• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji postovi na forumu

    crni bombarder

    Zadnja koja je kritizirala hidzab, pobjegla u Austriju od gradjanske raje. A njihova je.

    Jos je nisu ostavili na miru, takijaju da je postala

    Hercegovačke i duvanjske žene-to nije naš rat

    crni bombarder Danas, 17:18 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Ne virujem da to Sejdi treba niti njega to zanima.

    Nego glavati Anadolac znači pravi viceve na račun Međugorja usred Čitluka.

    Hercegovačke i duvanjske žene-to nije naš rat

    Inkvizitor Danas, 16:55 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Dobila otkaz dok izraelska ministrica pravosudja tvrdi da Izrael mora ostati etnicki zidovski, makar po cijenu da se krse ljudska prava.
    Toliko.

    Diplomacija Republike Hrvatske-bilanca

    Puntar2.0 Danas, 16:52 Idi na posljednju poruku
    crni bombarder

    Mozda dodju bolja vremena.

    Ali sta kaze Martinica, nisu joj kruh htjeli prodati pa morala u bjezaniju. Zamisljam Martinu u prosjecnoj sarajevskoj

    Hercegovačke i duvanjske žene-to nije naš rat

    crni bombarder Danas, 16:47 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Bome smo postali otirač za noge Turcima i Srbima. A tko bi to rekao 90- tih.

    Hercegovačke i duvanjske žene-to nije naš rat

    Inkvizitor Danas, 16:40 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Grunf

    Film General u kinima

    Začetnik teme: Grunf

    Počel se prikazivati General od Vrdoljaka u kinima, o životu Ante Gotovine. Izašel je i foršpan, izgleda dobro:



    Jeste pogledali,

    08-08-2019, 12:35 od Inkvizitor Idi na posljednju poruku
    Grunf

    Festivali kulturnog Marksizma u Hrvatskoj

    Začetnik teme: Grunf

    https://narod.hr/kultura/video-kontr...ze-surogatstvo

    30-07-2019, 13:17 od crni bombarder Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Pojmovi i poštapalice koji su nam "ukradeni"

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Bez lažne skromnosti navešću nekoliko pojmova kojima sam autor a koji su ušli u politički i medijski rječnik pa i s ovog

    25-07-2019, 16:55 od skater Idi na posljednju poruku
    Yaya

    Fenomen 22. lipnja

    Začetnik teme: Yaya

    Otvaram ovu temu potaknuta čestim, ne baš uljudnim raspravama koje su se zadnjih godina vodile na političkoj sceni, doduše prije svega

    23-06-2019, 16:56 od skater Idi na posljednju poruku
    st.anger

    Europa 2019/20

    Začetnik teme: st.anger

    LIGA PRVAKA:

    Prvo pretkolo (zdrijeb: 18.06.2019):
    prva tekma: 09–10.07.2019 / druga tekma: 16-17.07.2019


    Drugo pretkolo

    17-08-2019, 22:36 od Zela-Beg Idi na posljednju poruku
  • Što dolikuje Jutarnjem, ne dolikuje Dnevnom




    Nije prvi put da se Zdenko Duka dohvatio portala "Dnevno.hr". Predsjednik HND-a, koji se tog mjesta drži kao pijan plota unatoč brojnim kritikama s raznih strana, već je jednom rekao nešto slično: "Nažalost, u našim je medijima podosta neprofesionalnih i neetičkih tekstova ili novinarskih priloga, o mnogima od njih raspravlja i odlučuje Novinarsko vijeće časti HND-a. Ovaj je tekst na dnevno.hr prevršio svaku pa i najliberalnije shvaćenu mjeru ukusa i slobode izražavanja i govori, osim o autoru objavljenog smeća, ujedno i o profilu urednika tog portala", napisao je Duka svojevremeno o tekstu Tvrtka Dolića.

    Duka sad kaže, "ocjenjuje se da je znatan dio sadržaja Dnevno proizveden mimo pa i protivno profesionalnim novinarskim načelima prema kojima u tekstovima moraju biti iznesene provjerene činjenice i argumenti, a ne diskvalifikacije. Naravno da progon i reket ne smiju biti cilj posla koji pretendira da bude novinarski (...) Naravno i u mnogim drugim medijima u hrvatskom medijskom prostoru, lijevog i desnog svjetonazora, ima pojava neprofesionalizma, netolerancije i očigledne pristranosti ali...'', reče čovjek zadužen za čast struke, Duka. E tu, na tom "ali", zastanimo.

