Kolumna Zvonimira Hodaka-Skandali povampirene desnice

Priznajem da se desnica u Hrvata povampirila. Generiraju se skandali kao na tekućoj vrpci. Butkoviću, Tomiću, Jergoviću i Pavičiću je stvarno neugodno. Kamo to sve vodi – sigurno se pitaju! Zar smo zato rušili komunizam da bi se danas komuniste, boljševike i udbaše javno prozivalo i uznemiravalo, a pljuckalo prema časnim pojedincima među antifašistima. Nedavno je naš čuveni ministar Jovanović otprhnuo u Beograd – na tekmu! S vjetrom u kosi i pjesmom Novih fosila “Tako je dobro vidjeti vas opet” smjestio se u svečanu ložu na Marakani. A ognjištari odmah pošizili jer su pod nosom našem ministru navijači razvili ogromnu srpsku zastavu, a na njoj starohrvatskom ćirilicom piše Vukovar. Što je u tome loše? Srbi nam samo daju do znanja da im je stalo do jednog našeg grada … I za još dvadesetak drugih. Očito kod njih vlada kriza gradova. Na istoj utakmici razvili su zastave s natpisima “Nevesinje” i “Trebinje” koji kao ni Vukovar nisu u Srbiji, ali im se jako sviđaju jer im je posebna arhitektura čemu su i sami doprinijeli, osobito u Vukovaru. Što će naš Ministar kad se Srbima od svih gradova sviđa baš Vukovar? Čim je on mudro zaključio kako je najbolje sve to ignorirati, navijači zapališe dvije hrvatske zastave. Zamislite, samo dvije! Ma to je bagatelno prekršajno djelce! A hrvatski bi ognjištari sada da Željko podnese ostavku! Ma znate onu: navijači k’o navijači! Zapalili bi oni i Krležine "Zastave" samo da ga ugledaju kako maše s njima. Sad bi zbog tih trica, uvrijeđen kao stara frajla, naš Ministar trebao napustiti svečanu ložu i propustiti utakmicu. Baš kad je zapitao jednog deliju-redara gdje je tu izlaz, počela se svirati hrvatska himna pa je cijeli stadion počeo složno i melodično u taktu himne fućkati. To je toliko razniježilo našeg Ministra da se predomislio i ostao do kraja na utakmici, svih 90 minuta. Sada, zamislite, pravi i lažni branitelji traže ostavku našeg Željka! Traže oni ostavku i Freda Matića. To je stvarno previše!
Desničarski barbarogeni jašu i dalje. Jutarnji 11. 09. ove godine, donosi uznemirujući naslov: "Skandal: radikalni desničari preuzeli uređivanje Hrvatske Wikipedije". Videći to, nisam mogao vjerovati! Uz zdrave (fizički) ljevičare, dopustiti desničarima da nam truju djecu, radnike i seljake, e pa to je stvarno previše! Gdje su Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i drugi briljantni sljedbenici Duleta Bilandžića i ideološki potomci Mladena Zvonarevića kad se trebalo napisati natuknice u Hrvatskoj Wikipediji?
Mala digresija. Na istoj stranici Jutarnjeg javio se i premudri stručnjak za suvremenu povijest Hrvoje Klasić. On je ogorčen što ćirilica nije službeno pismo u cijeloj Lijepoj našoj, pa kaže: "Svako odustajanje ili odgoda primjene Ustavnog zakona opasan je presedan … ne moraju se svi zakoni sviđati svima, ali se moraju poštivati, u tome je bit demokracije." Kako bi se to reklo na ćirilici "alal’ ti vera!". Zaboravio je, međutim, naš stručnjak za suvremenu povijest kako je ne tako davno postojala jedna povijest u kojoj je ondašnji stručnjak za ondašnju suvremenu povijest Josef Goebels također tvrdio da se zakoni moraju primjenjivati. Pri tome je mislio na rasne zakone.
