• Kolumna G.M.-Brak, izvanbračna i homoseksualna zajednica: tko ima koja prava? Evo što kaže zakon!



    'Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?' Odgovorom 'za' ili 'protiv' hrvatski građani imati će priliku u nedjelju, 1. prosinca 2014., odgovoriti na ovo pitanje. Čitateljima Fizzita prepuštamo postupanje po vlastitoj savjesti, a onima koji su još u nedoumici prilažemo ovaj kratak pregled formalnih prava koja u Republici Hrvatskoj uživaju pripadnici heteroseksualnih izvanbračnih zajednica te pripadnici homoseksualnih zajednica u odnosu na prava onih koji su u formalnom braku.

    U članku 5 Obiteljskog zakona brak je definiran kao zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. Članak 3 istog tog Zakona donosi nam definiciju izvanbračne zajednice – radi se o zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine. U slučaju da je u takvoj zajednici rođeno dijete, ona se priznaje kao važeća odmah po rođenju djeteta.

    Kada je u pitanju pravo partnera na uzdržavanje, ovdje zapravo nema razlike u pravima između partnera koji su u formalnom braku i onih koji su se odlučili za izvanbračnu zajednicu, a isto se odnosi i na uzdržavanje djece – naime, prava i dužnosti prema djeci proizlaze prvenstveno iz činjenice roditeljstva, a ne iz formalnog oblika partnerskog odnosa roditelja. Kada je u pitanju uzdržavanje partnera, Obiteljski zakon kaže kako izvanbračni partner ima pravo na uzdržavanje od drugog bračnog druga no to pravo prestaje ako izvanbračni drug sklopi brak, uđe u novu izvanbračnu zajednicu ili na neki drugi način postane nedostojan tog prava, što je detaljnije definirano člankom 217. istog Zakona. Pravo na uzdržavanje bračnog, odnosno izvanbračnog druga ostvaruje se prije uzdržavanja od srodnika. Ukratko rečeno, cure, kada je uzdržavanje u pitanju, potpuno vam je svejedno hoće li vam vaš partner staviti prsten na ruku.

    Homoseksualna zajednica definirana je Zakonom o istospolnim zajednicama koji je u našoj zemlji na snazi od 30. srpnja 2003. godine. Istospolna zajednica definira se na vrlo sličan način izvanbračnoj heteroseksualnoj zajednici. I ova zajednica treba trajati najmanje tri godine, a temelji se na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja te emotivnoj vezanosti partnera. Zajedničko biološko dijete partnera ovdje se ne spominje kao uvjet, iz očitih razloga, a također se ne spominje ni zajedničko usvojeno dijete obzirom da u ovom Zakonu nigdje nije navedeno da partneri u homoseksualnoj zajednici imaju pravo na usvajanje djeteta.

    Baš kao i partneri u formalnom braku te oni u izvanbračnoj zajednici, i homoseksualni partneri imaju pravo na uzdržavanje u slučaju da nemaju dovoljno sredstava za život, nisu sposobni za rad ili se ne mogu zaposliti. Također, baš kao i kada su u pitanju gore spomenute dvije zajednice, pravo na uzdržavanje homoseksualne osobe prestaje ako partner/ica sklopi brak. U zakonu nije eksplicitno definirano što se događa u slučaju da partner/ica uđe u heteroseksualnu izvanbračnu zajednicu.

    Na temelju ovog Zakona definirano je još samo jedno pravo za osobe koje žive u istospolnoj zajednici, a to je pravo na zajedničku imovinu. Zajedničkom imovinom definira se ona koju su partneri stekli za vrijeme trajanja istospolne zajednice ili ona koja potječe iz te imovine. Partneri/ice su u jednakim dijelovima suvlasnici u zajedničkoj stečevini, a kao kuriozitet je zgodno spomenuti da se dobitak od igra na sreću također smatra zajedničkom stečevinom. Ona imovina koju je osoba koja stupa u homoseksualnu zajednicu imala na raspolaganju prije stupanja u tu zajednicu i dalje će se smatrati individualnom imovinom te osobe, a isto vrijedi i za onu imovinu koju je stekla tijekom trajanja homoseksualne zajednice nasljeđivanjem i darovanjem. Ista ova pravila o vlastitoj imovini vrijede i kada su u pitanju formalni brakovi i izvanbračne heteroseksualne zajednice.

    Specifično pravo na nasljeđivanje nije navedeno kada su u pitanju istospolne zajednice, a kada su u pitanju one heteroseksualne u načelu vrijede ista pravila, bez obzira na to jesu li formalizirane ili ne. Konkretno, pravo nasljeđivanja prestaje rastavom ili poništenjem braka, odnosno prekidom izvanbračne zajednice. Osoba također nema pravo na nasljedstvo ako je u trenutku smrti partnera još uvijek bila s njime u braku ali je podnijela zahtjev za razvod ili poništenje braka.

