sagitarius

Prvotno napisano od sagitarius

Ova prića o obnavljanju tužbe „BiH“ protiv Srbije (ovo BiH nije slučajno stavljeno pod znake navoda, jer iza revizije stoji osobno bošnjački član Predjedništva, koji niti sa cjelokupnim bošnjačkim pučanstvom nije i ne može biti BiH, mada su to možda i povjerovali i pokušali da predstave MZ.), neodoljivo me podsjeća na vrijeme iz veljače 2014 godine, kada je samo dan nakon objavljivanja slične rezolucije Parlamenta Europe, došlo do rušilačkih prosvjeda u dijelu Federacije gdje žive večinski Bošnjaci, što se pokušalo determinirati socijalno-ekonomskim razlozima, mada je bjelodano jasno bilo da su prosvjedi bili čisto političke prirode, u uskoj stranačkoj sprezi sa bošnjačkim političkim estabilišmentom.

Naime još tada je struka političkih analitičara jasno ukazala na spregu između rezolucije EP-a i ovih isforsiranih prosvjeda, što je za cilj imalo odvlačenje pozornosti članica EU sa europskih deklaracija na teren sigurnosnog stanja u državi.

Analogija je više nego slučajna i ovoga puta.
Naime, kada su pokrenute aktivnosti da se u nacrt rezolucije ponovo ubace načela federalizma, jednakopravnosti i korekcija Izbornog zakona, dobrodošao momenat ranije objavljivanja namjere obnavljanja tužbe protiv Srbije, upravo je bio dan poslije donošenja nove rezolucije Europskog parlamenta o BiH.
Unatoč naporima da izlobira brisanje pojma „federalizam“ iz rezolucije EP-a, Gospodin Izetbegović je shvatio da glas bošnjaka u krugovima MZ-a nema više onu lobističku snagu od npr. prije deceniju, kada je ta ista MZ glatko prihvatala svaku želju i željicu bošnjačkih jastreba.
Pošto što su se svi njegovi lobistički napori slomili o zidine strasbourskih zdanja najviše europske strukture, nakon njegovog iznenadnog odlaska u Strasbourg dan prije izglasavanja rezolucije s ciljem da pokuša umanjiti štetu po ozbiljno pomamljeni bošnjački unitaristički diskurs, po povratku u BiH Izetbegović je odmah sazvao bošnjačke lidere, intelektualce, pravnike i vjerske službenike da mu alibiraju za već donesenu odluku da krene u reviziju sudksog procesa protiv Srbije, ponovno skrečući pažnju sa Rezolucije, po već viđenom scenariju iz veljače 2014., na sigurnosno pitanje ozbiljno narušenih međunacionalnih odnosa izdizanjem tenzija u maksimalno „crveno“, što je u krajnjoj instanci za sada i uspio pogoršavajući ozbiljno i odnose sa Srbijom, ali i izazivajući krizu vlasti u BiH bojkotom srpskih zastupnika i funkcionera, koji trenutno apstiniraju od učešća u vlasti do odluke koja bi trebala možda i danas, kako je najavljeno, uslijediti po pitanju odnosa Srba iz BiH prema institucijama BiH.

Cjelovite informacije radi valja reći da su se bošnjački „mozgovi“poodavno unazad trudili da nađu nove argumente kako bi isposlovali reviziju porcesa protiv Srbije, no definitivna odluka o zapokretanju je pala, tek pošto lobiranje u EP-u nije polučilo željene rezultate i kada je već bilo jasno da će rezolucija proći u formi koja će privremeno zaustaviti bošnjačke unitarističke težnje.

I ovoga puta iskorišten je momenat kojeg se pažljivo biralo da se objelodane spomenute namjere kako bi se odvukla pažnja zemalja članica EU sa rezolucije na iprovociranu novonastalu političku situaciju koja se bitno pogoršala u BiH, a koja je bila, kako stvari stoje, zadnji kec u Izetbegovićevom rukavu.
Upitno je da li će vrijeme koje je pred nama pokazati otrežnjenje i izlazak iz nebuloznih unitarističkih snova ili pak dalju i dublju radikalizaciju unutar bošnjačkog korpusa, ali je sigurno da će se taj prijelom dogoditi kada aktualna euroskepsa i antieuropska euforija potencirana najnovijom rezolucijom PE ,konačno budu jenjala i preovlada stav o BiH kao državi tri ravnopravna konstitutivna naroda, organizirana tako da se osigura da jedan narod ne može drugom narodu birati predstavnike u organima i institucijama vlasti i kada zaštitni mehanizmi budu osigurani principima federalizma, čija budućnost je u članstvu NATO i EU.