijo), rođ. 1926. (stvarno: ubili ga četnici kod Gračaca)
B-187 BORIĆ VICE (Marijan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
BORIĆ ANĐELKO (Ante), rođ. 1912. (stvarno: umro od tifusa u Petoj ofanzivi)
BORIĆ MATE (Nikola), rođ. 1913. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
BORIĆ RAFAEL (Vicko), rođ. 1908. (stvarno: umro od tifusa na Zelengori)
BORIĆ MARIJAN (IVAN), rođ. 1901. (stvarno: ubijen u bolnici Zlopolje)
BORIĆ JURE (Nikola), rođ. 1909. (stvarno: poginuo kod Imotskog)
D-21 DEAN IVO (ANTE), rođ. 1922. (stvarno: ?...)
DEAN IVAN (Luka), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod Imotskog)
D-44 DEVČIĆ JOZE (Marijan), rođ. 1925. (stvarno: poginuo na Čvrsnici)
D-123 DULČIĆ PETAR (Jakov), rođ. 1878. (stvarno: umro u El Shattu)
E-21 ERCEG KRSTE (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
H-47 HRABAR VJEKOSLAV(Joze),rođ.1913. (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
HRABAR NEDILJKO (Joze), rođ.1926. (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
HRABAR MARE (ž. Joze), rođ. 1888. (stvarno: umrla u El Shattu)
J-6 JAKIĆ IVAN (Mate), rođ. 1909. (stvarno: ubili ga četnici u Srbiji)
JAKIĆ KRASIN (Milan), rođ. 1941. (stvarno: umro u El Shattu)
J-131 JUGOVIĆ MATE (Marijan), rođ. 1908. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
JUGOVIĆ IVAN (Tomica), rođ. 1924. (stvarno: prezime Sumić; poginuo u ratu)
K-134 KOKIĆ ANTE (Mijo), rođ. 1867. (stvarno: umro u zbjegu u Italiji)
KOKIĆ BORIS (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na otoku Hvaru)
KOKIĆ IVAN-JOZIP (Jakov), rođ. 1921. (stvarno: umro u logoru Sisak)
KOKIĆ MIHO-ŽIVKO (Jakov), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga četnici kod Neretve)
K-264 KRŽANIĆ ANTE (JURE), rođ. 1915. (stvarno: ubijen u bolnici Zlopolje)
K-280 KUNAC IVAN (MARIJAN), rođ. n.a. (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
KUNAC IVAN-VOJKO(Marijan),rođ.1923.(stvarno: umro od tifusa u Petoj ofanzivi)
K-286 KURTIĆ MILAN (Ivan), rođ. 1914. (stvarno: poginuo u Kruševu, Andrijevica)
L-13 LAMPIĆ JURE (Ivan), rođ. 1910. (stvarno: mučili ga Talijani, umro u Podgori)
LAMPIĆ STANKO (Ivan), rođ. 1920. (stvarno: poginuo kod Vrgorca)
L-48 LETICA VICKO (Mate), rođ. 1925. (stvarno: poginuo u Moslavini)
LETICA PETAR (Mate), rođ. 1918. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LETICA MATE (Jure), rođ. 1882. (stvarno: ubili ga Njemci u Biokovu)
LETICA JAKOV (Joze), rođ. 1864. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ŠIMUN (Nikola), rođ. 1874. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA ĆIRIL (Mate), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LETICA LJUBO (Ivan Stipin), rođ. 1923. (stvarno: poginuo na Korčuli)
LETICA PETAR (Ivan Nikolin),rođ.1921. (stvarno: poginuo kod Trsta)
LETICA PETAR (Ante), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u Posušju)
LETICA SLAVEN (Mate), rođ. 1944. (stvarno: umro u El Shattu)
LETICA IVAN (Joze), rođ. 1864. (stvarno: ubili ga Talijani)
L-95 LUCIĆ LJUBO (Šimun), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
LUCIJETIĆ ANTE (Stipan), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-82 MARINOVIĆ IVAN (Marijan), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-175 MIHOTIĆ DUŠAN (Stipan), rođ. 1917. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-219 MILIČIĆ SLAVKO (Ćiril), rođ. 1922. (stvarno: poginuo u savezničkoj vojsci)
MILIČIĆ NEVENKA (Nediljko),rođ.1944. (stvarno: umrla u zbjegu u Italiji)
MILIČIĆ ĆIRIL (Petar), rođ. 1882. (stvarno: umro u El Shattu)
MILIČIĆ ŠPIRO (Jure Markov),rođ.1916.(stvarno: poginuo u bolnici na Zelengori)
MILIČIĆ BRANKO (Vice), rođ. 1920. (stvarno: ubili ga ustaše u Makarskoj)
M-220 MILIČIĆ BRANKO (VICE), rođ. 1920. (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ PAŠKO (Jure Antin), rođ. 1910. (stvarno: poginuo kod Šibenika)
MILIČIĆ ŠPIRO (JURE), rođ. 1922.? (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
MILIČIĆ SLAVKO (ĆIRO), rođ. 1923.? (stvarno: dva puta upisan kao žrtva!)
