Nervozni listonoša

Prvotno napisano od Nervozni listonoša

Gledajući sinoć u dnevniku Nove tv prilog sa početka suđenja Draganu Vasiljkoviću (ili kako već) poznatijem kao Kapetanu Draganu koji je pomagao, početkom 90-ih godina svojoj ''braći'' – srpskim fašistima da se ''odcepe'' od ''ustaške Hrvatske'' – odnosno da Srbije preko njih otme preko 30% hrvatskoga državnoga teritorija.

''Hrabri'' Dragan je tako u početku bio boj sa slabo naoružanim Hrvatima, a čini se da je najćešće ''obrađivao'' zarobljenike koje mu je netko drugi (najčešće pripadnici Titove JNA) dovodio u njegov centar za obuku – njemu i njegovim tzv ''Knindžama''. Pa bi se oni onda iživljavali, uz njegove instrukcije, nad tim nesretnim ljudima.

On je došao u pomoć, kako se piše, ''preko'' navodne Židovke Klare Mandić, koja je, opet navodno, bila ljubavnica psihijatra Radovana Karadžića. I ona je pomagala aktivno srpsku stvar ali se nekome zamjerila pa su je u Beogradu – likvidirali.

I eto tako – nakon što je vidio da je hrvatska strana počela jačati i da bi moglo biti problema ili možda zbog srpskih sve ćešćih svađa u tzv: Republici srpskoj Krajini – Draganče se vratilo u Australiju ali mu je došlo na naplatu ono što je početkom '90-ih ''radio u Hrvatskoj'', pa je na osnovu međunarodne tijeralice koju je raspisala Republika Hrvatska najprije uhapšen i zatvoren u Australiji, a nakon toga je, nakon višegodišnjega čekanja u australskom zatvoru i izručen Republici Hrvatskoj da mu se sudi.

I počelo suđenje jučer u Splitu uz neviđene mjere osiguranja u i oko sudnice.

Na prvom ročištu – dobro ostarijela i olinjala ''srpska junačina'' me svojim istupom prisjetila na onaj davni razgovor – opet psihijatra – četnika Jovana Raškovića i Franje Tuđmana – u kojem Rašković, između ostalog, Tuđmanu – o svojim sunarodnjacima Srbima govori:

''To je lud narod, ja sam psihijatar, to je lud narod. Ja vam to kažem da je lud (....). To je lud svijet. Oni su naoružani - neviđeno. To je svijet koji je naoružan, isto kao i komandosi''. (nakon što je ovo izašlo u javnost Jovo Rašković je – ispao iz igre za vođu Srba u Hrvatskoj, a Rašković je – samo nekoliko godina kasnije pod nikad razriješenim okolnostima – pronađen mrtav (isto kao i već spomenuta Klara Mandić).

Dakle u rečenom prilogu Kapetan Dragan govori u sudnici:

- Kako je on voleo jako svoju domovinu i kako ju je samo došao braniti Yugoslaviju
- Kako je laž da je on ikoga mučio i ne daj bože ubio
- Kako su svi njegovi zarobljenici koji su razmjenjeni o njemu govorili samo biranim riječima
- Kako on u Australiji ima mnogo prijatelja Hrvata
- Kako u svojoj kući (valjda na zidu) drži sliku ni manje ni više nego hrvatskoga generala Ante Gotovine
- I da je na kraju krajeva sve ovo što se u sudnici protiv njega čita samo jedna velika laž!

Ovo prvo sa Yugoslavijom – ima ona reklama koja se sad često vrti u PP-u, a koja kaže:

''Kad je drama tu je mama (Yugoslavija)''.

Poziva se na Jugoslaviju – Draganče – ta neće – zlo ne bilo na ''Veliku Srbiju''!!

A zapravo – laže Kapetan. Što je radio – zapravo?

Evo ovo:

http://www.vecernji.hr/hrvatska/pobi...lavije-1112630

MOKRI SNOVI MALOG SLOBE DAČIĆA:

Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije

Treća Jugoslavija imala bi 12 milijuna stanovnika, a činile bi je Srbija i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH

U siječnju 1992., dok se zemlja nad masovnim grobnicama na Ovčari i drugdje po Hrvatskoj još praktički nije ni osušila, današnji ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić napisao je novinski članak u kojem definira politiku kao “nastavak rata mirnim putem” i sanjari kako bi se od teritorija Republike Hrvatske koji je okupiran upravo srpskom agresijom i masovnim zločinima mogla stvoriti “treća Jugoslavija”.

Pod zaštitom UN-a

Sramotan članak iz pera srpskog šefa diplomacije koji danas tvrdi da je “Hrvatska najveća sramota Europske unije” ekskluzivno smo otkrili u časopisu Epoha (broj 12, 7. siječnja 1992.), čiji se primjerak čuva u Narodnoj biblioteci Srbije, ali i uregistru dokaza haaškog tribunala. Haaško tužiteljstvo je, naime, upravo časopis Epoha koristilo za izvođenje dokaza na suđenju Slobodanu Miloševiću jer je Epoha bila stranački časopis Miloševićeva SPS-a, stranke u kojoj je Dačić od 1992. do 2000.bio glasnogovornik, a od 2006. je njezin predsjednik.

