Izvjesni Ladislav Matejić iz Tribunja prečesto u Večernjakovoj rubrici “Reagiranja” soli pamet svima koji nalete na njegove mudrosti. Tako se Laci javio i ovaj prošli petak 9. 8. porukom Milanu Ivkošiću da izvoli odmah pročitati Branimira Pofuka. Laciju nije sasvim jasno i bistro zašto taj rigidni Ivkošić zamjera našim idiličnim i pastoralnim antifašistima Mesiću, Goldsteinu i Pupovcu njihovo sudjelovanje na proslavi četničkog klanja 27. 7. 1941. g. u Srbu. Laci, objektivan kao Butković kad spominje Franju Tuđmana, priznaje da je i Slavek Goldstein, u času dekoncentracije, priznao da je u Srbu i okolici iz osvete pobijeno u trenutku tobožnjega ustanka 179 Hrvata. U svojoj objektivnosti Laci ide na sve-ili-ništa i kaže: “Svi znamo, a to za nikog razumnog nije ni sporno, da su i partizani počinili neke zločine.” Ne zna Laci za onu staru međimursku: “Lagati treba ni!” Partizani, dragi moj zadojeni Laci, nisu počinili “neke” zločine nego najviše zločina u povijesti na hrvatskim područjima. Čitava sjeverozapadna Hrvatska i Slovenija pune su jama, grobnica, napuštenih rudnika u kojima leže oni koji su malo drugačije mislili od Broza, Rankovića, Lončara, Manolića, Boljkovca i… U preko 800 masovnih grobnica leži najmanje 350 000 civila, vojnika, žena i djece, svi oslobođeni životnih briga zahvaljujući Lacijevoj oslobodilačkoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Armiji koja je svoju sposobnost i hrabrost pokazala tek nakon pobjede saveznika nad fašizmom, i to prema nenaoružanom “neprijatelju”. Rat je u Europi službeno završen 5. svibnja 1945. g., a mjesecima kasnije počele su se puniti grobnice nenaoružanim neistomišljenicima koje su na vječne poljane otjerali jahači apokalipse. Laci bez imalo zadrške vjeruje Goldsteinu da je 27. srpnja 1941. g., iz osvete pobijeno 179 Hrvata. Točno! To je bila osveta za zločine za koje su četnici i partizani vidovito pretpostavili da će se tek dogoditi. 10. travnja 1941. g. uspostavljena je kako Laci i Slavek kažu “Tzv. NDH”. Ako se uzme da je ona iskontrolirala svoj teritorij najranije koncem 1941. g., onda se vidi koliko je prijesna i priglupa laž Lacija i Goldsteina i nekih hrvatskih “istoričara” o tobožnjoj osveti za nekakve zločine Hrvata iz NDH. Tobožnji antifašistički ustanak u Srbu bio je zapravo ustanak Srba protiv novouspostavljene hrvatske države. Kao što i balvani u ljeto 1990. g. nisu bili postavljeni zbog tobožnjih budućih Tuđmanovih “zločina”, već je to bio konkludentni izraz pobunjenih Srba da ni pod koju cijenu ne prihvaćaju stvaranje hrvatske države.
