Kolumna M.Holjevca-Milanovićevi kmetovi

Milanovićeva retorika o Hrvatima koji ne trebaju biti njemački kmetovi i izručiti "našeg Josipa" Perkovića je na liniji velikosrpske propagande o "bečkim konjušarima". Takvo skrivanje udbaša iza domoljublja je apsolutno ogavno, i potvrđuje da je (lažni) patriotizam posljednje utočište svih hulja. Ta retorika kalkulira sa strahom Hrvata od zapada, prikazujući ga Hrvatskoj neprijateljskim, okupatorskim, a Hrvate koji bi prihvatili zapadna pravila igre proglašava "izdajicama i ulizicama", uz istovremeno ulizivanje zemaljama "regiona" koje su ne tako davno ispaljivale granate na "bečke konjušare" i "kmetove". U panslavističkoj paradigmi Nijemci su arhineprijatelji, krivci za raspad Jugoslavije i vječni nacistički sumnjivci koji nešto rovare protiv bratskih jugoslavenskih naroda, a odrednica "antifašizam" je među inim eufemizam za antigermanizam i antieuropejstvo.

Takvu retoriku koristi svaki obiteljski zlostavljač, gledajući da prvo žrtvu spletkama i lažima izolira od obitelji te pobudi u njoj sumnjičavost prema namjerama roditelja ("tlače te", "nisi ravnopravna"), prijateljica ("iskorištavaju te", "ljubomorne su"), i svih koji bi joj mogli pomoći, prije nego što je počne prvo psihički uništavati, a potom i fizički. Bitno je žrtvu, obavezno osobu niske razine samopoštovanja, uvjeriti da je ponižavaju i omalovažavaju, dok će joj zlostavljač dati joj dostojanstvo, zaštiti je. Da joj je on jedini prijatelj, dok su joj svi drugi neprijatelji. To je bila i taktika sovjetske i nacističke propagande. Tako nas i Milanović uvjerava da je Perković, agent jugoslavenske tajne policije koji je ubijao Hrvate, zapravo "naš čovjek" i da nam je domoljubna dužnost, kao suverene države, suprotstaviti se zahtjevima Njemačke za izručenjem čovjeka je ubijao hrvatske domoljube i borio se protiv toga da Hrvatska ikad postane suverena, jer su takvi zahtjevi za nas ponižavajući.

Pred nekoliko dana sam u poduljem osvrtu detaljno izložio spinove i laži kojima se udbaška kamarila služi u zamagljivanju slučaja Perković, a premijer se u današnjem kratkom govoru poslužio svim tim spinovima redom, kako su navedeni u tekstu. Gospodine premijeru, to nisu bile "korisničke upute" za manipuliranje kmetovima!

Prvo, Hrvati nemaju domoljubnu dužnost štititi agente jugoslavenske tajne policije, naročito ne šefa odjela za borbu protiv "neprijateljske emigracije". Imaju je jednako koliko i Židovi imaju dužnost štititi nacističkog šefa konc logora koji je uzeo izraelsko državljanstvo. Skrivanje iza domoljublja je ovdje krajnje licemjerno, jer Nijemci ne traže hrvatskog domoljuba i borca za nezavisnost Perkovića, nego ubojicu hrvatskih domoljuba i agenta SFRJ Perkovića.

Za one kojima je Jugoslavija u njihovim srcima i dalje njihova država, možda je Perković "naš". Za one koji su u tenisicima istrčavali pred Kadijevićeve - još jedan Hrvat kojeg bismo valjda trebali štititi - tenkove, Perković je isto što i Arkan. Kojeg je isto udbaš Boljkovac svojevremeno pustio, pa okrivio Tuđmana.

Osnivanje saborskog povjerenstva koje predlaže Milanović ima dvije svrhe: prvu, očitu, opisanu u Churchillovoj izjavi "kad ne želim riješiti problem, osnujem povjerenstvo". O pravim namjerama jasno govori najava da će vlada pod pritiskom iz EU promijeniti sporni Zakon o pravosudnoj suradnji (tzv. Lex Perković), ali će vjerojatno njegovu primjenu odgoditi do sredine iduće godine. Dok Perković ne umre, ili ga nešto zgazi, što god naiđe prvo. A možda se nadaju i da će Merkel izgubiti izbore, pa će im biti lakše s nekim drugim.

I drugu, pretvoriti suđenje Perkoviću u političko suđenje HDZ-u. On zna da će suđenje u Njemačkoj biti posthumno suđenje Miki Špiljku i Ivici Račanu, ali i Jugoslaviji kao terorističkoj i totalitarnoj državi, državi u kojoj je korupcija bila sistemska, a vrh vlasti ujedno i vrh mafije, koja je svoje kriminalne poslove sa švercom ruske nafte štitila plaćenim ubojicama. To je više nego očito iz njegovog okrivljavanja Karamarka za to što Perkoviću nije još suđeno u Hrvatskoj, što je cinično jer je upravo SDP opstruirao suđenja udbašima Manoliću, Boljovcu i Bulatu koje je svojevremeno Karamarko, kao ministar policije, pokušao izvesti pred sud. Karamarka su pritom proglasili simpatizerom nacizma koji se drznuo izvesti pred sud "naše zaslušne antifašiste".

