"Platila sam 10.000 dolara, hodala 70 km i zamalo umrla. Isplatilo se!" Tako glasi članak u jednom hrvatskom dnevniku koji opisuje putešesvije jedne od spašenih imigrantica iz brodskih havarija koje su se dogodile u zadnjih nekoliko dana diljem mediterana.
I dok su suzne oči stare europe uprte u mediteransko plavetnilo strepeći od oluja i valova koje udaraju trošne brodice krcate afroazijskim imigrantima, sa strahom i pune brige promatraju novopridošle europljane, natječući se u patetici kojom slave preživjele i tuguju za utopljenima imigranti zadovoljno pušu jer dolazi vrijeme ugodnog života na krilima euro patetike i licemjerja.
Zvanično, radi se o nesretnicima koji bježe od rata i smrti i koji spašavaju gole živote, kako nas uvjeravaju mediji.
Svi oni kad dođu na europsko tlo, odmah podnose zahtjev za odobrenjem političkog azila tvrdeći kako su u zemlji u kojoj žive progonjeni iz političkih razloga.
I dok bi se moglo razgovarati o tome jesu li ti ljudi progonjeni i koliko, vratimo se na slučaj naše imigrantice koja je imala sreće što joj je kamera uhvatila lice u trenutku spašavanja na jednom od grčkih otoka.
U Eritreji je živjela s majkom, ocem i bratom koji su radili dan i noć kako bi Wegasi osigurali put u Europu. Platili su krijumčarima 10.000 dolara. kaže članak i možemo radosno zaključiti da je nitko nije progonio, niti tukao niti joj je itko radio išta od onoga što npr. može zadesiti nemuslimanske žene kad ih se dokopa ISIS ili Boko Haram.
Eritreja je siromašna zemlja pa raduje podatak da je u Eritreji moguće zaraditi 10.000,00 dolara. Da je moguće raditi (dakle imaš pravo na rad i mogućnost rada a moguće je i zaraditi. U Eritreji je to velik novac. U Hrvatskoj nije toliko velik ali ga je nemoguće zaraditi pa makar radili dan i noć.
A kad bi ga zaradili...što bi s njim.
Naša junakinja nije od tog novca kupila kuću (koju je vjerojatno moguće kupiti u Eritreji za taj novac). Nije ga koristila za svakodnevni život a priznat će te, tko u Eritreji uspije zaraditi toliko nova i nema neke potrebe ići ili barem ne bi trebao govoriti da je na rubu gladi, koja se također uzima kao opravda razlog radi kojih uljuljkani prosječni ostarjeli europljanin ima puno razumijevanje za te "nesretne" ljude koji dolaze.
Iz glavnog grada Asmare busom sam stigla do malog mjesta Teseney. I tu je počela moja kalvarija, morala sam pješačiti 70 kilometara do jednog sela koje graniči sa Sudanom.
Tamo su je pokupili krijumčari i odvezli do glavnog sudanskog grada Khartouma odakle je s lažnom putovnicom odletjela do Istanbula.
Divno, nema šta. A gdje su nestale one divne priče iz putopisnih reportaža o tome kako je u Africi moguće dobiti taksi na dva dana za isto toliko dolara?
Dio je valjda uložen u lažne dokumente. Ali to nije kršenje zakona. To je, kao i ubijanje političkih protivnika od strane komunista, nužno, rekli bi oni kojima je Tuđman zločinac i diktator a Tito najveći sin, ili, oni kojima je Che Guevara inače odgovoran za tisuće ubojstva političkih protivnika, borac za pravdu a Viktor Orban-fašist.
Nakon brodoloma tri dana je provela u bolnici zbog iscrpljenosti i vode u plućima... Danas je slobodna osoba i već je na putu za Atenu.
Što reći, ilegalno prijeđi granicu, dobiješ njegu, pažnji i vjerojatno džeparac za putovanje okolo naokolo. Glavno da spadaš u politički i društveno tetošenu skupinu.
Kaže da to nije njezina konačna destinacija...
Naravno da nije. Pa drugi plaćaju.
- Želim obići cijelu Europu. Ipak, najviše bih voljela živjeti u Švedskoj
Vjerujemo da hoće. Isplatiti će joj se. Već jest.
Zasigurno nekima neće dobro sjesti ovaj kritički osvrt na afroazijsku ilegalnu emigraciju koja ponajviše služi za ispiranje savjesti ugojene stare europe i novovjekih lijevih parazita koji s oduševljenjem čekaju novopridošle stanovnike europe.
S oduševljenjem što će uvijek imati nekoga za patroniziranje i dobrohotno pojašnjavanje što je perilica za rublje a što hladnjak, željno iščekujući radostan izraz lica nakon otkrivenja istoga, baš kao kad dijete otkrije čokoladu.
I dok većina tih pridošlica, "golih i bosih, gladnih i promrzlih" odmah po pristanku u neku od europskih država samsunzima galaxy i iphoneima obavještavaju svoju rodbinu širom europe da su stigli, (što je znak da oni gluplji dio lijeve scene neće imati taj gušt upoznavanja novih stanovnika europe s čudima zapadnog svijeta), netom nakon što su se odmah pozvali na svoja prava optužujući bijele spasitelje za višestoljetni rasizam, priča može početi.
Stara europa će nastaviti prosipati šuplje fraze o pomoći tim nesretnicima, skandinavke će se i dalje kosu bojati u crno (jer novopridošli afroazijski imigranti vole plavuše, toliko da je silovanje domaćih žena postalo svakodnevnica na koju domaća vlast ne zna odgovoriti-jer bi time naljutili nove stanovnike, preostali neimigranstki stanovnici predgrađa francuskih ili belgijskih gradova će i dalje prelaziti na islam, ne zato jer smatraju Muhameda pronosiocem istine nego jer im je to najlakši način da ne budu izloženi nasilju u vlastitoj zemlji.
Pisca ovih redaka će nastaviti boliti neka stvar hoće li ovaj tekst nekoga uvrijediti.
Uvrijediti će se ionako isti oni koji prosvjednike u Savskoj 66 smatraju protupravnima jer eto nemaju odobrenje za prosvjed ali kojima nimalo ne smeta kad novopridošli "afroazieuropljani" ilegalno ulaze u zemlju i ni po čemu ne ispunjavaju razloge da bi im se odobrila zaštita u obliku azila.
Oni su naime, nesretnici kojima treba pomoć za razliku od "izbjeglih bosančina koje treba potjerati iz zemlje", kako su takvi počesto znali govoriti prognanim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine.
p.s. Raspudiću, načitan si al si naivan.
Ove godine Zap. Hercegovina rastura. Pogotovo Posušje raste. Široki standardno a rastu i Grude. Jedino je Ljubuški u minusu ali puno manjem
Demografska kretanja Hrvata u BiH
Inkvizitor Jučer, 19:14