Nervozni listonoša

Prvotno napisano od Nervozni listonoša

Tajna slobode leži u hrabrosti - Periklo!

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegovih, nešto malo više od tridesetak tisuća dragovoljaca hrvatskog obrambenog domovinskoga rata, su početkom 90-ih godina prošlog stoljeća imali tu hrabrost, koja se, obzirom na situaciju u kojoj su se našli, gdje nisu imali ništa, osim velikoga srca za Hrvatsku, a protivnička strana sve, graničila i bukvalno sa ludošću.

Baš se tako može i treba reći jer stvarno je ludost ići pištoljima i kalašnjikovima, bez vlastite vojske, tek sa ‘’jakim snagama MUP-a, protiv četvrte armije u Europi koja je imala podršku i iz vana i unutar raspadajuće Šugoslavije da joj silom sačuva granice (?) - i to pod samo jednim uvjetom - da to naprave brzo.

Dobrom taktikom - hrvatska strana koja nije imala ništa je uspjela ‘’ubiti’’ njihov blitzkrig, pa se cijela ‘’stvar’’ neželjeno otegla. I to unatoč činjenici što su četnicima u pomoć priskočili i pripadnici domaće ‘’pete kolone’’ (Savez komunista Hrvatske sa Ivicom Račanom na čelu) koji su prije nego su pobjegli sa vlasti razoružali vlastiti narod i državu tako što su oružije teritorijalne obrane koje joj je pripadalo vratili - tzv; JNA.

Kad se uvidjelo da ni to neće biti dostatno da srpske ubojice, pljačkaši i palikuće brzo slomiju otpor hrvatskih branitelja, odmah se i po žurnom postupku izvana sprovela akcija nametanja embarga na uvoz oružja, strani koja se grčevito branila. Čak ni taj potez međunarodne zajednice, koja je praktički njime, zavezala barem jednu ruku na leđa Hrvatskoj i tako se otvoreno svrstala na stranu agresora, nije obeshrabrio one koji su znali za što se bore i koji im je ulog u toj borbi.

Tužna činjenica za Hrvate je ta što im je tu ruku na leđa, debelim konopom, svezao nitko drugi nego ‘’njihov Hrvat’’ Budimir Leka Lončar koji je u to vrijeme bio Ministar vanjskih poslova tada već raspadajuće lešine Socijalističke federativne republike Jugoslavije.

Ta rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a kojom je uveden embargo na uvoz oružja od 26. rujna 1991., godine ne bi uopće mogla biti donesena da nije bilo ‘’našega’’ Bude i njegovih ‘’pokrovitelja’’ Engleza jer je Kina, stalna članica, najavila veto na tu ‘’operaciju’’ - iz svojih razloga, ali su pokvareno tražili da službeni predstavnik države članice (Jugoslavije) zamoli vijeće da uvede embargo za njegovu državu - jer u to vrijeme argument je bio da se rat što prije okonča (s obzirom na odnos snaga u naoružanju i najvećoj budali je bilo jasno u čiju je korist donesena ova sramotna rezolucija).

I u ime Jugoslavije, a zapravo za račun srpskih fašista i njihovog vožda Slobodana Miloševića učinio je to - ‘’Hrvat’’ Budimir Lončar. Taj njegov čin veleizdaje vlastitoga naroda i države, izašao je na ‘’svjetlo dana’’ u vrijeme kad je već bio savjetnikom drugom Hrvatskom predsjedniku, također veleizdajniku, Sjepanu Mesiću, inače najpoznatijem pjevaču ustaških pjesama u Hrvatskoj, a današnjem prvom čovjeku hrvatskih ‘’crvenih fašista’’ (koji sami sebe, ničim izazvani, nazivaju antifašistima). Što bi se reklo - ‘’našla krpa - zakrpu’’.

Kad je to izašlo u javnost u svakoj normalnoj državi bi taj koji je to napravio svojoj zemlji i narodu odgovarao za čin veleizdaje, ali na žalost Hrvatska nije normalna država i Leka je mirno nastavio ‘’svoj posao’’ savjetovanja dalje. Na sve rečeno i iznešeno - Mesić je, onako šeretski, samo kako on zna, javnosti objasnio da je njegova ‘’zakrpa’’ drug Budimir ‘’to što je napravi - zapravo napravio u interesu Hrvatske, jer je na taj način onemogućio da se Srbija, uvozom oružja, dodatno - naoruža’’. I ovom njegovom izjavom - slučaj je zaključen - jer kad Mesić nešto izlaprda onda je to tako i u to se ne smije sumnjati.

Nitko više ništa, u vezi toga nije propitivao - niti pisao. A Mesić je, kad je otišao iz ureda predsjednika, nakon što mu je završio i drugi petogodišnji mandat, za sobom u njemu ostavio svoje ljude, nasljedniku Ivi Josipoviću. Među njima je bio i - Budimir Leka Lončar.