Međutim, vratimo se mi opet našem Wiki-skandalu! Evo što Wiki-ognjištari pišu o Juri Francetiću. Onome o kojemu je Stipe Mesić zanosno pjevao u Australiji dok su naši iseljenici ispisivali svoje čekove za pomoć Hrvatskoj. "Jure Francetić, hrvatski političar i vojnik, veliki rodoljub, osobno neobično hrabar i pošten." Wiki-desničari žele nas informirati kako je Jure bio hrabar i pošten, a nije bio ni partizan ni četnik. Utopija!
Nedavno sam čitao zanimljiv članak o maršalu Erwinu Rommelu, Hitlerovom zapovjedniku Afričkog korpusa. Ogromna većina američkih, francuskih i britanskih biografa tvrde da je bio izuzetno hrabar i pošten. Po svemu sudeći nacistički general za Amere, Francuze i Britance može biti hrabar i pošten, ali Jure Francetić to nikako ne može biti po našim ljevičarima. Rommel se pred kraj rata ubio, a Francetića su komunisti operirali srpom i čekićem kad se prisilno spustio u buduću SAO Krajinu na Kordunu.
Sad se odjednom pojavio problem koji je šokirao novinara Jutarnjeg Gorana Penića. Vidi on kako Wiki-ognjištari pišu, provociraju, lažu o nekakvim partizanskim zločinima, i zamislite sve to još rade anonimno. Napredni i liberalni svijet ne zna tko stoji iza ovog šovinističkog projekta! Ne zna se tko se usudio tvrditi kako je partizanskih zločina bilo tri do četiri puta više negoli ustaških. Tada se javio na facebooku pošteni i hrabri princ na bijelom konju (više konj negoli bijel) koji je otvorio stranicu pod nazivom "Razotkrivanje sramotne Wikipedije". Tu je stranicu odmah podržalo više od tisuću podržavatelja. Kad se priberu svi gledatelji Žikine dinastije, pa i oni podrže hrabrog i poštenog borca protiv Wiki-ognjištara, banda će se morati razbježati. Oni koji ne uspiju zbrisati na vrijeme naletjet će na legendarnog mitraljesca, starijeg vodnika I. klase Antu Tomića. Tako će se čovjeku bez brkova napokon ostvariti njegov san da desničare smjesti na Maksimirski stadion i da ih on "malo prošara mitraljezom". Diveći se hrabrosti mladog boljševika stigoh do kraja članka. Međutim, mladi Wiki-boljševik je zamolio Penića za anonimnost, pa ni njemu ne znamo ime kao ni bandi ognjištara koja se ubacila na HR Wikipediju. Ni boljševici nisu što su nekad bili ….
Meni je digla tlak do vrha Katedrale stupidna tvrdnja kako su komunisti počinili mnogo više zločina od nacista, fašista, ustaša i Tuđmanova HDZ-a. Kako bi raskrinkao tu podlu desničarsku laž, prolistao sam ovih dana knjigu "Zločin, teror i represija" objavljenu 1997. u Francuskoj. Autor Stephane Courtis, nekada militantni komunist, koji nije imao pojima da se u svijetu govori i piše o "crvenom holokaustu", shvatio je napokon bliskost koja postoji između socijalizma i nacionalsocijalizma. Usput rečeno, tu bliskost ni dan-danas nije još uspio shvatiti bibliotekar Slavko Goldstein. Ta "crna knjiga komunizma" dokumentirano prezentira čitatelju suhoparne brojke o broju zločina u komunističkom razdoblju. Samo 65 milijuna ljudi je pobijeno u Kini; u SSSRu 20 milijuna; u Africi čak 1,7 milijuna; u Afganistanu 1,5 milijuna; u Sjevernoj Koreji 2 milijuna; u Kambodži 2 milijuna; u Istočnoj Europi oko 1 milijun ljudi; u Vijetnamu 1 miliju; a u Latinskoj Americi samo 150.000 ljudi.
