• Rehabilitiranje Draže-antifašističke laže ( nakon Hrvatske četnički pokret rehabilitiran i u Srbiji)






    U Srbiji je konačno dovršen proces rehabilitacije četništva simbolizirano u rehabilitaciji njegovog vođe Dragoljuba-Draže Mihailovića. To nije nikakvo iznenađenje niti neka naročita novost. Srbija nikad i nije prestala biti četnička. Čak ni za vrijeme titoizma. Mimikrija kojom se četništvo kamufliralo u komunizam bila je samo taktika. Ciljevi su uvijek ostali isti, što se najbolje vidjelo krajem 80-tih kad su tobože komunistički ideolozi preko noći postali velikosrbi, kolokvijalno rečeno četnici personificirajuć se u liku "komuniste Slobodana Miloševića" i pretvaranje tzv JNA u velikosrpsku, četničku soldatesku kojoj će jedini cilj biti etničko čišćenje i genocid nad nesrbima iako se 45 godina (lažno naravno) klela u bratstvo& jedinstvo.

    Čisto tehnički, nakon sloma Užičke republike do ulaska CA u Srbiju, tamo nije bilo više od par stotina partizana. U bici na Sutjesci ginu mahom Srbi prečani i Dalmatinci. Na samom početku rata u tzv ustaničkim krajevima često se događaju prelasci četnika u partizane i obrnuto pa tako Titov glavni obavještajac Vladimir Velebit nakon odlaska u partizane negdje u istočnoj Hercegovini začuđeno primjećuje " da je njegova partizanska jedinica u koju je došao preko noći postala četnička". Baš kao što su srpski komunistički vođe već 80-tih "preko noći" postali velikosrbi i četnici. To je neprekinuta nit. Sami partizanski vođe imaju grdnih problema u istočnoj Bosni da zbunjenim još nedefiniranim ustanicima objasne da prvenstveni cilj njihove borbe nije "da kolju Turke". I to traje i traje. Kasnije će doći do diferenciranja, ali nikad do kraja. Kad četnici Jezdimira Dangića čine strašne pokolje muslimanskog življa uz Drinu, partizani ne čine ništa da to spriječe iako je njihova glavnina baš tamo, u tom kraju. Ni to nije slučajno. Partizanske jedinice i tada tek osnovane proleterske brigade sastoje se većinom od Srba izbjeglih nakon sloma Užičke republike i one ne žele da se sukobljavaju sa sunarodnjacima četnicima. Par pokušaja borbenog dodira rezultira raspadom partizanskih jedinica i prelaskom u četnike. Kad Francetić sa svojih , na brzinu sastavljenih bojni i protivno njemačkoj naredbi, kreće u pohod na istočnu Bosnu, razbija Dangićeve četnike, one koji su se raspršili, spašavaju Titove jedinice. Mladi partizan Adil Zulfikarpašić zgrožen promatra, kako pored Drine koja još krvava teče, partizanski brice briju četnike i stavljaju im posle petokraku na kapu ( šubaru, šajkaču). Adil protestira kod Rodoljuba-Roćka Čolakovića i pita, zašto se koljače ne sudi umjesto da ih se prima u partizane na što mu Roćko "odbrusi" da mu je bolje da začepi da ne bi i on "zaplovio Drinom" a Tito to "praktično" pravda da se treba uvući u srpske nacionalne mase pa se kažnjavanje četničkih koljača ne bi dobro odrazilo na taj proces. Par tisuća preklanih vratova muslimanskih civila njemu je mali zalog za taj proces.


