• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji postovi na forumu

    Gelsey Azalea

    Pa možda jer je ipak hrvatski predsjednik.
    Možda da zahvali onim desnim Hrvatima koji su imali dovoljno želuca i kratku pamet da

    Dodikov Rosinante-srborusofil- Predsjednik Republike Hrvatske-Zoran Milanović

    Gelsey Azalea Jučer, 23:52 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Ne znam što bi Thompsonova pjesma i radila na inauguracija tog srborusofila.

    Jel pozvao Dodika na inauguraciju?

    Dodikov Rosinante-srborusofil- Predsjednik Republike Hrvatske-Zoran Milanović

    Inkvizitor Jučer, 22:15 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Jugo i srbofilni mediji u Hrvatskoj stvaraju lažnu sliku prosvjeda u Srbiji. U stilu da je tamo ustala samo progresivna liberalna mladež tipa

    Veseli se srpski rode , Kosovo ti celo ode

    Inkvizitor Jučer, 22:07 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Jugomediji i srbofilni mediji u Hrvatskoj stvaraju lažnu sliku prosvjeda u Srbiji. U stilu da je tamo ustala samo progresivna liberalna mladež

    Veseli se srpski rode , Kosovo ti celo ode

    Inkvizitor Jučer, 22:07 Idi na posljednju poruku
    Gelsey Azalea

    Klapa Hrvatske ratne mornarice trebala je pjevati Thompsonovu "Ako ne znaš šta je bilo" pjesmu na Milanovićevoj inauguraciji.
    No,

    Dodikov Rosinante-srborusofil- Predsjednik Republike Hrvatske-Zoran Milanović

    Gelsey Azalea 15-02-2025, 11:00 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    "Untergang" Možemo

    Začetnik teme: Inkvizitor

    20-01-2025, 23:12 od Gelsey Azalea Idi na posljednju poruku
  • Kupreško ravno poljce




    Kupreško poljce baš i nije tako ravno. Nije kao duvanjsko. Više je valovito, stepenasto.Ali u pjesmi je bilo takvo. Neki autor ga nazva jednim od par mjesta na svijetu koje je svojim položajem preodređen za bitke. Ne znam jeli jedno od par na cijelom svijetu ali je svojim položajem skoro predodređeno da bude bojno mjesto u srpsko-hrvatskim sukobima. Sjeverno od Kupresa su bili skoro mahom srpska mjesta a južno hrvatska a sam Kupres i okolna sela pola-pola

    "Oj kupreško ravno poljce što pozoba Crnogorce.." pjesma je koja svjedoči o velikoj bici koja se tu odigrala u ljeto 42-ge kad su partizanske snage osim Kupresa i Bugojna, zauzele sva okolna mjesta nakon povlačenja Talijana iz zone II ne obavjestivši o tome vlast NDH. Kupres se održao unatoč nekoliko naizmjeničnih napada u kojima je sudjelovalo sve što je kod partizana tada vrijedilo u borbenom smislu. Dakle sve proleterske brigade a za drugi napad dovukli su i tada kako se vjerovalo najjaču partizansku postrojbu 1-vu krajišku brigadu. No sve je to rezultiralo partizanskim porazom i pogibijom Crnogoraca nakon koje je u Crnoj Gori nastala kletva "dabogda na Kupresu ne bio". Kasnije su proleterske brigade zazele sve do Imotskog i Posušja pa i Roško Polje i teta mi je pričala kako su mojoj baci davale užarenu iglu, zagrtale odjeću da im ona vadi gelere iz butina. Slušala je njihove krikove. Nisu radili nikakav zulum pričala je. Ipak su ti Crnogorci imali nekakvu čast

    "Mi nećemo stajati ovdje, mi moramo na Kupres" riječi su koje su nagovjestile rat na Kupresu. Nije ih izgovorio nijedan časnik ili vojni strateg nego čovjek iz susjedstva. Rat u Hrvatskoj je bio privremeno zaustavljen dok se u Bosni i Hercegovini spremao. U skupštini su trajale svađe i prijetnje i dreka Momčila Krajišnika kao iz Top liste nadrealista "Sjedi bona dat ću ti riječ" vikao je Momčilo pokušavajuć nadglasti galamu u skupštini.

    Jednom smo se okupili u školskoj dvorani. Više onako tko je htio. Sastanak je vodio seoski predsjednik kriznog štaba ili tako nešto. Malo prije toga banuli su mi pred kuću dvojica iz sela, dali mi da nešto potpišem, predali kalašnjikov s plastičnim kundakom i rekli da je to platio moj zet iz Berlina. Znači donacije iz inozemstva. Na sastanku su se tražili dragovoljci za vježbu kod Šujice. Nitko se nije previše javljao. Iz našeg malog zaseoka smo bili ja i Antuta. On se odmah javio. Ja sam se nešto smijao i i razgovarao s nekim ispred sebe u klupi i u jednom trenutku podigao ruku što je predsjednik kriznog štaba shvatio kao dragovoljno javljanje. Tako ispadoh dragovoljac.