Bude li se Perkoviću sudilo u Hrvatskoj, partija i udbaške strukture će, kako najavljuje premijerova izjava da "ustavne promjene idu kako bi se vidjelo tko što skriva u ovoj zemlji, tko je 20 godina skrivao određene dokaze, tko je bio na čelu obavještajnih službi, tko je imao politički utjecaj", optužiti HDZ da je sve ove godine štitio udbaše. Pritom premijer nekako zaboravlja svoj srdačni poljubac s Jožom Manolićem, capom di tutti capi tajne policije u Hrvata, na dan svoje izborne pobjede. Da ne govorimo o tome da ne samo da je partija uspješno opstruirala sve pokušaje da se udbašima sudi, i poduprla ih u dva pokušaja državnog udara (1994. Mesić - Manolić i 2011. "Facebook demonstracije"), od kojih je potonji prije svega trebao opstruirati ulazak Hrvatske u EU i jamčiti ostanak u "regionu". Tada su ljudi to smatrali teorijom zavjere, dok je danas sve očitije da je SDP cijelo vrijeme pričao o ulasku u EU a zapravo molio Boga da nikad ne uđemo, ili bar ne bez istočne "braće". Uostalom, i najavljene ustavne promjene nisu ništa drugo nego opstrukcija izručenja Perkovića, i zaštita ubojica pod maskom "istrage svih zločina". U politici uvijek treba gledati što će biti stvarni ishod nečije akcije, a ne što je proklamirano. A jasno je da stvarni ishod ustavnih promjena i osnivanja povjerenstva neće biti nikakvo izvođenje udbaša pred lice pravde, niti otkrivanje mračnih istina o jugoslavenskom režimu i ulozi roditelja današnje političke elite u njima, nego zataškavanje i neizručenje Perkovića i ostalih ubojica. To je stvarnost, sve ostalo je laž.

Premijerova izjava da je sramota tražiti da se Perkoviću sudi u Njemačkoj i da bi oni koji to traže trebali ostati bez državljanstva je upravo patetičan, jadni pokušaj zaštite ubojica pozivanjem na domoljublje. Laž je da je on ubio Hrvata pa mu zato treba suditi u Hrvatskoj: Perković je ubio njemačkog državljanina, u Njemačkoj. Laž je da je sramota tražiti da mu se sudi u Njemačkoj, sramota je da je protiv njega u Hrvatskoj odbačeno pet optužnica. Laž je da je sramota reći da mu nismo u stanju suditi, sramota je da mu 30 godina nismo sudili, sramota je da ga ne želimo izručiti, i sramota je da se je u Hrvatskoj do sad bio narodni neprijatelj, ustašoid i seronja svatko tko takvima želi suditi, a u takvim optužbama je prednjačila upravo struja koja sad HDZ - koji isto ima putra na glavi - optužuje što se takvima nije sudilo.

Laž je da je pitanje neizručenja za zločine prije 2002. pitanje ravnopravnosti Hrvatske, i nacionalnog dostojanstva, jer Njemačka isto tako nema takvo ograničenje, kao ni 24 države EU, i nitko se ne žali na neravnopravnost. Njemačka, uostalom, svoje stare gestapovce uredno izručuje ili im sudi, dok Hrvatska svoje štiti. Laž je da oni koji traže izručenje žele prikriti istinu o udbaškim ubojstvima, jer njemački sud nema interesa išta skrivati: u Hrvatskoj, mnogi imaju. Usto je premijer kontradiktoran, jer jedan čas tvrdi da Perkoviću treba suditi u Hrvatskoj da bi se sve razotkrilo, a drugi čas da ga se ne smije izručiti da se ne bi otkrile mračne tajne iz Tuđmanovog vremena i kako bi se zaštitio nacionalni interes. Laž je, u konačnici, da se time štite branitelji, jer njih nitko ne traži - a one koje je itko tražio smo davno izručili, uz glasan aplauz onih kojima su sad puna usta domoljublja kad treba štititi ubojicu neprijateljske tajne službe.

Ono što je istina, i razvidno iz cijele stvari, da Hrvatskom vlada klika koja je emocionalno vezana uz bivšu Jugoslaviju i njezine kilere, koja prezire zapad i njegove vrijednosti iako se poziva na europejstvo, koja ne poštuje pravo na život ali su zato veći liberali od Obame kad se radi o gay brakovima. Hrvatsko društvo nije rascijepljeno, kako se često površno misli, na "ustaše" i "partizane", "nacionaliste" i "kozmopolite", "klerofašiste" i "liberale". Ono je u stvarnosti podijeljeno na političku struju koja teži vezanju Hrvatske uz Balkan i Srbiju, projugoslavenske, i one druge koja teži zapadu i bježi od balkanske kaljuže kao vrag od tamjana. Uza svu europsku retoriku, Milanoviću je srce negdje drugdje, ne u Europi. Za njega je Njemačka neprijateljska država, a ne dio iste Europe koje smo i mi dio. Za njega jugoslavenski ubojice nisu neprijatelji Hrvatske, nego "naši ljudi". Zato je za Hrvatsku bitno da se što prije riješi patetičnih lažnih domoljuba poput Milanovića, ali i mnogo opasnijih i perfidnijih, koji znaju kad treba šutjeti, i u javnosti mnogo popularnijih.

M.Holjevac

http://www.fizzit.net