Prije neki dan dogodio sa napad na policijsku stanicu u Zvorniku u tzv RS temeljito očišćenoj od bosanskih muslimana. Na početku bosanskog rata dok su bosanski muslimani bili nenaoružani i neorganizirani a dobar dio njih vjerovao da će ih JNA braniti i kao mravi nosili Titove slike, tri puta veće od sebe, tu je bila klaonica. Svi patološki slučajevi pod patronatom te iste JNA, u koju su mnogi naivni bosanski muslimani vjerovali kao nekoga tko će ih zaštititi ( iako su imali slike rata iz Hrvatske) a koji su osjećali potrebu da ispolje svoje morbidne sadističke porive sjatili su se tih dana u Zvornik. Klanje, paljenje, silovanje i na kraju progon preživjelih. Kratkotrajni optor slabo naoružanih muslimanskih boraca i povlačenje kompletnog muslimanskog stanovništva s općine Zvornik. Slike već ukočenih ljudi koji se kao cjepanice utovaruju u kamione, obilazile su svijet ali nikoga nije bilo specijalno briga. Isti scenarij se dogodio u svim gradovima u istočnoj Bosni kojeg bi Srbi zauzeli. Višegrad, Foča, Bratunac, Brčko, ranije Bijeljina, a sve je kulminiralo pokoljem u Srebrenici kad se rat već dovršavao, nešto kao krvavi šlag na krvavu tortu. Uz pomoć UN-a održalo se jedino Goražde inače bi i ono doživjelo sudbinu Srebrenice. Neko vrijeme je egzistirale par omanjih enklava za koje nitko prije rata nije čuo, tipa Cerska, Konjević polje ili Žepa. Na kraju je to sve palo osim spomenutog Goražda, do kojeg se u Daytonu dobio koridor. I to je sve što je ostalo nesrpsko na Drini. Srbima je to područje bilo naročito bitno da presijeku fizičku vezu sa Sandžakom i dalje prema islamskim područjima a izgleda da taj scenarij nije bio mrzak ni svjetskim moćnicima koji su Aliji , po svjedočenje samih muslimanskih čelnika iz Srebrenice nudili intervenciju u zamjenu za pokolj u Srebrenici koji se kasnije o dogodio. Nije bilo drugačije ni u drugim krajevima koje su Srbi zauzeli ali nekako se čini da je (uz Prijedor), istočna Bosna i podrinje najkrvaviji dio BiH.
Ne bi previše o napadu na Zvorniku jer je u novinama sve rečeno i sve pršti od analiza. Jedan manji broj bosanskih muslimana, mizeran u odnosu na prijeratni broj vratio se u općinu Zvornik i iz te populacije je potekao napadač na policijsku stanicu u Zvorniku. U kolopletu rata, kaosu rata i ubojici (koji je kasnije u pucnjavi i sam ubijen) kao i ubijenome očevi su poginuli u predhodnom ratu. Napadnuti je odmah proglašen vehabijom, militantnim islamistom iako još svi podaci ni ni motivi nisu poznati.
No mene više zanima reakcija hrvatskih medija koji su se isto raspisali o ovom događaju. HTV je otkako nabrajao u svom dnevniku terorističke akte koji su predhodili ovom napadu. Spomenuli su i pokolj obitelji Anđelić u Konjicu, napad na FIS u Vitezu, napad na policijsku stanicu u Bugojnu, autobombu u Mostaru a čini mi se i ubojstvo dofederalnog ministra MUP-a Joze Leutara. Ali nisu spomenili najveći zločin. Ubojstvo 8-ero hrvatskih povratnika u općinu Travnik, od kojih su dva bili policajci. To je prešućeno kao da se nije dogodilo. Slučajno ili namjerno. Kako je moguće da ne spomene najveći broj ubijenih u jednoj povratničkoj općini u Bih poslije rata. U Travniku. Je li to zato što je riječ o Hrvatima. Bi li se to zaboravilo u hrvatskim medijima da je npr. riječ o muslimanima ili Srbima. Sumnjam. Za ubojstvo 8-ero hrvatskoh povratnika, od čega dva kako rekoh, policajca, nitko nije odgovarao. Ne zna se ni tko ih je ubio. Sve je onako pripisano nekim fanaticima ili opet vehabijama koje se ne može ni locirati a kamoli identificirati i uhititi. Godine i godine su prošle i ne znam bavi li se više itko tim slučajem. Prije neko vrijeme ubijen je stari bračni par hrvatskih povratnika u Kraljevoj Sutjesci, općina Kakanj. Okrivljeni koji je priznao ubojstvo pušten je jer kao nije forenzikom dokazano da je on ubio. Hrvatski mediji, pogađate, šute.