M-282 MIŠIĆ ŠIMUN (Miho), rođ. 1902. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
M-308 MLIKOTA MILOŠ (Jakov), rođ. 1923. (stvarno: poginuo u Maljkovu, Svilaja)
M-333 MRSIĆ SREĆKO (Stipan), rođ. 1923. (stvarno: ubili ga Talijani i ustaše u Podgori)
MRSIĆ MATE (Jure), rođ. 1917. (stvarno: ubijen u logoru Jasenovac)
N-66 NOLA DETO (Ivan Šimunov), rođ. 1912. (stvarno: poginuo kod Bola, Brač)
NOLA DINKO (Ivan Stipanov),rođ.1915. (stvarno: poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
NOLA FABIJAN (Petar), rođ. 1912. (stvarno:poginuo u Splitu-savezničko bomb.)
NOLA GRGO (Ivan), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u Dugim Njivama,Biokovo)
NOLA JOZE (Cvitan), rođ. 1866. (stvarno: umro u El Shattu)
NOLA LILI-ŠIMICA (Lovre), rođ. 1926. (stvarno: umrla od tifusa u Petoj ofanzivi)
P-54 PAVLINOVIĆ NEDA (Lovre), rođ. 1864. (stvarno: umrla 1942. u Podgori)
PAVLINOVIĆ MILOVAN(Duje),rođ.1924.(stvarno: poginuo kod Mrkonjić Grada)
PAVLINOVIĆ LJUBO (Ivan), rođ.1907. (stvarno: umro 1941. u Šibeniku)
PAVLINOVIĆ ZVONKO (Mijo),rođ.1922. (stvarno: poginuo kod Duvna)
PAVLINOVIĆ IVAN (Lovre), rođ. 1860. (stvarno: umro 1941. u Podgori)
PAVLINOVIĆ IVAN (Duje), rođ. 1912. (stvarno: poginuo u Kotišini)
P-158 PIVAC JOZE-ĆIRIL (Jure), rođ. 1921. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
PIVAC GABRO (Ante), rođ. 1915. (stvarno: poginuo u Hercegovini)
PIVAC MARE (ž. Šimuna), rođ. 1881. (stvarno: umrla u El Shattu)
R-37 RADOJKOVIĆ JURE(Marijan),rođ.1902. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
R-38 RADOJKOVIĆ IVAN (Petar), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILUTIN (Ivan),rođ.1926.(stvarno:poginuo u bolnici u Petoj ofanzivi)
RADOJKOVIĆ MILOŠ (Stipe), rođ.1923. (stvarno: poginuo u Bosanskom Grahovu)
R-160 ROSANDIĆ PAVAO (Šimun), rođ.1918. (stvarno: poginuo na Zelengori)
ROSANDIĆ MLADEN (Mate), rođ.1924. (stvarno: poginuo kod Daruvara)
S-81 SISARIĆ MILJENKO (Ante), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
SISARIĆ DRAGUTIN (Ante), rođ.1888. (stvarno: ubili ga Talijani u logoru Ploče)
SISARIĆ RUSKO (Dragutin), rođ.1921. (stvarno: poginuo na Vlašiću)
S-217 STOJKOVIĆ BRANKO (Joze), rođ.1919.(stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
S-245 SUMIĆ VICE (Ivan Tomin), rođ. 1903. (stvarno: poginuo u ratu)
SUMIĆ IVAN (Andrija), rođ. 1887. (stvarno: ubili ga četnici na Crnom brdu)
SUMIĆ MILJENKO (Ivan), rođ. 1919. (stvarno: poginuo u ratu)
SUMIĆ KARLO (Luka), rođ. 1917. (stvarno: poginuo na Treskavici, Kalinovik)
V-30 VELA ANTE (Mate), rođ. 1921. (stvarno: poginuo na Snagovu, Zvornik)
VELA NIKOLA (Pavao), rođ. 1920. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
VELA MARE (Joze), rođ. 1897. (stvarno: poginula u bombardiranju Podgore)
V-77 VODANOVIĆ LJUBO (Jure), rođ.1918. (stvarno: ubili ga Talijani /?/ u Podgori)
VODANOVIĆ ČEDOMIL (Ivan),rođ.1919.(stvarno: poginuo u Dragljanima, Vrgorac)
V-97 VRANJEŠ GRGO (Stipan), rođ. 1922. (stvarno: poginuo na planini Velež)
V-98 VRANJEŠ VITOMIR (Ivan), rođ. 1929. (stvarno: poginuo u ratu)
