Humphrey

Tijekom godina bili smo svjedoci raznih prosvjeda diljem svijeta gdje su u prvom planu bili zamaskirani mladi ljudi koji su sebe nazivali anarhistima.

Činilo se da kod nas nema anarhista, opet smo kaskali za zapadom, ništa novoga u ovoj žabokrečini. Hvala Bogu, prevarili smo se, oni postoje i uvijek su i postojali kod nas.

Bili su tu pred nama samo ih nismo prepoznali, nismo ih htjeli prepoznati jer njihov žar u nama budi osjećaje gorčine i gađenja nad vlastitim životom i konfomizmom koji nas vodi kroz taj život.

Naravno i danas je teško stupiti u kontakt sa anarhistima u Hrvatskoj, oni kao glavni neprijatelji represivnog aparata i dalje egzistiraju u novinarsko književnom polusvijetu u koji se mi obični smrtnici ne usudimo stupiti.

Nakon višemjesečnog truda stupili smo u kontakt sa dvojicom istaknutih pripadnika anarhističkog pokreta u Hrvatskoj. Zbog poznatih okolnosti tražili su da ostanu anonimni tako da ćemo im samo inicijale objaviti.

Zanimljiv detalj je da su obojica splićani, naravno to nikome tko poznaje Split nije čudno jer anarkišti možda tamo nisu nastali ali su postali autohtoni proizvod Splita.

Ne želim vas zamarati sa mjerama predostrožnosti koje su bile potrebne kako bi se naš sastanak u kafiću na zagrebačkoj špici uopće održao ali samo reći ću kako sam takvo nešto vidio samo u filmovima o Bondu i na zadnjem sastanku sa jednim urbanim građaninom Zagreba i članom SDP-a koji je sve ovo vrijeme glasao za Milana Bandića.

Uglavnom B.D. i V.I. su dva anarkišta za koje nikad ne bi ste to po izgledu zaključili.Dragi čitatelji, vjerojatno svaki dan prođete pokraj njih a da i ne znate kako su to dva prekaljena borca protiv ove države čiji ih represivni aparat nemilosrdno progoni. Pa sad vi uživajte u svojoj šetnji placom.

B.D. kako je živjeti u državi koja vas nemilosrdno progoni zbog vaših stavova i ideologije?

Pa znate ja vam i nemam baš takvih problema, štoviše čak imam i podršku.

Želite reći kako vam u Hrvatskoj pružaju podršku?

Ohh, nisam znao da vi ne znate, pa ja vam ne živim u Hrvatskoj nego u Srbiji.

Na taj aha trenutak sva trojica smo se gromko nasmijali.

Znači vi ste morali pobjeći iz Hrvatske zbog svog djelovanja?

Ne baš, bila je to kombinacija ljubavi i posla. Iako treba reći kako sam tek iz Beograda vidio pravu prljavštinu koja prekriva hrvatsko društvo.Tek u Srbiji se digla ta magla koja natkriva Hrvatsku. U Srbiji je moje djelovanje dobilo novu dimenziju.

Pa da, mnogi veliki intelektualci iz Hrvatske su tek u Srbiji uvidjeli svu bezobzirnost i pokvarenost hrvatske države.Zbog čega je to tako?

Teško je reći, ima nešto u srpskoj vodi hahaha. Šalim se, objektivnost, to je ključ.Barem po meni, naime Hrvati su poznati po tome da ne mogu samokritično sagledati svoj život dok srbi nemaju problema sa ukazivanjem na zlo koje obitava u Hrvatima.Ja sam i prije sudbonosnog odlaska u Srbiju bio kritičan ali nije to bilo to, ako me razumijete.

V.I i vama srpsko stanje uma pomaže u širenju anarhističke poruke, zar ne?

Tako je, pišem za Novosti, mali list srpske nacionalne manjine.

Znači i vi ste prepoznali važnost srpstva za anarhističku ideju u Hrvatskoj?

Naravno, za razliku od kolege B.D. ja se nisam morao seliti hahah.
Srbi su oduvijek avangarda društva, avangarda kojoj mi anarhisti težimo.Evo Srbi su prvi prepoznali opasnost tuđmanizma i uzeli oružje u ruke dok smo mi polako kaskali za njima.Tek smo ih mojim zapošljavanjem u Novostima dostigli.Sada idemo istim pravcem u stvaranje bolje države, još joj ne znamo ime.

Moram priznati malo me čudi to "stvaranje bolje države", zar vi anarhisti ne mrzite baš svaku državu?

U životu su kompromisi važni, a treba reći, ne sumnjam kako će to kolega B.D. potvrditi, kako nije isto anarkišti u Hrvatskoj i državi u kojoj vlada srpstvo.Mi anarkišti mrzimo državu, srbi mrze Hrvatsku i tako se nađemo na pola puta.Srpstvo je po nas ugodno, i jedni i drugi mrzimo hrvatstvo.

Zanimljiv stav, ali Novosti financira RH, kako na to gledate? Kako se to uklapa u vaš svjetonazor?

Opet strateški kompromis. Treba igrati po pravilima do pobijede. Naime bez tog novca nema ni Novosti a bez Novosti ja nemam gdje pisati. Shvaćate, mi, mislim na nas anarkište i srbe, igramo po pravilima ove mrske države dok ne budemo u mogućnosti da stvorimo bolju u kojoj ćemo naplatiti Hrvatima poniženje prihvaćanja njihovog novca.

I to je sve od to intervjua, zanimljivo, ali mnoge teme su ostale nepokrivene. Naime dok sam ja gledao u bilješke njih su se dvojica nervozno vrpoljila gledajući oko sebe. Dok se konobar približavao sa računom njih su dvojica nestala brzinom vjetra.Nesumnjivo je konobar bio netko iz sistema.

Kao zaključak ove zanimljive priče treba reći kako je hrvatski anarhizam živ i zdrav i živi u Srbiji.