Zadnji postovi na forumu
Godina je dana da je RH postala punopravnom članicom EU, nekim na radost, nekim na žalost, ali taj fakt je danas fakt , mada se u dvije susjedne države, Hrvatskoj i BiH i radost i žalost zbog ove činjenice ispoljavaju na nevjerovatno različite načine.
U Hrvatskoj imamo euroskeptike, patriote, mnogobrojne branitelje i udruge, koji su stava da Hrvatska gubi samostalnost u svim smislovima ulaskom u EU i one, koji su čvrsto na poziciji da RH po prirodi stvari pripada ligi europskih nacija, da svoj interes i put pronalazi u europskim zakonima i pozitivnim ekonomskim kretanjima itd. itd., dok u BiH imamo s jedne strane one koji ulazak RH u EU doživljavaju kao posve pouzdan i konačni bijeg od bošnjačkog bolesno agresivnog unitarizma, te kao spas i izlaz iz dejtonskog kolovrata, koji će BiH još bar deceniju nakon ulaska RH u EU držati zasigurno van EU i naravno i neizostavno tu su i oni koji su ulazak Hrvatske u EU doživili sa nevjericom i teškom zavišću, a pogotovu im je teško palo da su sa i RH i Hrvati iz BiH postali građani EU i na taj način „odskočili“ iz kala balkanske kaljuže, čime su neki međunacionalni animoziteti, umjesto da splasnu, nažalost i paradoksalno porasli, upravo iz te zavisti, ljubomore i neprihvatanja tog fakta kao konačnog realiteta.
EU danas ima stanovite obveze prema Hrvatima iz BiH, kao prema svim drugim građanima EU, što posebice pogađa bošnjačku stranu, jer to bitno remeti planove njihovih političkih vođa o majoriziranju hrvatskog naroda u BiH, a što se u zadnje vrijeme evidentno svodilo na sirovi, primitivni teror, pa i demonstriranje sile, zaklonjen iza izlobiranog statusa žrtve, što je usput razotkrilo i sve političke promašaje od Dejtona do danas počinjene prema Hrvatima u BiH, koliko sa vana od strane MZ, jednako toliko i iznutra, djelovanjem visokih predstavnika, čija percepcija stanja u BiH se rukovodila američkim pogrešnim stereotipom da su bošnjaci jedina žrtva rata u BiH.
Početkom listopada, kako je poznato, u BiH treba da se održe opći izbori, za koje se već od siječnja ove godine krenulo u pripravu i u predizbornu kampanju, a kroz koju se, već posve javno i drsko od strane pojedinih bošnjačkih i probošnjačkih partija najavljuje novi izborni inžinjering ponovo usmjeren protiv hrvatskog naroda, među kojima svakako prednjači DF Željka Komšića, političkog i nacionalnog „suncokreta“, koji se danas izjašnjava kao Bosanac, mada u predsjedništvu još uvijek sjedi kao „pripadnik hrvatskog naroda“ i koji sada planira po SDP-ovoj recepturi, kojom je 8 godina on osobno uzurpirao mandat hrvatskog člana predsjedništva, da istakne svog kandidata Damira Marjanovića, kao kandidata za hrvatskog člana predsjedništva na predstojećim izborima.
Marjanović, nesumnjivo lijepo vaspitan i obrazovan momak, sa stanovitim moralnim skrupulama, koji bi, ukoliko prihvati ovu kandidaturu, jer još se kao ne zna koje je narodnosti, a to izjavljuje i Željko Komšić, koji ga unatoč toj činjenici, dakle, da ne zna njegovu narodnost, planira kandidirati, kao između ostalog i po tome prepoznatljivu novu podvalu Hrvatima u ime probošnjačke DF u Predsjedništvu BiH.
Tko god Damir bio i koje god nacionalnosti bio, on bi počinio zločin prema Hrvatima jednak onom kojeg čini aktualni Komšić, pa čak i veći, jer u tom slučaju, kada bi bio izabran, Komšić više ne bi bio kao član Predsjedništva izuzetak, nego bi to postalo jedno nakazno i podlački nametnuto pravilo u funkciji devastiranja Hrvata kao konstitutivnog naroda...
