• Željko Olujić: Puno je toga sumnjivo - hrvatska tužba i srpska protutužba će biti odbijene


    Odvjetnik Željko Olujić ocijenio je za narod.hr da su hrvatska argumentacija na haaškom suđenju Srbiji zbog genocida, a pogotovo odustanak šefice hrvatskog tima od unakrsnog ispitivanja više nego sumnjivi te istaknuo da nije veliki optimist i smatra da će hrvatska tužba kao i srbijanska protutužba biti odbijene. Smatra da bi bilo bolje da su dokazali namjeru genocida i napravili raščlambu pisanja srpskih medija iz kojih se vidi politička namjera za genocidom nad Hrvatima.


    “Šefica hrvatskog tima u Haagu Vesna Crnić – Grotić odrekla se unakrsnog ispitivanja, iz hrvatskog tima izbačen je jedan od najvećih autoriteta na području kaznenog procesnog prava prof. Mirjan Damaška, kolega Luka Mišetić statira i ne dobiva priliku da istupa i elaborira odrađene stavove hrvatske argumentacije”, rekao je Olujić i dodao da, kad se te stvari uzmu u obzir, “onda nažalost nije veliki optimist i smatra da će hrvatska tužba biti odbijena, ali je čvrsto uvjeren da će isto biti učinjeno i s protutužbom Srbije”.


    “Hrvatska je ustrajala da traži osudu Srbije za genocid i ratnu odštetu, ali sama argumentacija koju su iznosili tijekom suđenja, a pogotovo odustanak od unakrsnog ispitivanja više je nego sumnjiv”, istaknuo je Olujić.


    “Ako govorite o genocidu kao o jednoj dugo zasnovanoj politici hrvatska strana u Haagu je morala spremiti jednu kvalitativnu i kvantitativnu raščlambu pisanja srbijanskih medija o tome što je bilo prije i nakon što je Milošević došao na vlast”, mišljenja je Olujić i dodaje da bi bilo svakako mnogo bolje, ako ništa drugo, da su dokazali namjeru genocida i napravili raščlambu pisanja srpskih medija iz kojih se vidi politička namjera za genocidom nad Hrvatima.


    “To uopće nije bilo spomenuto na suđenju. Spomenute su žrtve, no kad 100 vojnika zarobite i likvidirate to je strašan ratni zločin, ali nije kazneno djelo genocida i to je ono što podcrtavam”, naglasio je Olujić.


    Prema Konvenciji iz 1948. godine i kaznenom djelu genocida, prava suština genocida je u političkoj namjeri, genocid se uspješno može provoditi i sustavom političkih mjera i raznom vrstom pritiska na neku manjinu, a same ratne strahote povećaju učinak genocida na izloženu manjinu.


    “Suština nikad nije potpuno istrebljenje jednog naroda već što znatnija eliminacija s područja odgovornosti vlasti”, objasnio je Olujić.
    Kao primjer naveo je Hrvate u Vojvodini, kada je Slobodan Milošević vršio nevjerojatan pritisak i naveo pola Hrvata da se opredijele kao Šokci ili Bunjevci, samo da ne budu Hrvati.


    “To je ta namjera koja je “par excellence” – politička”, istaknuo je Olujić.


    Iz navedenog smatra kako se ne može određivati nikakav genocidni minimum, odnosno da se broje ubijene žrtve kao što je bilo u Srebrenici.
    Traženje hrvatskog tima na Međunarodnom sudu pravde da se snizi visoki standard dokazivanja genocida kako Srbija ne bi izbjegla odgovornost za genocid u Hrvatskoj, Olujić ocjenjuje mudrim.


    “Hrvatski tim traži da se snize standardi koje je Međunarodni sud pravde imao u vidu tijekom suđenja Srbiji za genocid u BiH, a kojom je Beograd izbjegao odgovornost za genocid”, pojasnio je Olujić.


    S obzirom na to koliko su detaljno hrvatski mediji prenosili suđenje, Olujić kaže da nije u potpunosti obaviješten o tome kako je hrvatska strana branila nacionalne interese.


    “Ali kada imate u vidu činjenicu da se ministrica Vesna Pusić tri puta ljubi s Aleksandrom Vučićem, da daje defetističke izjave neposredno pred početak suđenja u Haagu, onda čisto sumnjam u poštene nakane da se maksimalno izvuče i da se naša tužba uvaži pred tim sudom”, ocijenio je Olujić.


