• Nek nam rodi žito




    Svake godine 06.01 Hrvati a bome i svi hrvatski građani dožive i prožive jedan jako bitan događaj. Sjate se sve tv ekipe, nagrnu svi političari, i taj događaj dođe nešto ko politički event prve klase. Nominalno se zove Božićni domjenak srpskog narodnog vijeća a ustvari nema skoro nikakve veze s vjerom ni sa Božićem. Osim što se lomi pogača i jede žito, da se ispuni nekakva forma. Sve ostalo je čista politika a počesto i otvorena politička prijetnja. Taj politički event prve kategorije bio bi pandan nečemu što bi se u hrvatskim modno-manekenskim-sponzoraškim ( ne zbog sponozora nego zbog sponzoruša) nazvalo top prijem za sve zvjezde koje su to bile, jesu i kane postati. Pa se onda sjate Modni Mačci, Nikoline Pišek, Maje Šuput, Severine, Neveni Ciganovići, Vesna Škare-Ožbolt ( da da ona to ne propušta) Nives zvana Celzijus, hrpa pedera i polupedera u uskim hlačicama i kratkim sakoiči-ći-ma i naravno hrpa sponzoruša koje kao krpelji traže prikladnu nabreklu ali već omatorjelu ovcu kojoj će šišati onako bogato runo i naravno da će ga iza leđa varati, istim intenzitetom kojim pelješi bogatu mecensku ovcu. Ako nema dovoljno matorih ovaca ima kriminalaca ili polusvijeta koji isto dežuraju na tim "eventima" u potrazi za svježim ili barem svježe odmrznutim mesom.

    Tako biva 06.01-og na tom političkom eventu kojeg nam je u amanet ostavio Ivo Sanader. On nam je davno sjašio ali Milorad Pupovac nikako da sjaši. Zanimljiva je njegova transformacija kroz ove godine. Od plačipizde koji bi potresenim glasom, drhtave donje gubice, jedva izgovarao rečenice do samopouzdanog nadmenog, bahatog gubernatora Hrvatske. Koji onako ka sivi soko gleda kako mu se lijevi i desni Hrvati prostiru pood nogama. Na tom eventu gdje vrvi ko na autobusnom kolodvoru, skupi se sve što "politički misli" u Hrvatskoj. Bivše propale političke zvijezde poput Jadranke Kosor, cementnog mogula iz Našica i zaturivača emigrantskih čekova a naravno tu je skoro sva aktualne politička "elita". I krene maltretiranje. U odboru za doček bude par svećenika SPC, i naravno Mile Pupovac pa Mile Horvat, neki paravojnik za vrijeme prošlog rata, pa Voja Stanimirović, "oslobodilac" zadnjeg ustaškog uporišta vukovarske bolnice. I takvi likovi. Onda pred kamere i mikrofone stanu hrvatski političari i krenu sa ponižavanjem i opanjkavanjem Hrvata i Hrvatske. Sve pred očima notornih velikosrba. Te kako mi mrzimo, te kako u zemlji buja fašizam, te ovo te ono. A dvojica- trojica svetosavskih igumana sve to nadziru glade bradu i valjda u sebi misle " Sveti Savo, s kojim mi budalama imamo posla. Pa kakav smo mi nesposoban narod kad ove kmetove nismo uspjeli pobijedit. Za guzicu bi se ujeli od muke". Tzv antifašisti krenu dalje s blaćenjem svega hrvatskog, no to je i razumljivo, jer velikosrbi i hrvatski tzv antifašisti jedni drugima trebaju. Svakome za svoje ciljeve. Savršena simbioza. Ali da hrvatska desnica ne bi kaskala, mora se i ona pokazat na Pupovčevom domjenku. Da pokaže da je europska antifašistička, onako široko bez ograda jurne i ona na domjenak. Nećeš majci ti meni ljevičaru jedan bit veći demokrat od mene. Pa se onda i oni late pogače, nešto malo manje mikrofona ali cerek je tu, zacementiran a i uši su bome spremne za Pupovčeve i "antifašističke tirade". A tu je i vječiti gradonačelnik Zagreba koji ne zna dobro običaje SPC pa se zna latiti za i već iskorištenu žličicu kojom jede žito ali koji je ionako čovjekoljub i domoljub i srboljub i sve što u rečenici sadrži pojam "ljub" pa se on i ne osvrće na te formalnosti. Okamenjeni fosil političke scene takve događaje kao i silne optužnice pregazi ko plitak potok.