Cijela ta ekipa - je iz ureda otišla kada je Ivu Josipovića na Pantovčaku naslijedila Kolinda Grabar Kitarević. Prije toga im je petnaest godina, u tri predsjednička mandata, Pantovčak bio centrala. O kakvoj se ekipi radi najbolje govore imena: Dejan Jović, Budo Lončar, Saša Perković. Za njih je trojicu poznati hrvatski odvjetnik Zvonimir Hodak, u jednoj od emisija novinara Marka Jurića: ‘’Markov trg’’ na Z1, ustvrdio kako ne bi mogli proći ‘’ni najblažu provjeru u odnosu na nacionalnu sigurnost’’ A radili su, blago rečeno, ne malu štetu Republici Hrvatskoj. I Hrvati su odahnuli kad su otišli iz ureda predsjednika skupa sa Ivom Josipovićem, naivno vjerujući kako više neće moći imati takav utjecaj na našu državu kakav su imali dok su bili ‘’na položajima’’.

Međutim, očito smo se prevarili. Ti ljudi dejstvuju i danas po našoj domovini, onako, kako sam već napisao u jednom upisu, kako su naučili - iz mraka, daleko od svjetlosti pozornice povlače lagano konce na koje su vezali naše političare, koji su u cijeloj toj priči tek, kako se ono veli, ‘’lutke na koncu’’.

Da je ovo istina potvrđuje i sve ovo što se događa u zadnjih 4- 5 mjeseci u Hrvatskoj, kad je šef srpske demokratske partije Zoran Milanović, onako samouvjereno, novoj Vladi obećao - priređivanje pakla. I doktor Zdravko Tomac je recimo uvjeren da iza jučerašnjih prosvjeda stoji ‘’onaj koji je ovoj vladi obećao pakao’’, međutim prije će biti da je i sam Milanović samo jedna od tih ‘’lutaka na koncu’’ koja igra svoju ulogu života, a da iza svega, pa i njega, stoje puno suptilniji scenaristi koji jako dobro znaju kako se taj obećani pakao zapravo stvara.

Sad je trenutno glavni udar na predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka o kojem ti scenaristi sve znaju i čini se dosta ‘’materijala’’ protiv njega imaju pripremljenoga (kako sad stvari stoje nije samo riječ o aferi ‘’konsultantica’’ njegove sadašnje supruge Ane Karamarko - bivše Šarić) u svojim fasciklima.

Već je Mesiću drag tjednik ‘’Nacional’’ izašao sa drugom aferom Karamarkova ‘’Sobolija’’, koja se može povezati sa već spomenutom aferom ‘’konsultantica’’, koja se trenutno nalazi na stolu povjerenstva za procjene sukoba interesa. I čini se da je ovo samo njihovo zagrijavanje, ako stvarno, što se Karamarka tiče, idu od najslabije prema najjačima, onda predsjedniku HDZ-a doista neće biti lako odbraniti se od svega toga, jer su za njega trenutno, samo njegovi u stranci, a protiv njega - svi ostali (zajedno sa koalicijskim partnerom Mostom koji od njega traži da se povuče iz Vlade kako joj ne bi bio uteg u radu).

Sad ne bih ulazio dublje u sve ovo ali jest činjenica da je Karamarko nekad prije bio u istoj (Mesićevoj) ekipi koja je radila nadaleko poznatu ‘’detuđmanizaciju/dehrvatizaciju’’ u državi. Da li sad plaća račun za to? Da li je podmetnut od strane ‘’rečenih scenarista’’ ili su mu se stvarno, u međuvremenu, ‘’oči otvorile’’ pa je uvidio sa kakvim ljudima ima posla - to više i nije tako bitno. Bitna je samo činjenica da se pomoću njega žestoko drma vladajuća koalicija i vlada RH-a, a da su oni u teškoj defanzivi.

Večeras - upravo sad, je na Dnevniku 3 izašla na vidjelo još jedna Afera, ali ovaj put se radi o PR agenciji ‘’Grizli’’ koji rade i za Most i opet je riječ o tom famoznom - sukobu interesa - ali ovaj put su Mostovci na udaru. Oni za činjenicu što je ta afera izašla u javnost krive direktno vrh HDZ-a odnosno Tomislava Karamarka (navodno da ju je HDZ izbacio u javnost). Ma bilo je samo pitanje dana kad će i Mostovci doći na red. Ali je svakako interesantno da se koalicijski partneri optužuju međusobno, dok im se cijela opozicija smije u lice i još ih dobro podjebava, a oni im se ne usude suprostaviti - na bilo koji način. Zaista teška situacija za njih.