    Izvor: narod.hr
    Komentara 1 Komentar
    1. Bobani avatar
      by:Otporaš



      KALEMLJENJE HRVATA IZ JUGOSLAVENSTVA U HRVATSTVO


      Milan . prije 14 dana. Jedne zgode, davno je to bilo, u doba hrvatske političke emigracije, za razliku današnje imigrantske imigracije, pozvao me jedan poznanik u svatove. Rekao sam "pozvanik", jer nismo bili politički, u ona doba, blitski. On je bio - ne pro/jugoslavenski nego - jugoslavenski orijentiran a ja ortodoksno hrvatski, dva različita pola. U svatovima je bilo jako lijepo, puno naroda, puna punceta dvorana, ali sa malo Hrvata. To je tako bilo u ona (ne)blažena vremena. Do mene je sjedio jedan dobar poznanik i reče mi: kako se ti nađe ovdje? Vidiš ovo šareno društvo. Meni su rekli da se danas ovdje ne može govoriti o politiki. Rekoh mu: tko ti je to rekao. Upro mi je na njega prstom. Poznat mi je. Viđao sam ga pred našom hrvatskom Crkvom, kadkada, sezonski. Nikada nije nikakovih hrvatskih novina, knjiga i sl. htio kupiti. Po običaju izgovor bi bio da je "jučer" kupio. Odmah mi je sinula ideja i rekao dotičnome: Ako počmu pjevati partizanske pjesme i veličati Tita, hoš' mi napraviti jednu uslugu, našto je dotični pristao bez oklijevanja. Ja sam mu rekao da on kaže, jer se je njemu reklo da nema danas politike ovdje. Tako je i bilo.


      Kada se je veselo društvo i svatovski gosti dobro pogostili, najeli, dobro se nakitili raznim pićima, za čudo, počele su se pjevati partizanske pjesme, njihove sedam ofanziva, veličanje Tita i slčno. Tada sam laktom gurnuo mojeg poznanika da je sada njegovo vrijeme da ih opemene da se danas ništa ne smije o politiki govoriti niti političke pjesme pjevati. On je uzeo tanjur i kašikom počeo po njemu lupati, digao galamu do te mjere da su svi gosti uprli oči i poglede u dotičnoga, misleći da će ovaj nešto reći o mladencima, pa je na osnovu toga vladala grobna tišina.


      Dotični je rekao da su mu pri dolazku u svatove rekli da se ovdje u svatovima danas ne smije pričati o politiki, što je u stvari bilo da se ne smije pričati o hrvatstvu. Vi pjevate Titine i partizanske pjesme, što je isto kao pričanje i veličanje jugoslavenstva, a svako jugoslavenstvo je čista politika. Najprije mukac, tišina, da bi iza toga nastala graja, vika, polemika i sl. Priđe jedan k nama i sav uzrujan poče nam kruničati svoje jade: da mu je njegov nano bija u partizanima i nosija pravu pravcetu srpsku šajkaču sa petokrakom na glavi. On se je sa četnicima i sa partizanima skupa borija protiv okupatora. Pitam ga: pa tko su bili ti okupatori, našto on ko' iz rukava da su to bili Ustaše. Tada sam mu sve lijepo pojasnio, a čovjek je od Sinja, jer se je uvijek kleo "Sinjske mi Gospe" da su Ustaše Hrvati kao što je i njegov nano bio i ostao Hrvat, samo u službi srpekog četništva i jugoslavenskog partizanstva.


      Vjerovali ili ne, čovjek je razumio razliku, a pošto je bio jedan od svojete od mladoženja, stavr se je zadovoljavajući izgladila do te mjere da se je odmah počelo pjevati hrvatske pjesme: Marijane, Marijane što barjak ne viješ... i druge hrvatske pjesme.


      Ovaj gore opis me je natjerao da ovo ovdje priložim za današnje hrvatske naraštaje da znaju kako se je prije manipuliralo s nama Hrvtima. Imali smo priliku i danas čuti premjera Milanovića u Australiji kako govori da on nije kriv za sudbinu milijune Hrvata koje je Titin, jugoslavenski režim razselio po cijelom svijetu. Mene osobno veseli da on, Milanović, tako danas govori, da se kiti sa hrvatskom zastavom, da predstavlja onu istu Hrvatsku od osam (8) slova koju je predstavljao i Poglavnik dr. Ante Pavelić, s razlikom tom, da mi državotvorni Hrvati nismo nikada se kitili niti nosili jugoslavensku zastavu, dok premjer Milanović, Vesna Pusić, predsjednik RH Ivo Josipović, šarlatan Mesić i sva ta jugoslavenska antifašistička garnitura se kite i nose NAŠU DRŽAVOTVORNU HRVATSKU ZASTAVU. Eto zato su se USTAŠE BORILE. Otporaš.