Geronimo

Internetska društvena mreža Facebook za mnoge je postala nezaobilazni dio svakodnevice. Drugi je pak vide kao nezajažljivu hobotnicu koja skuplja privatne podatke o svojim korisnicima.

Thilo Weichert vjerojatno je jedan od najomraženijih ljudi u kalifornijskom gradu Menlo Parku, gdje se nalazi sjedište Facebooka. Weichert je povjerenik za zaštitu podataka u njemačkoj saveznoj pokrajini Schleswig-Holsteinu i najavio je rat Facebooku. On kritizira gumb "I like", ili "sviđa mi se", koji se trenutačno mogu naći na oko 250 milijuna internetskih stranica diljem svijeta. I samo postavljanje ove "like" opcije na neku stranicu, tvrdi Weichert, Facebooku omogućuje pristup ogoromnom broju podataka.

Čak pri tom ni ne morate kliknuti na opciju "like". Jer već se i ovako može pratiti ponašanje ljudi na internetu, čak i onih koji uopće nisu prijavljeni na Facebooku. Weichert tu vidi očito kršenje zakona o zaštiti podataka u svojoj zemlji i prijeti vlasnicima internetskih stranica koje imaju Facebookovu "like" opciju visokim kaznama. Weichert je tako stao, svjesno ili nesvjesno, na samo čelo pokreta koji polako raste, a čiji se pobornici bune protiv, čini se, nezajažljive Facebookove gladi za podacima. Pri tomu kritičari na metu nisu uzeli posebno ovu društvenu mrežu ili društvene mreže općenito, već ponašanje ovog američkog koncerna, vodećeg u svijetu u ovoj branši. Jer reputaciju hobotnice koja svojim pipcima nezajažljivo lovi podatke, Facebook si je više ili manje zasluženo stekao.

Nemoguće uklanjanje podataka

U kolikoj mjeri Facebook u pozadini uistinu skuplja i procjenjuje podatke, prije nekoliko je mjeseci iskusio jedan student iz Austrije. On je Facebook primorao da objavi koje je podatke o njemu pohranio. Na taj upit dobio je odgovor s popisom podataka na ukupno 1.200 stranica fomata A4. Dvije su stvari ovog 23-godišnjaka posebno šokirale: podatke koje je on bio uklonio, odnosno bacio, Facebook je i dalje držao u arhivi. Navodno izbrisani podaci i dalje postoje u Facebookovim arhivama, uz naznaku da ih je Facebookov korisnik uklonio sa stranice.

Kao drugo: izgleda da Facebook traži i kombinira podatke i izvan vlastite mreže. Austrijski je student među svojim podacima pohranjenim kod Facebooka otkrio i e-mail adrese, koje su doduše bile njegove, ali ih on sam nikad nije upisao na Facebookovu stranicu. Tvrtka si je očito ove adrese nabavila negdje drugdje na internetu. Tako na kraju za svakog korisnika Facebooka postoji podrobno sastavljen profil. A ti su profili temelj za komercijalni uspjeh ove američke tvrtke. Facebook zarađuje milijarde tako što analizira podatke svojih korisnika, sastavlja korisničke profile i potom ih prodaje svojim klijentima za reklamne svrhe.

Kritike na ovakvu poslovnu praksu do sad su bile relatino male. Za velik broj ljudi je Facebook jednostavno postao važan dio njihove digitalne svakodnevice. I to u tolikoj mjeri, da ni ne dovode u pitanje što to Facebook radi . A u "analognoj" svakodnevici teško da bi netko pristao na ovakve uvjete suradnje. Tko bi prihvatio da pošta, kad bi čak sva pisma i pakete i besplatno transportirala, zauzvrat sebi dala pravo pročitati ove sadržaje da bi oni kasnije mogli biti korišteni u reklamne svrhe? Nekog tko dobija jako puno pisama iz SAD-a, koji možda tamo ima rodbinu i prijatelje, mogli bi zanimati jeftini letovi za SAD. Na taj bi način i pošta svoje usluge pismonoše mogla finacirati na jedan sasvim drugačiji način.

Što Facebook i njemu slični prosljeđuju tajnim službama?

Uz komercijalnu procjenu podataka, ide i to da još nije skroz jasno, u kojoj mjeri do podataka na Facebooku pristup mogu imati tajne službe. Niti Facebook niti ove službe ne daju si gledati u karte. No postoje izvješća po kojima čak i totalitarni režimi poput onih u Iranu ili Siriji koriste Facebook da bi detektirali protivnike režima ili njihove simpatizere. Google, koji i sam posjeduje ogromnu bazu podataka, nedavno je priznao da mu iz cijelog svijeta stižu upiti od sve više vlada. Imaju li posebno američke tajne službe neki izravan dostup podacima s Facebooka, nije jasno. No sigurno je da ovakve velike baze podataka kao što su Facebookova ili Googlova izazivaju radoznalost i želju.

Najavljeni napad hakerske skupine "Anonymous" na Facebook, koji je najavljen za danas (5.11) upućen je upravo protiv ovakve gladi za podacima te neinformiranosti brojnih Facebookovih korisnika. Ovim se korisnike želi "prodrmati" i ukazati im na to s kakvom tvrtkom imaju posla. Facebook je na ove najave napada na njega regairao prilično opušteno.

No neovisno o tomu hoće li ova "Operacija Facebook" imati kakvog odjeka, postavlja se pitanje žele li Facebookovi korisnici uopće da ih se "prodrma". Čak je i povjerenik za zaštitu podataka Schleswig-Holsteina Thilo Weichert do sad pobrao prije svega kritike, i to čak i iz vlastitih redova. Tako je na primjer i sama pokrajinska vlada Schleswig-Holsteina odbila ugasiti svoju Facebook stranicu. Štoviše, korisnici sada na njoj raspravaljaju prije svega o navodnoj "ograničenosti" odnosno "hiperaktivnosti" Thila Weicherta. Jer onaj tko želi biti spašen, mora prije svega primijetiti da se uopće nalazi u opasnosti.

Autor: Jörg Brunsmann/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: S. Matić

(DW)

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15512755,00.html

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15484563,00.html