kako je Nemanja napao Emira

Sinoć se pri godišnjici osnivanja tzv republike Srpske, tvorevine koja je nastala na ubijanju i protjerivanju pola svog predratnog stanovništva odigrao zanimljiv, nadrealan obračun kad je najvaljivač najavio kao prvog govornika Emira Nemanju Kusturicu, režisera mračnih i depresivnih filmova koji je u sebi naglo pronašao srpstvo iako su osnivači te tvorevine nastale na krvi i genocidu stotine i tisuća Emira i "Emira" spremili pod zemlju.

Dakle Nemanja Kusturica napao je Emira Kusturicu riječima " što ti bolan kradeš meni ljiljane kad je to kršćanski simbol i što ti svojataš sebi Tvrtka kad se on zvao kralj Srbljem". Emir je šutio i slušao Nemanju kako ga napada ko najljućeg dušmana. "Ho ho ho", zavikao je Nemanja " a što šutiš Emire sad, reci izjasni se o Emire". Emir se ustane, iskoči iz Nemanje pogladi se po kosi pa će Nemanji onako visoko podignute brade. " A što se ti jado jadni tako uskurčio. Trsiš s liljanima a znaš da ni ljiljana Bosne vidio nisi dok se nisi dokotrljao za kopitima mojih konja. Sjećaš li se Nemanja kako te ja dovedoh ko vjernog slugu svoga preko Drine i dalje. Kako si mi vjerno služio, pljačkao za mene, a ja ti zauzvrat obnovio i patrijaršiju i dao ti vlast i ovlast da posrbljuješ sve tamo di je moja noga stala i moj mač došao a moj at zarzao..sjećaš li se o Nemanja" zavika Emir uskoči nazad u Nemanju, prekrsti noge sjede i zapali čibuk. Dok je Nemanja hodao gore-dole sa prekrštenim rukama na leđima. Nije baš znao što bi rekao. Odjednom stade i nakašlja se.."O Emire, prljava poganšturo lažljiva, ja sam vavijek bune dizo na dahije i tako to..khmm".. Emir se nasmija u Nemanji, polako iziđe iz njega zagrli ga i reče. "E hrsuze jedan, nemaš mi što reć pa pređe na dahije. Ja smo ti i ti bolan zajedno preko Drine prešli, 300 godina mi služio ko najbolji sluga, zajedno smo Kaure napadali sjećaš se. Nisam li ti katoličke crkve davao da ih pretvaraš u pravoslavne hramove, ono što nismo porušili i podžamijali. A ti sad tako. Jesu li moji janjičari čuvali tvog vladiku dok je išao kupit porez od Latina i prevodit ih tako u pravoslavlje, jesam li ti dao da sve bude "srb-millet" sve što se nije klanjalo, di sam god ja vlast imo. A kako si mi ti to vratio. Poklo me i proćero čim sam ja malo oslabio a ti malo ojačo. Pusti ba ljiljane i Tvrtka, to je sve latinsko, nit je to moje Emirovo ni tvoje Nemanjino, e pa Nemanja da ti kažem po pravu, kurac bi ti došo do Benkovca i Udbine , mog đoku obrezanog bi ti vidio a ne Knina i Petrinje da nisi kasko za mojom sabljom i za mojim atom" .uskoči Emir u Nemanju i srknu kafe. "Lažeš, lažeš, uzvrti se Nemanja,lažeš Bakire,ovaj Emire., sam uvijek slobodarski bio,nikad nisam služio,nikad ne ne".

"Slobodarski si ti bio moj kurac" ostavi Emir fildžan na sećiji i iskorači iz Nemanje, "oš da ti ja kažem što si ti bio, 400 godina, četristo godina ,si se vuko za mnom ko prebito pašče, ja sam te ovdje doveo..ja ja..poče se udarat Emir u prsi iskolačivši oči, ja pašče jedno,ja sam te doveo ovdje, nastanio te ovdje i ne samo da sam te doveo ovdje nego sam ti dao i da od drugih kradeš sebi, a sve pod mojim sponzorstvom, kolike si katolike preveo u srpstvo,jer sam ti ja dao tu vlast, tolike Vlahe,Cincare, Torlake i sve što nije klanjalo. Tko je to dao" naškilji Emir, da nije možda, da ti možda Putin to nije dao?

"Moja sablja i srpstvo mi je to dalo"- isprsi se Nemanja, zakačivši palčeve za dolamu i gledajuć lijevo-desno.

"Ne seri ba Nemanja", polako će Emir. "Tvoja sablja, tvoja sablja, jake mi sablje, ih, više si ti bolan deset puta mavo sabljom za mene nego protiv mene. Ne seri ba Nemanja ne mogu te slušat više ni išaretom ba, kako lažeš i izvrćeš. Te liljani te ovo ono, pa ba bolan-skoči se Emir- ja sam te ljiljane uništio i ti skupa sa mnom i ne znam šta sereš o tome. Ja sam ja Tvrtkovo nasljedstvo uništio a ti si mi seirio dok sam ga razvaljivo, ja ja ja, udaraše se Emir u prsa i upirući čibukom u Nemanju,a ti si služio, jesi ba, i nisi znao ni za ljiljane. Ni za Tvrtka. Da je bilo na kvizu pitanje za milijun evra i da si sto kviska imo, ti beknit o tome ne bi znao".

Nemanja se već znojio dok je Emir legao na divan usred njega i potezao hašiš.

-Lažeš Turčine lažeš.. moja su junaštva opjevana, ja, ja..ja sam se borio...ja, ja..uzbudio se Nemanja, moji su Turcima glave na odsjecali-

-Na buljuke pretpostavljam- javi se ozbiljno Emir s mindera

-Na buljuke jašta-..gorio je sav u groznici Nemanja- i više..-na buljuke buljuka-..

-Ma ti si sabljom mogo samo samo mog osunetit- rugao se između dva srka hašiša Emir Nemanji.

- Ma ti su Nemanja budala- hodi vamo bolan, sjedi ne budali..-jedva je šaptao već hašišom nadojeni Emir dok je Nemanja skakao iza pozornice a svi se gosti u hali u Banjaluci čudom čudili kako to može biti jedan čovjek a dva insana.