• Jeb'o sad Zvonu Bobana ( ili šutnja je zlato)

    Mnogi ljubitelje "najvažnije stvari na svijetu" u Hrvatskoj zgroženi ponašanjem čelnika HNS-ea a i Dinama, iz kojeg je Zvonimir Boban potekao, pitali su se sve godine, pomalo očajnički, zašto Zvonimir Boban šuti. Svi su nekako očekivali da on zagrmi progovori i riješi stvar. Na bilo koji način. Fino, gospodski ili štemerski, onako kako je usred maksimirskog travnjaka svibnja 1990 skočio u trbuh priprostom bosanskom milicajcu Refiku Ahmetoviću koji je doveden u Zagreb da bije ustaše dok se Delije, navijači crvene Zvezde nesmetano iživljavaju na nekolicini Dinamovih navijača na jugu Maksimira. Da u prenesenom značenju " skoči u trbuh Zdravku Mamiću", uzurpatoru hrvatskog nogometa i Dinama koji je to sve zajedno ( pogotovo Dinamo) pretvorio u obiteljski obrt. Ali od Zvone se nije moglo čuti ni "a". Zašto je bolje tako vidjeli smo iz nekog beskrajno patetičnog teksta kojeg je Zvone Boban uputio svome suigraču Mariju Staniću.

    Tko je čitao taj nečitljivi uradak mogao je primjetiti par stvari". Udivljenje Mariju Staniću kao igraču ( za mene je Marijo Stanić bio poluigrač koji se saplitao preko lopte ali to je samo moj dojam), i kao čovjeku, drugu i starješini ( u to ne ulazim) a pogotovo se Zvone udivljavao Marijevom Sarajevu i čitavoj Bosni a i Hercegovini. Piše tako Zvone o Sarajevu 80-tih ( kao da je tamo živio i jaranio) pa spominje i četnika Kusturicu kao neku pozitivnu referencu, pa spominje Edu Maaajku, jednog napušenu seljačinu koja je došla u Hrvatsku borit se protiv nacionalizma ( ko biva u Bosni ga nema pa došao Hrvatima solit pamet) u pozitivnom kotekstu spominje Miljenka Jergovića (???) i stavlja ga uz bok Kranjčeviću na što se ovaj jamačno okrenuo u grobu, pa ga stavlja uz bok Ujeviću ( što Ujević ima sa Sarajevom), pa je malo udrobio i Dežulovića ( kakve veze pak on ima sa Sarajevom osim što mu politički služi, a služi on svakome pa i Beogradu, služi svakome tko želi sjebat Hrvate), spominje neki njegov roman "Jebo sad hilljadu dinara" koji navodno na šeretski način govori o ratu u Bosni, gdje je radnja, kako su mi ljudi pričali, o ratu između Hrvata i muslimana. Znajući njegov opus i stav, nije mi padalo napamet to čitati( za razliku od Zvone očito) ali mogu mislit na što je to ličilo i kako su hrvatski vojnici predstavljeni.


    Sarajevo Boban romantizira do neukusa i preko granice kiča. Romantizira sve redom pa tako i neke kasabe po Bosni pa piše..

    “Mario, kako ću do Sarajeva.”, zapitao sam, ima nekoliko sati, mog prijatelja i nekadašnjeg suborca. Nazvao sam ga u kasne sate – druge ne bi. Život i poslovi mi zavrtjeli u prvi hrvatski grad, Šibenik, pa u divno ishodište svih čudesa. Precizno me uputio do kraja autoceste; pa lijevo, pa drz’ se Čapljine, pa Mostara, pa ravno, pa Jablanica, pa uzbrdo – i eto te. Zahvalio sam i zaželio mu laku noć. Za sat, sat i pol, brižan kakav je, opet se javio: “Je l’ letiš?” Uglavnom… “Stana moj, znaš kakav sam. Sad sam blizu Jablanice. “Jablanice? Sad si tamo, je l’ vidiš Neretvu?” “Ne, mrak je, šta ti je…” “Ma znam, al’ kakvo mjesto… Znaš da sam prošao milijun puta tim putem, a tek odnedavno prepoznajem ljepotu Jablanice. Ljepotu Neretve, klisura i cijelog kraja. Jedan moj Talijan nedavno bio, i izbilo ga iz cipela. Kaže da je takve prirode rijetko gdje. Jebiga, kad igramo ko da znamo đe smo. I đe nas vodaju. Sada je drugačije, vidi se bolje. Preboljeli smo PTSP, pa imamo ga svi kad s loptom završimo, a ovi drugi živili, uživali, znali. A mi vojnici – i bez lopte niđe. A ispada obrnuto. Ma sve naopako. Šta god željeli, i šta god željeli biti, s loptom ćemo lakše. To ti je zateftereno.


