Zadnji postovi na forumu
Gostovanja u Zagrebu i atmosfera tamo. Odnosi sa Dinamovim navijačima, eventualni sukobi.
- Gostovanja u Zagrebu su bili čista suprotnost gostovanjima u Beogradu. Nije bilo nikakve opasnosti, nije bilo tuča, osim jednom al ništa strašno. Zagreb, za razliku od Beograda je bio prijateljski teritorij a na gostovanja bi išli čak i likovi koji bi rijetko išli na utakmice u Splitu. Prije jednog od tih gostovanja sam slučajno otkrio Ferijalni savez koji je kao i sve ostalo tada, bio partijska organizacija sa motom "upoznaj svoju domovinu da bi je više volio". "Domovina" se odnosilo na Jugu a ne Hrvatsku u kojoj tada nije smjelo bit ni "hrvatske salate" u jelovnicima restorana. Imali su, taj ferijalni savez, točno 7 članova a beneficija članstva je bila, da ako se putuje u grupi od 5 ili više, vlakom ili trajektom dobije se popust od 70%. Pa sam se ja odma učlanio i krenio organizirat gostovanje na kojem po prvi put neće biti šverca vlakom. Šema je bila da ja napišem imena likova koji će putovati na jednom listu papira sa pečatom na dnu i onda će ih ovi iz ferijalnog odma automatski učlaniti u savez. Ali na taj papir/formular je moglo stat ne više od dvadesetak imena. Pa sam ja uzeo drugi, prazni papir i na njemu dodao još 2-3 imena i objasnio ovima u savezu da mi tribaju udrit pečat i na ovaj drugi papir. Probali su mi objasnit da to ne može tako, da se krše propisi i bla bla al' ja sam ima argument da su likovi sa drugog papira već uplatili put i da su defakto već članovi i da ih se ne može sada tek tako odjebat. I da sada, ferijalni savez zahvaljujući i njima je prava organizacija sa članstvom koje nije više tako brojčano mizerno. I nakon poprilično podužeg natezanja udrili oni meni pečat. A ja sada nabavia cilu hrpu papira, bilo ih je pitaj boga koliko, stotinu, više stotina i sve ih ispunia imenima svih koji idu u Zagreb, prišteka im redne brojeve isprid i prihefta papire skupa ka jednu cijelinu koja je završavala sa onih nekoliko imena na drugom pečatiranom papiru. I s tim smo zakupili cili vlak. Zec Vlaj je, iako nije bia na popisu niti platia ni tih 30% karte, glumia vođu puta i objašnjava kondukteru, mlatarajući tom hrpom papira, kako to sve ide. I usput mu maznija marendu.
Inače, U Zagreb se nije išlo na samo Dinamo - Hajduk nego i na Hajduk - Zagreb od kad je Zagreb, na naše odušeljenje, uša u prvu ligu. I na Dinamo - C. Zvezda. Jednom smo ja i Joke bili Zagrebu nevezano za utakmicu i vidili Zvezdine navijačke autobuse kako slobodno šaraju gradom. Pa smo se, nazad u Splitu, dogovorili da odemo gori sljedeći put kad Zvezda bude dolazila u goste Dinamu. Da malo primjerom potaknemo zagrepčane na adekvatni tretman tih i takvih gostiju.
Išlo nas je ka da idemo na neko prosječno Hajdukovo gostovanje i sve najbolje i najveće bandire smo ponili sa sebom da se zna ko je doša. Čim smo izašli sa Zg. kolodvora naletili smo na grupicu zvezdaša pod punom navijačkom opremom koji su se šetkali ka da su na Terazijama. Nije im ništa bilo jasno. Uglavnom, čistili smo oko po Trgu i oko Trga a bilo je toga za čišćenje. Dinamovci su nam se počeli pridruživat pa smo zajedno otišli do Maksimira i tamo je bila velika grupa zvezdaša. Nastala je neviđena tarapana, nešto slično ka sa partizanovcima u Splitu koju godinu ranije ali na puno većem prostoru. Zvezdaši koji su uspili uteć su utekli priko ceste u Maksimirsku šumu a sad već ogromna masa za njima. Vatalo ih jednog po jednog jer su se razbižali na sve strane šume. Pandurije nigdi jer u Zagrebu do tada nije bilo takvih sranja pa se nisu ni pripremala nikakva osiguranja. U potjeri odma do mene je bia jedan mali purger oduševljen razvojem situacije, derući se kako će Srbi (a ne zvezdaši) konačno najebat. Utakmicu smo gledali sa sjevera, pivajući i paleći Zvezdine zastave cilu utakmicu. Na jugu je bia pristojan broj zvezdaša koji su izbjegli čistke prije utakmice pa se nastavilo i posli utakmice na putu do Kolodvora. Kad smo bili u vlaku i mislili da je sve već gotovo, taman kad je vlak krenia, zvezdaši koji su sakrili svoje rekvizite, su nas zasuli kamenjem. Pravo čudo je da nikoga ni jedan kamen nije pogodia jer su prozori kupea bili otvoreni. Slija je prvi skužia šta se događa i zadera se "lezi, stine". Zec tia zaustavit vlak onom kočnicom za izvanredne situacije al' smo ga odgovorili jer je na Kolodvoru bilo dosta pandurije a mi ne bi imali di bižat ni način za vratit se u Split tu večer ako nas ne uvati....
