Lex dubia croatica – jesu li udbaši naši anđeli čuvari?

Dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju Hrvatski je sabor donio sporni Zakon o europskom uhidbenom nalogu kojim se na hrvatskom teritoriju ograničava djelovanje Europskog uhidbenog naloga (The European Arrest Warrant) na razdoblje poslije 2002. godine. Svoje glasovanje u prilog donošenja zakona čelnici i saborski zastupnici Kukuriku-koalicije opravdavali su tvrdnjom da žele spriječiti izručenje hrvatskih branitelja pravosudnim organima Europske unije. Iako je čak i vrapcima na krovovima Svetoga Marka jasno da se donesenim zakonom ne štiti branitelje od izručenja, nego bivše udbaše koji se nalaze na tjeralicama europskoga pravosuđa, Vlada je još jednom svjesno ili nesvjesno pred europskom javnošću oblatila hrvatske branitelje stavivši pod sumnju njihove aktivnosti tijekom Domovinskoga rata. Nepristrani bi promatrač mogao s punim pravom postaviti pitanje: Zar su branitelji tako važan segment društva pa se zbog njih moraju donositi posebni zakoni zbog kojih će ispaštati svi ostali građani? Međutim, tek kada shvatimo da pod pojmom 'branitelji' vladajuće strukture podrazumijevaju nešto posve drugo nego većina građana, onda sve kockice dolaze na svoje mjesto. Pravni stručnjaci su, doduše, još prije donošenja spornoga zakona upozoravali da njegovim odredbama izravno ulazimo u sukob s Europskom komisijom koja to neće tolerirati jer kao čuvateljica europskoga zakonodavstva nadzire primjenu pravosuđa u članicama EU.

Pola sata nakon izglasavanja Zakona o europskom uhidbenom nalogu oštro je reagirala njemačka novinska agencija DPA tvrdnjom da je Hrvatska donošenjem ovog spornog zakona (lex dubia) ušla u izravnu konfrontaciju s Njemačkom, svojim glavnim saveznikom i podupirateljem za pristup Europskoj uniji. Gotovo svi njemački mediji objavili su da je njemačka kancelarka Angela Merkel neposredno nakon donošenja spornoga zakona otkazala svoj već najavljeni posjet svečanoj proslavi povodom prijema Hrvatske u zajednicu europskih država. Njemački su mediji u svojim komentarima naglašavali kako je glavni razlog donošenju ovoga zakona želja Milanovićeve Vlade da se spriječi izručenje njemačkom pravosuđu bivšega agenta UDBE Josipa Perkovića za kojim je Bundeskriminalamt na svojim službenim stranicama raspisao tjeralicu uz nagradu od 12 tisuća eura. Nad svečanom proslavom ulaska u EU navukli su se tmurni bruxelleski oblaci komunikacije u formi ultimatuma. Umjesto čestitke povodom dugo pripremanoga ulaska u EU potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding, zadužena za europsko pravosuđe i ljudska prava, poslala je oštri “demarche” hrvatskom Ministarstvu pravosuđa u kojem je od naše Vlade ultimativno zatražila hitno ukidanje Zakona o europskom uhidbenom nalogu. Vlada mora do 23. kolovoza navesti precizne rokove u pogledu provedbe ukidanja zakona, a kao krajnji rok do kada Hrvatski sabor mora ispraviti što je zabrljao navedena je rana jesen. Toliko o suverenosti Republike Hrvatske u sklopu Europske unije.

Nakon oštrog dopisa gospođe Reding javio se i Ivo Zlatousti iz svoje ljetne rezidencije u Baškoj Vodi. Josipović je po tko zna koji put pokazao da mu je od svega važniji njegov imidž u javnosti pa je za Radmanovu televiziju, nakon partije balota, lakonski izjavio: 'Ako treba, mijenjamo zakon'. Budući da je riječ o poslastici koja je došla upravo iz njegove kreativne kuhinje s Pantovčaka gdje je najutjecajniji savjetnik Saša Perković, čelnici Vlade očekivali su od Predsjednika da će ipak odlučnije stati u obranu tek donesenoga zakona. Nitko, doduše, nije očekivao 'statement' 'ako treba, jest ćemo travu, ali zakon nećemo mijenjati', koji bi bio adekvatan anakronom duhu i kontekstu ovoga dubioznoga zakona, ali ipak se priželjkivalo malo više odlučnosti. Svojom lapidarnom izjavom Predsjednik je samo pokazao koliko drži do institucije Hrvatskoga sabora. Dovoljan je jedan dopis iz Bruxellesa da iziđe na vidjelo kako je nositelj zakonodavne vlasti u Hrvatskoj i čuvar hrvatskoga suvereniteta zapravo postao narodni cirkus za uveseljavanje desperatnih građana.

