• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Za dom spremni



    S ovim pozdravom ti se obraćam mladiću moj jer znam da onda nećeÅ¡ ostaviti ovo pismo na stolu ispod slike Maksa Luburića i otići igrati se križara,ali i pomalo jer me pere nostalgija za tim mlađim danima. Ivice piÅ¡em ti ovo pismo iz 2017. godine,piÅ¡em ti kao netko tko bi za tebe bio potpuni stranac,ali to je normalno,život i godine mijenjaju čovjeka pa će promijeniti i tebe.

    Dok čitaÅ¡ ovo pismo vjerojatno zamiÅ¡ljaÅ¡ u kakvog velikog ratnika si izrastao, vjerojatno sebe vidiÅ¡ na Drini dok obilaziÅ¡ vojsku koja čuva granicu i sve mlade vojnike koji i u tebi vide junaka o kojem su čuli samo priče i legende.

    Ivice u tebi je joÅ¡ snažna želja da odeÅ¡ u HOS jer nitko drugi tebi ne odgovara,joÅ¡ salutiraÅ¡ POglavniku i joÅ¡ se diviÅ¡ Luburiću.E moj Ivice, iz moje perspektive to su davni dani,a tebi su svakodnevnica.

    Sigurno imaÅ¡ puno pitanja dok čitaÅ¡ ovo,ali bojim se da te odgovori možda neće oduÅ¡eviti. ZnaÅ¡ Ivice ponekad se naÅ¡i mladenački snovi ne ostvare,ali nije to tragedija,samo treba imati druge snove.

    VidiÅ¡ ti ćeÅ¡,kad ne ostvariÅ¡ svoj san da budeÅ¡ ustaÅ¡a 21.stoljeća,otkriti neke druge snove,poput sna o državnoj sisi na kojoj ćeÅ¡ provesti svoje radni vijek novinara,književnika i sve u svemu opakog buntovnika.

    Naučit ćeÅ¡ Ivice kako je život jedan veliki kompromis, ti joÅ¡ sanjaÅ¡ bitke protiv srba,ali ja evo već godinama ratujem za jednog velikog srbina. Danas mu salutiram istim žarom kojim sam salutirao Poglavniku u naÅ¡oj sobi.

    Ivice mi danas ne ratujemo protiv srba već protiv ustaÅ¡a.znaÅ¡ onaj pozdrav iz naslova ovog pisma koji krasi i zid naÅ¡e sobe u obiteljskoj kući?E pa Ivice to nam je danas trn u oku,a ne neÅ¡to Å¡to nam izmami jednu ponosnu suzu za svim palim ustaÅ¡ama kojima se ti joÅ¡ diviÅ¡.

    Nemoj misliti da ćeÅ¡ se godinama postati licemjer Ivice,ne,samo ćeÅ¡ shvatiti kako ustaÅ¡e,za razliku od srba,ne plaćaju najbolje.To je zato Ivice jer ćeÅ¡ joÅ¡ neÅ¡to shvatiti,a to je da ustaÅ¡e postoje joÅ¡ samo u tvojoj maÅ¡ti.Ali dok ti besplatno maÅ¡taÅ¡ o velikim bitkama, ja dobro naplaćujem svoje maÅ¡tarije o ustaÅ¡ama.

    VidiÅ¡ mladiću moj,dok ti ustaÅ¡e jedino vidiÅ¡ na zidu svoje sobe i u svojoj glavi,ja ih danas vidim posvuda ,svaki Hrvat kojeg sretnem je ili ustaÅ¡a ili potencijalni ustaÅ¡a.


    Kad malo bolje razmislim Ivice tvoj san se možda i ostvario. Kao mladi maÅ¡tali smo o životu u ustaÅ¡koj državi, među ustaÅ¡ama,a ja sam danas plaćen da posvuda vidim ustaÅ¡e.I vjeruj mi ivice, ja zaradim svoj novac.


    by Humphrey