• Dražen Lalić i velikosrpski pokolji

     
    Objavljeno 27-07-2014 11:33
    6 Komentara Komentara




    Danas je održana proslava velikosrpskog orgijanja koje je započeto 27.07. 1941-ve. Tijekom i neposredno nakon tog "antifašističkog ustanka" kako mu tepaju "hrvatski mediji a koji je inače podpomognut od talijanskih fašista ( koje li farse), ubijeno je i masakrirano na tisuće nedužnih civila, Hrvata i muslimana. Samo prezimena Ivezić ubijeno je 37 članova. Skidani su hodočasnici sa vlakova i nemilosrdno ubijani. Selo Borićevac je spaljeno do temelja, dio žitelja koji nije izbjegao odmah ubijen a dio stanovništva privremeno izbjegao u Kulen Vakuf, gdje će djelom dijeliti sudbinu preko tisuću pobijenih kulenvakufskih muslimana. Klanje i ubijanje je nastavljeno u Drvaru, gdje je ubijeno oko 550 Hrvata i muslimana radnika u tvornici celuloze. Onako pravo "antifašistički" pobijeni su bez krivnje kao i 1350 muslimana Kulen Vakufa i oko stotinu Hrvata koji su krenuli u zbjeg prema Martin- brodu gdje su u zasjedi sačekani i pobijeni. Obitelj Barać, otac, majka i njihovo 8-ero djece ubijeni su kod Bos. Grahova gdje grozomornom smrću umoren svećenik Juraj Gospodnetić rodom sa otoka Brača (Postira). U izvještajima o stradanju Hrvata Bos. Grahova navodi se da su žrtve ubijane pretežno klanjem. Strašnu sudbinu doživjeli su i žitelji sela Krnjeuše.

    Teško je nabrojati sve grozomorne zločine koji su događali u tzv ustanku tih dana nad Hrvatima Like i zapadne Bosne. Klanje i ubijanje je trajalo danima i imalo je masovne razmjere i nije se radilo o nikakvim ekscesima kako ta zvjerstva danas nazivaju tzv "antifašistički povjesničari". Poznato je da su oni ubijali i masovnije nego u Lici i zapadnoj Bosni tih vrućih dana 1941-ve pa je po njihovom umu to možda eksces ali čovjek se može samo naježiti na takve ocjene i konstatacije.

    Nacionalna je hrvatska sramota da se u Hrvatskoj slave pokolji nad Hrvatima počinjenih od istih onih elemanata koji su i 90-tih zaigrali krvavo kolo u Hrvatskoj. Sasvim je legitimno pitanje kakva smo mi to država ili narod ako slavimo zločin. Slavimo pokolje, slavimo ubijanje 37 članova obitelji Ivezić, slavimo ubijanje supružnika Barać i njihovo osmero djece, slavimo pokolje nad tisućama hrvatskih i muslimanskih civila. Kakvi smo mi to ljudi i kakav smo mi to narod.

    Partizanska historiografija je prešućivala te pokolje, osim u knjigama i sjećanjima partizanskih generala iz tog kraja a moderna hrvatska tzv antifašistička povijesna i medijska kasta te zločine pripisuju četničkim elementima( što četnički elementi traže i odkud oni u "ustaničkoj" masi) i nekontroliranoj osveti ustanika i reakcijom na ustaške zločine, uopće ne propitkujuć, ako bi to bila istina, kakav je to ustanak gdje se na klanje odgovara klanjem i gdje se za pokolje nad civilima odgovara pokoljem civila, i što je u tome pozitivno. I u čemu su to onda bolji od onih protiv kojih su "ustali"? To propitkivanje nekako uvijek izostane kad medijski monopolisti i povjesničari komentiraju te događaje. To su vam, ako ne znate, isti oni koji će secirati svaki zločin iz domovinskog rata govoreći kako je zločin jednako zločin ali će na svako propitkivanje partizansko-četničkih zločina poput ovoga u Srbu skočiti kao opareni i vikati da je to revizija povijesti.

