Kolumna Zvonimira Hodaka: 'Da bi vidjeli neprijateljevu propast, neki su spremni i na vlastitu.'

I na kraju, kako riješiti tu fascinaciju naše političke elite “demokracijom”? Možda da Milanović i ekipa sroče neki "Lex Democraticus” kojim bi se točno označilo što sve naši političari, ali i mi obični smrtnici, smijemo, a što nam je zabranjeno raditi, govoriti, pa i misliti u ime te tzv. demokracije u Hrvata. Kako se demokracija sama po sebi podrazumijeva u Sjevernoj Koreji, Kubi, Zimbabveu i sličnim zemljama, tako se podrazumijeva i u Hrvatskoj.



O čemu će kurva nego o poštenju. O čemu će ljevičari nego o demokraciji. Sjetite se kako su novinari u komunizmu pisali o Saveznoj Republici Njemačkoj. Kapitalistička, samim time nedemokratska, krupni kapital, tlačenje radnika, iskorištavanje seljaka, profit kao jedini moto. Istodobno je Istočna Njemačka nosila u nazivu ime “demokratska”. Takva Istočna Njemačka je za Titovu kamarilu bila idealna zemlja radnika i seljaka, valjda zbog svoje nadaleko poznate komunističke demokracije. Pogodite koja od dvije Koreje nosi u nazivu pridjev “demokratska”? Naravno, Sjeverna Koreja! Kao što znamo, tamo je demokracija na još višem stupnju negoli je bila u Istočnoj Njemačkoj. Mi u Hrvatskoj imamo na vlasti koaliciju koju vode Socijaldemokrati koji su zamijenili Hrvatsku demokratsku zajednicu. Kod nas ništa ne ide bez pridjeva “demokratski.” Ovi na vlasti su svi liberalni, otvoreni i pluralni. Po njima svatko ima pravo izreći svoje mišljenje. Naravno, mišljenje mudrog rukovodstva, a ne ono svoje.
Otvorim subotnje novine i vidim kako Željko Pinjuh, dosadašnji predsjednik vukovarskog SDP-a dobio “šimecki” ravno u tur. Nesretni Željko je prihvatio mjesto predsjednika Gradskog vijeća, na prijedlog HDZ-a I HSP-a. Dvije rigidne crnokošuljaške stranke predložiše ga za predsjednika Gradskog vijeća, a on to prihvati kao da ga je predložila Sjevernokorejska Partija. John F. Kennedy je 1960. g., bio izabran za predsjednika SAD-a, a sam je za svog potpredsjednika izabrao Lindon B. Johnsona. Kennedy, demokrat i liberal, a Johnson krajnje konzervativni senator iz Teksasa. Iako divergentnih političkih opcija, Kennedy i Johnson, slagali su se i nadopunjavali, a sve u korist SAD-a. Međutim, nema teorije da se u Vukovaru slože Sabo i Pinjuh, HDZ i SDP, a sve u korist grada.

Slijedi primjer Aleksandre Kolarić koja je dobila također nogu iz SDP-a jer je pričala gluposti o nekoj slobodi govora i pluralnosti pa ju izbacilo u ime socijal-DEMOKRACIJE. Ženska je očito krivo shvatila značenje demokracije. Valjda je živjela pod dojmom kako je još uvijek Račanova glasnogovornica. Metafizički.
Hvala Bogu da naš HDZ nije tako rigidan! Oni su iz stranke izbacivali samo one koji su pretjerivali. Kad je svakom poštenom ljevičaru i liberalu postalo jasno kako je Tuđman ratni zločinac, da je u njegovih deset godina mraka stvorena ustašoidna Hrvatska, u HDZ-u se našao veliki broj ognjištara koji je otvoreno počeo sumnjati u dogmu o nepogrešivosti vodstva Sanadera, Šeksa i Kosorice koji su, da bi umirili ljevičare, odmah krenuli u temeljitu detuđmanizaciju stranke i države. I što napraviti s tim ogavnim ognjištarima koji također nisu bili shvatili bit demokracije, nego im dati nogu u tur i izbaciti ih iz stranke. Pomeli su ih revolucionarnom i oštrom metlom. Međutim, kako u praksi revolucija uvijek jede prvo vlastitu djecu, ista je sudbina zadesila i HDZ-ove revolucionare Sanadera i Kosoricu, a navodno ni Šeks još uvijek ne spava mirno.
Međutim, postoji jedan SDP-ovac koji je konzekventan i principijelan – Neven Mimica. On je kao potpredsjednik Vlade digao spremno ručicu za Lex Perković, a neki dan je kao povjerenik u EU Komisiji opet digao ručicu, samo ovaj put za sankcije Hrvatskoj jer je donijela taj zakon kojim se krše pravila EU-a. Mimica je klasičan primjer hrvatskog političara koji će glasovati i za i protiv, već po potrebi, ali uvijek tako da ostane na funkciji.

