PUPOVAC I RADIN -KO FAŠISTI I ČETNICI U 2. SVJ. RATU

Nijedni ni drugi nisu se nešto pokazali na bojnom polju. Najčešće su gubili bitke ali postojao je jedan modus operandi koji se ponavljao sve do kapitulacije Italije. Talijani su izdašno sponzorirali četnike. U svojim kamionima su ih dovažali da kolju po nezaštićenim mjestima. U Istočnu Bosnu, u Ramu, u Gata kod Omiša. Svuda je obrazac bio isti. Talijani preuzmu mjesto a onda se povuku i prepuste četnicima da otplešu svoj krvavi pir. Krenulo bi bjesomučno klanje svih nesrba "bez obzira na pol i dob" kako bi Draži javljali četnički komandanti. Potresno je to opisao nedavno preminuli don Anto Baković u kjnizi "Dječak s Drine" koji je svojim očima gledao to mahnito klanje Muslimana uz Drinu. Otac mu je slučajno službovao u Goraždu gdje je Antinu obitelj zatekao rat ( Inače su bili iz Mokronoga kod Duvna). Malog Antu i njegovu cijelu obitelj ( osim oca koji je otišao u zbjeg) spasila je jedna čestita srpska obitelj predstavivši ih kao Srbe pa su četnici čak vodili Antu da nazoči klanju na drinskom mostu a kod kuće gdje su živjeli prali su krvave noževe.




Talijani i četnici su se odmah "našli" kako bi reklo. Sastali su se i u Otriću prije onog "ustanka u Srbu". Pomagali su Talijani i partizane, svakoga tko je bio protiv NDH. Snage NDH su im bile prvi protivnik a pošto su imali široku okupacijsku zonu doslovno su onemogućavali ikakvu konsolidaciju NDH. Koja tu ništa nije mogla napraviti unatoč protestima i nekih njemačkih visokih časnika. Pavelić se držao svojih obaveza prema Musoliniju jer ga je ovaj jedini primio (na znanje i ravnjanje našim kretenima koji veličaju Nijemce i dižu desnicu u zrak), ustašama je bilo zabranjeno da između dva rata stupe na tlo Njemačke a nisu htjeli ni čuti za komadanje Jugoslavije dok im Britanci nisu složili puč u Beogradu.. Francuzi i Britanci kao arhitekti Jugoslavije naravno da nisu bili opcija i jedino je Italija bila zainteresirana za rušenje Jugoslavije. A i to nije išlo glatko. " Kad bi izgledalo da će se Talijani i Jugoslaveni dgovorit bacali bi me u lance a kad bi se odnosi zaoštrili vodili bi me po najboljim hotelima" svoj ponižavajući položaj zdvojno je opisivao sam Pavelić.

Kad su se Talijani zbog straha i nemogućnosti da kontroliraju toliki teritorij povikli iz zone II koja nije bila direktno pripojena Italiji ali je bila pod njihovom vojnom upravom, ne obavjestivši o svom povlačenju snage NDH, tu su spas pronašle partizanske jedinice koje su bile faktički pred uništenjem. Nejake snage NDH koje su se tu nalazile, odnosno lokalna milicija i nešto oružnika na željezničkim postajama bile su nedostatne da spriječe taj "pohod partizanskih brigada u zapadnu Bosnu" kako je u jugoslavenskoj historiografiji nazvano to spašavanje partizanskog pokreta u zadnji čas. Što mogu zahvaliti samo Talijanima. Povjesničari govore da je to bio faktički pad NDH, jer su se partizani tu usidrili sve do kraja rata. Uz nešto pojačanja koja su u kapaljkama stizala, uspjelo se nadljudskim obraniti Kupres i Bugojno. Sve ostalo je palo.



Talijansko-srpska koalicija ide još do londonskog ugovora iz 1.svj rata prema kojem bi istočna obala Jadrana mahom pripala Italiji a ostatak Srbiji. No pošto je srpska vojska poražena i izbjegla na Krf a Talijani nisu uspjeli probiti frontu na Soči koju je držalo par bosanskih i dalmatinskih regimenti pod feldmaršalom Borojevićem, a kasnije su ih ti isti, uz par njemačkih divizija, stjerali sve do Venecije a potpunu katastrofu talijanskih armija, spriječile njemačke i francuske divizije, taj sporazum nasreću više nije bio opcija. Ali su u Rapallu ipak Istra, Zadar i još neki djelovi završili u Italiji.

Kad sagledamo sve te povijesne činjenice ne treba čuditi da Pupovac i Radin djeluju ko prst i nokat. Radin se drži Pupovca kao paž viteza. Nosi mu koplju i drži mu štit. Naravno da to nije slučajno niti od jučer. To je samo nastavak davno uspostavljene srpsko-talijanske koalicije protiv Hrvatske. Naravno da se to ne odnosi na cijeli talijanski narod čak ni na cijeli srpski, ali Pupovac i Radin su predstavnici onog odnosa koji između četnika i talijanskih fašista postojao od početka 2. svj. rata pa sve do kapitulacije Italije.