Inkvizitor

Možemo točno zamislit što se motalo po glavi i kakve je face slagao Siniša Ljubojević, predsjednik SDSS-a u karlovačkoj županiji i dožupan u istoj dok je policiji prijavljivao "ustašku zastavu" motiviran, kako sam kaže, željom da spriječi ruganje hrvatskim državnim simbolima. Pred očima nam leluja sva drama čovjeka i momenta dok pokušava zadržat koncentraciju i sastavit par rečenica al ne može od neobuzdanog napada smijeha i pratimo kako sam sebe umiruje i grozničavo mrmlja u podštucanu bradu " možeš ti to Siniša, možeš ti to a bome i moraš" a onda prasne iz njega neobuzdani smijeh koji traje i traje dok se Siniša napokon nakon minuta i minuta smijeha ne ispravi u naslonjaču, naglo se uozbilji, ukoči, napravi odlučan potez rukom, namjesti ruku pa krene grčevito olovkom po papiru, napet i grčevit, svim silama pokušavajuć zadržati mirnoću i koncentraciju ali već kod prvih slova napisanih kakvim-takvim redom, ruka zajedno s bradom krene podrhatvati, prvo jedva vidljivo a onda sve intenzivnije, a na prvim popčetnim naškrabanim slovima savršeno se vidjela unutrašnja borba pisca, a onda već na petom šestom slovu, on se opet slomi i padne na stol, nekontrolirano se tresući od smijeha pa i ne osjeti da mu se dlan otvorio i da je olovka ispala iz ruke i odkolutala se sa stola tresnuvši o pod.

Stvarno ima li veće sprdačine na ovom svijetu od te da se za hrvatske simbole brine predsjednik jednim slovom nevješto zakamufliranog sljednika zločinačkog SDS-a, koji je izvršio agresiju na Hrvatsku spalio, porušio na tisuće hrvatskih simbola, stotine crkava i spepljao sve što je u sebi sadržavalo miomiris hrvatstva a osobiti merak im je bio skrnaviti hrvatske državne simbole, specijalno zastave. Palili su ih, rezali, skoro ritualno, stajali nogama na njima, brisali blatnjave čizme ljubeći se tri puta i čestitajuć pobedu na ustašama.

Ne znamo koliko je trebalo Siniši da se skoncentrira i napokon završi to pismo i je li pored stola u dramatskom činu stajao i davao mu podršku Milorad Pupovac, hrabreći čovjeka koji želi zaštititi hrvatske simbole

- Ne mogu bre Milorade , ne mogu pa me ubi- trljao je oči Siniša- ionako će ubiti smeh ako nastavim

-Moraš Siniša- mo-raš- tresla se brada i Miloradu ali ovaj put ne žalovito kao što sde naviklo od njega, nego je ovaj put i on jedva suzdržavao mahniti smijeh

-Kako ću Milorade brate- prskao je Siniša- kako ću bre tako da ljude lažem u oči. Ma nije to bre laganje nego ruganje. Ja predsednik SDSS-a, pazi ej..ja predsednik naše stranke sada i ovde da se brinem za dignitet bre ustaške zastave- pa ne ide brate- što je mnogo mnogo je.

- Ali bre Siniša to su budale neopevane, pa jes vidio kako ja njih bre vučem ko magarce za uši. Veruj mi ja većih magaraca nisam vidio. Samo ti napi-iiiši..dovrši Milorad i prasnu u smijeh, izvadi rupčić iz džepa s kojim je poslije minutama neuspješno branio navalu suza, slina i tekućine iz usta i svih otvora na licu, dok se preko malog komada platna prelijevalo se prigušeno piskutanje čovjeka koji na silu zadržava eksploziju smijeha

-Eee brate Milorade- već se malo smirio Siniša i briso bridom dlana kuteve očiju- još mi je pred očima slika gde naš ratni predsednik Martić u onom..kakosezove..onom ustaškom gnezdu kod Knina kakosezove jebemliga..ono ko u Ukrajini..ono Kijevo...brisao noge o ustaški barjak..ee koja lepa vremena..-uzdahnu Siniša sjetno- i gle što mene spopade..da ja pišem da sam zabrinut za ustaške simbole- prasnu Siniša ovaj put u nešto kraći smijeh..

I dok je Milorad još držao rupćić na licu očiju užagrenih od groznice smijeha, Siniši sinu ideja.

-A šta misliš brate Milorade da mi onim ustaškim budaletinama predložimo da za njih sravnimo onu njihovu crkvu..onu što ima ustaški grb na sebi..ono gde ti svaki dan prolaziš brate..i gde im ..to moram da ti priznam..na suvo jebeš kevu ali ama baš svaki put kad se tamo pojaviš..aferim ti za to i svaka ti dala..

-Ahahahahaha...aaaa- davio Milorad i lupao po koljenima..i davao signal Siniši...stani stani...ahahahahaha ..smijeh je tresao prostorije karlovačkog SDSSa- Više ni Siniša ni Milorad nisu ni pokušavali da suspregnu provale smijeha..tako da su se i prolaznici na ulici zgledali..tko to divlja u zgradi pored..

-Reci..reci im da mi imamo iskustva u rušenju ustaških sakralnih objekata.....

-Hahahaha..stani brate Siniša..razvezaće mi se pupak..

- Da ne bi bilo brate, Pupovcu se razvezo pupak..ahahahahaha................................ ...........



Ahahahahahahah..hohohohoho..aaaaahahahahaha...prol amalo se još dugo u noć iz prostorija SDSS-a ....


Hrvati su nekad bili srpski rivali neprijatelji, protivnici velikosrpstva,. koje je taj pokret smatrao za lak zalogaj. A sad smo postali srpska sprdačina, srpska zabava za maloumne. Iako smo ih pobjedili u ratu, poslije rata smo pognuli šiju, i ovo nije izmišljena burlseka, ovo je tužna hrvatska stvarnost. Postali smo lude, klaunovi sa kojima obijesni dvorjani zbijalu najbješnje šale, šutiraju u zadnjicu dok se mi izdižemo u zrak, češemo po pozadini i smijemo se krnjavim, poizbijanim zubima.


Hrvatsko ludilo i mazohizam, autoflagelacija poprima sve tragikomičnije obrise. Jesmo li stvarno toliko poludjeli da se Velikosrbi sad i preko priopćenja policiji otvoreno rugaju i sprdače s nama. Sprdaju se ko sa kakvim maloumnicima, bastardima i kretenoidima. Sljednici stranke koja je povela krvavi pir u Hrvatskoj , spalila trećinu Hrvatske i spepeljala svaki hrvatski simbol kojeg se dokopala prdoklače se sa Hrvatima i njihovim simobolima . I njihovim državnim organima. Zar smo stvarno postali narod budala, klaunova i luda....


Iako hrvatskim budaletinama pred nosom stoji crkva Sv. Marka sa prvim bijelim poljem oni će bez da trepnu svaku zastavu koja počinje prvim bijelim poljem proglasti jednostavno ustaškom i stvarno ..iako suludo zvuči, možda se jednog dana Milorad i Siniša probiju na bageru na gornji grad, okićeni srpskim trobojkama s flašama rakije u rukama i pesmom na usnama pojave pred crkvom Sv Marka pod pratnjom hrvatske policije.