• Let iznad Kukavičjeg gnijezda




    Ne znam jesam li ovima naslovom kultnog romana Kena Keseya htio prikazati samo HDZ ili i cijelu Hrvatsku. Ili oboje. Zemlja Hrvatska zaista liči na jednu veliku ludaru a paradigma tog stanja je i njezina "najdržavotvornija stranka". Uglavnom likovi koji se pojavljuju u spomenutom romanu dobro su poznati onima koji su knjigu poročitali a onima koji nisu preporučujem da je pročitaju ako ništa radi toga da vide kako izgleda danas ali i već neko vrijeme zemlja kojoj tepamo "Naša domovina", držimo ruku na srcu kad svira himna i pijemo pivo iz reklame koju reklamira tip koji misli da je ta zemlja mračna i fašistička.

    Ken Kesey u svom romanu "Let iznad kukavičjeg gnijezda" opisuje jednu američku "ludaru"( poticaj za pisanje mu je kako je rekao u jednom intervju bilo to što je jedno vrijeme tamo stažirao, pa zgrožen onim što je vidio odlučio napisati knjigu) u kojoj se nalaze i po nekim kriterijima normalni ljudi, ništa gori od prosječnog čovjeka na ulici, kako bi rekao jedan od junaka romana, glavni buntovnik u ludari, Randle Patrick McMurphy.

    U bolnici je sve naoko u redu, sestre su pažljive, ručak je u točno vrijeme, pacijenti imaju svoje slobodni vrijeme za razbibrigu, lijekovi se dijele točno u sekund, nema nasilja ali to je samo privid. Bolnicom ustvari željeznom rukom lukavo i nemilosrdno upravlja sestra Rached, jedna hlada i promišljena osoba koja se nikad ne dere i ne povisuje ton ali koja sve drži u svojoj željeznoj šaci. "Ona nikad ne optužuje, ona samo insinuira" rezignirano prenosi njezinu pokvarenu i učinkovitu, po pacijente zlokobnu taktiku jedan od starih pacijenata. I naravno svi je se plaše, pa i glavni doktor koji bi trebao ustvari biti glava kuće.

    U slučaju Hrvatske ili HDZ-ea sestra Rached bi bila Milorad Pupovac. On ima ključ ludare zvane Hrvatska i ključ uprave zvane HDZ. Sestra Rached ima svoja dva-tri pomoćnika ( u romanu pogrdno nazvana crnjama) tipove, koji skaču na svaki mig sestre Rached pa ili diskretno (a nekad i indiskretno) sređivaju eventualne probleme u ludari. Oni opletu drškom od metle krupnog Indijanca Bromdena po listovima nogu " Ho-ho vidi ga kako hopše, mogao bi me u zubima nositi a usro se od straha " ruga se jedan "crnjo" Bromdenu ( Plenkoviću). Indijanac Bromden bi u ovom slučaju bio predsjednik Plenković ili Sanader. Bromden iako dobro čuje i govori pravi se gluh i nijem i misli da je to pametno i da to može zahvaliti svojoj indijanskoj lukavosti.

    Savršeni sklad ludare najednom ruši došljak, Randle Patrick McMurphy. Prgavi Irac koji se odbija povinovati ustaljenim bolničkim pravilima pa stalno radi ekscese. Nastoji probuditi duh u bolesnicima i proizvesti u njima bunt. Tako gurne rukom kroz staklo da bi uzeo cigarete koje je kupio a koje se dijele po volji upraviteljice Rached i još se pri tome pravi nevino nevješt" nisam vidio, vjerujte mi, nisam vidio staklo je bilo tako zglancano da samo prosto zaboravio da je tu " pravi se nevješt dok mu sestra Rached stisnutih zubiju zavija ruku sa koje se cijedi krv. nagovara Billya Bibita, mladog dečka koji ima kompleks zbog mucanja da napusti ludaru. " Ti bi trebao biti vani i fukati zgodne mice" na što se Billy crveni u licu.

    Randle Patrick McMurphy bi u našoj ludari bio Zlatko Hasanbegović, čovjek koji je banuo u ludaru zvanu HDZ i želi natjerati ili nagovoriti članove da prestanu trpjeti teror sestre Rached. A oni iako im to imponira, nemaju herca za to. Ponekad se u navali emocija malo pobune ali to kratko traje. Brzo se vrate na stare staze poslušnosti i nisu spremi "gurnuti ruku kroz staklo" što znači zaratiti sa medijskim hijenama i tzv nevladinim udrugama. Nemaju lukavost McMurphy-a da kažu da je to bilo tako glanc i čisto da ih nije ni vidio kad ih je razbio.

    Gurat će McMurphya u sukob sa glavnom sestrom jer ju i sami preziru ali njihova zečja narav sprječavat će ih da se pridruže McMurphey-u u buntu. Na kraju "balade" Mc Murphey završava pod elektro šokovima, nakon što su on i Bromden( Karamarko) prebili dvojicu Rached-inih crnja ( Pupovčevog topdžiju i starog saveznika Talijana). Bromden kojemu McMurphey šapće dok ih vezuju za stol " ne boj se ako meni ne mogu ništa, tek tebi ne mogu" na kraju priče velikim stolom za hidromasažu razbija rešetkaste ptozore ludare i bježi u slobodu. Bruj u mojoj glavi je prestao, konstatira Bromden nakon bijega u slobodu.


    Hrvatska je zemlja ludara. Zemlja u kojoj manjinci odlučuju tko će vladati Hrvatskom. Iako se domaći kmetovi predvođeni HDZ-om pozivaju na europske vrijednosti izgovaraju veliku laž, jer nema te zemlje u EU a kamoli u cijeloj Europi( o cijelom svijetu nećemo ni govorit) gdje hrpica manjina ( a pogotovo ne ona koja je neprijateljska prema državi u kojoj obitava) odlučuje o sastavu vlade jedne zemlje. Naprotiv, skoro nijedna zemlja EU uopće ne poznaje institut "manjinskih predstavnika u vlastitim skupštinama. A i onih par koje imaju, daleko su miljama od ikakve sličnosti sa situacijom u Hrvatskoj. Nigdje osim u Hrvatskoj manjine se ne pita za sastav vlade. I zato je roman Kena Keseya odlična paradigma hrvatskog društva. A bome i države i naroda.
    Komentara 2 Komentara
    1. Picaferaj avatar
      Ovo me podsjetilo da sam čita knjigu...odavno. Kao i drugu od istog autora, o Hell's Angels-ima. Dobra usporedba.
    1. Grunf avatar
      Al ne bih samo naš kukavičluk ograničio na Pupovca nego bi paralela trebala biti za sve strance. Mi smo dobrovoljno ušli u ludnicu da nas stranci ugnjetavaju i ponižavaju. Možemo izaći van kad želimo, ali nemamo hrabrosti, bolje je unutra gdje nas Prokleta sestra maltretira. Hjeli bi se odvažiti i postati muškarci, na rubu smo kao Billy, ali se bojimo da nas sestra ne tuži mami.