Kad te posjeti nesreća

Svakome je njegova muka najveća, to je činjenica,ali to ipak ne znači kako imamo pravo to nabijati drugima na nos. Oni pate baš poput nas, iako se nama to možda i ne čini tako.

Kad su ove nesretne poplave pogodile Hrvatsku Hrvati su junački i bez oklijevanja pohrlili u pomoć svojim sunarodnjacima,od volontiranja do običnog poziva, Hrvati su pomagali kako su mogli. Danas nema Hrvata koji nema problema, ali kad je voda stigla Hrvati su stavili potrebe nastradalih sunarodnjaka ispred svojih, njihove probleme ispred svojih.

To je bio dirljiv trenutak , to je još jednom pokazalo kako kod Hrvata i dalje kuca zajedničko srce , kako i dalje stoji Hrvat do Hrvata.

I naravno, kao i uvijek nešto je moralo baciti tamnu sjenu, nešto je moralo dignuti svoju ružnu glavu i sve upropastiti.To nešto je naravno nezahvalnost i to nezahvalnost od onih koji mogu samo biti zahvalni ovoj državi i Hrvatima. Nema ništa ružnije.

Premijer Milanović je danas posjetio poplavljena područja kako bi svojom državničkom pojavom ulio dodatnu hrabrost i snagu unesrećenima,ali eto jedna nezahvalna žena je morala sve upropastiti. Poput Eve iz Slavonije unijela je razdor u rajski vrt prožet hrabrošću i zajedništvom.

Ona mu je ispričala svoje probleme,a on je sa osjetljivošću, kakvu nema niti jedan političar i ljudsko biće, pokušao ublažiti njenu nesreću pričajući joj o svojoj, o nesreći koja kao da je izašla iz Biblije.

Dok je ona kukala o sporosti isušivanja vlage iz svoje poplavljene kuće i o tome kako nema više gdje spavati jer kod obiteljskih prijatelja više ne može,Premijer je po prvi put dao svima nama pristup u svoj privatni život, u tu paklenu muku od života. Po prvi put javnost i nezahvalna žena su mogli saznati kako naš Premijer ima problema sa puknutom cijevi u svojoj kući. Kuka li on? Naravno da ne, on to stoički podnosi,za razliku od te nezahvalne žene.

Zamislite vi to, žena iza koje stoje milijuni Hrvata, cijela država i sve humanitarne organizacije kuka čovjeku koji se sam samcat nosi sa puknutom cijevi od vode. Nema humanitarnih akcija, nema stožera, nema crvenog križa, samo Premijer i parket kojeg može baciti, a o nošenju sa vodoinstalaterima i ostalim parazitima koji vrebaju bespomoćne žrtve tih katastrofa ne treba ni govoriti.

Od prošle godine on se bori sa tom katastrofom koja je pogodila kuću Milanovićevih,a on uz to vodi i državu,a ova žena već kuka,a nije prošlo ni pola godine. To je nezahvalnost, to je nedostatak empatije, zbog takvih mi i jesmo u ovoj situaciji. Umjesto da zajedno pokažu kako se dvije osobe nose svaka sa svojom nesrećom, ona je pokazala potpunu nezainteresiranost za puknutu cijev našeg Premijera. Samo vidi svoje probleme, te joj sve ide presporo, pa nema gdje je spavati.

Gospođo draga, sramite se, dok se naš premijer hrabro nosi sa propuhom u glavi i vlagom u kući zadnjih godinu dana u potpunoj privatnosti vi kukate iako imate iza sebe cijelu Hrvatsku.

Nemate gdje spavati? Pa draga gospođo spavajte kod prijatelja, ako ih uopće možete imati sa tim svojim stavom. Kad je premijeru puknula cijev Tedeschi je ponudio njemu i njegovoj obitelji krovove nad glavom, gdje god požele. Kad Ranko nije imao gdje spavati Nino Pavić je prijateljski ponudio svoj kauč. To su gospođo prijatelji, pravi prijatelj ima više kuća i stanova, njemu nikad ne ponestane mjesta. Čak i ako su baš sve kuće i stanovi vaših prijatelja puni, neka vam daju neku jahtu na korištenje, i jahte su za ljude.

Znao sam kritizirati Premijera, priznajem to,ali sad kad znam da je vodio državu dok mu je u kući puknuta cijev osjećam se glupo i nezahvalno. Rijetki se moraju nositi sa tim, a on se ne samo nosio nego nosi i nas u bolje sutra.

Hvala vam Premijeru!

By Humphrey

photo:Jutarnji List