I na kraju, kako riješiti tu fascinaciju naše političke elite “demokracijom”? Možda da Milanović i ekipa sroče neki "Lex Democraticus” kojim bi se točno označilo što sve naši političari, ali i mi obični smrtnici, smijemo, a što nam je zabranjeno raditi, govoriti, pa i misliti u ime te tzv. demokracije u Hrvata. Kako se demokracija sama po sebi podrazumijeva u Sjevernoj Koreji, Kubi, Zimbabveu i sličnim zemljama, tako se podrazumijeva i u Hrvatskoj. Važno je neprijatelja ili čak samo neistomišljenika gurnuti niz stepenice svoje stranke ili ga javno diskvalificirati kao ognjištara i desničara i eto ti demokrata na djelu! Ezop je napisao: “Da bi vidjeli neprijateljevu propast, neki su spremni i na vlastitu.”

U Jutarnjem od 17. rujna o. g., spazih kolumnu jednog od meni najdražih likova lijeve medijske scene. Boris Dežulović Beogradski! Naslov: “Tuđmanovi naputci zaboravljeni u Vladinu podrumu”. I baš kad sam se htio početi naslađivati ponovnom seciranju Tuđmana od strane osobe koja je još u rodilištu bila uspješno operirana od opake bolesti zvane humor, pogled mi ulovi sam vrh stranice 13 Jutarnjeg. U svojoj svakodnevnoj kolumni, iz koje se može puno naučiti, pod naslovom “Riječ dana”, Inoslav Bešker obrađuje riječ “pacijent”. Ne znam bi li Dežulović zbog ovog uredničkog promašaja tužio sudu Jutarnji, ali Bešker je potpuno demaskirao svog redakcijskog kolegu koji se iz Beograda još dan-danas donkihotovski bori protiv pokojnog “diktatora”. Odmah iznad Dežulovićeve slike staviti veliki naslov “Pacijent” je vatikanski-mletački podmuklo. Ne živi Bešker uzalud već 30 godina u Rimu!

Nešto ranije, u subotu 14. rujna o. g., kolumnu je u Večernjem napisao novinar Jutarnjeg na privremenom radu u Večernjem – Branimir Pofuk. Brane je britki i beskompromisni borac protiv klerofašizma, ustaških zmija. Traži pravo da se srpskoj repki dade zabiti gol kad igraju u Zagrebu protiv Štimćeve desničarske momčadi. On je obožavatelj i fan Beogradske filharmonije čiji je dirigent nedavno postao ministar u srpskoj vladi, onoj vladi koja stalno kradomice pjevuši Vukovar, Dubrovnik, Virovitica, Karlobag, Zadar, Nevesije, Trebinje itd. Pofuk smatra da novi srpski ministar ima jednu rijetku kvalitetu, voli političare nazivati budalama. Valjda misli na hrvatske! A naš Brane u svojoj kolumni “Kontrapunkt” već u naslovu postavlja zanimljivu dilemu: “Krik protiv rata možda je znak da novi Papa doista ozbiljno vjeruje u Isusa”. Zaista intrigantno razmišljanje i umovanje obožavatelja Beogradske filharmonije. Vjeruje li to doista Papa u Boga, Krista i kršćanske dogme ili se u njemu zapravo krije dijalektički marksist latinsko-američkog tipa? Tema kolumne je inače poznati obrat Lava Nikolajeviča Tolstoja koji je u pedesetoj godini postao gorljivi vjernik. Pofuk sumnja i u Tolstoja i u papu Franju! Sumnja on i u Einsteina, Hrušćova, Newtona i mnoge druge. S pravom sumnja naš Brane u hrvatske biskupe jer, kako piše, s pravom je nedavno papa Franje iz dubine duše kriknuo “Nikad više rata!”, dok su njegovi biskupi u Hrvatskoj idalje zaokupljeni grobovima, vojskama i mačevima. A da Pofuk možda uzme par dana godišnjeg i, umjesto u Beograd na Beogradsku filharmoniju, ovaj put ode malo u Vukovar i posluša što o ratu govore oni koji su još kao djeca posjedili dok su se skrivali od JNA i srpskih paravojnih snaga dok su granatirale Vukovar. Neka ih upita jesu li i oni bezpogovorno za uvođenje ćirilice u Vukovar i pacifikaciju ovih, po Pofuku, balkanskih prostora? Kad jednom Pofuk shvati i dokuči što misle, koje strahove i traume nose oni koje je ovaj zadnji rat bezdušno osakatio, možda tada riješi i dilemu vjeruje li papa Franjo doista u Boga ili se samo pravi da je vjernik. Albert Einstein je napisao: “Rat se sastoji u tome da se ljudi, koji jedni druge ne poznaju, međusobno ubijaju, na zapovijed ljudi, koji se vrlo dobro poznaju, ali se međusobno ne ubijaju.”