    Upravo taj "ali" najbolje dokazuje da je Duka pravi hrvatski novinski profesionalac, koji jako dobro zna sve o pravilima novinarske struke na brdovitom balkanu - a naročito o pravilima preživljavanja u struci. A ona su jednostavna i daju se opisati uzrečicama "ne grizi ruku koja te hrani", "veži konja gdje ti gazda kaže" i "ne talasaj". Svaki profesionalac stasao u antifašističkom medijskom prostoru bivše države zna što taj "ali" znači: apologetiku za različite kriterije. U doba socijalizma, to se zvalo "diferencijacija". Tada su svi narodi u Jugoslaviji bili ravnopravni, ali su neki bili malo ravnopravniji. Tamo su ustaše bili sluge okupatora, a četnici su također bili sluge okupatora, "ali" su oni prvi ipak bili mnogo gori, a ovi drugi su ipak bili pomalo i antifašisti.

    Uvijek je uz to izjednačavanje moralo stajati još nešto, čime bi se napomenulo kako to ipak baš nije isto. Duka je do savršenstva doveo komitetsku retoriku pa će, da bi održao privid jednakog tretmana, prvo napasti "jedne i druge" na čisto principijelnoj osnovi, onako najopćenitije, a onda će izreći to čarobno "ali" i dalje derati po onima koji i jesu bili cilj: spominjanje da "oni drugi" isto krše pravila je tu tek reda radi, kao ograda da mu se ne spočitne da nije, onak načelno, principijelan.

    Taj sustav dvostrukih kriterija i institucionalizirane neravnopravnosti, oličen u tom "ali" kojim se sve moglo relativizirati ili opravdati, ovaj režimski novinar svih režima je dosljedno prenio u demokratski sustav. Bitno je smisliti dobar tekst iza "ali", poput Rene Artoisa iz "Alo Alo" koji će, nakon obaveznog "ti glupa ženo", naći nekakvo nesuvislo objašnjenje kojim će svojoj Edith objasniti kako to da su se sise konobarice Yvette ponovo nekim čudom našle u njegovim šapama. Pa će tako Duka uvijek naći neki "ali" kojim će opravdati zašto nešto dolikuje Jutarnjem, ali ne dolikuje Dnevnom. I zašto je u redu kad Radman otpusti četrdeset nepoćudnih urednika, a nije u redu kad Šprajc bude zbog evidentne tendecioznosti smijenjen s mjesta urednika Dnevnika.

    Lijepo je od Duke da se, onak principijelno, zalaže za to da ne bude hajki u medijskom prostoru. Ipak, nekim čudom je promaklo njegovoj pažnji da antifašistički mediji žive od hajki. Hajku, krajnje neukusnu i primitivnu, na Željku Markić smo vidjeli nedavno. Tu se nije radilo o nečem što "nije trebalo biti izrečeno", nego se radilo o hrpi laži zbog koji su se neki mediji ispričali - pa nastavili ponavljati iste laži! Na primjer, onu da je Markić rekla da je za djecu bolje da su u domu nego kod samohranih roditelja. Oštrom oku lucidnog Duke je također promakla nevjerojatna hajka protiv Milana Bandića koju je predvodio Jutarnji u vrijeme predsjedničkih izbora, kad je navedeno da je protiv njega "podignuto 200 kaznenih prijava", samo su zaboravili reći da su sve odbačene i prije nego su došle do tužiteljstva: svatko uostalom može dignuti prijavu protiv bilo koga, a broj prijava protiv Josipovića nismo doznali nikad. Promakla mu je i hajka protiv Jadranke Kosor, no Duka je čovjek s nevjerojatno mnogo obaveza i vjerojatno je tada bio zaokupljen drugim stvarima.

    Tom nepotkupljvom borcu za profesionalizam u medijima je promaklo i kad je Jutarnji, kršeći sva moralna pravila i elementarna načela humanosti, pokušao preko svog podmićenog agenta provokatora, muške prostitutke, navesti katoličkog svećenika za čije su homoseksualne sklonosti znali, da prizna pedofilske sklonosti i od toga napravili hajku na katoličku crkvu. Duki je promaklo da je Jutarnji vodio hajku protiv Horvatinčića koja je, ma koliko rečeni tajkun bio odiozan, bila sušta suprotnost hagiografijama Radimira Čačića iz pera Jergovića i Tomića koji su nas uvjeravali kako smo svi kolektivno krivi za žrtve Horvatinčićevog glisera jer ga nismo zatukli dok je još bio mali, istodobno nas uvjeravajući kako smo fašistička bagra koja nema razumijevanja za Čačića jer se to "svakom moglo dogoditi". Duki je promaklo da je Jutarnji tekstove o Titu sa satiričnog "Njuz.net"-a i Oniona prenosio kao istinite, pa je tako napravio i serijal tekstova o tome da je drug Tito prodao Amerikancima tehnologiju koja im je omogućila put u svemir, pozivajući se na poznatog slovenskog autora "mockumentaryja", lažnih dokumentaraca koji su zapravo društvena satira, Žigu Virca - ne zato jer su urednici Jutarnjeg toliko glupi da ne bi znali da se radi o "hoaxu".