Kako se Izborni zakon i Ustav nisu promijenuli za naredne opće izbore u BiH, važit će prema tome isti propisi kao i 2006. i 2010. godine, a koji su, kako je znano, omogučili Komšiću da krajnje nemoralno muslimanskim glasovima „predstavlja“ u Predsjedništvu BiH Hrvate iz BiH.
Upravo na ovu kartu bez sumnje igrat će i Slavo Kukić, računajući takođe na glasove Bošnjaka, ali prije i Marjanovića i Kukića neuporedivo ozbiljniji i po Hrvate iz BiH destruktivniji „predsjednički kandidat“ bez hrvatski većinskog legitimiteta je Martin Raguž, predsjednik bivše Ljubićeve HDZ 1990, o kojem više zaista ne treba trošiti riječi, a koji računa, koliko na nešto glasova za njega interesno vezanih hrvata, toliko na neuporedivo ozbiljniju potporu bošnjačkog glasačkog tijela, koje mu je već izrazilo svoje simpatije, posebice u Sarajevu, kako kandidat za hrvatskog člana predsjedništva BiH iz HNS-a ne bi pobijedio u ime Hrvatskog naroda, koji će HNS-ovom kandidatu, vjerovatno nekomu iz HDZ BiH (Borjana Krišto) bez sumnje dati plebiscitarnu potporu, a što bi dodatno iskompliciralo planove bošnjačke vrhuške o majoriziranju Hrvata i stvaranju unitarne BiH.
Predizborne kampanje su već krenule lijanovićevskom logikom kupovine glasova, javno obznanjenim izbornim inžinjeringom, izigravanjem slova i duha Dejtonskog sporazuma, što bezalternativno prinuđava Hrvate iz BiH na zbijanje redova i unisonost, kako ne bi igrama bošnjačkih klika i njihovih satrapa, kojekavih političkih lešina i prodanih duša, kojima je u biti samo do osobnog probitka i interesa, izgubili konstitutivnost, izgubili svog autentičnog predstavnika u Predsjedništvu države, izgubili mogućnost izbora svojih parlamentaraca na svim razinama vlasti, svojih rukovodilaca u organima državne uprave, općenito svojih ljudi u privrednim društvima i drugim upravnim strukturama, što bošnjaci danas obilato koriste i izvlače kapital iz hrvatskih tvrtki i iz hrvatskog gospodarstva u BiH i preusmjeravaju ga prema svojim strankama i proračunu, kojim oni dirigiraju u tzv Federaciji, u kojoj nema ni na jednoj funkciji niti jednog jedinog Hrvata izabranog većinskom voljom ovog naroda.
Ovakva „Inckova federacija“ se više ne bi smjela nikada ponoviti, zarad mira u regionu, zarad pravde i istine, a to je sada, nadati se, bjelodano jasno čak i Valentinu Incku, jednom žalosnom i neuspješnom čovjeku i njegovim mentorima, čijim nakaznim i jednostranim djelovanjem je BiH još jednom dovedena na novu ivicu rata, upravo tim ohrabrivanjem bošnjačkog unitarizma kroz dokidanje pojedinih zakonskih odredbi, pa čak i derogiranjem odluka SIP-a, na način kako je to upravo i uradio gospodin Valentin Incko neposredno nakon prošlih izbora 2010.god. i tako upropastio Federaciju...
U tom smislu još više začuđuje njegova potpora prosvjedima kojim se rušio ustavni poredak zemlje, tražilo ukidanje županja, Federacije, dakle, evidentno dejtonskih tvorevina , koju je prosvjednicima dao taj isti Valentin Incko, a koji je bio, svojim mandatom, dužan da zaštiti ustavni poredak zemlje od politički programiranih rušilačkih prosvjeda, koje je on, nevjerovatno, podržao, kao da procjene CIA-inih agenata s terena nisu ukazivale na novu tešku manipulaciju, čiji scenarij se znao još prije nove 2014 godine.
Karakteristično, prosvjedi su došli u trenutku dok se sušila tinta na Deklaraciji o BiH Parlamenta EU u kojoj se kao opasnost po dejtonsku BiH ističe bošnjački unitarizam, a što još bolje ocrtava pozadinu prosvjeda, koji su planirano trebali da zahvate državu, ali isključivo kao dimna zavjesa, kojom su se stvari o unitarizmu i dominaciji trebale sakriti, a Europa trebala da se pozabavi tim navodnim socio-ekonomskim nemirima, koji su po razrađenom scenariju trebali da zahvate cijelu BiH, kako bi stvar naravno,bila uvjerljivija i tako prikrili nedvojbeni muslimanski apetiti i pretenzije s jedne strane i skrenula pozornost sa bošnjačke politike na cijelu BiH, s druge.
