• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji komentari

    Puntar2.0

    Najprije se pojavila prica da je upucan od dva mladica koji su utekli u sumu, a kako se cini to je... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    Puntar2.0 on 22-08-2017
    Grunf

    Evo, propucan je Mamić u noge u Tomislavgradu. Iz ekstrema u ekstrem, ili mu dijele medalje ili ga... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    Grunf on 22-08-2017
    sagitarius

    Školski opis papka, rekli bismo preispoljnog papka, zapravo papčine, ali da budem politički... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    sagitarius on 21-08-2017
    Pero68

    Ime naselja Donja Mahala se spominje u maticama bar sto godina ranije, prema podatcima u maticama... Idi na posljednju poruku

    O promjeni imena Donja Mahala

    Pero68 on 21-06-2017
    west

    ali evo .. nedaju Duvnjaci medaljone tek tako :)
    ... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    west on 20-06-2017
  • Zadnji postovi na forumu

    1981

    Hajduk-Crvena zvezda 26.3.1961 (1:0)

    Old photo

    1981 Danas, 01:24 Idi na posljednju poruku
    1981

    ajduk-Crvena zvezda 21.4.1957 (2:2)

    Old photo

    1981 Danas, 00:53 Idi na posljednju poruku
    1981

    Hajduk-Crvena zvezda 13.3.1955 (4:1)

    Old photo

    1981 Danas, 00:40 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Jesu no onog tupana zaposlili na nekom Soroševom faksu u GrebZa.

    Izgleda da je i Albancima dopizdio..

    Jugodesničarsko-filosrpski šljam i ološ organiziran u stranke i partije

    Inkvizitor Jučer, 19:57 Idi na posljednju poruku
    1981

    Beograd, finale kupa Partizan-Rijeka 24.5.1979 70000 gledalaca





    Old photo

    1981 Jučer, 19:56 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    Oklopno mehanizirane snage JNA u ratu 91-95-ta

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Malo, ne baš preopširno s druge strane ali svejedno zanimljivo za pročitat..


    http://www.srpskioklop.paluba.info/jna/u_ratu.htm

    Jučer, 12:35 od Inkvizitor Idi na posljednju poruku
    Grunf

    Holywin 2017.

    Začetnik teme: Grunf





    http://mladi.biskupija-varazdinska.h...aljevstvo/8432

    01-11-2017, 22:16 od Grunf Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Dramatična situacija u Herceg-Bosni i kako je promjenit.

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Ne nije izbio rat. I nije zbog sinošnjih potresa. Ali da pojasnim. Otvaram temu ponukan sinoćnjim razgovorom sa jednim čovjekom. Pričam

    Jučer, 18:19 od west Idi na posljednju poruku
    Grunf

    Ne srljajmo kao guske u eurozonu!

    Začetnik teme: Grunf

    Uvođenje eura je kraj hrvatske monetarne suverenosti. Jesmo li toliko života izgubili da bi mirno predali svoju monetarnu suverenost?

    04-11-2017, 16:50 od skater Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Marija Selak

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Poznata već pomalo iz emsijije "Peti dan" gdje ima okršaje sa Borisom Jokićem koji je organski ne podnosi i to ne može sakrit.

    27-10-2017, 14:00 od kiša Idi na posljednju poruku
  • Intervju- Miodrag Štefanić-Dugi 2.dio


    (amblem "Nesvrstanih")