    Nego jer su toliko toliko sigurni u kretenizam svoje ciljane publike da znaju da će ona to progutati, ne zamarajući mozak time odakle svemirska tehnologija jednoj zemlji koja nije takoreći ni šeraf bila u stanju proizvesti bez talijanske licence i poklonjenih 30 godina starih njemačkih strojeva, i u kojoj ni praška za veš nije bilo kad nije bilo novca za uvoz. Duki je promaklo da je Jutarnji pokrenuo hajku protiv Varaždinske nadbiskupije jer navodno propagira opijanje i mačizam, ponižavanje žena i zanemarivanje higijene, ali je zaboravio napomenuti da se radilo o satiričnom tekstu kalifornijskog profesora Herba Goldberga u kojem ismijava mačizam, a koji je objavljen u satiričnom kutku stranica nadbiskupije, iznad kojeg je jasno pisalo: "Tekst koji slijedi sarkastičan je i ironičan komentar dolje potpisanog autora, a ne učenje Katoličke crkve. Žalosno je da to treba posebno naglašavati..."

    Oštrom Dukinom oku je promaklo još ponešto, vjerojatno u trenucima kad je bio blago indisponiran. Recimo vrhunski dometi profesionalizma Pavićevog malog od kužine, Butkovića, kad je obavijen alkoholnim isparenjima na krilima svog ega objavio nepostojeći intervju s "Dragim Ivom" (Sanaderom). U manje antifašističkoj zemlji takav urednik bi za vijeke vjekova izletio iz svih medija i sud časti novinarskog društva bi mu zabranio pisanje makar i recepata na internetskim forumima. No, zna Duka da se moćnicima poput Pavića ne valja previše zamjerati, lako se ostane bez sinekure, a bogami i bez mirovine. Poput kukavičkog šerifa iz na HTV-u jučer prikazanog starog vesterna "čovjeka koji je ubio Liberty Valancea", Duka jako dobro zna na koga ne smije potezati pištolj ako želi zadržati svoj položaj, i kad treba glumiti heroja, a kad jednostavno otići u saloon i užicati još jedno piće na kredit praveći se da se ništa u gradu ne događa.

    Daleko bi nas odvelo da nabrajamo sve Dukine propuste. No, kao ilustraciju njegove politkomesarske dosljednosti svakako valja spomenuti njegovu obranu novinarke Jasne Babić kad je ona privedena na sud jer se nije odazvala sudskom pozivu koji joj je više puta uručen, dakle zbog nepoštivanja pravosudnih institucija ove države, što je nešto što se HND zapravo ne tiče jer nema izravne veze s njenim radom kao novinarke već s normalnom sudskom procedurom u vezi privatne tužbe protiv nje. No, nije bio tako glasan u slučaju njene kolegice Karoline Vidović Krišto, kad mu se obratila pitavši ga zašto šuti kad se krši ne samo novinarska sloboda, nego i sloboda govora zajamčena u članku 38. ustava RH. Ipak, uspio je progovoriti nekoliko riječi: 'Što ste htjeli reći s tom lustracijom...?'

    Kasnije je rekao da ne zna zašto bi se on uopće petljao u to: "Nije se ništa dogodilo. Ne znam zašto bih ja kao predsjednik HND-a stao iza takve emisije koja je jednostrano prikazala zdravstveni odgoj, u kojoj je Štulhofer optužen da je bio stipendist, a Kinsey da je pedofil. Puno toga je izrečeno što nije trebalo biti" - zaključio je predsjednik HND-a. Tko e Duku ovlastio da odlučuje o tome što treba biti izrečeno, a što ne? Partijski drugovi iz državne bezbednosti koji su ga izrabrali za predsjednika društva? I što znači "jednostranost"? Zar postoji novinar koji sam zastupa i suprotno od onog što zastupa? Što Duka kaže, tretira li Stanković sve svoje goste jednako, a morao bi, jer nije isto imati jasan stav o nečem, poput Karoline Vidović i imati dvostruka mjerila, poput Stankovića, Dežulovića, pa i samog Duke? Treba li novinar koji piše o slučaju pedofilije jednakim žarom iznositi argumente pedofila i dječaka kojeg je silovao? Po Duki, da, ako je pedofil "antifašista": to je onda nepristranost. Ako je svećenik, onda naravno nipošto.

