Ivona Radić: Pojmovna problematika braka i obitelji

Jasno je kako je situacija u državi nezavidna. Nažalost, ne izgleda kao da će se brzo riješiti. Stoga su svi komentari o rasipanju novca na referendum razumljivi. Za potrebe ovog teksta zanemarit ću nakratko novac, teška vremena i propagandu.


Dolazimo u jezičnu i materijsku zavrzlamu prilikom miješanja pojmova brak i obitelj. Pa pokušajmo shvatiti zašto inicijativa 'U ime obitelji', provlači sliku roditelja i sretnog djeteta/djece, a referendumsko pitanje je primarno vezano za brak. Prema tome, kada se pripadnici inicijative 'U ime obitelji' i istomišljenici zalažu za obitelj, oni nju promatraju kao (ako za to postoje biološki/ostali uvjeti) izravan produkt braka. Nisu sve obitelji nastale na taj način i njihovu važnost ovim člankom ne želim ni na koji način umanjiti, ali ću se ovaj put bazirati na obitelji nastaloj iz zakonski utvrđenog braka između muškarca i žene. Iako i partneri u izvanbračnoj zajednici nakon tri godine zajedničkog života (ili kraće ako je i dijete u pitanju) baštine ista prava kao i u onoj bračnoj.


Krenimo putem logike. Brak je u obiteljskom zakonu definiran kao 'zakonski određena životna zajednica muškarca i žene'. S druge strane obitelj uključuje postajanje jednog djeteta ili više djece koja su dio obitelji biološki ili putem posvajanja. U toj jednadžbi dakle može postojati samohrani roditelj i dijete odnosno oba roditelja i dijete/djeca


Na komentare zašto se u Ustav želi uvesti diskriminirajuća odredba o braku, moje pitanje je, ako to smatramo, kako uopće možemo dopustiti da diskriminirajuća odredba bude u Obiteljskom zakonu? Podcjenjujemo li zakon ovakvim promišljanjima ili tu ipak dolazi do istine kako je ono što je izvan Ustava podložno manipulativnim preinakama? Naime, u Zakonu o istospolnim zajednicama definirane su stavke o nasljeđivanju, dijeljenju stambenog prostora, intime, emocija te one o brizi u neimaštini, nemoći i bolesti itd. Imajući to na umu postaje jasnije kako ovdje samo nedostaju djeca da bi se to nazvalo obitelj. Sada nam je možda shvatljivije zašto spomenuta inicijativa forsira vezu braka i obitelji. Jer zajednica kakvu trenutno imaju istospolni partneri gotovo je identična onoj kakvu imaju muškarac i žena u braku. Prema tome, Zakon im, govoreći o djeci, ne omogućava upravo ono što im priroda ne omogućava, pa diskriminiram li ja ovom izjavom istospolne zajednice ili ih je već majka priroda diskriminirala?


Ako je svijest liberala daleko naprednija nego svijest tradicionalne populacije, zašto onda oni žele redefinirati tradicionalnu instituciju braka umjesto da ju puste da koegzistira neovisno o njima kada već postoji istospolna zajednica? Različitosti se moraju tolerirati, problem dolazi kada više ne znamo u kojem trenutku želimo biti isti, a u kojem različiti. Kada ne znamo što je naša osobna želja, a što naše pravo.


Brak nije temeljna ljudska vrijednost, a pravo na dijete ne postoji. Tradicionalni brak ima svoje odredbe, a istospolna zajednica svoje i upravo dijete čini razliku. Dijete koje liberali često uzimaju kao željeni objekt (posvajanje) ili odbačeni objekt (abortus). No to je već neka druga priča.


Jasno mi je kako čovjek homoseksualnih sklonosti koji ima materijalne i emocionalne uvjete želi pružiti sve najbolje napuštenom djetetu, ali čini mi se kako je on žrtvovao odnos otac/majka i dijete, ovisno radi li se o muškarcu ili ženi, kako bi odgovorio svojim dominantnijim nagonskim željama. Odbacio je tradiciju kako bi bio sretan u zajednici koja mu pruža sve što može, no ona mu, na njegovu žalost, ne može pružiti dijete.


Poštujmo ljubav svakog odraslog čovjeka prema odraslom čovjeku i ne umanjujmo njeno značenje zato što nije u okviru naših sklonosti. No ne prihvaćajmo bez promišljanja stavove skrivene pod velom tolerancije koju često zahtijevaju upravo oni koji toleranciju nemaju.

Ivona Radić
http://www.hrsvijet.net/