    U Beogradu sam bio najviše puta. Sljedećih 4 - 5 godina nisam propustia nitijedno gostovanje u Beograd osim OFK Beograda na kojem sam bio samo jednom..u onoj poznatoj sezoni Maksimovića. Hajduk je tada redovno igrao i finale kupa u Beogradu koje nisam propuštao. Teško je izdvojiti bilo koje gostovanje kao "posebnije" od drugih jer su sva bila posebna na svoj način. Ipak, izdvojia bi utakmicu Partizan - Hajduk 1 : 6 zbog putovanja prema tamo. A i zbog rezultata. Naime, krenuo sam, za razliku od svih drugih gostovanja u Beograd, dan ranije..sa ekipom pretežno iz Geta. Vlak je krenio u 5 popodne, još je bio dan. Jedan od načina švercanja vlakom je bio da se ispred zahoda i vrata od vagona snima kad će doć kondukter i onda bi izašli van na skale od vagona i snimali konduktera kroz prozor od vrata dok ne prođe, vratili se unutra, zauzeli misto u kupeu i uglavnom bili mirni ostatak puta. Al to je bilo moguće samo noću. Kad smo to ovaj put napravili, bio je još dan a bilo nas je toliko da smo bili baš na svim vratima vagona i, naravno, snimilo nas iz lokomotive i izbacilo u Kaštel Sućurcu, di taj vlak obično nije stajao. Kad je vlak kenuo, svi smo skočili nazad al ne u putničke vagone nego na vagon odma iza lokomotive koji je nosio auta. Neki getani su provalili u auta i to bi bia izvrstan način udobnog putovanja da jedan debil, nisam nikad sazna koji, nije upalia ne samo makinju od auta u koji je provalia nego je upalia i svitla..pa počea blendat. Ja sam odma skužia da će nas na sljedećoj stanici, Drniš mislim da je bia, čekat pandurija pa je dogovor bia da iskočimo s vlaka prije nego što uđe u stanicu, zaobiđemo je pješke i onda uskočimo nazad kad vlak krene i izađe sa stanice. Al niko se nije usuđiva iskočit u mrak sa vlaka u pokretu sve dok se nije skoro zaustavio. Al' to je bilo prekasno. Masa pandurije, koja je imala vrimena pripremit doček, je bila pojačana sa željezničkim radnicima naoružanim čekićima. Nastala je zbrka i bižanija i ja osta sam na vagonu, sve se razbižalo a cijeli "doček" krenia u potjeru. Pa, kad se sve rasčistilo, ja iskočia i penzionerski krenia put puničkog vagona glumeći da ja nemam ništa sa ostalima. I zamalo mi uspilo. Taman da ću uć u putnički vagon kad su iz mraka skočilo na mene 2-3 pandura plus toliko čekićara. Posli, u zatvoru, kad su panduri skužili ko smo i di i zašto idemo počeli se i oni smijat. Jer im je bilo javljeno da su teroristi zauzeli vlak i da je moguće da su ti teroristi nešto ka ona skupina koja je iz Australije upala u Jugu priko austrijske granice. Pa nisu ni ganjali ostatak ekipe koji je uteka. A osim mene uvatilo samo još dvojicu. Prenoćili smo u podrumu pandurske stanice u koji je bia ka zatvor i kojem je bia neki stari tenk. Ni mi je bilo jasno kako su taj tenk dovukli u podrum, i zašto. Ujutro se ispostavilo da jedan od ove dvojice, ne mogu se više sitit im imena, ima je lovu, koju mu je mater dala da kupi nove postole, pa ga panduri natirali da meni i ovom drugom kupi karte nazad do Splita.

    Došli smo nazad u Split negdi oko podne. Ovoj dvojici je bilo dosta avantura i otišli su doma a ja se priključia redovnoj ekipi koja je išla uobičajenim vlakom za Beograd. Jedan lik, kojem je to bilo prvo gostovanje i koji je posli završia u zatvoru sa još par njegovih prijatelja jer su ganjali, tukli i pljačkali pedere po đardinu i kolodvoru, je bia sin JNA oficira originalno baš iz Beograda. Pa je u Beogradu ima masu rodbine i to je njemu bia više posjet rodbini nego navijačko gostovanje. Budući da sam ja bia već iscprljen od avanture prethodne noći ja se uvatia njega i u Beogradu smo otišli kod njegovih..koji su nas vozili okolo autom po gradu ka turistički vodiči, nahranili nas, tuširali se i kupili nam karte za istočnu tribinu di sam ja mislia da će bit naši. Al naši su završili na sjeveru, pa sam moga gledat i njih i utakmicu kakva se događa jednom u životu. 6 golova im utrpalo a moglo je bit još toliko. Oko mene stariji ljudi Partizanovci se živciraju, popižđuju, deru se "izbaci ovoga, ubaci onoga" kad malo dalje od mene jedan, valjda stariji Hajdukovac, se zadere "Iviću, ubaci pionire".

    Ostatak ekipe koji je uteka panduriji u Drnišu se dočepa Beograda. Pješačili su pun kurac prugom po noći, uvatili na sljedećoj stanici vlak za Zagreb i od tamo se švercali za Beograd pa se vratili s nama u Split.