I društva za zaštitu životinja bi žešće reagirala kad bi se kućnim ljubimcima nešto dogodilo nego kad ubijaju Hrvate. Etnomazohizam neviđen u svijetu. U vrijeme dok je "brat" Handala postavljao autobombu u Mostaru, u splitskoj ulici, Hercegovci su bili omražena sorta s obje strane granice. Krivci za sve. Pa je nakon grunuća iste odmah okrivljen taj hercegovački soj. U BiH medijima sasvim očekivano a još očekivanije u tzv hrvatskim. Tko se sjeća naslova iz tih vremena koji su vrištali naslovima tipa
"obračun ratnih profitera i ratnih zločinaca HVO-a u Mostaru". Kad se ustanovilo da je to uradio "brat" Handala. nastao je muk. Čak nije bilo ni isprike ni demantija. Neke elementarne stvari u novinarskoj profesiji. To su Hrvati. Ista stvar se dogodila kad je ubijen federalni doministar policije Jozo Leutar. Ubio ga hercegovački kriminalni lobi naravno, a tko bi drugi ,zaključili su "veleumni" sarajevski i zagrebačko-splitsko-riječki "analitičari". Čak su i promptno uhićeni Hrvati da ne omane, pa je u sudskom postupku dokazano da nemaju nikakve veze sa ubojstvom Leutara i da bi trebalo ići u smjeru islamskih fundamentalista kojima je Leutar navodno bio na tragu. To je bilo dovoljno da se slučaj stavi ad acta. Pogađate da opet nije bilo isprike ni profesionalnog poklapanja ušima, glasno je odjekivao samo muk "hercegmrzitelja". Bilo je to obo vrijeme, koje istina, nikad nije ni završilo ali je u tom vremenu doživjelo svoj vrhunac, svoj delirij, vrijeme Mesića i njegovih financijera, vrijeme kad je mrziti Hercegovce i općenito Hrvate u BiH bila legitimacija urbanog i humanog. Jer da su rekli istinu, da je bombu postavio "brat" Handala i da doministra Leutara nisu ubili "
zli hercegovci" kako bi onda provodio etiketiranje Hercegovaca kao ultimativnog zla, i kako bi se provodili napadi na hrvatsku politiku u BiH. Sve prizemno, koliko god ponekad i bizarno bilo ima svoje konkretne motive.
I to je tako. "I Hrvate ubijaju zar ne". I u Hrvatskoj i u BiH. Ali koga to zanima. Mazohističku naciju sigurno ne. Hrvati i Hrvatska glavinjaju i dalje sa svim svojim institucijama. Služe tuđim interesima i ne zanimaju ih hrvatske žrtve. Neke zbog ideologije neke zbog neke šatro politike koja je uvijek, pazi čuda , na račun Hrvata. U Srbiji se udaraju zadnji taktovi u rehabilitaciji koljačkog četničkog atamana Draže Mihajlovića a u Hrvatskoj se svi i tzv ljevica i desnica bore protiv ustaštva. Ali mislim da je jedno neizbježno i da ne mogu spriječiti. Rehabilitacija četništva nužno vodi rehabilitaciji ustaštva. Neproglašeno i nepriznato ali kulja ispod površine. Ustaštvo je inače i postalo i nastalo kao reakcija na četništvo a ne obrnuto. Da nije bilo velikosrpstva oživotvorenog u četništvu, ne bi bilo ni ustaštva. I to mora svima biti jasno.
U BiH u federaciji, počesto pod zaštitom vlasti bujaju isto tako islamski fundamentalisti koji su oštricu udara dosad okretali prema Hrvatima ali malo se tko radi toga uzbuđivao. Solidan broj je već otišao po raznim ratištima u svijetu boriti se za džihad, valjda da se vrati dug "braći" iz prošlog rata. Za to vrijeme se hrvatska i vlast i oporba obračunavaju sa "ustaštvom"
Hrvatsko zabijanje glave u pijesak , ta nojevska nacija ako sam ne shvati neke stvari i ako ne počne cijeniti svoje žrtve i sebe a ne ih prešućivati kao što su to uradili u dnevniku tzv. HTV ne može donijeti ništa dobra ovoj etnomazohističkoj državici.
Navodno, velim navodno Jonjić nudi dogovor o jednom kandidatu desnice, tj političkih Hrvata. Sumnjam u dogovor osim ako on ili ona nisu taj
Predsjednički izbori u RH.
Inkvizitor Jučer, 22:17