Gostovanja u ostalim gradovima bivše Jugoslavije. Gdje još osim Beograda znalo biti opasno,( ako je bilo)?
Gostovanja su ovisila o prometnoj povezanosti sa Splitom. Nije đir bia ić autobusom ili stopom. Išlo se uglavnom vlakom i (u Rijeku) trajektom. U Sarajevo sam iša samo jednom, kad se u zadnjem kolu odlučiva prvak u utrci sa Dinamom. A u Mostar bi iša autom sa prijateljima iz pomorske i gleda utakmice sa zapada dok su naši bili uglavnom na istoku pa to i ne smatram ka gostovanje u doslovnom smislu.
Osjećaj opasnosti je bia jedino u Beogradu iako su i Mostarci i Sarajlije bili gadni. Ljubljana nije bila toliko zanimljiva dok Osijek je. Kad je Osijek uša u prvu ligu išlo se masovno. Ka neka vrsta dobrodošlice još jednom hrvatskom klubu u prvoj ligi. Tuzla, Zenica, Niš i slične vukojebine, uz prometnu nepovezanost, nisu bile ni malo zanimljive odrednice a Skoplje je bilo predaleko.
Torcida je bila poznata po tome, da za razliku od drugih grupa, nema vođu. Ipak iz tvog vremena, bi li izdvojio neke pojedince koji su se isticali u predvođenju navijanja, koje se ipak malo više slušalo.
Tko se posebno isticao u sukobima sa ostalim navijačkim grupama, koji su u Torcidi bili "najžešći momci".
- Nije se nikoga slušalo u smislu on je autoritet/vođa nego bi se slušalo svakga ko bi iznia dobar prijedlog/ideju. Neko je bia više zainteresiran za navijanje i štimung na utakmici, ka Trepča, Joke i Kule naprimjer a neko za tučnjave. A za tučnjave je bilo dosta prva liga likova poput Beške, Zeca, Slije, pokojnog Mace, Mire Frentera, Ikića (Šundov) braće Lozo. Solinjani i Dugopoljci su bili opaki u tučnjavama također. Govoreći o tučnjavama, pada mi na pamet jedna blago rečena neoubičajena...na povratku iz Beograda nakon utakmice sa Zvezdom na Marakani. Manja grupica nas umjesto da čekamo vlak koji ide direktno za Split odlučili smo uskočit u vlak za Zagreb i čekati vlak za Split u Vinkovcima. Vlak je bio prepun navijača Zvezde iz okoline Beograda. Smjestili smo se na onom malom prostoru ispred zahoda na kraju jednog vagona ne samo zbog toga što je to bilo uobičajeno mjesto za švercere da bi se moglo izaći na vanjske stepenice vagona dok kondukter prolazi nego i zato jer nigdje drugdje nije bilo mjesta. i hodnici vagona su bili prepuni zvezdaša. Ne sjećam se točno kome je pala na pamet ideja da se opskrbimo Zvezdinim navijačkim rekvizitima baš tu i tada, najverojatnije Sliji, najmanjem i tjelesno najslabijem od nas. Zec Vlaj je odma razradio strategiju. Mjesto na kojem smo bili je bilo takvo da su zvezdaši zbog uskoće hodnika mogli nasrnuti na nas samo jedan po jedan. Pa je po jedan od nas, naoružan ne sjećam se više s čim, na jednoj i drugoj strani bio sasvim dovoljan da spriječi bilo kakve napade. Pa smo počeli dovlačit najbliže zvezdaše u "naš" prostor ispred zahoda i plijenit im šalove, kape i zastave. Meni je bilo fascinantno da nijedan od zvezdaša nije ni pokušavao pružiti otpor. A jedan je čak bio spreman na Slijinu zapovijed popušit mu kurac. Što sam ja spriječio kad sam vidio da se Slija ne zajebaje. I tako smo izletili iz vlaka u Vinkovcima krcati zvezdinim rekvizitima. Najveće Zvezdine zastave smo vezali za gležnjeve tako da su se vukle po podu prilikom hodanja. Scena na Vinkovačkom kolodvoru je bila stvarno surealna. Po prvi put da smo u Split dolazili za takvim plijenom..i to u takvim količinama. Do tada bi sve što bi zaplijenili zapalili tijekom utakmice.