    To je bia jedini put u Beogradu da sam propustia gerilsko ratovanje po begradskim ulicama prije utakmice i spašavanje glave posli. Ustaljena šema je bila dočepat se Zvezdinih ili Partizanovih zastava i šalova, zavisno od s kim smo igrali, otimajući ih uz par trisaka manjim grupicama njihovih navijača koje bi onda koristili za kamuflažu i paljenje na stadionu kad bi oni zapalili koju našu zastavu. Sićam se kad smo prvi put to izveli. Koji muk, šok i nevjerica zavladala na Marakani. Zapalili oni, uz pismu "Igrale se Delije.." Hajdukovu zastavu i cila Marakana se u odobravanju pridružila pjesmom njihovom sjeveroistoku. I kad su vidili kako im gore zastave na jugozapadu..ka da je neko iznenada išteka zvučnike. Grobna tišina zavladala pa je cili stadion moga čut nas kako se deremo "Beograde, grade gnjili, zgazit će te splitski bili". Oko petnaest minuti prije kraja utakmice vidili smo kako se prazni njihov sjever i znali smo da dolaze isprid Juga čekat nas da izađemo. Al' oni nisu čekali vanka nego ušli na Jug i zasuli nas kamenjem sa vrha tribina. Bilo pun kurac naše vojske razbacane po cilom Jugu. Vojnici se odma skupili, skinili kaiše, zavezali ih u grop i zaletili se gori prema njima a mi za vojskom. A oni crta. Bojali su i zvezdaši i partizanovci vojske i za razliku od nas u Splitu, nikad im ne palo na pamet napast vojsku.

    Partizanovci su imali u Splitu jednog svoga, Darko se zvao, sin oficira JNA stacioniranog u Splitu. A mi smo imali jednog našeg u Beogradu, Nešo, valjda skraćeno od Nebojša, od koga smo dobivali informacije. Pa je Darko organizirao meni "doček" u Beogradu, prvo prije utakmice u hotelu "Jugoslavija" koji nije završio kako su oni predviđali budući da je nas bilo više nego u njihovom odboru za doček, pa kasnije poslije utakmice. Što je bilo nevjerovatno smišno. Naime, mi smo u Splitu prije utakmica sa Zvezdom i Partizanom indentificirali njihove navijače, tako da bi sumnjive face pitali jel znaju koliko je sati. I ako bi odgovor bio na pogrešnom jeziku/dijalektu sljedio je pretres, otimanje skrivenih rekvizita uz par trisaka. Pa su partizanovci u drugom pokušaju, posli utakmice u Beogradu, primjenili tu taktiku na meni. Bila je masovnija frka prije toga, odma poslije utakmice, i ja sam završio sam ispred kolodvora, umotan u otete Partizanove boje od glave do pete (kapa, šal i zastava s kojom sam se ogrnuo). I tako čekao da se neko od mojih pojavi. Kolodvor je vrvio Partizanovim navijačima koji su čekali vlakove za obližnja mjesta odakle su došli na utakmicu. I ja vidim grupu Hajdukovaca, umotani od glave do pete u bilo. Ali ih nisam poznavao. I dođu oni do mene i pitaju me koliko je sati. Ne sićam se točno što sam rekao, sata nisam imao, ali prije nego li sam završio doletila mi šaka u glavu i ja, naravno, tek tada skužio da se radi o prerušenim beogradskm Partizanovcima koji su u dosluhu sa tim njihovim Darkom iz Splita. Čim je mene ovaj udario, okolni Partizanovci, kojima je izgledalo ka da grupa Hajdukovaca napada Partizanovca (mene) su skočili na ove prerušene u Hajdukovce i počeli ih cipelarit a ja se samo lagano odšeta u unutrašnjost kolodvora i parkira ispred stanice milicije koja je bila baš na kolodvoru da bi skoro odma cila ekipa iz Splita uletila na kolodvor u grupi, pivajući.



    Sutradan navečer na Rivi, dok sam sa curom i njenom prijateljicom sjedio na zidiću, evo Darka u društvu jednog pitomca. Stanu ispred mene i Darko se počme kurčit i kroz to kurčenje otklonia svaku sumnju da je upravo on organizirao te "dočeke" meni u Beogradu. Mali Baćko prođe iza njega, namigne mi i niti pola minute kasnije Darku iza leđa cila ekipa "Nesvrstanih" koje on nije primjetia. Inače, Darko je bia kus lapana. Visok skoro ka i ja (a u meni 2 metra) ali trokrilac, fizički jači barem duplo od mene. Pa se u društvu sa tim pitomcem osjećao nadmoćno i to pokaziva. Pa mu ništa nije bilo jasno kad sam mu iz sjedećeg položaja lansira upaljeni opušak u facu. Nesvrstani skočili na njega i ovog pitomca, cura mi blido gleda u totalnoj zbunjozi a Darko nakon nekoliko krošea i aperkata koji bi većinu nokautirali nekako uspio uteć dok je pitomac završio na podu i gadno najeba. I sad ti do mene stižu glasine da me cila Lora traži, da ću najebat kad me nađu. A to nije bila neka bezazlena prijetnja jer su pitomci ranije demolirali disco "Buddy" (kasnije preimenovan "Shakespeare") i prebili koga su god tamo uvatili jer je jedan pitomac dobio po pički večer ranije u tuči oko neke ženske