    Išli smo autobusima. Na prolasku kroz Bukovicu autobus se zaustavio i u njega je ušao svećenik, održao kratki govor i blagoslovio nas. Mi smo nakon njegovog izlaska šutjeli i mislili se " pa ne idemo još u rat". Došli smo u Šujicu, prespavali u školi, sve je vrvilo od vojske jer smo već bili u uniformama. To je moglo biti negdje mjesec, mjesec i pol prije početka rata na Kupresu. Prvo nas je postrojio čovjek koji je govorio slabo hrvatski s naglašenim afektiranjem. Pravili smo kasnije viceve na taj račun. Tada nismo znali da je to general Glasnović. Propisno nas je izvrjeđao riječima da smo "kurac od vojske" a ostatak ionako nismo razumjeli. Otišli smo kopati rovove. Na zaseok Bogdašić. Tu su već radili bageri i na mjesto Borova glava, prijevoj koji vodi prema Livnu. Pitao sam se tada sam u sebi, zašto kopamo rovove tu, sjećajući se riječi čovjeka iz sela. "Nije naše da stojimo tu, naše je da idemo na Kupres" ( kasnije su nam ti rovovi iskopani po svim vojnim pravilima spasili živote u jakim granatiranjima i trpjeli direktne pogotke). Vraćali smo se nazad u školu a jedan momak je stalno govorio " ili hodajte brže ili sporije, ovako se više ne može" što je meni bilo jako smiješno. Tog zajebanta nisam kasnije viđao što mi je bilo na neki način krivo jer nam je svojim doskočicama skraćivao hodnju.

    Početak borbi na Kupresu zatekao me u Splitu na bratovoj baušteli. Jeli smo marendu i netko je imao tranzistor kad je spiker rekao da su na području Šujice započele borbe i da je teritorijalna obrana Tomislavgrada žestoko uzvratila. Odmah sam spakirao stvari došao kod brata i rekao da je počeo rat i da idem kući. Malo su se čudili ali ja sam već spremio stvari i čekao kuma Šarića koji je isto išao doma i nas dvojica smo krenuli za sat-dva. Prolazeći pored Trilja i okolnih sela on je veselo trubio i pozdravljao stisnutom šakom a ljudi okolo su odzdravljali što je meni bilo pomalo smiješno i bizarno kao da idemo u svatove. Odmah smo otišli u Duvno računajuć da su nam pozivi već upućeni i smjesta smo ušli u policijsku stanicu računajuć da je tu neki stožer. Tamo su me na moje veliko iznenađenje otkantali, pitali odakle sam a nakon odgovora rekli da se javim u krizni štab u Mrkodolu. Već je pala noć i nekako smo pitajuć seljane za lokaciju pronašli krizni štab u nekoj derutnoj kući. U sobi su sjedila dva čovjeka i kad sam im rekao situaciju iz policijske stabice u Duvnu, rekli su mi da se javim u krizni štab u svom selu. To mi je već djelovalo pomalo šokantno i amaterski.

    Sutradan su već stizale vijesti sa ratišta i netko je pjevušio " oba su pala, oba Malovana", aludirajuć na onaj poklič iz rata u Hrvatskoj kad su srušeni avioni tzv JNA. Oba Malovana su bila srpska sela na komunikaciji Duvno-Kupres. Slijedećih dana smo očekivali pozivanje i odlazak na ratište ali nas na naše čuđenje nitko nije zvao . Informacije su bile konfuzne, stanje je kao dobro, vode se borbe u gradu a na moj upit predsjedniku seoskog kriznog štaba, što će se dogoditi kad od Šipova Srbi nagrnu oklopnim snagama, pitanje za koje nisi trebao biti vojni strateg, isti mi je odgovorio "Kuprešani drže položaje, ptice ne može proletit". Moram priznati da mi to nije zvučalo uvjerljivo i neka zebnja se uvlačila u srce.Sutra ili preksutra smo nas par samoinicijativno otišli u Duvno pred policijsku stanicu. tamo se postrojilo 20-tak ljudi (među njima Delija i Zenga) i spremali se za Kupres. Rezervna policija ako se dobro sjećam. Nas su ladno odbili i rekli da nas ne mogu primit jer nsimo u tom statusu. Bilo je jako nevrijeme, velika hladnoća kako bi se kod nas reklo "pušanija" i vjetar je nosio snijeg i drmao uniformama iako je već bio 4-ti mjesec. Otišli su. Kasnije će oni biti u onoj skupni koja je sa generalom Glasnovićem upasti u zasjedu u selu Botun i da će ga ranjenog nositi danima preko Koprivnice do Bugojna.

    nastavit će se..
    Komentara 3 Komentara
    1. Grunf avatar
      Mogao bi napisati knjigu, izvrstan tekst. Cital sam malo o borbama za Kupres u ljeto 1942., mislim da je bilo jedno 5 napada i svi su odbijeni. Prvo su partizani krenuli na Bugoj o pa su tam dobili po tamburi 2 puta pa su se okrenuli Tomislavgradu, Prozoru, Livnu i Kupresu. Sve najjace kaj su partizani imali je bilo tada tam. Ustase su bile tam malobrojne i slabo naoruzane pa je dosla Crna legija u pomoc, s Bobanom i Franceticem. Partizani osvoje Tomislavgrad i krenu na Kupres, a Legija s Pudarom obrani Kupres i lupi im kontru pa oslobodi Tomislavgrad.