    Dragoljub Draža-Mihailović je jedan neinteresantan lik, da nije bio toliko krvav, kao da je ispao iz neke burleske. Po predaji on se navodno odbio predati Nijemcima i sa par istomišljenika otišao na Ravnu Goru da tamo podigne ustanak. Kolaju neke priče da je opalio par metaka na Nijemce nakon što su se oni povukli iz Srbije i tamo ostavili neke trećepozivce. Ali i to je vrlo brzo bilo skršeno i Draža cijeli rat čeka saveznike da se iskrcaju pa da onda fol krene u borbu. U međuvremenu njegovi odredi kolju nesrpsko stanovništvo gdje god stignu, u pravilu pod fašističkim pokroviteljstvom. Talijani su ih dovezli u Goražde u svojim kamionima da kolju, dovezli su ih u Foču da kolju, dovezli su ih u Prozor da kolju, doveli su ih u Gata da kolju. I tako redom. Uvijek i svuda je to bilo isto. Pod talijanskom agendom i logistikom. Četnici ili tzv JVO kao borbena formacija bili su vojnički potpuno neupotrebljivi i samo se toj činjenici može zahvaliti da tih pokolja nije bilo i više. Bez asistencije talijanskih fašista ni ti se zločini ne bi vjerovatno dogodili jer se sami četnici nikad ne bi usudili krenuti u većinski neprijateljski teritorij. Zato je apsurdno, smiješno i tragikomično proglašavati četnike antifašistima kad su 99% svojih zločina učinili pod fašističkim( talijanskim) pokroviteljstvom. No u Srbiji, zemlji laži, gdje je laž podignuta na pijedestal i odavno nit vodilja srpske politike i takvi smiješni apsurdi su mogući i sasvim poželjni. Apsurdni su neki komentari kako su te pokolje radile odmetnute četničke jedinice nad kojima Draža nije imao kontrolu jer postoje dokumenti gdje predvodnici pokolja, razni četnički komandanti od Baćovića, Đujića, Đurišića, Dangića uredno referiraju Draži o svojim " podvizima" ustvari pokoljima nedužnih civila i to bez obzira na spol i dob. Draža se ne gnuša, ne smjenjuje ih i ne kažnjava, nego ih naprotiv, sokoli da nastave, jer je to i cilj ravnogorskog četničkog pokreta.

    No sami procesi u Srbiji nas ne bi trebali toliko zanimati da se isti procesi ne događaju u Hrvatskoj. Četništvo je kod nas već rehabilitirano obilježavanjem velikosrpskog četnikog pohoda koji je počeo u Srbu 27, srpnja 1941-ve. Tada su tzv ustanici, još nediferencirani od kojih su neki kasnije završili u četnicima a neki u partizanima, poklali sve nesrpsko u okolnim krajevima što je kulminiralo stravičnim pokoljem u Kulen Vakufu i oko njega gdje je bestijalno pobijeno stanovništvo koje je pokušalo izbjeći "ustaničko" klanje. Tamo, na spomenik klanju nesrba vijence polažu i koljačima odaju počast najveći hrvatski dužnosnici. Zato bi bilo licemjerno zamjerati rehabilitaciju četništva u Srbiji kad su ga ovdje u Hrvatskoj rehabilitirali odavno. Treba li naglasiti da je prije tzv "ustanka" u Srbu predhodio sastanak sa fašistima u Otriću. Talijani koji su četnike držali kao pse na lancu, sve su činili da oslabe hrvatsku poziciju pa su im u tom smislu četnici došli kao saveznik što i ne čudi jer je to stara priča o podjeli jadranskog primorja između Srba i Talijana po špranci nikad ostvarenog londonskog ugovora.

    Upravo je "milina" gledati kako se hrvatski tzv antifašistički mediji u rukavicama i oprezno odnose prema ovom procesu. Nazivaju ga čak prvotno tituliraju "povijesnim procesom" pa onda to stidljivo preimenuju u skandalozan proces. Preko volje i mrzovoljno jer ne mogu baš totalno ignorirati. Ne drže vijest na udarnom mjestu nego onako usput. To i ne čudi jer su to sve "protuhrvatske" persone, sve je to bratija koja je našlo svoje mjesto il u velikosrpskim "Novostima" pročetničkom glasilu kojeg financira hrvatska vlada, dakle Hrvati, ili su oni koji Dražu Mihailovića promatraju kao tragičnu trodimenzionalnu ličnost.