U navijačkim kuloarima , posebno navijačima Partizana "Grobarima" kruži fama o tzv "Kaznenoj ekspediciji". što znaš o istoj i jeste li imali borbeni kontakt s njima.
Ne znam ništa o "istoj". Prvi put čua za tu "ekspediciju" relativno nedavno na forumu ovog portala. Samo znam da u moje vrime nije bilo nikakvih "ekspedicija" u Splitu.
Jel postojao neki kvart u Splitu koji se posebno isticao i jesu li postojale klanovske podjele po kvartovima.
Svaki kvart je bia posebna priča. Ali Get je uvik bia i osta Get. Ja sam prominia dosta adresa i škola po Splitu pa sam bia familijaran skoro sa svim kvartovima i svaki je ima svoje mangupe i svoj šarm
U tom vremenu nisu postojali mobiteli a nerijetko ni obični telefoni. Kako ste dogovarali akcije, i obavještavali se o trenutnim događajima. Jeste li imali osim restorana "Sarajevo" još neko mjesto okupljanja?
Pa znalo se je uvik di smo. "Sarajevo" za mene nije trajalo dugo. Zaminjeno je sa "Dubrovnikom" pa "Hvarom" pa šupom kraj Pjace u kojoj su nastali "Nesvrstani". A zlatna rezerva je bila Riva koja bi svaku večer bez jake bure ili kiše bila krcata i na kojoj je svaki đir ima svoju sekciju pa se je bilo lako
nać..lakše nego danas sa mobitelima i društvenim mrežama.
Danas izgleda nadrealno da su u onom tvrdom režimu u Splitu paljena i prevrata auta Bg registracija, bacana u more. Osim onog sukoba sa pitomcima iz Lore, bilo je još takvih sukoba sa njima i mimo utakmica.
Kako su ti sukobi prolazili. Kakva je bila reakcija vlasti i medija. jesu li se sastajali općinski komiteti i tražili kazne za vas?
Pitomci su koliko ja znam prvi put aktualizirani, nevezano za utakmice i politiku, kad su demolirali disco Buddy kao osvetu za premlaćivanje jednog njihovog člana prethodnog vikenda u tučnjavi zbog neke ženske..što je bio uobičajeni razlog za poprilično redovne tučnjave po disko klubovima i Frontama. I tako su stekli reputaciju "opasnih", najviše zbog toga što su bili tako brojni, daleko brojniji nego bilo koja kvartovska ekipa. Ali tu reputaciju smo im oduzeli koju godinu kasnije u incidentu vezanim za partizanovca Darka koji sam već opisao. Nakon utakmice Jugoplastika - Partizan koju godinu kasnije nastao je bijesan lov na partizanovce po Splitu jer su se vidjeli i čuli tijekom TV prijenosa utakmice. Ja nisam bio na utakmici jer nisam mogao nabavit kartu budući da sam taj dan došao u Split iz Zagreba gdje sam bio cijeli protekli tjedan. Ali sam se priključio lovu poslije utakmice jer sam stanovao blizu Gripa.
Pokazalo se da su ti partizanovci bili uglavnom pitomci. Pa je dan kasnije počeo lov milicije na nas. Mene je pokupilo rano ujutro iz kuće. Ali me je spasilo to što sam uspio dokazati kasnije na sudu da nisam bio na utakmici. Drugi nisu bili te sreće. Nekolicina je završila sa 6 mjeseci zatvora. Što se tiče medija..smrad Reić, koji i dan danas piskara u Slobodnoj, se redovno zalagao u svojim člancima da nas se pozatvara. On je i najviše kriv što smo završili u zatvoru, nakon Hajduk - Sarajevo prve sezone na Poljudu jer je digao takvu hajku u Slobodnoj da je milicija morala napravit nešto čak i da nije htjela.
