Strah od križa 3.dio

...u polusnu osjećam neko drmusanje. Otresam se i okrećem na drugu stranu. Drmusanje ne prestaje. Podižem se napola i škiljim u poznatu facu, naslanjam dlan na čelo i dahćem. Treba mi vremena da dođem sebi. Najgore se buditi iz polusna. Imaš osjećaj da te neko krvnički tukao.

- Živac..ajd u kurac
- Idemo na osmatračnicu..smjena je.
- aukurac..
- Domovina zove..
- nemoj jebat.....

Još se trenutak-dva kliberim, trljam oči, otpuhujem, obuvam čizme i navlačim jaketu,...okrećem se oko sebe..

- di mi kalaš..
- evo ga na stolu...
- daj vamo...

vadim okvir iz puške, pun je, vraćam okvir u pušku, repetiram i zakočim..

-ajmo s pomoću božjom..
-ajmo..

Izlazimo u noć, hladan planinski zrak me dovodi u normalu, para nosnice i bistri oči. Osmatračnica se nalazi lijevo od zloglasnog zavoja, to je jedan visoki proplanak koji počinje od ceste i pruža se nekih sto metara a zatim se na tri strane naglo obara u kotlinu. Impoznatno mjesto. s njega vidimo sve ali i nas mogu vidjeti svi. Iskopali smo jednu zemunicu, zamaskirali je i tamo dežuramo. Nekada šaraju po nama trocijevcem ali napamet i nismo dosad imali gubitaka. Obično to rade po danu ali rijetko a po noći skoro nikada. Na vrhu tog omanjeg brda nalazi se muslimansko groblje. Malo i neuredno. Nišani jedva da vire iz sasušene trave koja nije košena godinama. Ko zna kad se tu zadnji put uopće neko pokopao. Nismo još ulazili u njega. Zazirem od groblja. To mi nije na prioritetu želja. Pozdravljamo se sa prethodnom smjenom..

- ima li šta..
- ma ništa...dosadno..
- bolje tako..
- bolje....

Živac me poteže za jaknu..

- ajmo ćirnut u groblje
- ma daj..koji ćemo kurac tamo..biži..
- baš me zanima..prije će vrime proć..ajmo..

Živac je namirniji dečko kojeg znam. Nikad ga ne možeš vidjeti ljuta niti nervozna. Zato ga i zovemo tako. Ne možeš ga izut iz čizama. To još nikom nije uspilo..pa ni Jablanu koji se svojski trudi. On smišlja priče i pakira gluposti na njegov račun a ovaj samo puši i zijeva...nekad čak i zaspe. Ovaj melje i melje dok ne primjeti da ovaj spava..pa popizdi..

- Šta ovome teče u venama, tekući apaurin ...da mi je znat..

ulazimo u groblje...kameni zid je već urušen, hodamo oko nišana..

- neuredno brate..

- baš ih nije briga...ono za mrtve..

- malo mi to...blesavo..

- druga filozofija ti je to..

- ma kurac filozofija..

- a šta će bit..

- nemam pojma..možda lijenost..

- kurac lijenost..drugi svijet..to ti je..

prolazimo pokraj grobova, u dubokoj noći na mjesečini i čudimo se sami sebi..

- jebote ko vampiri..

- nemam uopće osjećaj da smo na groblju...

- ne bi u naše groblje po noći da mi daš...brrr..biži..

- to ti je zbog križeva..

- eee..to...

- križ na groblju u noći ..jeeebote..

- a ne bi nas trebalo bit..križ je naš simbol..zašto se plašimo križeva..

- nemam pojma..al me strah..

- i mene isto..

- ko će to...a ovi nišani...ništa..nemaš osjećaj..

- ma kakvi...moga bi spavat..ladno..

- ne baš spavat..al ono..

- ja bi komotno..ko beba..

- ajd u kurac..