Koliki su se obogatili i stekli svjetsku slavu na famoznom globalnom zatopljenju! Ove godine se na Antarktiku nije otopilo 60 % leda koji se inače, u ljetnim mjesecima, redovno otapa. Neki sumnjaju da je to zbog globalnog zatopljenja. Uglavnom, ovih su se dana javili relevantni znanstvenici koji su izračunali da će globalno zatopljenje na kraju ipak zavrnut vratom našoj majčici Zemlji. Jednostavno rečeno to znači da su naj……. I SDP i HDZ i Lex Perković i V. Reding i Mamić i Štimac, a dalje – sa zlobnim smješkom – nabrajajte sami! Međutim, kataklizma će se dogoditi tek za tri i pol milijarde godina! Bojim se da to neće doživjeti ni naš Joža Manolić! Za Boljkovca sam čak siguran!
Ovih dana je podignuta optužnica protiv Jože Boljkovca za ubojstvo 21 osobe u okolici Karlovca. Odjednom su pronađeni svjedoci koji su sve to znali još od nedavne 1945. g. Kako DORH skuplja dokaze temeljito i vrlo brzo, bojim se da bi, zbog globalnog zatopljenja, čitav trud DORH-a mogao propasti. Nedavno sam vidio Jožu Boljkovca na sudu. Tužio ga je Vice Vukojević zbog klevete. Nisam siguran da je Joža više uopće u stanju skužiti za što ga se optužuje. Dobro je da ga DORH tek sada načeo kao osobu koja je počinila teška ratna ubojstva, sada kad je Jožica već u stanju totalne nirvane. Da su ga optužili recimo 15 godina ranije ušli bi u jedan beskrajan i skup proces s nedokazivom tvrdnjom kako su antifašisti, bez suda i dokaza, ubijali ljude. Kako bez suda? Postojao je sud Partije! A drugi Joža? Manolić će i u 22 stoljeću sugestivno dokazivati preko medija sudu i javnosti kako ga je 1946. g., kardinal Stepinac pokušavao otrovati u Lepoglavi!
Što se tiče globalnog zatopljenja, još je Einstein napisao: “Ne treba razmišljati o budućnosti jer ionako stiže prerano!”

Kao deklarirani Dinamovac proživljavam crne dane. Ispadanje od Austrije, poraz od Hajduka, poraz od nekih iz Černomerca ili Kustošije itd. J….. ga! Zamijenilo mudro Dinamovo rukovodstvo šutljivog i apolitičnog Jurčića modernim i liberalnim Ivankovićem. On u Sportskim nopvostima kaže kako nikada nije bio bolji trener! Nešto k’o Ćiro! Još kad je nedavno javno dao svima do znanja kako podržava uvođenje ćirilice u Vukovaru, odmah sam znao! On će nas sigurno izvući iz govana! Skovao Tanac pametnu taktiku za derbi s Hajdukom. Tek što je utakmica počela, desničarski navijači Hajduka razviše zastavu s natpisom “Vukovar” na latinici. Tu se Tanac počeo gubiti. Navijači nakon toga nastaviše s provociranjem vičući i skandirajući “Vukovar”, opet na latinici. To su kao prizemnu provokaciju shvatili Dinamovi Poljaci, Portugalci, Alžirci, Čileanci i Albanci. Izgubljeni najbolji trener je zbog svega toga zaboravio kako mu na klupi sjede dva reprezentativca Halilović i Pivarić koji su dolaskom “nikad boljeg trenera” odmah ispali iz momčadi. I dok nam Maminjo u Beogradu uspješno gradi bratstvo i jedinstvo, dotle njegov avangardni trener puši. Bojim se da će popušiti i ćirilicu u Vukovaru. Baš mi je svega dosta! Na FB ću otvoriti profil s naslovom: Hoćemo Jurčića po četvrti put. Giovanni Trapatoni je rekao: “Postoje treneri koji su dobili otkaz i oni koji će ga dobiti.”

Foto: Wikipedia
www.dnevno.hr