    Pa mi nije bilo svejedno. Ali nije ni dolazilo u obzir da se u svom gradu skrivam od pitomaca koji su bili međusobno solidarni bez obzira za koga navijali i koje nacionalnosti bili. A bili su uglavnom Srbi tj. Partizanovci i Zvezdaši. I tako, par dana kasnije, jedno dosadno skoro ljetno popodne ja i džepni i ćoravi Buda sa Sućidra sidimo na štekatu isprid "Hvar"-a (ispred turističke palače) di nam je jedno vrime, uglavnom liti, bilo sjedište i čekamo da se neko poznati pojavi. Odjednom neko mi priđe iza leđa, zgrabi me za majicu i povuče u uspravni položaj ka da sam u beztežinskom stanju. Darko. I sa njim 20 - 30 pitomaca. Umisto da me uvatila panika uvatia me totalno suprotan osjećaj. Mirno i staloženo sam mu reka nešto u stilu "čekaj malo, ajmo rašči.." i uklonia mu ruke koje su me držale za majicu. Na stolu je bilo tri prazne boce Coca-Cole. Ja mirno uzeo u svaku ruku po jednu, razbio ih jednu o drugu i sa grkljanom u svakoj ruci smireno pita nešto u stilu "ko želi prvi najebat"? Atmosfera se iznenada drastično promijenila. Darko diga ruke i krenio unazad a lica pitomaca odjednom uplašena. Budi ostala samo jedna boca i on je pokuša razbit lupajući s njom po rubu stola. Budući da je stol bia plastični, boca se nije tila razbit pa je izgledalo komično kako bez uspjeha lupa sa tom bocom o stolu. Iako je to bilo tipično pasje popodne, nigdi nikoga, odjednom se skupilo dosta svita, okružilo pitomce i par likova koje nikad nisam vidia, pitali me jel triba pomoć. Ja sam vidia po facama pitomaca da se neće usudit napravit bilo šta i reka da ne triba. Pitomci se pokupili, Darko s njima i tu večer na Rivi mi se okupili, naoružali motkama i lancima i odlučili definitivno prekinuti taj "biznis" sa pitomcima. Našli smo neke od njih, zapritili im da se neće dobro provest ako ne odjebu tog Darka i to je bilo to. Sa pitomcima više nismo imali problema. Godinu-dvi kasnije dosta pitomaca je najebalo nakon košarke Jugoplastika - Partizan al' to je već druga priča....


    Da se osvrnem i na onu tvrdnju Dražena Lalića da su navijači imali nekakav nepisani kodeks po kojemu nije bilo namjere da se protivničke navijače teže ozlijedi ili gore od toga. To jednostavno nije istina. Jer je u derbijima Partizana i Zvezde znalo biti mrtvih..izbodenih noževima. Mi nismo bili takvi, nama je bio cilj ne dopustiti im da rade u Splitu ono što smo mi radili u Beogradu ali smo znali rizik gostovanja u Beogradu pa smo išli naoružani i noževima, lancima, bokserima a bila je i jedna sablja. Pa su beogradske novine pisale o splitskom Sandokanu koji je jedva spasio živu glavu kraj Marakane nakon jedne utakmice sa Zvezdom zahvaljujući upravo njegovoj sablji. U stvari sablja nije bila njegova, nego od oca mu, jedan od antikviteta koje mu je stari skuplja i koju je on, Stupalo iz Varoša, maznia bez pitanja za potribe tog gostovanja. Pa ga je stari zbog toga dobro nalema.

    Među nama je bia jedan lik koji se zvao Zec Jakov . Ona uzrečica "pusti zeca, ubi vlaja" je nastala zahvaljujući baš tom Zecu...koji nije tia platit kartu za vlak čak i kad su bile skoro mukte zbog ferijalnog saveza kojeg sam ja sasvim slučajno otkrio pa im se članstvo priko noći utisućustručilo zbog gostovanja u Zagrebu.