    Naravno da je rehabilitacija Draže Mihailovića skandalozna sama po sebi ali nije neka velika promjena u srpskom gledanju na stvari. Taj proces nikad nije ni prekinut niti je Srbija ikad prestala biti četnička. Tzv. genocidom očišćena RS je ogledni primjer rehabilitacije četništva i njegovih metoda oličenih u klanju i protjerivanju nesrba. Četnički vojvoda na čelu Srbije je to isto. Četnički podvojvoda na čelu vlade Srbije je ista stvar. Na kraju krajeva velikosrpski pohod na Hrvatsku i BiH je davno rehabilitirao četnički pokret. Nikoga normalnog ovo danas nije iznenadilo niti je nešto naročito neočekivano. No nas Hrvate više bi trebalo brinuti držanje ljestava velikosrpskom projektu od samih Hrvata. Hrvata rođenjem ali ne i političkih Hrvata. I to ne marginalaca nego visokih struktura vlasti i skoro unisono, većine glavnih hrvatskih medija. Mi smo četništvo vojnički porazili u ratu, kao što smo i 40-tih njihove "najbolje jedinice" razbijali kad bi nam se prohtjelo i kako je ono bilo vojnički bezvrijedno u onom ratu, tako se ponašalo i u ovom, posljednjem. Samo klanje nedužnih i nezaštićenih civila a u borbi im je plafon bio 48 sata, da se koliko toliko organiziraju i pobjegnu. Ali koji , kao i uvijek svoj ratni poraz žele pretvoriti u pobjedu. Stavljanje četnika i Draže u antifašiste je ništa drugo nego potreba da se jedan sraman i vojnički bezvrijedan pokret i njegovo bjedno nevojničko držanje u ratu ugura u pobjedničko kao što se i danas želi isto uraditi, samo na neki drugi način, počesto i preko samih Hrvata a to je za nas najopasnije i Hrvati moraju jednom zauvijek s time rasčistiti i onda nas neće zanimati koliko i zašto Srbi lažu sami sebe.
    Komentara 5 Komentara
    1. Komari avatar
      Znaš što ću ti reć

      1. Mislim da se ovime hrvatski narod u Hrvatskoj ne bi trebao zamarati. Jednostavno znam da će se sad ovo nametnut kao "naša" teme i u zapećak će otići stvarne naše teme.
      2. Dabogda ih tamo sve rehabilitirali, pa ćemo ih bez problema u javnosti moći zvati četnici, odnosno ja konkretno Pupovca. Političke korektnosti tu sada više nema

      .
    1. Humphrey avatar
      Treba rehabilitirati sve koji su postali žrtve komunističke "pravde" i krvoločnosti,bez obzira o kome se radilo.

      Umjesto što osuđuju ovo, hrvatski bi političari trebali tražiti rehabilitiranje svih naših žrtava koje su pale u ruke komunista.
    1. NorthStand avatar
      apsolutno, dok god je Tito rehabilitiran, ne vidim ništa spornoga u tome da u Srbiji bude Draža. kratko i jasno, kada tog smrada zabrane u "regijonu" kako danas nazivaju Srbiju Bosnu Hrvatsku Crnu goru Sloveniju, tek tada će mi biti logično da se zabrani i dražu. isto važi i za pavelića, nema ljudi moji nikakvog smisla da netko brani dražu i pavelića a u isto vrijeme glorificira Tita zato jer je on bio saveznički pijun na ovim prostorima. kome to nije jasno, ne razumje ništa ni povijest, ti debili bi prihvatili i crnog vraga ovdje samo da je on bar tri vagona nijemaca digoa u zrak. o tome se tu radi, nema tu nikakvog govora o dobru i zlu, niti su saveznici i komunisti koje su prihvatili pod svoje bili dobro, niti su sile osovine bile isključivo zlo kako se to prezentira.