Još kad se u sve ubroji i današnje čudno napuštanje Markova trga uoči samog početka sjednice Vlade premijera Tihomira Oreškovića - stvar postaje i više nego iritantna. I tako dok naši političari vode brigu samo o sebi i svojim foteljama, danas se u Vinkovcima ubio bombom još jedan hrvatski branitelj. Samo prošle godine njih 101 je diglo ruku na sebe.

Sve ovo jasno pokazuje da ovi što rade ‘’zadanu im domaću zadaću’’ da od pobjednika u ratu, naprave gubitnika u miru - i više nego uspješno rade svoj posao.

Odmah u uvodu knjige ‘’Hrvatska i veliko ratište’’ njen autor bivši načelnik Obavještajne uprave glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske admiral Davor Domazet - Lošo - u prvoj rečenici piše:

- Odmah nakon vojne pobjede u Domovinskom ratu institucionalizirao se politički, idejni i intelektualni stožer za njegovu kriminalizaciju s temeljnim ciljem - dokazati kako je ideja svake hrvatske nacionalne države kriminalna, čak zločinačka.

Pa se odmah nastavlja:

- Ta se institucionalizacija odvija i formalno i neformalno. U svojim se postupcima ne služe niti načelima opće strategije, niti složajem posebnih strategija, nego izdvajanjem pojedinih slučajeva tumače rat u skladu sa svojim političkim ciljevima, bez obzira na njegovu cjelovitu narav.

E sad se sjetite što se odmah nakon završetka vojno - redarstvene akcije ‘’Oluja’’ 1995., godine počelo događati.

Zatim - tko je u siječnju 2000-te godine došao na vlast i što su sve i kako radili ne bi li zadovoljili one koji su ih na vlast i doveli da za njih i naprave već rečeni preobražaj Republike Hrvatske iz - u ratu pobjednika - u - u miru gubitnika i preobražaj hrvatskog vojnika iz pobjednika u zločinca!

To su isti ovi gore navedeni koji su vlastitoj zemlji nametali embargo na uvoz oružija kako bi joj onemogućili obranu i opstanak - 1991., godine, a od 2000 do 2016 rade to isto sa istim žarom - nastojeći se obračunati sa svime što je Hrvatsko, pri tom direktno pomažući i ostvarivanje plana iz srpskog Memoranduma 2. Četnici na njih itekako računaju kad ‘’kucne čas za konačni obračun sa ustašama’’.

A ovi za svoj prljavi posao - još su i masno plaćani od strane istog tog hrvatskog naroda i države Hrvatske protiv čijih interesa tako zdušno rade već 16 godina.

Zadnji je čas da se kao narod konačno osvijestimo i spriječimo one koji rade na našem uništenju.

Jer kao što je rekao Periklo:

-Tajna slobode leži u hrabrosti!

Vjerujem da to Hrvati još uvijek imaju - ali nam nedostaje mudrosti - da bi uvidjeli da nam je jedini spas da opstanemo i ostanemo na svome, naravno uz drastičnu promjenu redoslijeda vrijednosti, koje smo naslijedili još iz vremena Titove Jugoslavije, u tome da konačno sprovedemo sveobuhvatnu lustraciju starih komunističkih kadrova i njihovih vjernih kopija u čitavom društvu.

Ako se to ne napravi - propast ćemo i kao narod i kao država vrlo brzo (i sad se već u svemu ovome što su nam priredili udbaši vrlo teško snalazimo).

PS: Neki dan je Mesić na radiju izjavio u vezi Karamarka slijedeće - otprilike:

- Ja za njega ništa nisam uradio osim što sam ga - stvorio.

S ovim u vezi nije naodmet napomenuti:

Stari Titov Kosovac Budimir Lončar je bio savjetnik i Mesiću i Josipoviću. Dakle formalno - pravno gledano oni su njemu bili šefovi, ali u stvarnosti, bolji poznavatelji prilika u RH tvrde da je Lončar - stvorio i Stipu Mesića i Ivu Josipovića.

Da stvar bude još bolja unatoč činjenici što je Ivo Josipović u svakom pogledu bio bolji ''materijal'' za ''Hrvatskog predsjednika'' od Stipe Mesića - Mesić je odradio puna dva mandata na toj poziciji, dok je Josipović bio predsjednik u samo jednom mandatu.

Što to dokazuje?

Pa to dokazuje da starim nelustriranim kadrovima nije važno kakav ''materijal'' imaju u rukama. Možeš biti i čisti bezveznjak i loš vicmaher, a oni će opet od tebe učiniti duplog predsjednika i pomoću svojih medija te zaštititi od svakog rasturanja ''objektivne hrvatske javnosti'' - pa čak i kad pjevaš ''Juru i Bobana''!

Eto toliki su maheri u svom - ''poslu''!