      Ne znam tko je od partizanskih celnika rekel, da je Kupres bio veci pakao od Sutjeske.
    1. philly avatar
      Dobar uvod, i zanimljiva priča... Volim čitat iz prve ruke, osobne doživljaje, još kad autor ima smisla za pisanje ka ti.. Čekamo nastavak.
    1. Inkvizitor avatar
      Citiraj Prvotno napisano od philly Vidi poruku
      Dobar uvod, i zanimljiva priča... Volim čitat iz prve ruke, osobne doživljaje, još kad autor ima smisla za pisanje ka ti.. Čekamo nastavak.


      Blažo Lompar ratni kroničar crnogorskih brigada


      ..Mi i krajišnici smo zauzeli čitav grad, osim nekoliko kamenih i tvrdih zgrada, među kojim i silos, koji je branila jedna ustaška bojna. Naš napad je bio snažan, on je pokolebao i razjedinio neprijateljsku obranu, ali nijesmo uspjeli da je do kraja slomimo. Izvršili smo bezbroj juriša na razne strane grada, utrošili svu municiju koju smo sa sobom donijeli ili oteli od neprijatelja, izbacili sve ručne bombe ali utvrđeni grad nijesmo mogli zauzeti. Žestina borbi se nije smanjila skoro cijele noći. Zbog vrlo jake vatre, u kojoj su se određenije čule samo eksplozije granata i ručnih bombi, zbog lupe bornih kola, koja je neprijatelj upotrebio u borbi, sulude ustaške vriske i leleka žena i djece, što se odbijalo o Stožer i druga okolna brda, Kupres je ove stravične noći izgledao kao neki ogromni ponor u kome se sve lomi i huči. Ujutro, kad smo napuštali položaje, slika je bila još jezivija, jer je Kupres bio obavijen u dim od baruta, popaljenih kuća i prašine, ulica izrovanih i pokrivenih ustaškim leševima u crnim uniformama. Nas je obuzimala neodoljiva želja da ga poslije svega toga zapalimo, ali nam je bilo izričito zabranjeno da išta palimo.


      Josif Strunjoš politički komesar 2 bataljuna 3-sandžačke brigade


      Žešće i krvavije vatre nisam doživio u toku celog rata. Bilo je kriza, poraza, odstupanja, bežanja. Ali onakve strave i pakla kao pred Kupresom nikad nije bilo. Čak ni u tragičnim danima na Sutjesci. Naročito u onim časovima kad smo izbili pred ustaške rovove bio je pravi pakao... Sve je oko nas gorelo i sevalo kao u nekom paklenom požaru. Neviđena strava i jeza za nahrabrije. Kad se počela ukazivati zora moralo se misliti na povlačenje...Trebalo je odstupiti i izdržati vatru. Odstupalo se kroz žita, preko ravnog polja. Najprije se samo puzilo. A to je bilo užasno teško. Mnogi su borci bacali rančeve i šinjele. I ostajali samo s oružjem. U želji da pređu to dugačko, nesrećno, jezivo kupreško polje i da se iz njega izvuku...



      Izvješće stožera 4-te crnogorske brigade upućene Vrhovnom štabu


      Psihološki naši momci se slabo osjećaju na ovom terenu i želja je sviju, iako mi ne damo toj želji da dođe do izražaja, da se povuku s ovog terena, te i da se odvoje od Kupresa. To je logično, kada se uzme u obzir karakter i mentalitet Crnogoraca, kojima pred očima stalno stoje njihovi skoro najbolji drugovi koje su izgubili kod Kupresa.

      Naše je mišljenje da bi našu Brigadu trebalo prebaciti sa ovog terena, dati joj neki lakši zadatak gdje bi imala uspjeha, jer svakako četiri neuspješne operacije imale su ipak, i pored našeg političkog rada, izvjesnih posljedica na oduševljenje naših boraca.




      Sreten Žujović kasnije okrivljen za neuspjeh kod Kupresa u izvještaju Vrhovnom štabu..


      Ni novi napad na Kupres nije uspio. Pet puta smo ga napadali. Grad leži usred ravnog polja, a sve su kuće od kamena-utvrđene. Pravilno treba osmotriti ovu bitku. Tu je neprijatelj skupio sve svoje najbolje snage iz čitave Bosne i pokušao da se probije ka Duvnu i Livnu. Mi smo ga suzbili i stalnim napadima na Kupres, prikovali smo te njegove snage, tako da nije mogao da vrši ofanzivu na drugom mestu. U Kupresu su Pavelićeve najodabranije snage. Bore se na život i smrt. Idu stojeći i pucaju iz puško-mitraljeza..Ako padne Kupres, onda partizani mogu da sednu u voz i pravo u Zagreb-rekao je jedan zarobljeni ustaša. Nije mnogo preterao. Ako uništimo Francetićevu "Crnu legiju" pola posla je gotovo s Pavelićevom vojskom