Inkvizitor

Kad se god sa sjevera poljudskog stadiona zaori "Za dom spremni" ili se primjeti kakav pa makar i neveliki transparent crne boje, sa prvim bijelim poljem u hrvatskom grbu, u štabovima "splitske opštenarodne obrane" zvoni na uzbunu. Oni koji dežuraju na brzinu se oblače, kupe nužne stvari sa stola iako uvijek nešto ostane, jer nemoš u žurbi sve pokupit, pa se kao vatrogasci spuštaju niz onu šipku, utrčavaju u vozila, mahnito tipkaju po mobitelu, šalju mejlove, SMS-ove, MMS-ove, a poneki nazivaju, histerično- uzbuđujuće gestikularijući rukama. To je sve upućeno onim štablijama koji nisu na stadionu, ni u štabu, nego obavljaju obične poslove. Npr. ručavaju u elitnom restoranu, šetaju kujicu ili jednostavno dremuckaju popodnevni odmor. Po primitku "strašne vijesti", skaču se sa mekih trosjeda, nervozno pripaljuju cigaretu, žurno trče kući, vukući nesretnu kujicu, koja više biva u zraku nego na zemlji, i dozivaju glasno konobara , ostavljajući poveliku manču, ne čekajuć račun i ostavljajući nedovršeni objed.

Kad se domognu kuće il redakcije, krene mahnito tipkanje, udaranje po tastaturi, cigare se žare a pepeljara puni, i kreće tirada ponovljena barem par stotina puta. O kakva je to sramota za Split i za Hajduk, za klub takve antifašističke povijesti, koji je rekao okupatoru NE, odbio igrati u talijanskoj ligi, odjeba fašiste i domaće izdajnike a proigra tek na Visu, kao klub NOV-a i POV-a. U Bariju pred 50 000 savezničkih vojnika, te dobio saveznički orden. Pa eto, jel možete vi zamisliti dragi čitatelji, da danas navijači tog kluba, koji je po njima bio prvi maneken antifašizma, viču tamo neke ustaške i fašističke pokliče. Tu je naravno i obavezno žalovanje, što bi bi-lo da se ustanu stari Hajdukovi antifašisti, pa to vide i čuju. Usput dobace kao usput da se Split napučio Vlajima, onima preko Klisa, koji su u sam grad, a i na Hajdukov stadion, doniijeli neke vrijednosti, koje ne priliče ni Splitu ni Hajduku. Kad to sve smiksaju onda se nadopunjuju. Dežulović nabaci Pavičiću a Pavičić baca u kontru Galla. Gall onako robustan štopa tekst na prsa, solidno se ogradi, predribla jednog igrača i odigra dupli pas sa Tomićem a u šesnaestercu, čuči i čeka trodimenzionalni Miljenko Jergović samo da gurne loptu preko gol linije a sve pod budnim okom Dražena Lalića i kondicijskog trenera, mostarskog Splićanina Damira Markovine.

Ne lažu oni sve što napišu. Ali kao što znamo, od same laži gora je i pogubnija samo poluistina. Znate, to je onaj momenat u priči, kad ubacite malo istine, pa onda te istinite podatke preradite ko mesnu paštetu, prilagodite je svojim ciljevima, začinite je svojim projekcijama i svojim tumačenjima istine, dosolite je totalnim izmišljotinama a da bi poluistina bila gotov proizvod i sprema za serviranje, morate neke stvari prešutjeti. Bez prešućivanja nijedna poluistina nije spremna za konzumaciju. Neće izazvati željene nuspojave i potpuni učinak.