    Jedan od takvih je i Dražen Lalić, poznati mudroser i solitelj pameti, tobože bivši Torcidaš, sociolog a ponajviše teatrolog, koji je skoro zalijepljen u studio HTV-ea, jedan od onih koji ima monopol na komentiranje svakolike hrvatske zbilje. Što goni jednog makar tobože torcidaša da ide slaviti grozomorni zločin nad vlastitim narodom. On koji je uvijek u stanju vidjeti svaku i najmanju anomaliju na hrvatskom nacionalnom biću, koji se zgraža kad Torcida viče "Za dom Spremni", isti taj premudri i na zločin osjetljivi Lalić ne vidi problem i zatvara oba svoja oka nad strašnim pokoljima tzv "antifašista" i da svojim prisustovom dadne legitimitet uspomeni na klanje tisuća nedužnih civila, na događaj koji nazivaju "antifašističkim ustankom" a kojeg su između ostalih organizirali i fašisti s kojima se četničko-partizanski elementi prije i poslije "ustanka" intezivno sastaju. Kako Lalić može pomiriti to da slavi djelatnost ljudi (ako se ljudima mogu nazvati) koji intenzivno paktiraju s fašistima i poduzimaju akcije uz njihovu pomoć. Mislite da je to nemoguće. Itekako je moguće jer "Lalići" mogu sve. I brojati svaku žrtvu kad im to ide u prilog a zatvarati oči nad tisućama poklanih kad im ne ide. Kako Lalić može nazočiti činu gdje se slavi događaj gdje je pobijeno 37 ljudi jednog prezimena, gdje su ubijeni otac, majka i njihovo 8-ero djece, , tisuće drugiih nevinih civila i gdje su katolički svećenici mučeni groznom smrću. Kako to i gdje je odjednom "nestao" humani i pravdoljubivi Lalić? Kod "Lalića" je sve to moguće. Jer nije Lalić usamljen u toj moralnoj perverziji. Moralni invalidi već godinama siluju ovaj izluđeni hrvatski narod u mozak, nameću mu krivnju i što je najgore , moraliziraju. Cijele su ih legije, medijski podkoženi, traženi i pitani sve tobož u ime humanosti i pravde podvaljuju cijelom narodu "muda pod bubrege". Lalićeva "Srb-ska epopeja" samo je logičan nastavak otužne hrvatske perverzne zbilje. Ne sumnjamo uopće da će "Lalići" već sutra tražiti trun u tuđem oku a neće vidjeti brvno u svojemu. Ti monopolisti na pravdu i humanost kojom se pokrivaju ko razbojnik crnom čarapom na glavi, drže ovaj narod u šahu, stalno pomičuć figure kako im paše, ne mareći za ikakva pravila i humane norme, neće se uopće zamarati pojmovima poput "dosljednost i jednaki kriteriji" jer kad bi se počeli pridržavati, ni crna maska na licu na faci im ne bi pomogla od totalne demistifikacije njihove rabote i njihova mimikrija više ne bi bila moguća.

    photo: Slobodna Dalmacija
    Područje:
    1. Delminium Vulgaris
    Komentara 6 Komentara
    1. teenager avatar
      Simpatičan "grafit" u Srbu, ispod jedne avangardne petokrake opominju nas riječima A.B. Šimića
      Ustanici iz tog kraja su očito bili veliki štovatelji književnog stvaralaštva našeg A.B. Šimića
    1. caporegime avatar
      lalić, samopriznati potomak komunista i partizana. što drugo očekivati od žgadijskog sina.
    1. kiša avatar
      dokle god se revanšistički svađamo jedni s drugima, dokle god su osobne sujete i koristi u prvom planu ovakvi kao Lalić će imati isključivo "pravo" na javnu riječ.
    1. caporegime avatar
      tko ne uspije savladati svoj bijes njegov bijes će savladati njega.
      tko se ne skoncentrira na opasnost, opasnost će će biti koncentrirana na njega,
      pa jebote odakle ti ove šupljomudre izreke, ko da si ispala iz filma "tajanstveni junaci" i to kao šegrt gospodina s maskom čiju vještinu čine slične izreke.
      pa čak je i sam grunf (ali ne naš grunf) sličan sadržaj produktivno sažeo u nekoliko riječi.
    1. interceptor avatar
      Govnar bio i ostao.
    1. Delivuk avatar
      HRVATSKA I USTAŠTVO (22)

      " Oni su naši neprijatelji, ali jabuke su njihove " kaže Jure Francetic dvojici ustaša koji su brali komunisticke jabuke
      u knjigi CRNA LEGIJA Jure i Boban.
      Kako sam najavio da ću nastaviti sa opisima generala Drinjanina iz 1965. godine povodom smrti Vladka Mačeka koji je umro u Washimgtonu 1964. godine. Dakle, evo tih opisa koji počimaju sa Stjepanom Radić.

      Piše: general DRINJANIN,

      " OBRANA " br. 15-16-17, srpanj,kolovoz, rujan 1964. godine.

      PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA.

      Nekoliko osobnih uspomena na Stjepana Radića, Dr. Vladka Mačeka i Dra. Juru Krnjevića.