    Ipak, postoji jedna ključna razlika u pravima partnera koji su u formalnom braku te onih koji su u izvanbračnoj zajednici. Naime, potonji nemaju pravo na poreznu olakšicu ta partnera s kojim porezni obveznik živi. To je zbog toga jer se prema Zakonu o porezu na promet nekretnina članovima uže obitelji smatraju isključivo bračni drug i djeca koja su prijavljena na istoj adresi kao i porezni obveznik. Drugim riječima, ovaj zakon ne izjednačuje osobe koje su u formalnom braku s onima koje su u izvanbračnoj zajednici. Ovdje također vrijedi spomenuti da partneri u formalnom braku mogu bez poreza svojim supružnicima darovati nekretnine i imovinu dok će u izvanbračnoj zajednici biti potrebno platiti porez od 5 posto, pa makar se radilo i o polovici stana u kojem zajedno žive.

    Takva odredba na snazi je u trenutku pisanja ovog teksta. Međutim, uskoro bi na čitanje, a potom i na odobravanje trebao doći novi zakon, onaj o životnom partnerstvu. Ako se taj Zakon usvoji moguće je da će doći do promjena u statusu, a time i u pravima osoba iz sve tri gore spomenute kategorije. Ono što posebno upada u oči u prijedlogu ovog Zakona jest to da se ukida naziv 'brak' te umjesto njega koristi onaj 'životno partnerstvo'. Izvanbračna zajednica postat će 'neformalno životno partnerstvo', a umjesto termina 'razvod' koristit će se onaj 'raskid'. Prema ovom zakonu, pravo na oslobođenje od poreza trebalo bi jednako vrijediti za sve životne partnere, čime bi se zapravo povećao opseg prava koja u ovom trenutku uživaju partneri u izvanbračnim heteroseksualnim zajednicama kao i oni u homoseksualnim zajednicama. Ukratko rečeno, prava na raspolaganje imovinom te prava vezana uz porez i nasljeđivanje bila bi kod svih skupina izjednačena.

    Ovdje se sada javlja potencijalni problem koji proizlazi iz neusklađenosti najavljenog zakona s gore spomenutim Zakonom o porezu na promet nekretnina. Naime, ako Zakon o porezu na promet nekretnina ostane na snazi, tada po njemu osoba u izvanbračnoj heteroseksualnoj zajednici neće imati pravo na oslobođenje od poreza pri nasljeđivanju dok osoba koja je u homoseksualnoj zajednici - u skladu s najavljenim zakonom – hoće, što bi u konačnici dovelo do toga da su ljudi u izvanbračnim zajednicama u nepovoljnijem položaju od onih u istospolnim zajednicama. Možemo se samo nadati da će doći do usklađenja zakona kako bi svima bila pružena ista prava.

    Ono što mnoge zanima i što vide kao temeljni motiv izlaska na referendum jest pravo na usvajanje djece. Valja odmah reći da u nacrtu novog Zakona nigdje nije predviđeno davanje prava homoseksualnim parovima na usvajanje djece. Što se tiče odredbi koje su sada na snazi, one se mogu pročitati u gore već spomenutom Obiteljskom zakonu. Da bi posvojili dijete u Republici Hrvatskoj, morate imati najmanje 21, a najviše 35 godina, s time da od budućeg posvojenog djeteta morate biti stariji najmanje 18 godina. Ako postoje opravdani razlozi, posvojitelj može biti i osoba starija od 35 godina, ali dobna razlika između posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća od 45 godina. U slučaju da je par već posvojio jedno dijete, kasnije smije usvojiti njegovog brata ili sestru, odnosno polubrata ili polusestru, bez obzira na to zadovoljava li uvjete o dobi. Posvojiti ne smije osoba koja je lišena roditeljske skrbi odnosno ona koja je lišena poslovne sposobnosti, a pravo na usvajanje imaju isključivo bračni drugovi. Dakle, u ovom slučaju u nepovoljan položaj nisu stavljeni samo homoseksualni partneri već i oni koji su i heteroseksualnim izvanbračnim zajednicama.

    Međutim, ovdje postoji zanimljivost na koju vrijedi ukazati. Izvanbračni partneri ne mogu, dakle, usvojiti dijete kao što to mogu oni koji su stupili i formalni brak, ali jedan od njih može usvojiti dijete na temelju članka 133. Obiteljskog zakona. Preciznije rečeno, u Zakonu je navedeno kako dijete može posvojiti osoba koja nije u braku ako je to od osobite koristi za dijete. Iz ovoga se može iščitati da bi na temelju ove odredbe pravo na usvajanje djeteta mogle iznimno dobiti i pojedinci koji žive u izvanbračnim heteroseksualnim zajednicama, pa čak i pojedinci koji žive u homoseksualnim zajednicama. Zakon ne definira specifično na koji način se definira korist za dijete. Za kraj još spomenimo da dijete koje je napunilo 12 godina i sposobno je shvatiti značenje posvojenja mora dati vlastiti pristanak svojim budućim posvojiteljima za posvajanje.

    G.M.

    http://fizzit.net