"Moja kuća će odsad bit hrast ili bukva" izjavio je za srpsku televiziju negdje na granici Hrvatske i BiH, Mile Martić krajiÅ¡ki Å¡erif i vođa krvoločne, pljačkaÅ¡ke i ruÅ¡ilačke horde, dan dva nakon zavrÅ¡etka Oluje. "A zaÅ¡to ne vrba" upitala se u svom osvrtu Tanja Torbarina ( onda joj je to u sveopćoj euforiji proÅ¡lo a danas bi bila optužena za govor mržnje). Dakle Mile je htio reći kako će povesti gerilski rat ili neÅ¡to slično i da neće izlaziti iz Å¡ume osim po zadatku . NeÅ¡to kasnije Mile je napustio spomenuti hrast i bukvu i cijeli taj teritorij i preselio se u neke sigurnije Å¡ume, jer je hrvatska vojska zauzela i taj teritorij unatoč Miletovoj drčnosti. Mile se nije viÅ¡e zaustavljao sve do Južne Srbije gdje je naÅ¡ao utočiÅ¡te sve do svog izručenja haÅ¡kom sudu. Nije se zaustavio ni Banjaluci niti na ijednom dijelu tzv RS a opjevani "Å¡eher grad" od pada spasila je himbena i pokvarena međunarodna zajednica. Pa je tako malo falilo da u taj drevni hrvatski grad ne uđu oni koji su ga i baÅ¡tinili prije nego je na ove prostore zagazila osmanlijska noga i za sobom dovukla pljačkaÅ¡ke akindžije, koje će par stotina godina kasnije Srpska pravoslavna crkva pod patronatom habsburÅ¡ke monarhije a posebno bana Khuena, pretvoriti u Srbe. Uz pljačku su doÅ¡li, pljačkom su otiÅ¡li.
Mile Martić je bio priprosti inspektor SUP-a Hrvatske. Postao je poznat kad je u krkansko-kabadahijskom stilu, jedne noge podignute na balvan objaÅ¡njavao novinarki Slobode Dalmacije Heni Erceg da poruči Tuđmanu kako "ova milicija, ne sluÅ¡a hrvatsku vladu ni nikoga nego samo ovaj narod". Sve onako razvlačući riječi kako bi izgledao Å¡to opasnije. (usput da je znao Å¡to će Heni Erceg kasnije postati zajedno sa svojim priležnikom Viktorom Ivančićem bio bi sigurno blaži pa bi skroviÅ¡te od haÅ¡kog suda mogao potražiti u jednom od brojnih stanova koje je taj dvojac stekao dok ih je keÅ¡irao čika Soros).
Uvijek ostaje vječno pitanje. Å*to bi bilo sa gospodinom Pupavcem da Mile nije zapraÅ¡io put "majčice Srbije"? Da je npr ostao ko Veljko Džakula, vođa krvave srpske pobune u Zap. Slavoniji. Džakula je bio ko biva omrznuti disident među krajiÅ¡kim primatima jer je skužio da je u najnepovoljnijem položaju od svih njih, ali nije bio niÅ¡ta manje radikalan. Shvatio je da hrvatska vojska jača a njegovi banditi slabe, čak uz pomoć banjalučkog korpusa i da se sprema bježanija epskih razmjera. Uzelac je naime već prebacivao svoju razbijenu čergu preko Save. "Biti pred Osijekom a ne biti u Osijeku, biti pred Karlovcom a ne biti u Karlovcu, biti pred Gospićem a ne biti u Gospiću" jadao se Veljko na srbijanskim televizijama, "nema nikakvog smisla". Kad je zavrÅ¡avao Bljesak, Veljku su uredno stavljene lisice, joÅ¡ urednije mu skinute i nakon par sati svo zlo koje je Veljko pokrenuo, prebrisano je gumicom kao da se nikad nije dogodilo.