Stvar je postala preočiglednom svima u MZ nakon što, po bošnjačkom scenariju prosvjedi nisu zahvatili RS i dijelove Federacije sa većinskim hrvatskim stanovništvom, izuzev opet zbunjenom Valentinu Incku koji se nakon ishitrene potpore prosvjednicima povukao iz javnosti, vjerovatno i sam svjestan koliko se izblamirao, a što je danas i u cijelom svijetu postalo već posve bjelodano jasno, pa i smiješno.
Unatoč svemu EU još ništa nije učinila na popravljanju položaja majoriziranih Hrvata iz BiH , kojih nije niti bilo, kako rekosmo, u federalnim organima, pa koji prema tome ne snose i ne mogu snositi nikakvu odgovornost za katastrofalno stanje u „Inckovoj federaciji“, (pogotovu ne nekakvo izjednačavanje „krivice za to stanje“), u kojoj se i dalje nijemo promatra i u OHR-u i u EU kako se pripravlja teren za novi izborni inžinjering, kojim će muslimani ponovo Hrvatima da biraju sebi lojalne pojedince iz hrvatskog nacionalnog korpusa...
Građanima EU, dakle, Hrvatima iz BiH preostaje samo jedna opcija u ovakvim političkim odnosima i maćehinskom odnosu matične EU prema njima, pošto bošnjacima ne treba zamjeriti, oni će sve učiniti i sve čine da političkim sredstvima, lobiranjem i svim drugim raspoloživim sredstvima pribave svoju dominaciju, prvo u F BiH, a onda u nekoj drugoj fazi i u cijeloj BiH, što je uostalom i njihov dugoročni plan osmišljen u BANU i skrivenim sobičcima bošnjačkog instituta na krilima njihovog kapitalnog projekta Islamske deklaracije...
Opcija koja definitivno nema alternativu je maksimalna sloga Hrvata, kako bi brojnošću svojih glasova bar donekle garantirali izbor svojih ljudi u organe Federacije.
Sve van toga za ovaj narod je utopija, a oni koji rade na razgradnji i podjeli hrvatskog biračkog tijela nisu i ne mogu biti prijatelji hrvatskom narodu i to je jako bitno da se na vrijeme, u oči predstojećih izbora, bez ikakvih dilema prepozna.
Pored inertne Europe, MZ i Amerike, još zadugo Hrvatima iz BiH nije se nadati nikakvom dobru, dapače.
Jedino s punim pouzdanjem Hrvate iz BiH, može se računati, da će zastupati izabrani parlamentarci, koji su u Parlamentu EU, a koji poput Davora Steira, svojevremeno, znaju i moraju znati iskazati nacionalni i opći interes hrvatskog pućanstva iz BiH, što se od njih žudno i kako stvari stoje, vrlo hitno i očekuje.
U protivnom, kada BiH bude, po Pusičkinom i Milanovićevom „receptu“ tzv. „države sa posebnim statusom za prijem u EU i NATO“ i bez njihove jasne i konkretne potpore Hrvatima iz BiH, ulazila u EU za 10 godina, Hrvati će uveliko biti neprepoznatljiva nacionalna manjina, duboko majorizirana aktualnim agresivnim bošnjačkim političkim programom, kojem još nitko ne staje u kraj, niti ga itko javno osuđuje ili ne daj Bože, kritizira.
Hrvati će biti narod bez svojih predstavnika u vlasti, orjentiran na napuštanje BiH, velikim dijelom iseljen u Hrvatsku, zemlje EU ili dalju Europu i Ameriku...
Pitanje je da li će EU imati tada uopće interesa da primi takvu BiH u svoje članstvo, mada za deset godina, tko zna, možda EU sa ovakvom svojom nesigurnom i nezrelom politikom tada više neće ni postojati...
by sagitarius
Odgovori:
Navodno, velim navodno Jonjić nudi dogovor o jednom kandidatu desnice, tj političkih Hrvata. Sumnjam u dogovor osim ako on ili ona nisu taj
Predsjednički izbori u RH.
Inkvizitor Jučer, 22:17