Kolumna G.M. -Kamen u prozore Banskih dvora

U posljednje vrijeme Hrvatska me podsjeća na pacijenta koji već više mjeseci vegetira na aparatima dok mu oko kreveta obilaze zabrinuti članovi obitelji kojima je zdrav razum već odavno rekao da je gotovo ali se očajnički nadaju čudu pa u pauzama između posjeta očajnički surfaju internetom pokušavaju skužiti hoće li mu pomoći kurkuma, ulje konoplje ili soda bikarbona. S druge strane, tu su i oni koji jedva čekaju da rikne kako bi se dokopali ono malo ostavštine koja je ostala nakon silnih bolničkih i farmaceutskih troškova. Razdoblja nade izmjenjuju se s onima razočaranja, a racionalno razmišljanje sve češće ustupa svoje mjesto panici.

'Panika' je riječ koja mi prva pada na pamet i dok gledam poteze Slavka Linića, onako usput se pitajući kako je itko mogao biti toliko lud da povjeruje da tip koji nije napravio apsolutno ništa tamo još početkom 2000-ih može sada najednom učiniti nešto i izvući nas iz govana? Kao, pustite Slavka, on barem nešto radi. Evo, uzmite hrpu cigli, stavite ih na jedan kraj prostorije i onda ih prenosite na drugi kraj – isto ćete nešto raditi. Koliko je to učinkovito, to je već pitanje. Posljednji u nizu paničnih, iracionalnih poteza koje je hrvatski - ne tako uspješan - Ace Rothstein (glavni junak filma Casino Martina Scorsesea te istoimene knjige Nicholasa Pileggija) povukao još je jedan u nizu onih koje 'ne bi trebali ni osjetiti', a odnosi se na prisilnu naplatu dugova većih od 2.000 kuna svih građanima, tvrtkama, obrtima i djelatnostima. Tom akcijom kojom Linić postaje najozbiljniji pretendent za nagradu Franjo Tahi, navodno bi se znatno trebali smanjiti dugovi u iznosu od 3,5 milijarde kuna, koliko otprilike iznosi ukupan dug gore navedenih nesretnika koji u Linićevu kesu nisu položili tih 2.000 kuna ili više.

Pohod Linićevih poreznih nazgula već je krenuo i, prema početnim najavama, bit će potrebno nekoliko tjedana da zakucaju i na vaša vrata. OK, ne baš doslovno no bitno je reći to da plaćanje nećete moći izbjeći. Računate na to da ćete moći odugovlačiti? Zaboravite. Odnosno, možete vi i to, ako baš hoćete, ali onda će vam dug kojeg morate podmiriti biti uvećan za iznos troškova ovrhe i kamate, što u prijevodu znači da vam dug može biti udvostručen. Nda, naivni bi mogli pomisliti kako Linić fakat 'nešto radi' i kako je, ono, totalno superiška što je odlučio uvesti poreznu disciplinu. Uostalom, znate već, uređeno društvo ne stvara se samo na dvoru ili u zgradi gdje se održavaju sastanci vlade ili parlamentarne rasprave – ono počinje s ulice, od svih nas. Ne možemo očekivati da će nam premijer biti pošten ako mi to nismo. Svoj osjećaj odgovornosti prema državi moramo dijeliti svi, a jednako tako svoje obveze moramo podmiriti svi...

Ovaj... ne baš. Evo, recimo, EPH, perjanica hrvatskog novinarstva, koja nas već godinama uvjerava kako su liječnici zločinci negdje na razini između doktora Mengelea, Jokera i Superhika, drug Tito veći faker od Jamesa Bonda, smak svijeta iza ugla, a par obješenih plastičnih sisa Đane Apostolske seksi, usput nam servirajući 'istinite priče' o domaćici koja se predala pohoti i naivcu kojeg je zavela fatalna uspaljenica ne mora. Duguju oko 1,78 milijardi kuna. Što je, 'nako ugrubo, pola iznosa kojeg dugujemo svi mi siročić koji smo negdje, eto, zaboravili platiti po 2.000 kuna ili više. Ali njima je grozno da trebaju platiti toliko pa su još 21. kolovoza ove godine dostavili plan financijskog i operativnog restrukturiranja u kojem su predložili provođenje dokapitalizacije uplatom u iznosu od 60 milijuna kuna, pripajanje svih tvrtki u potpunom vlasništvu i spajanje svih društvava, financijsko restrukturiranje obveza prema kreditnim institucijama te reguliranje nepodmirenih obveza prema državi i dobavljačima.

