Moram priznati da nisam puno znao o "ustancima naroda Jugoslavije!. Bilo ih je 6. Možda i viÅ¡e, ne pamtim najbolje. Svaka republika svoj. Iako me povijest oduvjek zanimala i iako smo sve to učili za vrijeme Jugoslavije, čak ni ti datumi kojih je kako rekoh bilo namanje 6, nisu puno objaÅ¡njavani. Tko bi svaki datum sam za sebe objaÅ¡njavao. To je i za komuniste bilo previÅ¡e. Pa onda Titov rođendan, pa dan Armije, pa razni ZavnoBiH-ovi Zavnohovi pa sve one "neprijateljske ofenzive". Dakle o ustanku u Srbu nisam znao niÅ¡ta. Mislio sam da je to neki datum gdje "pukla neka puÅ¡ka" i onda se zbrisalo u Å¡umu. Po logici same stvari. Bez neke velike Å¡tete za obje strane. Tek sam nekoliko desetljeća kasnije, tj prije par godina na svoje užasnuće spoznao da je tog datuma i slijedećih nekoliko dana pokrenut totalni genocid. Prvenstveno nad Hrvatima a poÅ¡to je krvavo orgijanje preÅ¡lo i nekadaÅ¡nje republičke a sad državne granice, i nad Muslimanima. Započelo krvavim klanjem Hrvata Like a zavrÅ¡ilo krvavim kreÅ¡endom u Kulen Vakufu gdje je pobijeno nekoliko tisuća ljudi, mahom Muslimana ali i Hrvata koji su se pokuÅ¡ali zaÅ¡tititi u tom gradiću. To da je jedan ogledni primjer genocida nad nesrbima naziva ustankom prvenstvena je moralna perverzija. Kad Hrvati ubijaju Srbe onda je to genocid a kad Srbi ubijaju Hrvate onda je to ustanak. Tako to otprilike ide. U Srbiji se npr, i to sam kasnije doznao ustankom, naziva datum kad je neki komunist ubio nekog žandara. U Beloj Crkvi. I normalno da su Srbi protestirali, "kako se to može obilježavati datum kad je Srbin pucao na Srbina" ( njima je to nepojmljivo i politički nerazumljivo, tu mislim na političke razmirice a ne mafijaÅ¡ke, dok npr nikome ne bi bilo posebno čudno kad bi Hrvata pucao na Hrvata).
Tzv ustanak u Srbu nije bio jedini te vrste i s takvim epilogom. Rodoljub Čolaković član partizanskog vrhovnog Å¡taba piÅ¡e kako je imao grdnih muka uvjeriti "ustanike" u Istočnoj Bosni kako nije prvenstveni zadatak ustanka "klati Turke". Dok je on njih tako "uvjeravao" ovi su već poklali i poharali mahom muslimanske varoÅ¡ice i sela oko Drine. Poklani su Goražde, Foča, Rogatica, Rudo.., i tko zna dokle bi to klanje trajalo, da nije stigla tek formirana Crna Legija pod vodstvom Jure Francetića ( Å¡to je u svojoj knjizi "Dječak s Drine" opisao pokojni don Ante Baković, koji je kao dječak svjedočio četničkim klanjima) i sa svoje dvije tri bojne rastjerala cijeli istočno-bosanski koljački korpus pod vodstvom Jezdimira Dangića. Ne treba ni govoriti da su razbijene četničke horde primili partizani u svoje jedinice, Å¡to je zgroženo zamjetio i tadaÅ¡nji mladi partizan a kasniji direktor boÅ¡njačkog instituta i jedan od najutjecajnijih muslimanskih intelektualaca Adil ZulfikarpaÅ¡ić. "Ne smjemo se zamjeriti srpskim masama" tako mu je odgovorio Tito. Na Adilov protest zaÅ¡to se "rumeni proleteri" s čijih se ruku joÅ¡ cjedila krv poklanih, primaju u partizane umjesto da se kazne. ( danaÅ¡nji su Muslimani u BiH mahom antifaÅ¡isti i tobož partizani i sljedbenici partizanske tradicije iako su se u partizanima mjerili u promilima a u ustaÅ¡ama i SS divizijama u velikim postocima i zaboravili su da ih je spasila Crna legija a da su partizani u svoje redove primili njihove krvnike). To da se " ne smije zamjeriti srpskim masama" vrijedilo je do samog kraja rata i četnici su mogli prelaziti u partizane kad god im se srcu prohtjelo