Prilikom prviođenja od strane milicije ( ako ga je bilo) kako je izgedao "boravak" u milicijskoj stanici.
Ja sam bio priveden osim onoga u Drnišu što ne računam, jednom u Zagrebu, jednom u Beogradu i dva puta u Splitu. Jednom sam odgulio mjesec dana "istražnog" na Katalinki. Najgore je bilo biti priveden u Splitu. Najgore batine u životu sam popio u prvoj stanici. I to duple. Prva porcija je bila da bi me se uvjerilo da je pametno da priznam da poznajem Ikića i da sam ga vidio kako sudjeluje u neredima nakon Hajduk -Sarajevo. A druga porcija se dogodila nekoliko sati kasnije kad su našli Ikića i kad im je on rekao da se poznajemo..što sam ja uporno negirao pod prvom porcijom. Privođenje u Zagrebu na Dinamo - Hajduk je bilo poprilično smiješno. Kao i obično mi smo okupirali istočnu tribinu. I neposredno prije utakmice vidim neku gužvu na Dinamovom sjeveru. Trepča, pijan i sam samcat, radi sranja. Iša se popišat na Dinamov transparent pa su dinamovci popizdili. Ja sam izletia sa tribina, kupia kartu za sjever i otiša tamo s namjerom da ga izvučem od tamo i dovučem na istok. Ali dinamovci su već bili popizdili i nasrnuli na nas. Jedina odbrana je bila paljenje baklji i njihovo korištenje kao obrambeno oružje. Što smo i napravili. Al čim su se baklje ugasile, mene i Trepču milicija zbog baklji pokupila i u stanicu. Ja sam se stvarno nadao da će barem mene pustit na utakmicu kad im objasnim u čemu je stvar al' ništa od toga. I sada mi u ćeliji stanice slušamo navijanje, pa je očito bilo da je stanica negdi blizu stadiona ako ne i na stadionu..i to ispod istočne tribine jer smo čuli samo naše kako navijaju. Nakon utakmice nas pustilo. Kad smo izašli iz ćelije vidili smo da navijanje koje smo slušali nije dolazilo sa stadiona, koji je ipak bio dosta udaljen od stanice, nego iz niza drugih ćelija prepunih naših koje je milicija pohapsila nakon što su demolirali Studentski Centar večer prije. Privođenje u Beogradu mi je spasilo glavu iako sam imao problema u stanici jer sam bio naoružan "do zuba"al' to su bili problemi verbalne i neslužbene prirode tipa "nisu vam dovoljni bodovi, hoćete i da koljete" i slično.
Grobari il Delije u navijačkom smislu, sukobu...
Pa Grobari i Delije, koji se tada nisu tako zvali, su bili naši jedini neprijatelji. Mi smo i jedne i druge zvali "Cigani". Budući da je većina Roma i navijala za Zvezdu, zvezdaši su jedno vrijeme sami sebe zvali "Cigani". A tako su ih zvali i partizanovci..što je nama bilo neopisivo smiješno. "Grobari, grobari" je bio odgovor zvezdaša partizanovcima na uvredu "cigani, cigani" koju su partizanovci pokupili od nas ignorirajući činjenicu da smo mi to i njima vikali. Mislim da sam već spomenuo da je na beogradskim derbijima znalo bit mrtvih. I to su uvijek bili partizanovci. Ali kad bi Hajduk došao, to njihovo rivalstvo bi nekim čudom odma nestalo i tada su bili udruženi kontra nas. Nikad se nismo sukobili onako "frontalno" ni sa jednima ni sa drugima ali rat je bio intezivan i bez ikakvih "primirja". U Beogradu naša gerilska taktika je bila puno uspješnija od njihove u Splitu. Jednom smo čak na Rivi uvatili i jednu njihovu "legendu", nekog "Talijana" sa sakrivenim lancima, bokserom i šalovima Zvezde i Man U.-a koji je relativno nedavno davao intervjue po nekim srpskim novinama. Da se radilo o nekoj njihovoj čunki saznao sam od našeg Neše iz Beograda ali mu nisam vjerovao jer se taj Talijan rasplakao ka malo dite cvileći u stilu "nemojte braćo" . Pa nismo. Još ga je Lalić, koji se tamo zateka pojma nemam kako i zašto jer je uvijek izbjegavao bilo kakve tučnjave, bratski tješio s rukom oko ramena.
