Humphrey

"Dobar dan susjed.

Dobar dan.

Čemu zastava susjed, pa utakmica je tek sutra.

Nije zastava zbog utakmice, nego zbog praznika.

A kojeg to???

Pa antifašističke borbe,fašistu !

Susjed, nisam znao da ste vi antifašist."


Samo sam se okrenuo i ušao u zgradu mrmljajući sebi,ali ne znam na koga sam bio više ljut, na tog ustašu koji živi kat ispod ili na sebe, antifašističkog pootmka sa besprijekornim antifašističkim životopisom.

S jedne strane nikako mi nije jasno kako taj fašist ne zna za moje sklonosti šumskim igricama i drugarskim druženjima,a upravo sam mu ja već tri puta slao policiju na vrata. Dva puta jer sam čuo kako pušta Thompsona u svom stanu,a jedan put jer je vjenčanje njegovog sina bilo prebolno za moju partnericu koja još nije preboljela gubitak našeg sina koji je oženio neku hercegovku, i to u crkvi.

I sad će meni netko reći kako prije nije bilo bolje, pa kad je naš Tito bio živ susjedi su se poznavali, uvijek si znao tko ti je miliciju poslao na vrata.

Ipak, možda krivica ne leži samo na mom otuđenom susjedu, možda ja nisam bio dovoljno jasan u izražavanju svog antifašizma.

Koliko vidim, nisam jedini, gdje su zastave danas drugovi moji? Naš je praznik,a zastava nigdje.

Znam da su za nas zastave samo izražavanje plemenskog mentaliteta zaostalih nacionalista, ali drugovi, zar smo zaboravili da je samo hrvatski nacionalizam loš,a ne naš antifašistički?

Kad su hrabri antifašisti na današnji dan 41., nakon nesretnog razvrgavanja sporazuma sa nacističkom Njemačkom,krenuli u šumu svi su znali tko i što su oni i za što se bore.

Ti mladi ljudi se nisu ustručavali krenuti u odvažnu borbu protiv dojučerašnjih saveznika i tako zauzeti svoje mjesto u našoj verziji povijesti.

Mala digresija,ali kako to obično biva i među tim herojima narodne borbe bio je netko tko je bio u kontaktu sa mojom obitelji. Kao što znate mi smo prva među jednakim antifašističkim obiteljima. Uglavnom, jedan od tih mladih heroja je kasnije strijeljan zbog preprisnog drugarstva sa mojim pokojnim ocem. Odeš u šumu boriti se protiv okupatora i domaćih izdajnika,a ubiju te jer si grijao druga u hladnim noćima.

Gdje sam stao? O da, moramo se i mi dragi čitatelji zapitati imamo li odvažnost tih mladih šumskih heroja.

Naravno za nas u godinama nije više vrijeme od šume,ali za mlade antifašiste bi šuma uvijek trebala biti opcija. Umjesto u šume mladi danas odlaze na mrski zapad, i to ne samo mlade ustaše, nego i naši mladi antifašisti. To je sramotno, pogotovo kad se može sasvim lijepo živjeti kao antifašist iz Hrvatske u regionu.

Oprostite mi,znam da je danas dan za slavlje,ali u trenucima veselja me uhvatila neka tuga,a nije ni susjed fašist pomogao.

Kad te mrski neprijatelj ne doživljava upitaš se je li tvoja borba imala smisla. Upitajte se to i vi dragi moji.