      stvari nisu samo crno bijele, ne može se tako povijest tumačit. ali ako ćemo realno, poanta je da su sva tri pokreta i nacionalistički i titin komunistički bili u svojoj srži zločinački. dakle mislim na ustaše i četnike, kao nacionaliste, i partizane kao na komuniste. i jednima i drugima se program bazirao na zločinima, i nisu birali sredstva kako ostavrit svoje ciljeve, zato i govorim ne može se branit Draža ili Ante, a da se i ne brani Tito, to jednostavno tako ne ide i to treba javno o tome tako nastupat. ne možete vi gospodo antifašizmom opravdavat zločine antifašizma tj komunizma, jer zločin je zločin počinio ga fašist ili antifašist nema neku ulogu, to bi prvi trebali znati ovi majmuni što nariču za zločinima branitelja iz domovinskog rata, dakle zločin je kad Norac i gospićka skupina ubije 50 srba, a nije zločin kad Tito i partizani pobiju 15.000 ljudi u zagrebu nakon tobožnjeg "oslobođenja".

      dok god se Tito i partizani na ovim prostorima budu držali rehabilitiranima, pod krinkom da su se borili protiv fašizma što je gnjusna laž, jer nigdje komunisti u svijetu nisu došli na vlast bez krvoprolića, dakle bez famoznog im fašizma. koja je razlika između njihovog krvoprolića, ili krvoprolića ustaša i fašista ? to je pitanja koja trebaju postavit povijesničari, licitiranje time da su Tito i Partizani ok, zato jer su se borili na strani saveznika jer su ih oni prihvatili pod svoje, to samo produbljuje jaz i teške podjele u društvu. jer je ljudima jednostavno neprihvatljvio zbog žrtava komunističke vladavine i komunizma općenito, da se nekome podilazi na takav kretenski način. kao borili su se na strani saveznika, pa to znači valjda po nekoj logici da oni za razliku od ustaša i četnika mogu biti privilegirani i proglašeni svecima. jer eto, njih su prihvatili saveznici, što znači da su saveznici prihvatili ustaše onda bi i oni bili ok ? takva naivna tumačenja povijesti, samo produbljuju ionako krhko povjerenje među ljudima na ovim prosotrima. kako gradit normalan suživot s srbima, kad mi hrvati nemamo međusobno normalan suživot jer se stalno podilazi zločinima jedne strane, one komunističke toboež antifašističke, a na uštrb borbe protiv fašizma. i šta to znači, borili su se protiv fašizma, pa možemo sve njihove zločine pomest pod tepih jel to to? pa možemo zaboravit sve žrtve koje je Tito i komunisti ostavili iza sebe u ratu i nakon rata, pa možemo tolerirat uspostavu diktature i totalitarne države, jer eto NDH je bila totalitarna država, pa nije to ako nešto ne valja ja mogu napravit isto pa tvrdit da valja jer sam to ja napravio.

      zato ponavljam, Draža u neku ruku meni je drago da su ga rehabilitilari ko broj jedan, ovo znači da se ustaštvo ponovo vraća u modu, da poglavnik dobiva i svoju prijeko zasluženu rehabilitaciju. barem kod mene. a u isto vrijeme, NDH koju se sotonizira i dovodi u pitanje i dan danas je upravo ono što je Tuđman svojevremeno rekao, bila i ostala povijesna težnja hrvatskog naroda da živi u svojoj državi ! TOČKA, KRAJ RASPRAVE!

      kome se to ne sviđa, neka seli iiz ove države, mislim da Srbi više nisu ti, sad će biti ovi antifašisti sljedeći za traktorijadu čini mi se da je njima ova država više maćeha, nego majka. kao što je bila i onima iz 1995, mala je razlika između ovih naricatelja antifašizmu i antifašista u hrvatskoj, i onih što su na traktorima pobjegli iz hrvatske 1995, jako jako mala.
    1. interceptor avatar
      Jadni ti su ti Srbi. Misle cijeli život živit u laži. Laž ih hrani,oblači,čini ih postojanima. Ne treba biti prorok pa reći kako im ništa dobro neće biti. Jadan onaj narod koji je griješio,a ne doživi svoju katarzu...Nije to samo zbog ovog njihovog Čiče, već zbog svega što rade radi svoje koristi kad istinu preoblikuju i zameću joj tragove...
    1. interceptor avatar
      Inače baš me zanima odgovor službenog Zagreba na sva ova događanja...