    Kakvo je Jablanica mjesto. Pa ja ću ti reći Zvonimre Bobane kakvo je to mjesto. To je mjesto koje je imalo jedan muzej, posvećen bici za ranjenike a u njemu su za vrijeme rata bili Hrvati. Tamo je bio logor za jablaničke i ostale Hrvate iz tog kraja. Tamo ti Zvone, u toj kasabi kojoj se divi Talijan ( briga njega, al tebe bi trebalo) znaš nema više Hrvata. Tu malo ispod Jablanice prošao si pored, (morao si uz magistralu je) ima selo( tojest bilo je) Grabovica. E tu su ti Zvone sarajevske legende Ramiz Delalić-Ćelo i Mušan Topalović Caco i njihovi murderi pobili i staro i mlado i samo su se dva dječaka uspjela spasit. Osuđena su dvojica vojnika, slušaj pazi vamo, dvojica ejj, koji kaznu izdržavaju na slobodi. Caco ti je bolan veća legenda u Sarajevu nego svi tvoji Kusturice, Pušenje, Nele, Edo maaajka i Bijelo Dugme. Da si mu vidio dženaze ibretio bi se. Što znači ibretit se, nek ti objasni jaran Stanić. Gore poviše Jablanice ti je Konjic. Prije rata 12 000 Hrvata a sad ni 1000, pretežno staraca koji hoće umrijeti na rodnoj grudi. Oni koji se požele vratiti rafalom sasiječe na Božić Muamer Topalović. Cijelu obitelj. ( ali to vas "Agramere" sa špice koju ti prezireš ionako pretežno ne zanima) Slobodno ti Zvone nastavi, polako, doć ćeš ti i do Sarajeva, grada ikebana Hrvata koje je najveće slavlje doživjelo kad je Turska dobila Hrvatsku u četvrtfinalu Eura. Ako ne vjeruješ nek ti jaran Marijo nađe na jubito, ima snimka, snimila raja, pola Saraj'va na ulicama sa turskim zastavama u rukama.

    Nisam shvatio čega se to uopće srami, stidi, Marijo Stanić pa ga Zvone tješi. Ponekad bi bacio oko na neku njegovu kolumnu, gdje bi se onako detektirali problemi hrvatskog nogometa koje zna svatko tko imalo prati hrvatski nogomet. No bilo je tu i naravno zgražanja, onako uvijeno i poludirektno nad pokličem ZDS i "fašizacijom" navijačke scene. Je li to možda uvrijedilo i posramilo Marija Stanića. Rodom Hercegovca, mislim iz jedinog većinskog partizanskog mjesta u Hercegovini , Bijače kod Ljubuškog, za razliku od Zvonimirove ustaše Bobanove Drage, (grudska općina, ne Imotski gdje se Zvone samo rodio i odakle je i Rafael Boban legendarni zapovjednik Crne legije) na granici prema Vrgorcu. Živeći u Sarajevu Marijo je sigurno postao "raja" i pokupio onaj "mahalaški duh" i ja sam osobno siguran da je Marijo Stanić igrao za Hrvatsku jer nije imao gdje drugo. BiH nije tada imala uopće ( ako se dobro sjećam) reprezentaciju i Mariju je Hrvatska bila jedina opcija ( moje osobno mišljenje)