    Utakmica protiv OFK Beograda i "slučaj Maksimović". To je bila jedna od masovnijih ekspedicija u Beograd iz Splita ako ne i najmasovnija u moje vrime. Hajduku je trebala pobjeda da osigura titulu bez obzira na rezultat u Ljubljani. Nakon šestice Partizanu u Beogradu nekoliko kola ranije logično je bilo očekivati da će i OFK Beograd pasti pa se išlo u Beograd proslavit titulu. Ali usprkos masovnosti Splićana, bili smo sićušna manjina Hajdukovaca na Karaburmi na koju su se slili navijači Hajduka iz cijele bivše Juge a najviše iz Slavonije.

    Nisam siguran kako je stadion na Karaburmi orjentiran pa ću pretpostavit da je poput većine stadiona u svijetu. Sjever i Istok je bio krcat navijačima Hajduka. Zapad je bio penzija al' uglavnom Hajdukova dok je Jug bio poluprazan i tamo su bili navijači OFK-a ojačani Zvezdašima i Partizanovcima. U Jugi je bila rasprostranjena teza da je najžešće nogometno/navijačko rivalstvo bilo između Zvezde i Partizana no kad bi Hajduk igrao protiv bilo koga od njih njihovi navijači bi se ujedinili. I to ne samo kad bi Hajduk igrao protiv Zvezde ili Parizana nego je i u finalima Kupa protiv Dinama i Budućnosti bila ista priča, kad su Partizanove i Zvezdine zastave u popriličnom broju bile pomišane sa Dinamovim i zastavama Budućnosti

    Nazad na Karaburmu..išli smo pješke sa kolodvora u ogromnoj koloni neznajući koliko je Karaburma daleko. Uzelo nam je masu vrimena, oko 3 sata. Oko stadiona masu autobusa iz cijele države. Nešto slično sa tolikim brojem autobusa sam vidio ove godine na Bleiburgu. Mi iz Splita smo otišli na sjeveroistok a suprotno od nas je bila ta grupa zvezdaša, partizanovaca i OFK-ovaca na jugozapadu. Na terenu igrači OFK-a su grizli kao da se oni bore za titulu. Nisam siguran al' mislim da su i prvi zabili gol. U svakom slučaju, kad je sudac odsvira kraj počelo je urnebesno slavlje uz "večeras je naša fešta" koje se brzo utišalo jer je bilo ljudi sa tranzistorima koji su javljali da utakmica u Ljubljani nije još gotova. Nakon nekoliko minuta grupa beogradskih navijača na jugozapadu je eruptirala pa sam skužio da je Partizan zabio i da nema ništa od titule. Moram naglasit da tada nije bilo sudačke nadoknade kao danas i da je sudac morao svirati kraj svake utakmice točno nakon 90 minuta. No, Maksimović je pustio Partizana da igra dok ne zabije. Ne sićam jel to bilo 6 ili 8 minuta ali svakome je bila jasno da smo pokradeni na najočitiji mogući način. Pa je i izjava Tomislava Ivića nakon šestice Partizanu u Beogradu "bit ćemo prvaci ako nam dozvole" postala aktualna. Izlivali smo bis na autima i izlozima na putu do Kolodvora. Nije bilo nikakvih tučnjava jer je većina Partizanovaca sa juga JNA bila u Ljubljani a nas je bilo previše. Al' je bilo masu razbijenih auta i izloga.


    Nemam baš bogzna šta reć o finalima kupova. Jer meni osobno Kup nije bio nikakav trofej nego jadna imitacija engleskog
    FA Cup-a. A ovog momenta se mogu sitit samo finala kontra Dinama i Budućnosti. Kontra Dinama zbog toga jer nam je plan bia bit skupa s Dinamovcima i po gradu i na stadionu da bi se pokazalo hrvatsko zajedništvo ali Dinamovci nisu bili oduševljeni idejom. I rekli da su već kupili karte za Sjever dok smo mi tradicionalno bili na Jugu Marakane. Pa su im se Partizanovci i Zvezdaši prištekali na Sjeveru.