      Radić i Maček su mrtvi. Dr. Juraj Krnjević je živ. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog. Nisam bio ni njihov prijatelj, ni politički sljebenik, a nisam ni profesionalni novinar, pa da po kronološkoj dužnosti pišem nekrologe. Htio sam zapravo prigodom smrti Dra. Vladka Mačeka, Predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke napisati nekoliko riječi. Zatim sam povezao neke male uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radićem i tako došao i do nasljednika Radićeva i Mačekova, dra. Juraja Krnjevića. Tako sam odlučio napisati neke male uspomene na svu trojicu, jer su sva trojica jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskog političkog života. Ta nit se proteže i u budućnost. I meni kao hrvatskom generalu nije svejedno šta će se napisati, reći ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskih ljudi, budući boraca za hrvatsku državnost i slobodu. Nije mi niti svejedno šta će, recimo, Dr. Juraj Krnjević, kao hrvatski političar i predsjednik jedne državotvorne stranke, kao sadanji HSS., reći o jednom hrvatskom generalu, koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dužnost, da je morao uhititi i kroz četiri godine rata čuvati Dra. Vladka Mačeka. Stalo mi je i do toga što će misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu, koji je bio tamničarom Dru. Vladku Mačeku.

      Više je hrvatskih, srpskih, komunističkih a i stranih novina pisalo o činjenici, da je Dr. Vladko Maček bio zatočen u Jasenovcu, a narodni zastupnik HSS-a Dr. Ivan Pernar u jednom članku insinuira čak i to, da je Maček umro od posljedica svog zatočenja. Svakako će se meni nastojati prisiti uloga tamničara, koji je zatvorio, zatočio i bdio nad životom čovjeka, kojega je nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega još uvijek mnogi i mrtva sliede, njega, njegove ideje, njegovu stranku i njegova nasljednika, slično kao što se je dogadjalo sa idejama, osobom i organizacijom Dra. Ante Pavelića, Poglavnika Ustaškog Pokreta.

      Naprama ulozi tamničara, koja je djelomično istinita, stoji i druga strana a to je, da sam u četiri navrata spasao Dra. Vladka Mačeka od gorega zla, a to je, da ga na jedan ili drugi način otmu ljudi njmačkog Abwehra (obavještajna služba njemačkog Wermachta), da ga ubiju neodgovorne ustaše na svoj račun, da ga otmu partizani i odvedu u šumu (kao sto su Tina Ujevica, moja opaska, Otporaš), gdje bi ga kako se reklo "vodali po šumi kao medvjeda na lancu" i da ga otme jedna grupa problematišnih pristaša, koji su gajili nadu, da bi pomoću zapadnih saveznika i domobranstava preuzeli vlast u ime Dra. Mačeka.

      Stoji, djelomično činjenica, da sam prema nalogu starijih uhitio Dra. Vladka Mačeka, i kako je on sam kao čovjek duhovit i vesele ćudi rekao, nosao kao mačka mačiće s jednog mjesta na drugo, ne zato da ga mučimo i ubijemo, nego zato, da ga spasimo od gorega zla: da padne u ruke Nijemaca, četnika, partizana ili neodgovornih elemenata. Na kraju on je sam tražio pojačanje svoje straže, jer mu je ona bila najjača garancija i jer je zaista bio uvjeren, da mu ustaška Hrvatska ne će oduzeti život. Od onoga časa kada sam ga morao uhititi do onoga časa, kada se je sa Poglavnikom prijateljski šalio na Tuškancu i pita Poglavnika: "zakaj si me zaprl", prošlo je mnogo toga, što bi Dr. Pernar morao znati, a da bi danas, nakon smrti Dra. Mačeka samo tako olako rekao, da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja u Jasenovcu. Istina je drugačija, i istu ćemo iznieti. Tu je obitelj dra. Mačeka, kao i mnogobrojni preživjeli svjedoci dogadjaja, koji će mnogo toga moći potvrditi.

      Rekli smo da ćemo reći istinu. To ne znači da ćemo pisati "liepo" ili "ružno", nego da ćemo reći istinu. Naravno uvijek imajući u vidu, da hrvatske borce interesira ono bitno, što je vriedno zabilježiti za hrvatsku povjest, dočim male, ljudske stvari i stvarčice, treba velikodušno zaboraviti. Nije to prema onoj, da o mrtvima treba pisati (iako na to mislimo) dobro ili ništa, nego se radi o tome da se kaže istina, gola, metafizička istina, a da se nikoga ne uvrijedi (po svoj prilici vrijedja, moja opaska), njega, niti njegove ideje. Zapravo povjest jednog političkog čovjeka se može pisati tek nak njegove smrti. Ono za života je sve politika. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju, kojima se ne smije osvećivati, a sa druge strane ostaje duh i djela, a o ovima ne možemo suditi mi, koji smo bili politički protivnici osobe, ideja i organizacije Dra. Vladka Mačeka. Sud će donositi narod, povjest i u zadnjoj istanci Bog.

