Nepostojeće duše fantomskog stadiona

Najlošiji natjecatelj Lige prvaka svih vremena, zagrebački i hrvatski Dinamo osvojio je, nakon 10 naslova zaredom i hrvatki kup, jasno dajući do znanja u kojem je to stanju hrvatski nogomet kada kanta za napucavanje u europskim okvirima, rutinski osvaja domaće trofeje.
Osim po bijednim rezultatima, nekoć zagrebački a danas obiteljski klub poznat je i po ekstremno slaboj posjećenosti pri čemu su utakmice malonogometnog kluba istoga imena, predstvljale pravu košnicu ljudi u odnosu na velikonogometnog "brata".

Nije da Dinamo nije pokušavao na sve načine popraviti stanje na tribinama.
I kad su se ispucali gotovi svi pokušaji i metode, odigrana je zadnja karta. Laž.
Osim što se prenosila obra igra i puno golova, izvjestitelji su mahom hvalili "sjajan dekor" na tribinama i "čak" 15 000 gledatelja na najvećem hrvatskom derbiju.
Iako bi u neka davna vremena, pa svo do prije 5-10 godina, predmetna brojka bila bijedna, u sadašnjem stanju gdje Dinamo ima posjetu koja se svodi na tri znamenke, rezultat od 15 000 ljudi djeluje uistinu kao velika brojka.
Ali je li to doista bilo tako?

Nije, naravno. Na utakmici na kojoj nisu bili otvorene tribine jug i sjever gore, pri čemu je na sjeveru, među "vjernim Bad Blue Boysima" (struji koja podržava obitelj ali ne obitelj kao zajednicu muškarca i žene nego jednu određenu obitelj) je bilo manje ljudi nego kršćana u Isilovom kalifatu a pogled na tribinu istok je pokazivao da je gustoća gledatelja na istoj na razini gustoće naseljenosti Mongolije. Da je netko poredao sve te ljude jedan do drugoga bilo bi jasno da na istočnoj tribini nema niti 3000 ljudi.
Ostaje nam zapadna tribina. Da bi se došlo do brojke od 15 000 ljudi, zapad bi trebao biti krcat kao šibica.
Svaka tribina, gore i dolje primi po cca 6.000 ljudi.
Pa kakva je dakle bila posjećenost na zapadu, pogledajmo.

https://vimeo.com/128145744

Što reći nego da se velika hrvatska halucinacija nastavlja. Počev od vodstva kluba pa sve do izvjestitelja koji iz dana u dan dokazuju da se drže hrvatske razine novinarstva, narodski poznato i kao dno dna.
S radnim naslovom kako od 6 000 gledatelja (kojim su ulaznice dijeljene na svakave načine) napraviti 15 000.
Cirkus se pri tome nastavlja, jer poslije jedva jedvice pobjede na Splitom, veseli obiteljski gazda već grgolja kako se publika vratila na Maksimir i zaželila dobrog nogometa.
Nije se publika vratila niti ima dobrog nogometa.
Ima samo gladuša, retardiranih novinara i mnogo glupog puka.
Sve je dakle po starom.