    Zvone Boban je bio druga priča. Perspektivan, igrač poteza, maestralnog slobodnjaka, lažnjaka, žrtvovao je svoju karijeru da bi igrao u tada najvećem klubu na svijetu Milanu. Umjesto da bude ono što je po vokaciji, razigravač, polušpica, ofenzivni vezni, da daje zadnje paseve, zabija iz slobodnjaka i dribla, on je bio vodonoša. U nogometnom žargonu to označava onog igrača koji ne smije više dvaputa dodirnuti loptu, jednom kad je prima i drugi put kad je dodaje ( obično prvom igraču do sebe). To obično igraju netalentirani igrači, koji je prvi zadatak da prekidaju protivničke napade na sve načine, legalno ali i da uklizavaju krše i lome a to je pristao igrati Zvone Boban. Samo da bi se reklo da igra u velikom Milanu. U velikom Milanu je igrao i Dejan Savičević koji je za razliku od Bobana imao svu slobodu u igri. Reći ćete, to je Bobanova osobna stvar, slažem se, ali i to govori nešto o karakteru Zvone Bobana.

    Zvone je igrao za reprezentaciju tako-tako. U Milanu je izgubio štih, znao je tu i tamo zabljesnuti ali svi ga najviše pamtimo po onom "kiksu" u polufinalu SP sa Francuzima kad je sasvim nerezonski rolao ispred šesnaesterca ( i još uspio asistirati Thuramu). To njegovo rolanje uvijek mi je bilo sumnjivo jer je on ipak bio racionalan igrač ( naučili ga u Milanu, ne zajebava se pred šesnaestercom nego dodaj prvom do sebe) i ja sam davno davno prije nego se počelo pričat ( a to je ovih dana kad se natrenutak odčepila FIFI-na septička) tvrdio da je Ćiro prodao tu utakmicu ( bez obzira što bi je možda svejedno izgubili). Jer imati igrača više 20 i kusur minuta a ne pokušati napasti protivnički gol, nema nikakve logike ( osim Ćirine) i znači da tu nešto smrdi. Al nećemo o Ćiri, svatko zna da je to čovjek sa stotinu stavova i mišljenja i da nema te utakmice ( i koječega drugoga) što taj ne bi prodo i koga ne bi trenirao ( neuspješno se nudio i Srbiji).


    Marijo Stanić je za mene bio šeprtlja, igrač koji se sapliće preko lopte. Ruku na srce igrao je u dosta jakim klubovima ali to je najmanje bitno u cijeloj priči. Ljude intrigira, čega se to Marijo Stanić srami, da je Zvone Boban mora ići u Sarajevo da ga osobno tješi. Nagađam svašta i isčitavam svašta a iz načina na koji ga Zvone tješi ocrtavaju se obrisi jugonostalgije. Tako ljigave da je bolje ne bi sročili ni Edo Maajka, Miljenko Jergović i Boris Dežulović zajedno.


