Nervozni listonoša

Prvotno napisano od Nervozni listonoša

POSRBLJAVANJE - MAKEDONIJA II

U vezi sa ovim gore iznad - vrlo je zanimljivo pročitati i jedan dio koji se također tiče srpskog ''programa posrbljavanja Makedonije'', a kojeg u svojim memoarima iznosi kipar Ivan Meštrović.

Dakle, riječ je o njegovu razgovoru sa generalom Milanom Nedićem:

Razgovor sa generalom Mićom Nedićem o uključivanju Bugara i ''upotpunjavanju Jugoslavije''.

- Razumjem što hoćete da kažete, ali to još dugo neće ići.

- Ali zašto gospodine generale ?

- Eto zato dok ne bude Makedonija potpuno posrbljena, mi ne možemo i nećemo zajednice s Bugarima. Zato će nam trebati bar dvadeset i pet godina, a onda mogu na red doći i Bugari, drage volje. Moraju se stvari realno gledati. Centralni dio naroda mora biti najjači i daleko najbrojniji da može držati sve ostale zajedno. Taj centralni dio je Srbija i srpstvo.

Pitao sam ga, po čemu on sudi da bi se taj program u pogledu Makedonije mogao svršiti kroz dvadeset i pet godina. Napomenuo sam da sam proputovao Makedoniju i da nisam primjetio, da se išta u tom pravcu postiglo, osim što sam imao dojam da su Makedonci i tvrđi i jači element od Srbijanaca ili od nas na zapadu. A Makedonci su svjesni te svoje snage. To se vidi, kako iz njihova držanja (država?), tako i iz onoga što kažu. Oni su po prirodi vrlo inteligentni, radišni i ustrajni.

- Može biti da su Makedonci jaki i vrijedni, ali država će biti jača od njih, pa nešto milom, a nešto silom. Država može upotrijebiti jedno ili drugo, već prema potrebi. Sila mijesi i stvara nacije, gospodine Meštroviću, pa će tako i naša država od Makedonaca napraviti i dobre građane i dobre Srbe, a ovo zadnje, mora prethoditi prvom.

Ja se nisam slagao sa Nedićevim mišljenjem pa sam ga upitao jesu li oni, na koje on misli, napravili s gospodinom Bogom ugovor, pa da će ih on lijepo pustiti da imadu mira dvadeset i pet godina, dok ne izvrše svoj program.

- Ta razumije se da nema nikakvog ugovora s Bogom - nasmijao se Nedič - ali imade drugih ugovora i pretpostavlja se da će ugovori potrajati, a i ova međunarodna konstelacija, snaga i volja da se održi i provede narodna misao. Uz ostalo nama treba Makedonija da izbijemo na Solun.

- Ne bi li bio sigurniji i ljudskiji put da se pođe drugim putem za priljubljivanje državi makedonskog naroda. Naprimjer putem ekonomskog i kulturnog podizanja naroda. Putem povjerenja u njegovu lojalnost, pa onda putem poštovanja njegova lokalnog obilježja i njegove individualnosti, utjelovljene u jeziku kojim govori. Njegov je govor udaljen od hrvatskog ili srpskog barem toliko koliko i slovenski. Zašto oni ne bi mogli izdavati novine na svom jeziku, a zašto ne bi mogli imati bar pučke škole na svom jeziku?

- To nikako - uzvratio je Nedić - to bi značilo priznavati njihovu podvojenost od nas, a, drugo, taj bi jezik bio bliže Bugarskome nego našemu. Vi ste prošli kroz one krajeve, ali ih ne poznajete kao mi. Zasad su važnije i uspiješnije žandarske karaule duž Bugarske granice, nego sve to što ste Vi predložili.

- Vidim da Vi svi imate u tom iste poglede, pa bili pjesnici ili generali. To isto mi je, od riječi do riječi, rekao lani pjesnik Rakić, kad je prolazio kroz Zagreb na putu u Rim (gdje je bio imenovan poslanikom) kad sam mu pripovijedao o zdravstvenim postajama koje je Andrija Štampar bio podigao po Makedoniji. Istina je da je pjesnik bio oštriji od Vas jer je rekao da te postaje spašavaju arnautsku i Bugarsku djecu, da ih bude više umjesto da ih bude manje.

- To je razumljivo da Vam je to Rakić rekao. On one krajeve poznaje skroz naskroz, jer je bio tamo za turskog vakta konzulom...... I znate li Vi, brate, da kad smo iza uspijelih ratova proveli brojanje stanovništva, da ih se svega 130 000 priznavalo Srbima.

- Drugim riječima, svi bi oni drugi trebali nestati - Meštrović.

- To ne kažem, nego se ''prevaspitati''.

- Mnogo Vi toga imate da ''prevaspitate, gospodine generale, i veliko je pitanje hoćete li moći, jer kundak može biti opasan bukvar, a surovi ga đaci mogu baciti ,,vaspitaču'' u glavu.

- E pa sad, vidjet ćemo, tko preživi, vidjet će.

Inače je general Nedić bio po prirodi inteligentan čovjek, a za časnika i vrlo načitan (Meštrovićeva opaska).