E Mile, primitivni glupi Mile zar i ti nisi mogao tako. Otrpjeti par sati lisičine na rukama a sad vedriti i oblačiti po Hrvatskoj kao Å¡to to rade tvoji drugovi Stanimirović, Rkman i ostali. DoduÅ¡e malo je Veljko u zapećku, ne voli ga ni Milorad, ko Å¡to ga ni ti nisi volio ali ne fali mu niÅ¡ta. Tu i tamo i njega pozovu da Hrvatima drži predavanje o zločinima iako su se na teritoriju kojeg je ON sa svojim Orcima, na sreću kratko ali na nesreću i dovoljno dugo nadzirao, dogodili jedni od njastraÅ¡nijih zločina u domovinskom ratu. Ljudi su ubijani sjekirama, klani i masakrirani na nezamislive načine.
Tko bi bio vođa Srba i neproglaÅ¡eni guverner Hrvatske da Mile nije junački zbriso. Milorad ili on. Bi li Mileta zvali u sve tv emisije, bi li Mirjana Hrga sva onako ustreptala gledala u njega ko u najnoviji kupaći kostim, bi li ga Maja Sever dragala pitanjima, bi li mu Marta Å*imić Mrzlečki pridržavala stolicu, bi li ga Domagoj Novokmet fascinirao bradom, izgleda nikad nećemo saznati.
Bi li Mile poput Vojislava vukovarskog vitlao piÅ¡toljem po Zagrebu, bi li sa sarkastičnim podsmijehom gledao kako "hrvatska policija" po nalogu"hrvatskog suda" odvodi hrvatske zapovjednike u zatvore gdje oni umiru, kako im se procesu ponavljaju dok ih ne osude, kako se srpski vojnici vraćaju i bivaju u pravilu oslobođeni a hrvatske se progoni za svaki Å¡amar, i vjerovatno bi se posprdno nasmijao kroz onaj brk, pa čak i on onako priprost skuživÅ¡i sve hrvatske apsurde promrsio " kako tek izgleda kad ovi Hrvate izgube rat ako ovo rade kad su ga dobili".
Tko bi iÅ¡ao u Beograd po instrukcije. Mile il' Milorad. Da priupita četničkog vojvodu Å¡to mu je raditi "glupim Hrvatima" njega il njegovog "Sancha Pansu" koji ga je u međuvremenu prerastao. Tko bi nazočio skupovima u Srbiji gdje se Hrvate naziva kasapima i ubicama, čiji je "križ kukast" a odmah zatim gostovao na hrvatskoj televiziji i držao predavanje Hrvatima o porastu govora mržnje i ustaÅ¡luku u Hrvatskoj.
Bi li Milorad samo tu i tamo držao koje marksističko predavanje ili bi ipak kao svoj drug UJDIJ-evac Žarko Puhovski ipak bio sveprisutan u medijima ali bez moći i novca a umjesto njega predavanje o hrvatskom faÅ¡izmu i pripadajuću žutu traku u saboru protestno nosio Mile Martić koji bi pritom kao prije 20 i kusur godina podigao nogu na prvi red saborskih klupa i govorio u brk Tatjani Munižabi.."poruči ti onoj Kolindi da ovaj Mile Martić ne sluÅ¡a hrvatsku vladu....i reci da je to reko Mile Martić..eto tako joj poruči".
Mislite da je nemoguće. Ljuto se varate. U Hrvatskoj bi i Ratko Mladić mogao biti uvaženi vojni komentator.
Jer realno, Å¡to je Mile drugačiji od Milorada, Vojislava, Veljka, Bore. Ni bolji ni gori, možda samo malo gluplji. Al ciljevi su im skoro identični. Možda se razlikuju u finesama. Na koji način uniÅ¡titi Hrvatsku i hrvatstvo. Pa kad se ovi Å¡epure po Hrvatskoj kao da su pobjedili u ratu ne znam Å¡to ne bi mogao i Mile, samo da je bio mrvu strpljiviji. Možda bi bili uskraćeni za plačljivo-prijeteće monologe Milorada Pupovca i sluÅ¡ali bi "drčnog Mileta" sa vazda jednom rukom nadlakćenom na nogu ali Å¡to sad. Srpskom primitivizmu u Hrvatskoj nikad se u zube nije gledalo.