Inkvizitor

U vrijeme dok su pripadnici Hos-a pentrali po padinama Srđa žurno idući na tvrđavu Imperijal da se suprostave JNA i četničkoj armadi, tamo gdje je rijetko tko poželio biti, kad je prijetila opasnost da crnogorsko-srpska vojska zauzme i taj zadnji svjetionik iznad grada, Viktor Ivančić je sjedio u toploj sobi i lupao lijeno po tastaturi dogodovštine Robija K. Nešto malo ranije dok je padao Vukovar a preživjeli HoS-ovci sa Sajmišta, crte usred grada gdje su se svakodnevno na život i smrt tukli sa velikosrpskim ološem, kretali u rizični proboj, Boris Dežulović je u pinzgaueru JNA zajedno sa svojim vodičem i zaštitinikom "podoficirom Božom" ulazio u smrvljeni grad iz pravca Beograda. Ne znamo što je točno radio antifašistički kružok kad je skupina HOS-ovaca izvlačeć se iz Bogdanovaca, svojom hodnjom čistila minska polja, da bi se barem civili mogli izvući ili barem jedan dio. U toj hodnji neki su poginuli a neki osakaćeni. Ima li plementijeg čina i što se odvijalo u glavama tih ludo hrabrih ljudi koji kodeksom kamikaza žrtvuju svoje živote za čast, za ponos i najviše za spas drugih, slabijih. Nikad vjerovatno nećemo saznati a i kad bi saznali, slabo bi nam koristilo, teško bi razumjeli a antifašističkom kružoku bi to vjerovatno služilo za sprdnju. Jer u moru urođene ljudske sebičnosti, samožrtvovanje pa čak i u dramatičnim okolnostima, teško je razumljiv čin čak i ako nisi stvor iz Ivančićevog okruženja.




Možemo onda zamisliti kako je sve pobrojano nerazumljivo zadriglim, pretilim "antifašistima", nabreklim od žderanja i dosade. Futrovani parama izvana od raznih donatora koji su svoje bogastvo najčešće stekli raznim mešetarenjima , htjeli su navodno nama izbiti iz glave, primitivizam i nacionalizam, kako su imali običaj govoriti. Za tu prljavu rabotu našli su ovdje dovoljno osoba sa ljudskim likom ali štakorskom logikom i intuicijom koji su spremno cičali i cijukali stvarajući po pravilu neku vrstu moralne panike a sve s jednim ciljem, onemogućiti u stvaranju hrvatsku državu a ako se ona ipak stvori onda je nastojati prilagoditi sebi i svojim pravilima, ometati je u svakom razvoju, svojatati ju i prisvajati na svaki način kako bi svoj povijesni poraz pretvorili u pobjedu.

To da pravila ponašanja u ovoj sluđenoj zemlji, određuju oni koji ovu državu mrze iz dna duše, najveći je apsurd na kugli zemaljskoj a i šire. Da jedan notorni Zoran Pusić određuje što je u ovoj državi poželjno a što ne, što je dopušteno a što ne, to je čista i napatvorena perverzija. Koja je zasluga Zorana Pusića za stvaranje ove države. Nikakva. Ne postoji. Kao ni njegove sestre, današnje ministrice vanjskih poslova RH što je još jedan paradoks i ruganje hrvatskoj državnosti. Taj kružok "antifašističke" kabale, da im se nekim rendgenom zaviri u srce i um našao bi samo jednu želju..uništenje hrvatske države. I kako je hrvatski narod dopustio, koje je pomračenje uma doživio da dopusti da mu zakleti neprijatelji upravljaju državom i cijelim društvom. Kite se navodnim antifašizmom a u društvo primaju najcrnje fašiste koji su početkom rata organizirali strašne pokolje nad hrvatskim življem dokazujući nepobitnu činjenicu da oni taj svoj "antifašizam" shvaćaju jedino i isključivo kao borbu protiv hrvatske države i to svim sredstvima. I ako je ta borba pokolji, sakaćenja, ubijanja i mrcvarenja oni je prihvaćaju kao legitimnu.

U tom opskurnom društvu se našao i Veljko Džakula, čovjek koji je vodio srpsku pobunu u Zap. Slavoniji gdje su se dogodili jedni od najtežih i najmorbidnijih zločina nad Hrvatima. Civilima i vojnicima. Zvjerska masakriranja, logori smrti i sve što je pratilo velikosrpsko orgijanje. To da Veljko Džakula drži Hrvatima predavanje o zlu i moralu umjesto da na na nogama vučle bukagije, dokaz je da je hrvatski narod duboko poremećen narod, narod bez samosvijesti , narod bez časti i narod bez elementarnog ponosa. Nema opravdanja za takvo što. Ni teška materijalna situacija, ni svakodnevnica, ni životne brige ne mogu biti alibi takvom pljuvanju po svojim mrtvima a i po svojim preživjelima. Sve to prati i druge narode, nitko nije bez svakodnevne brige, no nitko tako ne pljuje sam po sebi i nitko se ne samoponižava kao Hrvati.




