• Udbaška i Vukovarska Hrvatska



    Vukovar je križ, Sveti Križ! Vukovar je grobište i Svetište, sviju nas Hrvata i ljudi dobre volje. Vukovar je Oltar i misna Žrtva. Vukovar je navještenje Uskrsa.
    Udbaški Kameni satovi, šaka jada, stajahu kao ukopani u svom jednopartijskom ogavlju, nedotupavo zureći u crvene lampione, duše naših hrvatskih branitelja, koje su im se prepriječile na njihovom sverazarajućem putu uništenja svega što nosi Sveto ime Hrvatsko!

    Vukovar je križ, Sveti Križ! Vukovar je grobište i Svetište, sviju nas Hrvata i ljudi dobre volje. Vukovar je Oltar i misna Žrtva. Vukovar je navještenje Uskrsa.

    Vukovar, to Sveto Ime, u ponedjeljak 18. studeni ljeta Gospodnjeg 2013. je bio raskrižje Vukovarske, katoličke, prelijepe, starinske, tradicionalne Hrvatske, Hrvatske naših djedova i baka, od kojih mnogi nestadoše i na Bleiburškome Križnom putu i udbaške Hrvatske slijednice zločinačke KPJ na čelu s Hromim Dabom titom, najuspješnijim, najdjelotvornijim, najplodonosnijim zlikovcem 20-tog vijeka na ovim prostorima.

    Vukovar je tog Svetog ponedjeljka bio i prvo sudište toj trabunjajućoj šaki jada, koja laže kad zine, ubija pogledom, koja nas je već počela privoditi, zatvarati, uz nebulozne optužbe i koja je dobila izbore na prijevaru!

    Plan 21. Koji Plan 21?!? Pravda i pravednost. Koja i čija pravda i pravednost. Da. Plan 21 za rastakanje i rasprodaju svega što nosi Sveto Ime Hrvatsko!

    Da, pravda i pravednost, no samo za Perkovića, te najbližu, pa i širu udbašku rodbinu!

    Na čelu te udbaške Hrvatske jaše Jednooki Lignjun cijedeći svoju otrovnu slinu na nas, na Vukovarsku Hrvatsku, pojašnjavajući nam, kako smo mi, Vukovarska Hrvatska (a bilo nas je tog nadnevka preko 150 tisuća duša) mala grupa ljudi, koja je „dezavuirala taj grad". Ovaj, kao i još mnoge izraze i sklopove rečenica, već poodavno nećusmo. Rječnik je to iz Sumrak Sage CEKAKAPEJOT.

    Da, točno je, mala smo skupina ljudi. Ima nas tek nesto više od četiri milijuna, uključujući i raseljenu Vukovarsku Hrvatsku.

    Bila su tu, na mjestu ukopana, još dva trepteća predsjednika: Operetni Fićfirić koji sebe naziva premijerom i koji je izvalio, vidi ti njega, kako Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara ne predstavlja nikoga! Da, mi, nas preko četiri milijuna Vukovarske Hrvatske smo NITKO! Neka. Svaka vlast za vremena.

    Puštao je tu korijenje još jedan predsjednik saborskog Kokošinjca Josif Visarionović Leko, koji se trudi biti gospodin, samo je blijedoliko nijemio, dok je zmazana, istospolna flundra pusićka, mlatarajući svojom neobrazovanom, ružnom i masnom glavom poput bijesne pudlice, koju nitko ne voli, lajala kako im se prepriječila stranačka milicija, aludirajući, bit će, na hitlera.

    Ukopani se đumbus utrpao svaki u svoju limuzinu, koju mi plaćamo i brojivši dnevnice, deportirao do Ovčare, uz svu silu rotirki i osiguranja gdje su, navodno, položili vijence.

    Drugarice i drugovi, nije vam palo napamet, niti jednome od vas, reći našim momcima iz Stožera za obranu Hrvatskog Vukovara: „ I mi smo Hrvati, i mi smo dio Vukovarske Hrvatske. I mi pripadamo Koloni sjećanja, makar bili na začelju!" Ali, ne. Poniznost ne stanuje u vama. Vi ne želite služiti narodu. Vi želite nama vladati.

    Taj dan 18. studeni ljeta Gospodnjeg 2013. u Svetom Gradu Vukovaru slobodno možemo nazvati akcijom Bljesak. Oluja će uslijediti uz neminovnu lustraciju.

    Do iduće kolumne, ako Bog da, sve nas iz Vukovarske Hrvatske pozdravljam najljepšim pozdravom,

    Hvaljen Isus i Marija.

    Jer...

    „dok je srca, bit će i Kroacije"


    Autor: Božidar Alić


    http://www.dnevno.hr