Igre oko Zakona o europskom uhidbenom nalogu iznijele su na vidjelo tri jako važne stvari koje bi hrvatski građani trebali duboko uklesati u pamćenje. Prvo, Hrvatska još uvijek nije ozbiljna pravna država u kojoj demokratski izabrana vlast donosi zakone na opću korist i dobrobit građana. Drugo, Zakon o europskom uhidbenom nalogu nije donesen da bi se štitio opći interes građana, nego opskurne strukture moći iz bivšega totalitarnog sustava među kojima je svakako najznačajniji postudbaški establišment, duboko infiltriran u demokratske strukture Republike Hrvatske. Ne smijemo zaboraviti da su ključne pozicije u Vladi Republike Hrvatske neposredno nakon uspostave demokracije obnašali bivši ozloglašeni oznaši i udbaši Joža Manolić, Josip Boljkovac i Josip Perković. Trojica Josipa bili su samo vrh piramide dobro umreženih udbaških struktura koje su preuzele kontrolu pravosuđa i unutarnjih poslova. Baš kada smo se ponadali da su te opake strukture konačno postale dio nepovratne prošlosti, dobili smo paradoksalni zakon koji ih želi po svaku cijenu zaštiti. Ako se u jednoj državi 23 godine nakon uspostave demokracije donosi zakon da bi se zaštitila osoba iz udbaškog establišmenta, osumnjičena za likvidaciju hrvatskih boraca za demokraciju u Saveznoj Republici Njemačkoj prije trideset godina, onda se s punim pravom postavlja pitanje tko vlada i upravlja ovom državom? Donošenjem sramotnoga zakona stvari su postale kristalno jasne. S tim u vezi, kao treće, nameće se pitanje o prioritetima koje provodi hrvatska izvršna vlast. Donošenjem spornoga zakona Vlada je samo potvrdila da njezin primarni cilj očito nije poboljšanje standarda građana nego zaštita nevidljivih struktura moći koje su ovu Vladu dovele na vlast posredstvom kontroliranih medija. Hrvatskim je građanima vješto sugerirano da u dilemi između hadezeovih lopina i Udbinih slugana ipak trebaju odabrati ovu drugu opciju.

Ne treba uopće dvojiti da će Milanovićeva Vlada, koja je sve drugo osim naivna, pokorno poslušati nalog rezolutne potpredsjednice Europske komisije. Džogirajući pored diskača Hula Hula na hvarskoj plaži u blizini Bakarićeve vile Premijer je skužio da u ovo vrijeme nesnošljivih vrućina sa sebe može sve skinuti osim maske koju su mu postavile postudbaške strukture moći. Milanović je prihvaćanjem naloga s Pantovčaka da po hitnom postupku u saborsku proceduru pošalje suspektni 'lex Perković' samo potvrdio da mu se politika odvija u okvirima modnog dizajna postudbaških šinjela. Kao inteligentan političar Milanović dobro zna da gospođa Vivian Reding ipak nije Ruža Tomašić koju može džogirajući po Pelegrinu oprati pred vjernim televizijskim kamerama. S rezolutnom prvom damom Europske komisije, zaduženom za ljudska prava i pravosuđe, to neće ići baš jednostavno. Svatko tko pročita službenu biografiju ove odlučne zagovarateljice provedbe ljudskih prava u Europskoj uniji, ostat će zapanjen u pozitivnom smislu riječi. Pitanje koje se u takvim slučajevima nameće glasi: 'Zašto kod nas nema takvih osoba u politici?' Vivian Redin je doktorirala u 27. godini života iz humanističke antropologije na prestižnoj pariškoj Sorboni. U 28. godini je postala zastupnica Kršćanke socijalne narodne stranke u luksemburškom parlamentu. Deset godina kasnije izabrana je za zastupnicu u Europskom parlamentu gdje je najprije preuzela značajne resurse za znanost i obrazovanje, a potom za pravosuđe. Posebno je poznato njezino priopćenje od 14. rujna 2012. u kojem je 'oprala' francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja zbog nasilne deportacije Roma iz Francuske. Deložacija Roma iz šatora pariškoga predgrađa u njihove zemlje rođenja koje su također članice Europske unije, istakla je u svome govoru Vivian Reding, podsjeća na postupke u Trećem Reichu; takve stvari ipak nije očekivala u Europskoj uniji koja se diči poštivanjem ljudskih prava. Nadam se da je hrvatski premijer dovoljno pametan da će sve učiniti kako ne bi došlo do novog priopćenja iz Ureda gospođe Reding u kojemu će prva dama u Bruxellesu progovoriti o moćnim strukturama komunističkoga totalitarizma koje još uvijek vedre i oblače u Lijepoj našoj, donoseći zakone kako bi se zaštitile opskurne postudbaške strukture, odgovorne za brutalnu likvidaciju boraca za demokraciju. Vrijeme je da se progovori također i o odgovornosti nekadašnje 'Službe državne bezbednosti (sigurnosti)' za represalije nad vlastitim građanima u nekadašnjoj Regiji. Umjesto da se bavimo konstruktivnim, stručnim pitanjima kako iz fondova Europske unije izvući što veću novčanu potporu, zahvaljujući genijalcima na Pantovčaku i Trgu svetoga Marka mi smo dospjeli u katastrofalnu situaciju da se u prvim mjesecima članstva u EU pribojavamo sankcija Europske komisije. Možda će cijeli slučaj Zakona o europskom uhidbenom nalogu na koncu ipak dobiti operetni rasplet nakon što naš neuvjerljivi Predsjednik Vlade uspije uvjeriti gospođe Angelu Merkel i Vivian Reding da su nekadašnji udbaši u našoj Regiji ipak bili dobrodušni anđeli čuvari?

Dr. Jure Zovko

http://www.dnevno.hr