    Duka tako stoji između zaraćenih strana onako nepristrano kao što je "neutralna" JNA stajala između "srpske i hrvatske strane" u zadnjem ratu. Na taj način, HND doprinosi profesionalizmu u hrvatskom medijskom prostoru na jednak način na koji je JNA doprinosila miru u bivšoj Jugoslaviji. Kao ni oni, ni Duka zapravo ne skriva na čijoj je strani, ali, opijen dosadašnjim uspjesima u opstanku na čelu HND-a, iz nekog razloga smatra da je upravo on moralni autoritet koji treba brinuti o časti novinara u Hrvata. Što je otprilike kao kad biste Charile Sheena postavili da brani čast udruge američkih glumaca - u stvari, možda i gore, jer Charlie je ipak, unatoč sklonosti supstancama, uspijevao u roku odrađivati povjerene mu glumačke zadatke.

    Ponekad bi se Duka, slijedeći svoj nepogrešivi politkomesarski instinkt koji mu poput unutarnjeg glasa govori na koju stranu treba stati u frakcijiskim sukobima unutar partije i državne bezbednosti, zamjerio i ponekom novinaru s integritetom sa svoje, lijeve strane spektra. Pa su mu tako suvlasnici radija 101 svojevremeno napisali pisamce u kojem kažu "Gospodine Duka, bilo nam je iznimno drago i nekako toplo oko srca kada smo neki dan pročitali Vaš poziv vjerovnicima Radija 101 i „svima koji odlučuju" da se sačuva Radio 101. U pravu ste – treba sačuvati Radio 101. Također, u potpunosti se slažemo s Vama da je Radio 101 imao izuzetan značaj u demokratizaciji Hrvatske te da je promovirao kritičko i analitičko novinarstvo. Lijepo ste to primijetili.

    Šteta, međutim, što niste pozornije slušali Radio 101 u XXI. stoljeću. Da jeste možda ste - reagirajući na vrijeme pokojim priopćenjem - mogli upozoriti na neprimjerenu praksu kojom je Radio od nekadašnjeg borca za demokraciju i profesionalno novinarstvo otklizao u pristranost, neobjektivnost, šovinističke ispade, netolerantnu komunikaciju, nepotizam, koristoljublje i kao vrhunac svega - krađu.

    Od svega toga - i prije i sada, a iz nepoznatih nam razloga - okrećete glavu. I potpuno neprimjereno u ulozi predsjednika HND-a dopuštate instrumentalizaciju HND-a i u zaštitu uzimate samo interese nekih članova, dok interese drugih članova tog istog Društva, koji su u ovom slučaju istinski oštećena strana, ignorirate te baratajući poluistinama i neprovjerenim informacijama privatizirate i Društvo i vašu funkciju."

    Na kraju svega morate se zapitati, što Duku uopće kvalificira da bi branio čast profesije? Karijeru je pekao u Areni, magazinu čuvenom po visokim profesionalnim standardima. Njegov opus kao novinara je minoran, njegovi profesionalni dosezi više no skromni. Uz rad pretežno u drugorazrednim tiskovinama, s izuzetkom vremena provedenog u Večernjem Listu, autor je jedne biografije, zapravo hagiografije, bivšeg šefa partije. U svojoj kandidaturi za predsjednika HND-a Duka piše - doslovce - "Aktivno znam engleski, razumijem i služim se s francuskim i talijanskim jezikom. Dobio sam Spomenicu Domovinskog rata 1991-92. (jedan među onih 500 tisuća ljudi u Hrvatskoj)". Osim što ta rečenica razotkriva Duku kao funkcionalno nepismenog čovjeka - jezik se ne zna nego se njime služite bolje ili lošije, i ne služite se s francuskim nego francuskim - Duka se tu razotkriva i kao ili lažov ili neznalica, a svakako pokvarenjak.

    Naime, opaska o "500 tisuća nositelja spomenice" u Hrvatskoj je, osim što je posve neprijmerena u takvoj kandidaturi pa i otvoreno primitivna, je i pogrešna, jer Duka tu, slučajno ili namjerno, brka nositelje spomenice (koja je 17. po redu, dakle posve beznačajno odličje u rangu) i branitelje. No, radilo se tu o neznanju ili laganju, svejedno: o čem god da se radi, Duku diskvalificira kao kandidata za to mjesto. No, on ga je ipak dobio, što mnogo više govori o udbaškoj bratiji koja sjedi u HND-u i bira svoje i kad su posve nekompetentni i prepoznatljiviji po svojim porocima nego po pisanju, nego o Duki. Ili ih bira baš zato, jer su ucijenjeni, i jer mogu biti sigurni da će takvi jadni izgovori za novinare raditi što god im se naredi? Jer ne mogu se sjetiti i jedne druge kvalitete koja bi Duku kvalificirala za časnu funkciju koju obnaša.


    Autor: M.H.

    http://www.dnevno.hr