    Naravno da nas s time maltretiraju od 6 i po navečer kad počinje RTL-ov dnevnik do 8 i nešto kad završava dnevnik NOVE Tv. ostalo je sve usputno i dekor. Katolička Sveta Tri Kralja se spomenu onako usput. kao vječni podsjetnik hrvatskog mazohizma. Naravno da nitko ne bi imao ništa protiv da se ljudski čestitaju pravoslavcima u Hrvatskoj božićni blagdani. Ali to na sve liči samo na vjerski skup ne. Zanimljivo kako isti oni koji u svakom zarezu katoličkih biskupa i klera uopće traže političku poruku, pa kad je nađu, strvno se obruše, ne vide nikakav problem u ovom notornom političkom skupu, upriličenom tobože zbog Božića, a ustvari je politička predstava prve klase, gdje se prijeti Hrvatskoj i reketari ju se. I ne prijeti samo Pupovac Hrvatskoj. Hrvatskoj na tom politčkom skupu prijete i tzv antifašisti. Izvode se neki performansi. priča se ona nedotupava priča o ćirilici kao hrvatskoj baštini. Sastavljaju se neke ploče, prigodno razbijene. nestale Hrvate i njihove ojađene obitelji , pogađate nitko ne spominje. Mape minskih polja gdje se još gine, pogađate, nitko ne spominje. Što su radili pobunjeni Srbi i sami vrh SPC naravno više nitko ne spominje.


    Ja ne znam i nije mi jasno, zašto se svaki hrvatski političar mora legitimirati i poljubiti prsten vladiki SPC a a ako ne baš njemu onda Miloradu Pupovcu. Koji je to mazohizam? Zbog čega sve to? Koji su Srbi stvarni faktor u Hrvatskoj. demografski, politički ili bilo kakav drugi. Koji je to fenomen izgubljene noge koja još trne. Koja je to nostalgija kad se vladalo sa srpskim drugovima i zauzdavalo "hrvatski nacionalizam". Razumim tu nostalgiju u tzv hrvatske ljevice koja nije ni ljevica ni hrvatska, nego desnica i to jugoslavenska, što podrazumjeva da je i srbofilna. Ali što tamo radi barem deklarativno hrvatski domoljub? Što ide ljubiti prsten pečatnjak onima koji su Hrvatsku unesrećili, osakatili, porušili i od čijih se mina i dan danas gine? I koji nikad nisu rekli, oprosti, izvini, nećemo nikad više. Nitijedan gest kajanja nije došao s te strane. S te strane pljušte samo optužbe i nezajažljivost. Da nije vladika Porfirije ipak izrekao par kršćanskih misli, nitko tko bi zalutao na taj događaj ne bi rekao da je to organizirano zbog nekog vjerskog događaja. Njegove riječi da čovjek treba prvo u sebi tražiti odgovornost i krivca pa tek onda možebitno u okolini i drugima, možda su korak prema katarzi srpskog bića. Možda. Ali to neće ići s Miloradom Pupovcem i sličnima.