Kad pogledate te skromne brojkice jasno vam je kako naši hrabri borci protiv desnog revizionizma neće imati težak zadatak dokazati kako su samo ustaše u zapadnoj Bosni pobile dva puta više antifašista od gore navedenih žrtava. Zato Hrvatsku Wikipediju treba što prije preoteti Wiki-ognjištarima dok još vrag nije odnio šalu i dok još kompletna istina nije izbila na vidjelo! Konfucije je napisao: "Priroda nam je dala po dva oka i uha, a samo jedan jezik, da bismo mogli više gledati i slušati, a manje govoriti, jer se nikada ne može izreći toliko mudrosti koliko se može prešutiti gluposti".

Davoru Butkoviću i raznim ostalim butkovićima nije jasno što potomci rušitelja samoupravnog socijalizma misle s parolom da rat još nije gotov. Oni znaju da je rat završio negdje oko 5. 08. 1995. godine, i to genocidom Hrvata nad srpskom nejači, ženama i starcima. Ustaše bi sigurno i dalje ratovale, a mi smo eto danas već u NATO-u i u EU. Oni bi vječno laprdali o Vukovaru, Škabrnji, zločinima nad Hrvatima i tobožnjoj agresiji JNA i srpskih paravojnih snaga. Dosta nam je rata! Okrenimo se budućnosti! Ne želimo više pričati ni o Domovinskom, a kamoli o II svjetskom od prije 70 godina! Slažem se! Ima samo jedan mali problemčić! Neka netko u Hrvatskoj kaže Goldsteinima, starom i mladom, kako je rat završio pred 70 godina. Neka netko ode u Yad Vashemu u Jeruzalemu gdje još danas piše kako je u Jasenovcu ubijeno 700.000 uglavnom Židova. Srbi su u bivšoj Jugi tvrdili kako se radilo o 700.000 Srba. Neka se netko napokon sjeti ustvrditi da je dosta pumpanja brojki prigodom pisanja povijesti. Nažalost, tada bi Goldstein odmah napisao novu knjigu pod naslovom "1941. se vraća" ili tako nekako! Ti dupli kriteriji kod jednih izazivaju smijeh, a kod drugih osmjeh, ali jako gorak. Za primjenu tih dvostrukih mjerila ne trebamo ići u Izrael, dovoljno je otići do Vukovara.
Pisao sam o dvadesetrogodišnjaku koji je na vukovarskoj košarkaškoj utakmici mahao zastavom na kojoj je ime Vukovara bilo napisano ćirilicom i usput se derao: "Ovo je Srbija", "Nož, žica, Srebrenica" itd. O njegovoj tragičnoj sudbini raspisao se u našim medijima i tankoćutni Miljenko Jergović. Kao počeo je bjesomučni lov na jadnog i zbunjenog mladića. Pokazao je silnu zabrinutost što će mu hrvatska fašistoidna vlast učiniti kad ga uhvati. I ufatilo ga I osudilo! I mene je šokirala rigoroznost kazne! Kažnjen je zabranom posjećivanja dvorane Dražen Petrović u trajanju od 8 dana. Kazna mu je počela teći nakon završetka Europskog juniorskog ženskog prvenstva u košarci. Dokaz više da vukovarski prekršajni suci i policajci ima smisla za humor! Međutim, smisao za bilo kakav humor im je iščezao kad su dobili u ruke prosvjednike iz Stožera za obranu Vukovara. S druge strane Jergović, Pofuk i Pupovac te drugi članovi Napredne stranke vjeruju da je takva odluka dobra i da će djelovati odgojno na pripadnike jedine nacionalne manjine u Hrvata (jer samo o njoj se stalno priča i o njoj svi toliko brinu!) Oscar Wilde je napisao: "Dobre odluke su sasvim suvišni pokušaji protivljenja prirodnim zakonima. One su poput čekova što ih ljudi ispostavljaju banci u kojoj nemaju otvoren račun".

Zvonimir Hodak

http://www.dnevno.hr