Nadalje, nas Laci podučava kako se četnička kokarda ne bi nikako smjela izjednačavati s crvenom zvijezdom. Ako Laci misli da bi se trebalo statistički utvrditi tko je od 1941. do 1945. i od 1991. do 1995. pobio više Hrvata i Muslimana onda je i opet u velikoj zabludi. I bez statistike opće je poznato da su oni s lijepom petokrakom na čelu tijekom II. svjetskog rata i oni s kapama JNA u Domovinskom ratu počinili bez konkurencije najveći broj zločina. Njihov je idol bio i ostao Tito, poznati ubojica na ovim prostorima pa premudri Laci ne treba Ivkošića upozoravati neka čita Branimira Profuka. Profuk me podsjeća na lik iz sjajnog romana Graham Greena “Naš čovjek u Havani”. Za Pofuka se u Jutarnjem i danas šapuće kako je on njihov čovjek u Večernjem. Kao što Valentić uporno pledira za veliku koaliciju kojom bi SDP i HDZ vladali sretni i zadovoljni bar narednih 500 godina (što Nikica neće doživjeti, ali bi mogao Joža Manolić), tako je i Pofukova životna ideja vodilja da pomiri Srbe i Hrvate preko Beogradske filharmonije. Brane je uvjeren da bi ustašoidne Hrvate mogla primiriti Beogradska filharmonija s jednom izvedbom suvremenog srpskog skladatelja generala Mladića “Žica, žica Srebrenica …”. Profuk nas Gandijevski upozorava, a Laci ga sluša otvorenih ustiju “samo oplakivanje svih MRTVIH i samo slavljenjem mira za sve ŽIVE priliči ljudskom dostojanstvu i razumu”. Znači da bi bili dostojanstveni i razumni, moramo oplakivati sve one ubojice koje su poginule napadajući i razarajući Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik itd. Moramo žaliti i sve one koji su s Lacijevom zvijezdom na čelu poginuli u akciji Maslenica, sve one koji su napadali Karlovac, Osijek, Gospić i Vinkovce. Njih bi možda poprijeko gledao i sam Pofuk, ali pod uvjetom da je recimo u trenutku granatiranja Dubrovnika u njemu gostovala Beogradska filharmonija. A naš antifašistički skriboman Matejić i dalje će puniti stranice Večernjaka svojim antifašizmom opće prakse. Winston Churchill je jednom rekao: “Fašizam 21. stoljeća zvat će se antifašizam!”
Knin, ljeta Gospodnjega 2013. godine! Oko 5 000 ljudi na proslavi Dana domovinske zahvalnosti kojega je ne tako davno genijalni Ivo Škrabalo pokušao smjestiti u 3. siječnja. Iako je pretumbao bez ikakve logike sve druge praznike, ovaj mu nije uspjelo, mada njemu nikada nije bilo jasno zašto je taj praznik baš u taj dan i povodom tog događaja. Skupili se generali – naši i njihovi. General-turist Đakula sjaji od sreće jer nema Pupovca. Jadranka Kosor s ogromnim sombrerom i željom da ju uoče svi osim Gotovine koji bi joj mogao izraziti žaljenje zbog sramotnog poteza Haškog suda kad je Jaci zabranio daljnje uhićivanje diljem Hrvatske, Gotovininih branitelja i pomagača. Talijani kažu da za dobre stvari treba vremena. Odlične se događaju odmah. I odlična se stvar dogodila u Kninu. Predsjednik Vlade Milanović održao je vrlo korektan i mudar govor. Međutim, dio auditorija žestoko mu je zviždao. Nije to ni prvi ni zadnji slučaj da raja zviždeći iznosi svoj stav o nekoj osobi ili situaciji. Ali to ne kuže policajci duha koji su se odmah uzbudili. Ali ne i oni pravi. Oni samo uhićuju, a policajci duha u mračnoj ekstazi sline o uvredama hrvatskih dužnosnika i traže optužnice. Znaju oni kako su s takvima postupali njihovi stari i 1945., i 1971., i 1982. g. Davorka Blažević, Zlatko Šimić, Snježana Pavić, Robert Bajruši i slični digli su se na zadnje noge. U Njihove komunističke lubanje ne mogu ni u 21. stoljeću ući ni najjednostavnija demokratska pravila. Oni neće nikada shvatiti da je policijsko privođenje ma i jednog prosvjednika kao i potraga za zviždačima direktni i vulgarni napad na slobodu govora, izražavanja vlastitog stava o političarima i vlasti koju oni predstavljaju. Ti medijski boljševici svojedobno su bili oduševljeni kad se na Trgu bana Jelačića vrijeđalo i zviždalo Tuđmanu I HDZ-ovoj vrhuški. Dobro, tada je to imalo razlog. Koji je vrag tjerao tog generala da razjebe tu idiličnu državu radnika i seljaka u kojoj je tekao med i mlijeko i u kojoj su svi narodi bili jednaki, a neki i malo jednakiji. Onda se Snježana Pavić nije sjetila napisati, kao što je to napisala neki dan: “zviždati šefu države – gori ste od Martića”. Malo me zbunjuje što Snješka ima tako loše mišljenje o Milanu Martiću. Tako su se hrvatski ljevičarski mediji, u stilu jeftinog plovećeg kazališta, zgražali nad kninskim incidentom i pri tome svima pokazali kako im je jadan i zakržljao demokratski potencijal. Demokracija da, ali ne za klasne neprijatelje kako bi rekao njihov duhovni vođa, Josip Broz. Zato tvrdim da se u Kninu dogodila odlična stvar. Pala je i zadnja prnja koja je skrivala nedemokratičnost lijevih medija. Dajte im vlast i odmah će Zvonimirova ulica biti preimenovana u Ulicu socijalističke revolucije, Jelačićev trg u Trg bratstva i jedinstva itd. Maksimirski će stadion opet biti pun onih koji ne stanu u Remetinec i ostale zatvore. Potpuno je nevažno što smo sada već u ljetu 2013. g.