Ta prva sezona na Poljudu je bila svojevrsna prekretnica. Zbog sjedalica a i cijene ulaznica više nije bilo moguće održavati divlji istok. Jug nije bio cjelovit pa je jedini izbor bio Sjever, tj, sjeveroistok zbog kamera koje su uvijek bile na Zapadu. A Sjever/Sjeveroistok su već imali Dinamovci i Zvezdaši. Osim toga po prvi put su navijači protivničkih momčadi počeli dolazit masovnije u Split, više zbog stadiona koji je u to vrijeme bio arhitektonsko čudo. Nisu to bili pravi navijači. Meni su više sličili na "samoupravljače" čije gostovanje je bilo organiziramno od strane njihovih sindikata. Prvi problem je bio na Hajduk - Sarajevo ali samo zbog toga jer je u zadnjem kolu prethodne sezone u Sarajevu, gdje je Hajduk osigurao titulu, bila neviđena tarapana na Koševu. Tada, na tu utakmica zadnjeg kola prethodne sezone se išlo masovno kao i u Beograd par sezona ranije kontra OFK Beograda. Ali za Sarajevo nije bilo direktne željezničke veze pa je vrijedila ona "snađi se druže". Ja sam krenio dan ranije da bi bio siguran da neću propustit utakmicu. Većina iz Splita je išla ili auto stopom ili autobusom do Ploča pa vlakom do Sarajeva ili direktno busovima za Sarajevo. U svakom slučaju na utakmici nas je bilo masu..nešto slično kao i na Karaburmi. Koševo, iako je na TV-u izgledao kao pristojni stadion, je bilo u derutnom stanju. Betonske tribine su se raspadale i bile pune komada betona. S kojima su nas Sarajlije iz čista mira počeli gađati sa druge strane ograde. Odma se počelo vraćati sa kamatama i probalo srušit ogradu koja nas je dijelila. Po prvi put su se umiješali i vatrogasci nastojeći šmrkovima spriječiti naš proboj kroz ogradu prema Sarajlijama. Bilo bi puno gore da Hajduk nije ekspresno poveo 2 : 0. Pa je je bilo razumljivo da sljedeće sezone, prve na Poljudu, kad smo vidili pristojni broj Sarajlija na Zapadu, Odmah se znalo da će biti osvete. Spontano se organiziralo zauzimanje svih strateških prometnih točaka kroz koje su sarajevski autobusi morali proći i svi bez iznimke su bili porazbijani u gadnom kamenovanju. Jedan od autobusa, pričalo se, je bio od CK SKBiH. Uslijedile su neviđene milicijske racije po gradu, i kao rezultat, "istražni" zatvor na Katalinki je bio napunjen do vrha. Mene je to koštalo dvije godine planiranog života jer toliko dugo nisam mogao dobiti pasoš/vizu u matrikuli neophodnu za navigavanje nakon što sam završio Pomorsku školu. Ali sam bio i stalno na oku milicije pa sam riskirao masu toga sudjelujući u lovu na kamuflirane zvezdaše kasnije u sezoni na dan kad je Tito umra ali nisam mogao stajati po strani jer sam znao da će zvezdaši doći zbog novog stadiona. Lov je počeo rano ujutro i bio poprilično plodonosan. Taj "Talijan" je najbolje prošao" ostale, raštrkane u grupice od dvoje - troje, smo nalemali brzo, otimajući im kese i torbe u kojima su sakrivali rekvizite i oružje i još brže bježali jer smo znali da ako nas opet, nakon Sarajeva i zatvora, pokupi milicija da smo najebali na duže staze. Na sjeveru Poljuda kasnije prava zbrka. Vojnici zvezdaši došli na sjever jer je sjever na starom placu bio rezerviran za vojnike i studente pa je to bila stvar navike. I dok smo se mi mislili šta ćemo znajući da ako počmemo nešto, da će nas brojna milicija pokupit, Slija sam samcat uletio među vojsku sa ogromnim štapom od zastave i počeo mlatiti oko sebe. Naravno, pokupilo ga i svi smo bili uvjereni da ga više nećemo vidit. Ali zbog zbrke u stanici milicije nastale oko vijesti o Titovoj smrti, pustili su ga prije nego li su provjerili njegove osobne podatke. Ta utakmica je ujedno bila i moja zadnja na Sjeveru.
nastavit će se
Odgovori:
Ma kakav photoshop.
Mesić je u toplicama i ovaj ga je išao posjetiti.
Baš si odgovaraju; jedan je bivši komunist i dezerter
Predsjednički izbori u RH.
Gelsey Azalea Jučer, 21:01