Točno mjesec dana kasnije, 21. rujna 2013., dostavili su izmijenjeni plan financijskog i operativnog restrukturiranja uz novi prijedlog nagodbe. Da skratimo, osim što opet predlažu dokapitalizaciju u iznosu od 60 milijunčića, traže i otpis 40 posto duga, od svih vjerovnika osim banaka i Ivice Todorića, na ime poreza i doprinosa dok ostatak ne žele podmiriti u roku odmah – kako to moramo svi mi – već u naredne četiri godine. Uz poček od 12 mjeseci od dana sklapanja nagodbe. Valjda da im ne bilo preveliki šok. Konkretno, EPH predlaže da se restrukturiranje obveze prema financijskim institucijama i kreditorima, u iznosu od 416,15 milijuna kuna, provede na način da se 10,88 milijunčića kamata i naknada fino otpiše, 118,6 milijunčića kredita Hypo Leasinga naplati iz imovine, 199,78 milijunčića riješi putem hibridnog financijskog instrumenta, mezanina – što god to da bilo – a 86,98 milijunčića postane senior dug koji bi se otplatio tijekom osam godina, uz poček od 18 mjeseci. I budite sigurni da će takvo što i dobiti. Ipak su oni perjanica hrvatskog novinarstva. Što bi mi bez 'istinitih priča' i sisa Đane Apostolske...

Da stvar bude gora, u predložen plan operativnog i financijskog restrukturiranja dužnika EPH nigdje nije predloženo da EPH-ov Elliot Carver (medijski mogul iz filma o Jamesu Bondu, znakovito nazvanom Sutra nikada ne umire) mora vratiti svoj dugić od 12 milijunčića kuna, koliko mu je posudila EPH. Isto tako, nigdje nije predloženo da njegova tvrtka Com.com vrati dug od milijun kuna. Da se kladimo da će takav zahtjev biti odobren? Ipak je Pavić revni poslušnik sistema, pa što bi frajera opterećivali nekakvom sitnicom kao što je trinaestak milijunčića duga? Radije uzmite Barici, Anici i Ivici po dvije tisuće, e, to je para...

Isto tako, Slavko i ekipa odlučili su oprostiti oko sedam i pol milijuna kuna – što je otprilike polovica ukupnog duga – taxi kompaniji Cammeo koja je na zgodan način iskoristila zakon o predstečajnoj nagodbi. Onaj zbog koje se pobunio Mislav Kolakušić, sudac zagrebačkog Trgovačkog suda koji se usudio javno izgovoriti 'da određene odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i njihova primjena u konkretnim predmetima predstavljaju povredu Ustava RH i drugih zakona na štetu vjerovnika, državnog proračuna RH, a tim i svih građana RH'. Na što je Superslavko poludio i pozvao u pomoć svoje frendove iz EPH koji su brzo iskopali kako sudac Kolakušić voli fotkati mlade cure u izazovnim pozama. Odjevene. Što je, naravno, strašno. Negdje na razini između Jeffreya Dahmera i Teda Bundyja. Trebale su se skinuti i pokazati sise ko Đana Apostolska, pa bi onda bilo OK.

U svakom slučaju, Cammeo svoje dugove u cijelosti platiti – neće. Jednako tako, neće ih platiti ni građevinska tvrtka VIAM koja je, eto, slučajno u vlasništvu Mladena Vlahušića, brata gradonačelnika Dubrovnika, Andre Vlahušića. Vjerovnicima duguju ukupno malo manje od 14 milijunčića kuna. Ostatak duga platiti će na rate, uz kamatnu stopu od 4,5 posto, a prva će im sjesti na napletu 31. siječnja 2014. Onog dijela duga kojeg neće nikada platiti odrekao se ne samo čitav niz tvrtki u većinskom državnom vlasništvu već i samo Linićevo Ministarstvo financija. To što je su Linić i Andro Vlahušić dobri frendovi je, naravno, 'nako, sasvim slučajno.