Istodobno se u Čavoglavama skupilo oko 150 000 “ustaša”, rigidnih desničara, janjičara, ognjištara i mrzitelja svega osim Tuđmana i Hrvatske. 6. 8. o. g., u podnevnim vijestima HRT-a o tome ni slovca. To ti je naša “javna” TV! Sad zamislite da se u Čavoglavama skupilo 150 000 sljedbenika duginih boja. Oni su vijest jer misle seksualno drugačije od nas. Oni u Čavoglavama 5. 8. misle drugačije od onih u Kninu. Ali neće dugo. Oni 25. 5. u Kumrovcu misle potpuno drugačije od onih koji obilježavaju 23. 8. dan kad se cijeli svijet sjeća svih žrtava totalitarnih režima. Njihove vampirske oči vrebaju nas svakog 25. 5. s ekrana HRT-a. Za svoje zločine nikada neće na sud, ali presudit će im godine. Nije ni to loše jer i to spada u vid borbe za bolju povijest u Hrvata. Woody Alen je rekao: “S pozitivne strane smrt je jedna od rijetkih stvari koja se može izvesti ležeći”.
Lex Perković i nadalje zbunjuje siti i zadovoljni hrvatski puk. Mnogi su stali zbunjeni što je s datumom 23. 8. željela povjerenica za pravosuđe EU-komisije Viviane Reding. Hrvatski lijevi mediji odmah su skužili da je to Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima te da se to odnosi na fašizam i nacizam. Zlobni desničari šire famu da se to odnosi i na komunizam. Znači da su i ljudi posebnog kova, kako su komunisti infantilno tepali jedni drugima, također činili zločine. To je iznenadilo infantilne Hrvate koji su se krstili i međusobno si ponavljali “prosto ne mogu da verujem – komunisti činili zločine? Ma ajte, molim vas!” Iznenađen i uvrijeđen bio je i Laci Matejić. On je bio uvjeren da svi koji su u komunizmu činili zločine već su kažnjeni pa mu nije jasno što sad ovi iz Unije hoće. No, um caruje dok snaga ne popiz….. ! Cinkao nas tip iz Bundestaga. Ministar Miljenić se znoji. Pa i temperature su podivljale! Kako vrijeme brzo prolazi. 25. 6. o. g., smo zadnji put slavili Dan neovisnosti, a 23. 8. o. g., se već suočavamo s bejzbol palicom EU Komisije. Ljubimac Vesne Pusić Aca Vučić kaže neki dan: “Trebamo jaku i moćnu Srbiju da pomognemo Srbima ma gde oni bili!” Blago Srbima! Oni grade jaku i moćnu državu, a mi imamo problem uskladiti svoje zakone s EU propisima te da slušamo Milu Kekina i Olivera Frljića kako smo ustašoidni i zatucani te slušamo Thompsona umjesto Kekina. Ako još netko nešto samo zucne protiv tih časnih Hrvata, mrko će nas pogledati iz EU Komisije. A u Srbiji sve je isto kao i pre. Vladika Anastazije Rakita na misi za poginule kaže: “Hrvati pred Bogom slave taj dan. Zašto slave? Za 250 000 prognanih građana? Jedva čekam da i Srbija uđe u EU!”
I na kraju Ante Tomić o likovima koji su slikani na kninskoj tvrđavi u vrijeme Oluje kaže: “Meni je najgori od svih Mirko Norac Kevo. Tupo lice užasa.” Zanima me je li itko vidio lice Ante Tomića u kaubojskom šeširu. Po danu, ne noću. Ezop je napisao: “Ljudima je tuđa nesreća najbolji lijek vlastitoj.”
Zvonimir Hodak
http://www.dnevno.hr
Ma kakav photoshop.
Mesić je u toplicama i ovaj ga je išao posjetiti.
Baš si odgovaraju; jedan je bivši komunist i dezerter
Predsjednički izbori u RH.
Gelsey Azalea Jučer, 21:01