    Jel postoji nešto slično uoči katoličkog Božića. Na Badnjak. jel tada iza kamera u dvorani protrčava Vesna Pusić. Drži li Milanović vatrene govore. Jel se sjate Tv ekipe. Ne. Naravno da ne postoji. Hrvati, oni koji su vjernici provode taj dan sa svojim obiteljima i ne drže političke govore. Idu na misu, pjevaju Božićne pjesme. Srbi koji baš i ne vole ići u crkvu kao i njihovi saveznici tzv hrvatski antifašisti tih dana se dohvate mikrofona i drže političke govore. Militantni ateisti koji ne mogu smislit katolički Božić nit katoličku crkvu odjednom su puni nekog zanosa prema SPC pa su sve nako oduševljeni i plješću svojim ateističkim rukicama.

    Postoji li možda neki pandan-skup u Srbiji uoči katoličkog Božića. Ide li srpski predsjednik na katolički Badnjak ili na Božić među Hrvate u katoličku crkvu. Drže li se prijemi hrvatskog narodnog vijeća usred Beograda koji bude top tema svih srbijanskim medija. Dolazi li srpski premijer čestitati Hrvatima njihove blagdane a uz njega, onako široko, sva politička krema Srbije. Drže li se tamo vatreni govori kontra države Srbije u kojoj tamošnji Hrvati a i domaći političari pljuju po državi Srbiji Naravno da ne. Hrvati u Srbiji se ne smiju javiti da su živi. (čak i u najluđoj fikciji da se takav događaj desi, bio bi rastjeran policijskom intervencijom a učesnici pohapšeni). Ono malo što ih je preostalo nakon Šešeljevih pohoda koje je sponzorirala država Srbija. Predsjednik ili premijer možda negdje na twiteru ili facebooku čestitaju Božić katolicima, ako se služe tim alatima ili daju kratku rečenicu za javnost i to je sve. RTS možda dadne prijenos mise. Protestantske ako je ikako moguće i to je sve. Pa se pitam čemu taj nesrazmjer. Čemu to samoponižavanje Hrvata. Da bi dokazali što točno.? Da bi nam rekli da svakog hrvatskog premijera od Sanaderovih do danas mora rukopoložiti Milorad Pupovac lično i da se sva hrvatska politička elita i lijeva i desna, ponaša ko teški narkomanski ovisnik. Ono što je njemu šut u venu, to je hrvatskim političarima bilo kojeg svjetonazora, ulizivanje Srbima i Srbiji. Pa to odavno znamo.


    photo by: Jutarnji list
    Komentara 3 Komentara
    1. kiša avatar
      odličan inkvi(ša)
      nego Kolinda mudro otišla samo u Crkvu
    1. kiša avatar
      Zorica Gregurić na svom FB profilu
      Jučer u 15:09 • Zagreb, Croatia •
      Odurna provokacija Milorada Pupovca povodom proslave pravoslavnog Božića. Zar niti u slavlju vjerskih blagdana ne možete ne dirati rane Vukovara. Sram Vas bilo! Primjerenije bi bilo da ste poslali medijima popis točnih lokacija grobnica u kojima su zaklane žrtve velikosrpske politike. Tada bi svima bilo jasno da ste integrirani članovi hrvatskog društva, a ne poticatelji i širitelji govora mržnje koju uporno i bezuspješno namećete hrvatskim domoljubima."
    1. sagitarius avatar
      "Postoji li možda neki pandan-skup u Srbiji uoči katoličkog Božića. Ide li srpski predsjednik na katolički Badnjak ili na Božić među Hrvate u katoličku crkvu. Drže li se prijemi hrvatskog narodnog vijeća usred Beograda koji bude top tema svih srbijanskim medija. Dolazi li srpski premijer čestitati Hrvatima njihove blagdane a uz njega, onako široko, sva politička krema Srbije."

      Sjajna antiteza, koja do besmisla dovodi ovo što rade najviši hrvatski zvaničnici.
      Ljudima treba čestitati blagdan, javno, preko sredstava informiranja i to kao građanima Hrvatske i to je to...
      Postoje niže razine - lokalne zajednice koje mogu delegirati nekoga da nazoči ovakvim skupovima, sve van toga je blesavo do bola.