Nakon svega možete samo postaviti pitanje, da prostite na mom 'francuskom', koga ti, Slavko, zajebavaš? Tamo nekakvoj Barici koja prodaje svježi sir na Dolcu prijetiš zbog 2.000 kuna duga, tvoji porezni nazguli upadaju, u maniri komunističke milicije s pendrecima, u ugostiteljske objekte rastjerujući užasnute turiste brže od tsunamija zato jer su našli vrtoglavi iznos od 12 kuna viška u blagajni, a usput si već tri puta dizao trošarine na gorivo do te mjere da ćemo uskoro morati birati hoćemo li Arapinu davati zlata ili dupeta da bi se mogli provozati oko kvarta. A zlata, ko što znaš, nemamo. Imamo samo tvoje uplatnice. Ali evo, mi moramo svi biti 'porezno disciplinirani'. I podmiriti svoje dugove. Ali zato Pavić i njegov EPH, Cammeo i Andrina tvrtka ne moraju. Ali super, eto, da smo se riješili grozne Jace koja se usudila uvesti – privremeni! – harač i da smo dobili socijalno osviještenu vladu. Što bi tek bilo da nisu socijalno osviješteni? Onda bi valjda ugostitelji s viškom od 12 kuna u blagajni visjeli na banderama, a sitni obrtnici koji nisu podmirili dug od par tisuća kuna bili bi vučeni, raščerečeni, obješeni i dekapitirani na Trgu bana Jelačića?

Iskreno rečeno, i nisam nešto previše iznenađena da nas država cijedi ko krpu natopljenu vodom. Oni koji su na vlasti rade to od kako je uspostavljeno prvo civilizirano društveno uređenje. Međutim, ono što bode oči jest apsolutno nevjerojatna količina licemjerja koja je u svemu tome prisutna. Tzv. malim ljudima neće se praštati ni kuna duga, ali zato će se velikima – barem onima koji su politički podobni – opraštati iznosi kakve mi ostali u životu nećemo vidjeti, a kamoli posjedovati? Gledajući takvu nepravdu teško je ne osjećati gađenje. Franjo Tahi je barem otvoreno dao ljudima do znanja da ih pljačka i da među jednakima postoje oni koji su jednakiji.

A Hrvati? Sve to znaju – jednako kao što i znaju ovdje već više puta predstavljenu priču o krajnje sramotnom štićenju udbaškog ubojice sa sjekirom Josipa Perkovića zbog kojeg smo trenutno u sukobu i s donedavnim prijateljima u Europskoj uniji kao što su Nijemci i Česi, kao i sa samom Europskom komisijom, i zbog kojeg smo izgubili ono malo ugleda koje smo kao država imali i koji nas je ponovno bacio u balkansku kaljužu iz koje po svoj prilici nećemo tako skoro ispuzati. I što čine? Gunđaju sebi u bradu i pišu sarkastične komentare na svojim Facebook zidovima. Dobro, treba ovdje biti realan i jasno reći da pojave kao što su 'spontana okupljanja građana' – ne postoje. Spontano možete skupiti maksimalno troje ljudi, a i to je pitanje. Nemojte misliti da je samo slučajnost činjenica da se u doba Jace prosvjedovalo pred Banskim dvorima i njenim privatnim stanom, a da sada od prosvjeda nema ni 'p'. U Jacino vrijeme traljavo je organizirano i nešto što bi čak mogli nazvati pokušajem državnog udara koji je, kako smo već pisali, propao samo zato jer su organizatori odlučili svoje karte baciti na ludog Pernara i budale iz redova Bad Blue Boysa čiji je pokušaj navođenja interventne policije na branitelje bio izveden prilično amaterski. Jer je onda, je li, bilo loše i pljačkali su nas. A sada je, kao, dobro i ne pljačkaju nas? Sada uvode poreznu disciplinu i Slavko nešto radi.

Onaj pacijent s početka priče koji vegetira na aparatima ostat će tako nepomično ležati produžujući agoniju svima nama koji čekamo njegov posljednji izdisaj sve dok se ne pojavi onaj kojemu će biti u interesu organizirati novo 'spontano okupljanje' napaćenog naroda na Trgu bana Jelačića. Realna nada u njegovo ozdravljenje slijedi tek nakon što netko baci kamen u prozore Banskih dvora.

G.M.

http://fizzit.net