V-104 VRSALJKO VICE (Marijan), rođ.1919. (stvarno: poginuo u Imotskom)
VRSALJKO JAKOV (Marijan),rođ.1922. (stvarno: poginuo u Petoj ofanzivi)
Na članak u Slobodnoj Dalmaciji, spomenut na početku ovoga teksta, reagirala je samo direktorica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić, navodeći kako stoji podatak da na popisu dotičnog Instituta ima puno imena ljudi koji nisu stradali u Jasenovcu, ali da ustanova kojoj je ona na čelu, kao ni hrvatska država, nemaju veze s time. Objasnila je također da se znanstvenim metodama utvrđivanja došlo do broja od 59 tisuća jasenovačkih žrtava, ali da taj popis nije definitivan. Također i da su oni iz Spomen-područja Jasenovac negodovali zbog popisa od oko 650.000 žrtava. Direktorica Jovičić očito drži da je to sve što ona i njezina ustanova mogu učiniti.
Reagirao je i predsjednik Uprave Spomen-područja Jasenovac Slavko Goldstein: ogradio se od popisa žrtava kojim barata Jasenovac Research Institute iz New Yorka, jer da on (popis) nije mjerodavan. Predsjednik Goldstein također navodi da tromilijunska židovska zajednica u New Yorku nema nikakve veze s istraživanjima JRI-a niti s postavljanjem spomen-ploče u New Yorku, te da je riječ o angažmanu grupice od desetak Židova i grupe američkih Srba.
Pitam se: 1. - Kako to da njujorške gradske vlasti, pored postojanja tromilijunske zajednice njujorških Židova, dopuštenje za podizanje takva spomenika s lažnim podacima daju nekakvoj minornoj grupici od desetak Židova? 2. - Ako već na taj monstruozni njujorški popis nije moglo pojedinačno reagirati svih tri milijuna njujorških Židova, kako to da ih nije reagiralo tristo tisuća ili tri tisuće ili tri stotine ili samo trideset njih? Kako da se ta tromilijunska židovska zajednica nije službeno oglasila i ispričala se hrvatskom narodu i hrvatskoj državi? 3. - Kako to da se o ovome nije oglasio istinoljubivi direktor centra "Simon Wiesenthal", gospodin Efraim Zuroff?
A što radi srpska zajednica u Hrvatskoj, što rade Srbi intelektualci, koji neprestano ističu kako im je stalo do istine? Je li za njih "njujorška istina" (istina grupe američkih Srba) jedina prihvatljiva istina? Svaki je život svetost, svaki je zločin - zločin i svaka jasenovačka žrtva zaslužuje pijetet. No, zaslužuju li pijetet i žrtve koje su lažno prikazane kao jasenovačke žrtve, a živote su izgubile na stotinama drugih mjesta, stotinama, pa i tisućama kilometara dalje od Jasenovca? Kako se smije dogoditi da ih se sada ubija po drugi put?
Teorija zavjere? Naravno da nije riječ ni o kakvoj teoriji. To je praksa. I to je stvarnost, koje nažalost ni mnogi Hrvati još uvijek nisu svjesni.
_________________
I što reći nakon ovakvog teksta ?????????????
Ako u svom iskazu navedeš 5 istina i 2 laži,nisi relevantan svjedok.A takav mi je tekst dotičnog gospodina.
torcida,45,45
Nisam nigdje niti tvrdio da je Razum iznio apsolutnu i neoborivu istinu , meni su puno zanimljiviji članci objavljeni na gore postavljenim linkovima , pa čak i znanstveni radovi , tko ima volje neka pročita , ima svega ...