Da se vratim naslovu s početka ovog teksta. Možda će mi ga netko zamjeriti i reći da piÅ¡em kao Tomić, Dežulović. Ali da, koliko god to ružno zvučalo, hrvatska država ne postoji. Ali ne iz razloga koje oni smiÅ¡ljeno, proračunato, pokvareno i himbeno navode. Jer ta država za njih itekako postoji. I njihov je servis. Mecena koji maže vrat njihovo debeloj gusci. Ovo nije država iz suprotnog razloga. Ona je provizorij, krinka i balon od mjehurića. Jer država koja slavi genocid nad vlastitim narodom nije država. Nije država samo pečat na granici, zastava na stupu, skupljanje poreza. Država nisu ni najnoviji ratni avioni na nebu. Ona je i to ali nije samo to. Ona je i moralna kategorija. I mogu izvesti sto onih operetnih i nevojničkih počasnih satnija na Markov trg, to neće Hrvatsku učiniti državom. Ono jučer u Srbu je slika i prilika "hrvatske države" "Hrvatska policija" osigurava skup gdje se slavi klanje Hrvata. Nije li to dokaz da hrvatska država ne postoji. Ne postoji. I može se netko ljutiti koliko god hoće. Ne postoji.
Netko je taj skup nazvao sotonističkim. I ja sam ga sam tako nazivao. I on to jest. Jer se samo sotonističkim porivima može slaviti klanje i zatiranje cijelih obitelji od djece do staraca. Ali on je i dokaz da nama velikosrpstvo joÅ¡ uvijek vlada. Da se ruga s nama, s naÅ¡im žrtvama. usred Hrvatske. I mogu oni 05-08-og održati sto govora, mogu izvjesiti sto zastava na kninsku tvrđava džaba im je. Mogu dovesti sto Prljavih kazaliÅ¡ta da pjevaju, niÅ¡ta im ne vrijedi nakon onoga jučer i nakon toliko onih "jučer" koji su zbili proÅ¡lih godina.
To da smo mi platili spomenik svome klanju ne treba ni navoditi jer se podrazumjeva. Hrvat je mazohist. netko više netko manje. (možete li zamisliti situaciju da recimo u okolici Zemuna postoji spomenik klanju Srba od strane Hrvata i da to Srbi financiraju i podnose. Naravno da da ne možete jer Srbi jesu svašta i mogu bit svašta kao i drugi narodi ali mazohisti nisu. To su mjesto u svjetskoj povijesti zauzeli Hrvati ne daju ga nikome.)
To da je vlada republike Hrvatske, da bi odigrali igru, dan prije postavili neki skromni spomeničić malom djelu pobijenih Hrvata iz roda Ivezić, i poslali tamo jednog od dvojice trojice svojih galamdžija koji će galamiti da je to velikosrpski klanje dok će istovremeno sutra njegov stranački drug osiguravati da to slavljenje "velikosrpskog klanja " nitko ne ometa. ( HDZ ima par ljudi zaduženih da naivnim glasačima bacaju praÅ¡inu u oči po onoj Å¡pranci..dobar policajac-loÅ¡ policajac. Dobar policajac u ovom slučaju galami kako je ono u Srbu velikosrpski ustanak, dok će onaj drugi, puno bitniji i jači osiguravati da nitko ne ometa velikosrpski skup u tom istom Srbu").
To da su na spomeniku djela pobijenih Ivezića napisali da su ih ubili pazi sad "srpski ustanici" ruganje je i posebni bezobrazluk. Opet dvojna igra. "Odati počast i žrtvama, pravilnije bi bilo reći, zamazati oči, i ne zamjeriti se velikosrbima" ( ovo drugo je puno bitnije). Jer sam pojam "ustanik" nosi u sebi pretežno pozitivan kontekst.