- ozbiljno..

izlazimo van groblja, na zeleni podij, pod nama duboko žubori voda, mjesečina je, tiho je i mirno, nemamo osjećaj rata, osjećamo nozdrvama ambis ispred sebe blagi vjetar nam šara po licu. Dolazim na rub brda i udišem duboko...

- baš je osjećaj....

Živac ostaje uz rub groblja..

- ja ću zapalit...da me ne bi nanilo..

- ma di će..ko će..

- jebi ti to..

Stojim na kraju brda, i osluškujem govor noći. Sve je zamrlo, izgleda da spavaju i planine, i ljudi i zrak da spava. Samo je voda budna..glagolji. Hvata me obamrlost i neka čudna sjeta me obuzima. Misli se roje, i preplavljuju glavu tiho i neumitno..


čuo sam se s njom prije kojih sat vremena. Smijala se i rekla je da je super da su mi brat i nevista otišli na selo i da ćemo moć učit matematiku. Ustvari ona će mi pomoć u matematici jer sam ja tudum za taj prokleti predmet iz kojeg imam asa. Njoj to ide ko po loju a ja se mučim. Zauzvrat ću ja njoj napisati jednu pjesmu koju ja istresem iz rukava dok si reko keks..nju to raznježi a ja se smijem. Meni su te riječi malo blesave..izmišljam ih i slažem bez napora...njoj je to divno i topi se...

stojim na blakonu i čekam. S njega se vidi cijeli put koji ona treba preći..od autobusne stanice do zgrade. To nikad ne propuštam. pogledam na sat..naravno da je već trebala doć. Dobro onaj prošli autobus je bio na knap ali ovaj već...masa ljudi izlazi, ja izvijam vrat, ali to je hrpa žena s kesama u rukama koje grabe pločnikom a za njima se valjaju ljudi s aktovkama u rukama i par curica koje komentiraju naglas svoje gluposti tako glasno da ih čujem svaku riječ. Njih naravno nije briga. vesele su i neobazrive

a ništa..zapaliću još jednu....

ispušim cigaretu..odlazim do Wc-a reda radi vraćam se i opažam da je stigao novi bus. primjećujem je odmah među masom ljudi, imam nepogrešivi senzor. svaki osjetilo je prepoznaje. Ona se izdvaja iz mase i korača niz strminu koja vodi s vrha Pujanki. Upijam svaki korak i svaki mi se čini drugačijim i ljepšim od onog predhodnog. Njiše se lagano dok korača samouvjereno, ponosito ali s mjerom. Uživam u njenim pokretima..volim je gledati dok dolazi,htio bi da to traje satima. Zar nije najveća ljepota u isčekivanju. Ona polako prilazi već bliže...zna da je gledam podiže glavu i mahne mi rukom..smije se. Ja otpozdravljam ona promiče pokraj zgrade sad će već do ulaza. Frknem opušak preko balkona...i upućujem se prema portafonu. Dvaput kratko zvoni. Dižem slušalicu i ...


Živac me poteže za jaketu..

- eejjj...oćeš jest..ponio sam narezak..

nisam ni primjetio kad mi je prišao..trgnem se..

- neću..nisam gladan...jedi ti..

on uvijek može jest. Taj je uvijek gladan..

- a dobro...ja ću malo žvaknut..

otvara konzervu vadi kruh iz ranca i mljašće..ja mu prilazim..i pitam..

- Živac..vjeruješ li ti u... ljubav..??

prestaje žvakat i gleda me zblenuto

- vjerujem li u šta..??

- ono znaš...muškarac i žena..i to..

ustaje se, vadi malu maglite bateriju i svijetli mi u facu, ozbiljan je, šara mi očima po licu..

- jesi dobro..

zaklanjam oči od svijetla..

- skloni to jebote..dobro sam..zašto pitaš..

gasi bateriju..ponovo sjeda gleda me i dalje ozbiljan..

- ništa...'nako..


nastavlja se....