      Ja nisam bio kao dijete pristaša Radića, kao hrvatski revolucionarac i ustaški borac nisam bio pristaša Mačeka i danas kao hrv. general nisam pristaša one stranke, kojoj stoji na čelu Dr. Juraj Krnjević. Prema tome ne mogu niti očekivati od te stranke i njnih ljudi niti neke svjedodžbe rodoljublja, niti tražim hladovinu pod debelim stablom političkog oportunizma. Nisu mi takove svjedodžbe dali ni stranka ni ljudi, koje sam kroz djetinstvo, mladenačko i zrelo muževno doba sliedio, pa zašto bih to očekivao od onih, koje sam politički pobijao i kao predstavnik vlasti progonio.

      Idući nastavak "CROATIAN GANDI"

      Godine 1934, 28 rujna - Ubijen je u Karlovim Varima ( Česka ) ustaški krilnik Stjepan Dujic.


      Objavljeno: 12.05.2009. u 16:43h
      Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1221
      Ukupno: 1221



      broken, 12.05.2009 18:56 h

      broken, 12.05.18:56h
      Da, prema nekim izvorima Maček je bio zatočen između ostaloga i u stanu Vjekoslava Luburića, smatram da ga je ustaška Hrvatska htjela zaista i za stvarno likvidirati, da bi to učinili odmah i bez velike pompe, ne bi se čekalo i odugovlačilo. Kao što ni ustaše ni komunisti nisu imali razloga voljeti Kraljevinu Jugoslaviju, tako isto ni hss-ovci i emigranti nisu imali razloga voljeti Titovu Jugoslaviju, iako su se razlikovali u ideji, ponajprije u svom državotvorstvu.
      broken,

      Domobran
      12.05.2009 21:59 h
      Ne bih želio izlićati pred rudo, kako se to kod nas kaže za one koji se prerano požure za nešto. Samo pratite sljedeće opise i sve će svima biti jasno; kako je došlo i zašto je došlo do Jasenovca i dali je Jasenovac postojao onakav i bio onakav kakvog ga je hrvatska neprijateljska promodžbena mašinerija prikazala. Od prvog pa do zadnjega opisa treba pomno pratiti, bilješke uzimati, i na koncu otkriti tu zagonetku o Jasenovcu da je Jasenovac bio i ostao kao mjesto, grad, naselje Jasenovac, a ne kao neko poprište egzekucija.

      Gracena13
      12.05.2009 22:55 h
      citat:
      Oni su nasi neprijatelji, ali jabuke su njihove " Jure Francetic dvojici ustasa koji su brali komunističke jabuke...

      Razborit zaključak.

      Točno da je Jasenovac bio i ostao kao mjesto. No, ne može se zanemariti činjenica da je u logoru počinjen zločin
      nad većim brojem nedužnih ljudskih bića za vrijeme vladavine NDH, i po prispjeću u nadležnost partizanskih jedinica nakon sloma države NDH-a.
      I jedni i drugi su u logoru spomenutom izvršavali neprilična djela. Poželjno je da se konačno omogući povjesničarima da na temelju vjerodostojnih dokaza donesu točnu procjenu o broju žrtava . I ne isključivo samo jedne, nego i druge strane .







      gracena13
      Domobran
      13.05.2009 01:46 h
      Ne ulazeći u ustinost ili ne istinost svega što se je do sada reklo o Jasenovcu, a rekolo se je toga dosta. Sa sigurnošću se može reći da se do sada ništa rečenog nije iznijelo ni sa jedne ni sa druge strane o Jasenovcu što je rekao ili napisao hrvatski general Drinjanin, Vjekoslav Maks Luburić. Zato se treba pomno pratiti sljedeća opisivanja "Hrvatska i Ustaštvo" koje će vjerno, istinito i točno donositi i iznositi ono što je general Drinjanin pisao povodom smrti dr. Vladka Mačeka 1964. godine. Gracena, ta opisivanja su vrlo važna i sa povijesne i sa ideološke, tj. ustaške strane. Zašto? zato što ih je pisao glavom i petom Maks Luburić, taj isti Maks Luburic kojemu se svi zli Jasenovca pripisuju.