"Zaboravit " će napisat da je Hajduk k obnovljen na Visu ali kao hrvatski športski klub. Zaboravit će napisat da je skidanje hrvatskog grba sa Hajdukovih majica i stavljanje petokrake urađeno nelegalno, bez dopuštenja Hajdukove skupštine a koja je jedina ovlaštena da to uradi. Zaboravit će napisat da su dva Hajdukova predratna predsjednika, Petra Machieda i Antu Kovačića, partizani osudili na robiju a jedan od njih je i ubijen. Njih dvojica su u partizanskoj povijesti Hajduka izbačeni iz svih monografija i enciklopedija kao da ih nije ni bilo. Zaboravit će i napisat da je Haduk osnovan ka hrvatski klub, nakon dugih natezanja sa vlastima austrougarske monarhije kojoj nije baš pasala nacionalna orjentacija kluba, baš kao i njihovim petokrakim i orjunaškim pandanima desetljećima poslije. Dakle, nikakva petokraka nije Hajdukov temelj nego samo nasilna nadogradnja za koju Hajdukova skupština ionako nikad nije dala pristanak a bez njezinog pristanka, taj je znak petokrake na Hajdukovom dresu, u duhu pokreta kojeg simbolizira, ionako bio teški ilegalac.
Zaboravi će dotični i napisat da je splitska Torcida 1950-te kad je cijela država drhtala u strahu od neviđenog terora i kad su i najhrabiriji kalkulirali, izvjesila hrvatske barjake i odlazila na robiju. To nisu bili nikakvi furešti, ni "kockastoglavi Vlaji iza Klisa" jer industrijska revolucija još nije ni krenila, nego splitska dica. Splitska prezimena. Zaboravljaju tko se tukao s pitomcima JNA, tko je beogradske aute bacao u more, tko je održavao moto utrke za Badnjak. Splitska dica, buntovna i puna dišpeta nikad nisu ni pred kim priginjala glavu pa ni pred takvom silom kao što je bila komunistička partija. Predugo bi trajalo nabrajanje svih akcija i podviga Torcide i netko tko bi se usudio na takav posao morao bi pisati knjige veličine enciklopedije i ne osjećam se sposoban da to i pokušam.

I stvarno ne znam čemu njihov trud, i za što im služe te poluistine. Iako bi im trebalo odati poštovanje ako ni za što, a ono za trud i upornost, kad ne bi znali da cilj nije plemenit kao što nije plemenita nijedna poluistina. Zar oni stvarno misle da mogu promjeniti svijest Torcide, i navijača Hajduka općenito. Da će im oni utuviti tu svoju "istinu" u glavu kad već nisu mogli u vremenima kad su imali svu represiju i državni aparat iza sebe. Imaju ga i sada ali ipak ne do kraja. Danas bar postoji privid demokracije i to je već minus za njih. Torcidu nije mogao "preobratiti ni predogojiti" sav milicijski i komitetski teror. Trebao bi im već jednom netko reći da vode davno uzgubljene bitke. Jalov im je to posao, rehabilitacije petokrake. Još otkako je razarač "Split" tuka Split.

Zato smiješno zvuči podatak da vodstvo Hajduka sprema obilježavanje utakmice u Bariju , što ne bi bilo sporno da se pod tim opet ne želi prodati ideologija. A oni koji to organiziraju s tim namjerama valjda su svjesni da time neće puno postić. Samo će im slijedeća reakcija Torcide natjerati još veću frustraciju i opet će nas zasipati svojim poluistinama koje i mi i oni, znamo napamet. Znamo da su oni stasali na tradiciji nekadašnje Orjune, koja stvarno jest osnovana u Splitu i okolici, npr Kaštelima ( zna to Gall) kao prestraža talijanskim posezanjima na Jadran ali i kao unitaristička opcija koja je u Beogradu i Srbiji vidjela Pijemont Južnih Slavena i kojima je hrvatsko državotvorstvo uvijek bilo neprijatelj. Oni su bili manjina, ali borbena i to je ostala i danas, i pobrojani su živi dokaz njezine žilavosti. Iako su se komunisti u početku sukobljavali sa ORJUNOM, oni su danas jedan mix jedan bastard orjunaško-komunističkog naslijeđa.
"
Priča se da će počasni gost na obilježavanju biti Ivo "tri poljupca hoću ja" Josipović. On baš onako djeluje hajdučki. Nema što. Očekujemo štorije i žalovanja o ustaškoj guji na sjeveru Poljuda. Asisitira Lalić.

I stvarno nije jasno zašto ta ekipa piše poluistine, zašto se obmanjuju, zašto sebe lažu da to nije više onaj Hajduk, da to nije onaj isti Split. Je, to je onaj isti Split, samo napučeniji i veći, s puno više energije koju neminovno nosi veličina grada, ali onaj Split koji ne podnosi poluistine i laži, koji se ne srami sebe i koji s ponosom uvijek diže barjaka svoga grada i svoje države.