Na slavljenje velikosrpskog klanja nitko nije posebno reagirao osim već poznatog HSP-AS i Dražena Keleminca Å¡to nema nikakvog učinka. A čak i da ima učinka, da hipotetski dođe 100 000 Hrvata i onemogući taj skup, to opet ne bi bio dokaz da je hrvatska država. jer upravo je to i samo posao države, da sprječava takve skupove a ne posao pojedinaca ili skupina druÅ¡tva. Radi toga državni aparat skuplja poreze i radi toga nosi naziv "Hrvatska". Skupine, pojedinci i političke stranke mogu tražiti, zahtjevati i protestirati ali samo država sa svojim organima vlasti može dokazati da je država i nitko je ne može zamjeniti u tome. A reakcija nije ni bilo. Čak ni oni od kojih sam to najviÅ¡e očekivao "Neovisni za Hrvatsku" nisu se oglasili. Nakon Å¡to im je valjda pridružena članica Zorica Gregurić javno dala podrÅ¡ku notornoj antifa bezveznjakuÅ¡i Aniti Malenici ovo im je drugi krupni politički propust. General Glasnović je istina bio u Srbu svih ovih godina ali oni kao konačno relevantna grupacija sada imaju puno veću vrijednost ( pa i odgovornost) i snagu od stajanja u željeznim ogradama u samom Srbu.
Jer ako se može slaviti deset puta krvaviji "ustanak u Srbu" iz 41-ve postavlja se logično pitnanje "zaÅ¡to se ne bi slavio srpski "ustanak" iz 91-ve". Isti su ciljevi, "iste metode borbe" pa čak i neki protagonisti. ZaÅ¡to ne slaviti i te datume. U čemu je razlika? U tome Å¡to su oni "ustanci" bili krvaviji od onih iz 91-ve koji su bili užasni i krvavi. ZaÅ¡to ne. Hrvatska to može progutati. Kako je je glasio jedan transparent rugalica -rugalica sa gay parade. Nema toga Å¡to Hrvatska i Hrvati ne mogu progutati. ZaÅ¡to ne slaviti Jovana RaÅ¡kovića kojega nedavno u TV Kalendaru proglasiÅ¡e uglednim profesorom koji je predavao po Zagrebu, Ljubljani i eto je osnivao taj SDS i dražo zapaljive govore al dobar čiča bio, jer je poslije njega doÅ¡ao joÅ¡ gori. ( Trebate pogledate taj skandalozni prilog na TV kalendaru o Jovanu RaÅ¡koviću čija je sama pojava ukazivala na zlo koje se kasnije i desilo). To da su jednog srpskog galamdžiju, hrapavog prijetećeg , skoro morbidnog glasa na tzv. hrvatskoj televiziji proglasili skoro pa Gandhijem i treba li iÅ¡ta viÅ¡e da dodatno pojasni razarajuću bit hrvatskog mazohizma. ( btw njegova kćerka Sandra RaÅ¡ković Ivić čija je majka navodno Hrvatica s Brača, jedna je od većih velikosrpskih jastrebova, i hrvatomrzaca koja ne srpskim meidjima hrvate optužuje za genocid nad Srbima.)
Džaba, hrvatska država ne postoji. I možemo mi slaviti svjetsko zlatu u vaterpolu, držati ruku na srcu, može ON staviti sto kockastih Å¡alova oko vrata, hrvatska država ne postoji. Dok god postoji slavlje klanja Hrvata usred Hrvatske. Dok god spomenik slavljenju klanja ne ukloni sama država, ne pojedinac ili bilo kakva politička ili nepolitička skupina, ne sruÅ¡i bagerima ili bilo kako drugačije a svakoga onog tko se usudi slaviti klanje Hrvata u Hrvatskoj sudski ne procesuira, do tada hrvatska država de facto neće postojati.