“Proces izgradnje nove Jugoslavije, po treći put, svakako će ovisiti od volje naroda, građana i republika, koje u nju žele ući”, piše Dačić u tom članku, objavljenom u formi izvještaja sa skupa pod nazivom “Konvencija o novoj Jugoslaviji”. Zanimljivo je vidjeti što sve Dačić u sljedećoj rečenici definira kao “republike”: “Dosad su se za ostanak u toj novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republike Srbije i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Ukupno 12 milijuna građana”. Dačić u članku ne pojašnjava tko to, osim Miloševića i njegovih simpatizera poput samog Dačića, igdje drugdje u svijetu priznaje te navodne republike.

Ali zato, u dijelu članka koji zvuči kao da se radi o mokrim snovima malog Slobe, Dačić iznosi plan po kojem misli da bi sve te samoproglašene republike mogle steći međunarodno priznanje.

“Sve sporne teritorije treba staviti pod protektorat UN-a i plavih šljemova. TIme bi se osigurala možda i bolja zaštita srpskog naroda od agresije hrvatske vojske, ali bi se istovremeno stvorila mogućnost za izjašnjavanje stanovništva o svojoj budućoj državi (kroz 5 ili više godina). Svjetska iskustva govore da je u 90 posto slučajeva teritorijama koje su bile pod zaštitom UN-a priznato u bližoj ili daljoj budućnosti pravo na nezavisnost”, piše Dačić u svom članku u Epohi, koju je, inače, i uređivao. .............

Večernji list




Samo što se Dače tiče – nije ovo njegovo izvorno. Dača je to čuo ili ga je ''netko podučio'' – pa je Dača – napisao!

Borisav Jović je 27. lipnja 1990., rekao generalu Kadijeviću:

''' (.......) Da bi ih ja najradije isterao silom iz Jugoslavije, jednostavnim presijecanjem granice i proglašavanjem da su se svojom odlukom sami doveli u tu situaciju, ali ne znam što da radimo sa Srbima u HR. Nisam za primjenu sile, nego da ih stavimo pred svršen čin. Da se razradi akcija u tom smeru, sa varijantom da se pre konačnog isterivanja (HRV, op. NB) održi referendum (Srba u HRV, op. NB) na osnovu kog bi se odlučilo gde izvršiti razgraničenje. Veljko se slaže''.

Već 28. lipnja 1990. Jović je o istom predlogu razgovarao sa Miloševićem.

''On se slaže sa idejom o ''izbacivanju'' Slovenije i Hrvatske, ali me pita da li vojska hoće da izvrši takvo naređenje? Kažem mu da ona mora da izvrši takvo naređenje ! I da ne sumnjam u to nego mi je problem što je sa Srbima u Hrvatskjoj i kako obezbediti većinu u predsjedništvu SFRJ za takvu odluku. Sloba je dao dve ideje: prvo da se ''odsecfanje'' Hrvatske izvrši tako što će ličko - banijske i kordunaške opštine, koje su stvorile zajednicu, ostati s naše strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li hoće da ostane ili izađe, i drugo da se članovi predsjedništva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske isključe iz glasovanja o odluci, jer oni ne predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi. Ako Bosanci budu za - onda imamo 2/3 većinu. Sloba apeluje da tu odluku donesemo najkasnije za nedelju dana, ako želimo da spasemo državu. Bez Hrvatske i Slovenije - Jugoslavija će imati oko 17 milijona stanovnika, a to je za evropske prilike dovoljno''.

''SRPSKA POBUNA U HRVATSKOJ'' - Nikica BARIĆ

Dakle – samo je razlika u Dačinih 12 000 000 na sprem Jovićevih i Miloševićevih 17 000 000 stanovnika koje bi imala ta ''treća Jugoslavija'' – koja bi imala poslužiti samo kao most prema konačnom dosanjanom snu: Velikoj Srbiji (a i što je to 5 000 000 gore – dolje).

Inače ovih dana je notorni Bora Jović napisao novu knjigu o tome kako su Hrvati razvalili Srbima Jugoslaviju. Srbi je ono baš voleli, a zločasti Hrvati ušli u nju samo da im je razvale (tako misle i levičari u Hrvatskoj).

I još nešto – Srbin inače umjereni – pravi demokrata – Milorad Dodik iz Banja Luke – bivši učenik budalastog Ante Markovića zadnjeg predsjednika SIV-a bivše SFRJ i predsjednika Reformskih snaga tada te države u raspadu – otputovao u Moskvu Vladimiru Putinu da od njega zatraži podršku za odcjepljenje Republike Srpske od BiH (BiH Srbi hoće održati referendum o izlasku RS-a iz BiH i njenom priključenju matici Srbiji - Srbi u Srbiji ga kao navodno ne podržavaju u toj raboti), a vidjeli smo sinoć da mu bivši zapovijednik Armije BiH Sefer Halilović prijeti – u slučaju referenduma, Deytonski sporazum više ne vrijedi i RS pod naletom snaga Armije BiH pada za oko 15 dana.

Otišo se Dodik požaliti tati u Moskvu. Ponovno se vrlo opasno Srbi ''igraju s loptom u svom šesnaestercu''. Mogli bi napraviti kobnu grešku sa ogromnim negativnim posljedicama i to ne samo po njih.

Ali to njima nije ništa. Oni su to već jednom i uradili. Nadaju se da će uz nekog jakog, ako mu se prišlepaju, na kraju izvući i neku sitnu korist – za sebe!

A i onaj HDZ-eov Dragan Ćović - se nečemu nada...... Da bi moglo biti koristi i za Hrvate u BiH od tog srpskog referenduma!!

Eh ta crkotina YU - iako se raspala davno - još nam ostaci njene smrdljive lešine - lupaju po glavi!