    Protiv Budućnosti je bilo malo žešće jer je ovaj put upad na finale Kupa bio besplatan. I to zbog toga što bi se finale kupa do tada redovno igralo na polupraznom stadionu što je bila neka vrsta omaložavanja samog Tita. Pa je ovaj put Marakana bila skoro puna. I nabrijana kontra nas. Posli utamice je bila potjera Zvezdaša i Partizanovaca baš za mnom i jedva sam se spasio uletajući nekim vojnicima iz Sarajeva u društvo. Tada sam, na putu za Marakanu sa kolodvora naletio na Tita koji je ima neku paradu za svoj rođendan. Taman sam naletio kad je prolazia u otvorenom merđi, niti metar od mene. Sićam se da sam se zgrozia kad sam vidio kako izgleda uživo. Bio je već leš, umjetno održavan na životu sa odvratno bolesnom kožom i umjetnom kosom koja mi se činila da je napravljena od zlata.

    Nama se samo jednom pokušalo prištekat. I to u Splitu protiv Hamburga. Pojavio se jedan luđak sa Partizanom zastavom i požalio


    Navijači Hajduka na beogradskoj Marakani.............




    nastavit će se
    Komentara 5 Komentara
    1. 1981 avatar
    1. philly avatar
      ako se i 1981 pridruži, to će bit samo takva lektira.
      nakon lalića, pilića i sličnih, napokon imamo priliku čut prave ljude.

      a ova 2 kvota su za zavarit

      Budi ostala samo jedna boca i on je pokuša razbit lupajući s njom po rubu stola. Budući da je stol bia plastični, boca se nije tila razbit pa je izgledalo komično kako bez uspjeha lupa sa tom bocom o stolu.
      Među nama je bia jedan lik koji se zvao Zec Jakov . Ona uzrečica "pusti zeca, ubi vlaja" je nastala zahvaljujući baš tom Zecu...koji nije tia platit kartu za vlak čak i kad su bile skoro mukte zbog ferijalnog saveza
    1. 1981 avatar
      philly, ovo šta Dugi piše je navijačka povijest i dobro da če ovo bit zapisano čisto da oni šta ih to zanima mogu pročitat iz prve ruke.Ima puno onih među navijačima koji nisu dobronamjerni koji seciraju svako napisano slovo i u svakoj rečenici traže neku grešku da te mogu poklopit.Ni Dugi a ni ja sve ovo šta san napisa na hrhb nisan napisa radi sebe ni radi takvih zlonamjernih nego sve šta san ja napisa napisa san čisto radi istine i povjesti.Sve šta san napisa na ovome forumu pokuša san i argumentirat koliko san moga i mislin da san i u večini slučajeva i uspija.Nažalost uvik če se neko nač uvriđen i pitat di san ja u toj priči ili di je ovi ili oni.Da ne govrin o onima zločestima a ima takvih ohoho koji ispale svašta nešto bez argumenata pa se ti posli peri ili dokazuj jeli bilo ovako ili onako.Ti mene nikad nisu zanimali, zato mi je drago da se dogodija forum hrhb i da je Dugi da jedan ovakav kvalitetan prikaz toga vrimena.
    1. NorthStand avatar
      ovo je prava lektira, samo nastavite tako hrabro i anti antifašistički.
    1. philly avatar
      Citiraj Prvotno napisano od 1981 Vidi poruku
      philly, ovo šta Dugi piše je navijačka povijest i dobro da če ovo bit zapisano čisto da oni šta ih to zanima mogu pročitat iz prve ruke.Ima puno onih među navijačima koji nisu dobronamjerni koji seciraju svako napisano slovo i u svakoj rečenici traže neku grešku da te mogu poklopit.Ni Dugi a ni ja sve ovo šta san napisa na hrhb nisan napisa radi sebe ni radi takvih zlonamjernih nego sve šta san ja napisa napisa san čisto radi istine i povjesti.Sve šta san napisa na ovome forumu pokuša san i argumentirat koliko san moga i mislin da san i u večini slučajeva i uspija.Nažalost uvik če se neko nač uvriđen i pitat di san ja u toj priči ili di je ovi ili oni.Da ne govrin o onima zločestima a ima takvih ohoho koji ispale svašta nešto bez argumenata pa se ti posli peri ili dokazuj jeli bilo ovako ili onako.Ti mene nikad nisu zanimali, zato mi je drago da se dogodija forum hrhb i da je Dugi da jedan ovakav kvalitetan prikaz toga vrimena.
      tek sad vidin ovi upis, svaka van čast i samo tako nastavite...ka šta kažeš srića i šta se dogodia ovi forum di možete slobodno i bez cenzure ispričat našu povist, i kako je to bilo.