    Što reći na sve to. Osim da je stvarno bolje šutjeti pa nek ljudi misle da si mudrac nego progovoriti pa ispasti budala. Jer kako vidimo Zvone Boban kurca ne kuži. Nikad nisam volio to glorificiranje Bobana radi njegovog skoka u trbuh Refiku ali ajde. Nije ni to bilo lako ( pitam se bil ondašnji Zvone uopće prepoznao današnjeg). Ako bi nešto i procijedili na ovaj tekst bilo bi u stilu ( d aparafraziram Zvoninog omiljenog "književnika" Boru Dežulovića beogradskog, "Jebo sad Zvonu Bobana" i bolje da je šutio jer nam pored jugonostalgičara Zdravka Mamića ne treba još jedan. A ako je razlog ovom patetičnom kukanju Stanićevo zgražanje nad "hrvatskim fašizmom" onda ćemo ipak uzviknuti "Zvone odjebi i Marija Stanića sa sobom povedi"
    Komentara 9 Komentara
    1. sagitarius avatar
      Generalno solidan tekst, iz kojeg se da iščitati dosta stvari koje su na sjajan način opservirane.No imam malu primjedbu na dio gdje se autor teksta pita što je Tin Ujević imao sa Sarajevom...
      Imao je dosta, dapače i previše.
      Kafe-restoran "Dva Ribara" je mjesto gdje je Ujević proveo mnoge dane pa i večeri do kasno u noć pišući mnoge besmrtne stihove i predstavljajući jednog od najvećih boema ovog grada, u kojem jedna ulica nosi njegvo ime, čak i danas kad su se "vremena promijenula", a i pod Bistrikom je imao svoj birc i pojedine dame su uzdisale za ovom književnom gromadom.
      Imam inetersantnu poveznicu pa je zgodno u potkrijepi mojih navoda i nju pogledati:
      http://www.vecernji.ba/kavana-samek-...na-tina-243232
    1. Inkvizitor avatar
      Pa bio je Ujević i u Beogradu i pisao na ekavici ali po tome određivati Ujevića..mislim..
    1. Grunf avatar
      Koji tekst je povod ovak ostrom i prijekom tekstu o Zvoni?

      Meni je on kao klincu bil idol, stalno sam trazil da imam frizuru ko Boban.
    1. Inkvizitor avatar
      http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/n...arajevu-812051
    1. Grunf avatar
      Prvi dio Zvoninog teksta je necitljiv i zbrkan za razliku od drugog. Mislim da si prebrzo.i preolako osudio Zvonu. Prijeki sud.

      Moras biti malo tolerantniji. Zvone je neupucen i poznaje ondasnje i ovdasnje prilike samo povrsno i zato je takav i tekst napisao. Ne treba odmah drvlje i kamenje na njega jer da ga netko upozna s prilikama drugacije bi rezonirao. Uostalom, upoznat je sa situacijom u nogometu pa izbjegava HNS i kritizira ga.
    1. Inkvizitor avatar
      Jergović, Dežulović, Kusta šega ba..

      Ako nije informiran nek se informira.
    1. crni bombarder avatar
      Malo si zabrijao na osnovu Bobanovog teksta, Stanic je veliki Hrvat bio i ostao. Za Bobana ne znam, on je meni sav nekakav pickast, uvijek bio.
      Za sarajevo i sarajlije Zabranjeno Pusenje i sav taj predratni milje, uvijek ce biti nesto pozitivno. Jer nicega slicnog vise nema. Ne mozes o tom vremenu, govoriti sa danasnjih pozicija, kao ni Boban uostalom. Zackoljica.
    1. Grunf avatar
      Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
      Jergović, Dežulović, Kusta šega ba..

      Ako nije informiran nek se informira.
      Tko zna, mozda se i bude sad nakon kritika.
    1. Inkvizitor avatar
      Citiraj Prvotno napisano od crni bombarder Vidi poruku
      Malo si zabrijao na osnovu Bobanovog teksta, Stanic je veliki Hrvat bio i ostao. Za Bobana ne znam, on je meni sav nekakav pickast, uvijek bio.
      Za sarajevo i sarajlije Zabranjeno Pusenje i sav taj predratni milje, uvijek ce biti nesto pozitivno. Jer nicega slicnog vise nema. Ne mozes o tom vremenu, govoriti sa danasnjih pozicija, kao ni Boban uostalom. Zackoljica.
      meni je osobno Stanić prototip Bosančine ( iako je rodom Hercegovac rođen u Sarajevu). Kad kažem Bosančine ne mislim tu na nacionalnu odrednicu i Hrvate iz Bosne nego onaj mentalni sklop kod sva tri naroda to ima, mi raja ba a ostalo su papci.., i da je on igrao za Hrvatsku samo zato jer nije imao tada druge opcije.

      Uostalom čega se on to srami, kad mu Boban govori da nema čega'

      Moje mišljenje, svatko ima pravo na pluralizam mišljenja u našoj maloj zajednici..