Hos-ovci su se borili za svoj narod. Nekalkulantski, srčano, ne žaleći sebe, dok je mobilizirani Viktor Ivančić cvilio kao psić. Da je bilo do svih tih Viktora mi bi kao narod nestali a možda bi stradao i sam Viktor, koliki god filosrbin bio, jer četnici u to vrijeme nisu puno zanovjetali. Borili su se Hos-ovci viteški, pa čak i oni profesionalni šnjofači, koji kao psi tartufrari traže neki zločin s hrvatske strane kako bi okretali stvari i dizali moralnu paniku, nisu mogli Hosovcima ništa naći ni u tom oskudnom bazenu Hosovcima nisu mogli ništa naći..nitijedan ratni zločin. Pa ond akad nešto nađu, bijsno laju i kopaju nogama po zemlji. Ali Hosovcima nisu našli ništa. Pa zašto ih onda proglašavaju fašistima. Njih koji su se borili protiv velikosrpskog fašizma. Protiv kojeg antifašistički kružok nije ni pomišljao ustati. Boriti se. Zato jer koriste poklič..Za Dom spremni (kojega btw nema na spomeniku u Splitu, a za kojega se nadamo da će se naknadno uklesati). Obrušili su se na gradonačelnika Baldasara koji im je čak smireno objasnio da imaju zacementiranu svoju istinu i da su zaostali u 45-oj godini. Nećemo kalkulirati ovaj put koliko je to politička, pragmatična priča ili iskreno vjerovanje gradonačelnika ali antifašistički kružok je na njegove riječi dodatno pobjesnio.

Osobno mislim da se treba prestati izmotavati i defanzivno braniti , stalno se pravdati antifapističkoj kabali, perući poklič "Za dom Spremni" nekim operama ili idući u daleku prošlost. Nikad njima i ništa neće biti dovoljno jer njih može samo zadovoljiti poništenje hrvatske države. Zašto onda gubiti energiju i na kraju , tko su oni da se njima netko pravda. Koja je njihova zasluga za ovu državu? Za ovaj narod? Cijeli su rat proveli cijučeći po podrumima i navijajući da Hrvati izgube rat. Jer ako se oni ne odriču zločinačke komunističke petokrake i svakodnevno se kite istom, zašto bi bio zločin koristiti poklič kojim se kretalo u obranu Hrvatske. I tko je uopće mogao predvidjeti tih ratnih godina kad su HOS-ovci svoijim tijelima krčili put civlima kroz minirana slavonska polja da će ološ i ljudski šljam vladati ovom zemljom i da će svakakav ljudski moralni odpad moći podići svoju zadnju nogu. Da je to tada netko rekao, proglasili bi ga luđakom. Ali dogodilo se. Na sramotu cijelog hrvatskog naroda. Danas časne HOS-ovce može fašistima nazvati svakakvi klatež sa indexa i ustanovljena Feralova trojka koji se s propašću svoje listine bez istine razmiljela pa novinama prikopčanima na budžet RH, a najviše na četnički bilten koji naravno parazitira na novcu hrvatskih poreznih obveznika što je još jedan dokaz hrvatskog mazohizma . Jel možete zamisliti da izraelska vlada novcem Izraelaca finanacira Mein Kampf. Ne možete jelda Čak ni kad imate par promila alkohola u krvi ili imate psihijatrijsku dijagnozu.

Škvadra koja se futra novcem izvana i iznutra, zaštićeni sistemom, starom okoštalom komunističkom nomenklaturom, nikad dirnutom, nikad poljuljanom, najuporniji cuclači budžeta, uvijek će naći neki razlog da stvaraju galamu i hrvatsku državu kroje po svojoj mjeri. Bio to poklič koji se nalazi na grbu HOS-a ili hrvatski grb sa prvim bijelim poljem. Mlateći repinom, stvaraju prašinu a u toj prašini se pogube svakakve guske kojih u Hrvata nikad nije falilo, a sve što je, i sve što treba, podići je glavu prema crkvi Sv Marka i vidjeti raspored kockica u hrvatskom grbu. Da se ne lažemo, briga njih za raspored kockica. Njih žulja svaki hrvatski grb i svaka hrvatska država. Ali će se svaki put dogoditi isto. Zoran Pusić će nešto odrežati ili Denis Kuljiš odroktati i hrvatski narod je hipnotiziran. Pa mu onda takvom zbunjenom i nikakvom uleti dvojac Pupovac-Džakula pričati o zlu i zločinu. Dželat priča žrtvi o konopcu. Pljačkaš drži predavanje o poštenju opljačkanom. Što se događa sa ovim narodom. Tko nas je hipnotizirao, oduzeo na razum i čast. Tko je dao ovlasti bitangama da drilaju državu po svom PS-u. HOS je ove državu spasio da bi njome danas upravljao KOS. Nakon svega ovog sasvim je legitimno pitnaje..treba li hrvatskom narodu kao malom djetetu neki staratelj.