Klauški i MUDO

Bivše prvo Indexovo mudo, Tomislav Klauški, uposlenik tvrtke čiji je gazda Matija Babić osuđen na guljenje krompira jer nije platio par miliona kuna poreza, oglasio se ironičnim tekstom na možebitno novo hrvatskom ministarstvo useljeništva i demografske obnove, skraćeno MUDO. Iako su bili prvi i najveći krokodili u septičkoj jami, zvanoj hrvatski mediji, glumili moralne pendrekaše i držali prodike o lopovluku, ustaštvu i fašizmu u Hrvatskoj pa na kraju završili kao i sve secikese i lopurde, na sudu, jer im je gazda bezočno krao državu preko studentskih ugovora na crno. Uvijek to tako nekako na kraju završi, da najveće galamdžije protiv lopovluka ispadnu najveće lopurde. Tomislav Klauški jedna od perjanica lijevih piskarala u toj medijskoj kloaki, zgibao je iz kriminalne organizacije Matije Babića koji se javno hvali čak i poziva na neplaćanje poreza. Klauškom kao i svoj toj cijeloj diviziji antihrvatskih lijevih gnjavatora, najveći neprijatelj je hrvatsko iseljeništvo pa i sama hrvatska država. Oni su još na špranci CKSKH, sa stavom da je to sumnjiva emigracija, ako ne otvoreno ustaška a ono barem ne baš sklona socijalizmu s ljudskim likom, koji ih inače nije mogao zaposliti u toj zemlji dembeliji, pa su morali trbuhom za kruhom u kapitalističke zemlje, koje su u predviđanjima i doktrini Edvarda Kardelja, Mike Špriljka i Vladimira Bakarića, stajale na ivici ponora,( iako se nikad nije dogodilo da ljudi iz kapitalističkih zemalja osim par čudaka) svoj kruh traže u socijalističkim zemljama, nego je bilo upravo obrnuto. Za njih je hrvatsko iseljenešitvo uvijek bilo neprijateljsko i nepoželjno. Kako onda tako i danas. Kao i za ondašnje komunističke i udbaške glavešine tako i danas za likove poput Klauškog koji nisu iz tog doba ali jesu istog mentalnog sklopa. Jer budimo realni, što bi radili razni Klauški, da se vrati bar dio hrvatskih iseljenika u zemlju. Čemu bi ta beskorisna vinska mušica sa Babićeve čaše ( i njemu slični) skupocjenog vina, možebitno kupljenog od neplaćenog poreza služila.

Čemu bi služile sve te legije tzv hrvatskih gospodarstvenika stasalih u socijalističkim ekonomskim instituitima koji se perpetuiraju i rotiraju. Grčevito protivljenje povratku emigracije, najbolje je navodno objasnio jedan od "doajena i giganata" hrvatske politike i ekonomije Radimir Čačić, koji je jednom oduševljenom emigrantu, na njegovu namjeru da se vrati u Hrvatsku i preuzme svoj dio u razvoju i ekonomiji Hrvatske hladno rekao " A što ćemo mi onda raditi". Stvarno, što bi povratkom hrvatskih iseljenika radili giganti socijalističke misli popput Čačića. Ili njegovog frenda Mesića koji je pelješio dijasporu trpajuć njihvoe čekove u džepove sakoa koje je poslije navodno gubio. Čemu bi služila sva piskarala hrvatskog medijskog prostora, ti kerberi crvenih buržuja koji ih hrane i duvane i bacaju im debele kosti, kako bi mogli glasno lajatai i upozoravati čim se približi neka opasnost po naglo obogaćenu crvenu družinu koja nikad i nije uzde vlasti ispustila iz svojih ruku.





Nikad mi nije bilo jasno čemu služe oni silni društveno politički komentatori koji se izmjenjuju na HTV-eu i koji verglaju par teza. Zar se za to mora završiti neki fakultet, kad više mudrosti, jasnoće i promišljanja ima u par rečenica običnog seljaka. Jedna od takvih medijskih posvoduša " ženski Žarko Puhovski" koja se u zadnje vrijeme eksponirala u prvu perjanicu HTV-ea. Nekad valjda novinarka Večernjeg, preko noći je postala perjanica "hrta" kako tu kuću naziva Saša Leković predsjednik tzv hrvatskog novinarskog društva. Vodila je emisiju "Press", gdje su lamentirali razni Klauški i Popovići, svi ko klonirani, uz poneki izuzetak,( privida ravnoteže radi), i davali grozomorno loše prognoze. Tako pamtim emisiju od dotične u svezi predsjedničkih izbora gdje je isto tako neko društveno-političko "pile" koje se valjda ispililo iz istih onih institituta kao i većina hrvatskih novinara, sociologa i politologa, izjavilo da je pobjeda tadašnjeg predsjednika Josipovića toliko izgledna da se izbori trebaju održati samo radi forme inače su čisti višak jer je rezultat tako neupitano izgledan. Što se dogodilo kasnije znamo svi. Josipović je danas anonimac. Toliko o relevantnosti pobrojene medijske kabale. Gospođa Popović, koja izgleda kao ocvala madamme iz nekog provincijskog bordela 30-tih godina prošlog stoljeća sa vječno zacementiranim ironičnim, nadmoćnim polusmješkom, pogotovo kad govore njoj mrski "desničari", drži se nadmoćno sa stavom studijskog "Messija". Gostujući sinoć u emisiji otvoreno završila je emisiju da je ministarstvo useljeništva i demografske obnove nepotrebno. Iako to nije bila tema emisije nego samo dotaknuta ideja, ona je time poentiralo, ljutito završivši emisiju. I njoj kao i svim socijalističkim kerberima crvenih buržuja koji Hrvatsku gledaju kao osobni feud, diže kosu na glavi pomisao na vraćanje iseljenih Hrvata. Što manje Hrvata u zemlji njima bolje. Jer reći da Hrvatskoj ne treba ministarstvo koje bi nastojalo zaustaviti i preokrenuti demografsku katastrofu Hrvatske ( ove godine izgleda padamo ispod 39 000 rođenih) može samo onaj koga baš briga za hrvatsku državu. Baš njih briga za to. Jer u ovom crvenom svinjcu za njih će uvijek biti napoja a za budućnost Hrvatske nakon njihovog života ih ionako nije briga.