Gdje je jasenovačko zlato koje je primio 1964. SUBNOR?
Novosadski profesor, antropolog, dr. Srboljub Živanović u »Informativnom glasniku« Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, br. 231. od 28. studenog 1989., izjavio je u razgovoru koji je s njima vodio novinar Milan Nožica da je on bio u grupi stručnjaka koji su ljeta 1963. i 1964., manje od tri mjeseca godišnje, vršili neka (koja li po redu?) iskopavanja na određenoj lokaciji bivšeg (ustaško-partizanskog) logora Jasenovac, a na zahtjev Saveza boraca.
Naišli su na mnogo raznoraznih predmeta, bačenih na žrtve poslije njihova pogubljenja na tome mjestu, čak kišobrane, posude, košare, ostatke crne tkanine od narodne nošnje ukrašene raznobojnim perlama, mnoštvo dugmadi, dječjih cipela itd.
Stručni zaključak dr. Živanovića kao antropologa da je to »nisu bili Jevreji i Cigani« nego »seoski živalj svetle komponente«. I nestručnjacima je jasno da se ni Srbi ne mogu ubrajati u populaciju svijetle komponente, kao i da ne postoji srpska narodna nošnja od crne tkanine vezene raznobojnim perlama, čak i s mnogo dugmadi.
Uz posmrtne ostatke žrtava i te predmete, po riječima dr. Živanovića, »članovi komisije nalazili su znatne količine zlatnog nakita i novca«. Očito je da je to zlato bilo sakriveno, ušiveno, u odjeću, o tkanina je istrunila, a zlato ostalo.
Bilo je to, po svemu sudeći, zlato hrvatskih seljaka, Slavonaca koji su 1945. u beskonačnim kolskim kolonama bježali prema Sloveniji pred partizanima - prije svega pred XXI. srpskom divizijom, koja je »oslobodila« logor, a kolone Hrvata-bjegunaca, prema svjedočenjima preživjelih, odvodila u Titov logor Jasenovac, odmah ubijala i preko njih bacala predmete, ne znajući da su bacili i sakrivene dukate i drugi nakit slavonskih snaša.
Najvažnije je ovo: »Da se ne bi desilo da iz masovnih grobnica to zlato bude odneto u vreme istraživanja, ili kasnije, članovi ekipe su sve zlatne predmete skupili i nakon završetka radova predali uz zapisnik SUBNOR-u Hrvatske«, piše Živanović.
Na moje postavljeno u članku u Hrvatskom slovu (20. ožujka 1998.) pitanje o gore navedenom i zahtjev da se Savez antifašističkih boraca Hrvatske na čelu s g. Ivanom Fumićem očituje o svemu pred našom javnošću - uslijedio je do danas potpuni muk.
Zato, ne samo u svoje ime, ponavljam pitanje SAB-u i Ivanu Fumiću:»Gdje je zapisnik o primljenom zlatu? Tko je potpisao prijam? Gdje se može dobiti na uvid? Je li uveden u urudžbeni zapisnik tadašnjeg SUBNOR-a Hrvatske i pod kojim brojem i nadnevkom? Koliko je bilo zlata? Je li predan i popis tih predmeta? Gdje je arhiv tadašnjeg SUBNOR-a? Tko su tada bili predsjednik i članovi uprave poimence, jer nisu, valjda, svi pomrli pa ima netko tko bi mogao ispričati o tome ne baš nevažnom povijesnom, a skrivanom i zato nepoznatom, podatku?
Javnost Hrvatske očekuje odgovor, uz pitanje: »Gdje je sada to zlato?«
I potrebna napomena: podatci nisu »ustaški«, nego srpski-subnorovski, stari gotovo dvadeset godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, jer tadašnji (i Fumićev) SUBNOR primio je zlato 1964. godine.
LJUBICA ŠTEFAN
Zagreb
_________________
Možda to da je spisak žrtava sa stranice jasenovac.org odavno razbijen kao mit?Oni su jednostavno prekopirali popis svih žrtava u jugi (onaj od 500 000) u jasenovačke žrtve.I ljudi su ih uhvatili.Nema smisla se vraćati na njihovu mitomaniju, koju ni Goldie ne prihvaća.
Pravila pisanja poruke
Odgovori s citatom
