Trajna CIPRIZACIJA između pravoslavlja i islama u BiH vodi u RASPAD I RAZDRUŽIVANJE

Američka snaga i moć demonstrirana i pokazana u daytonskoj nepravednoj podjeli Bosne i Hercegovine, gdje su priznati i legalizirani genocid i etničko čišćenje kao ratna sredstva ograničavanja i gradnje čistih nacionalnih i vjerskih republičkih prostora, bio je odobravajući znak fašistima i nacistima, pa čak i teroristima, da cilj opravdava sredstva, da je sve dozvoljeno u gradnji čistih nacionalnih i vjerskih entiteta. Bio je to, također, znak kako Amerika, kao jedina imperijalna sila svijeta, Bosnu i Hercegovinu zauvijek izgurava s europskih prostora i iz europskih vrijednosti, u cilju pravljenja jednoga političkog otoka kojeg će u budućnosti splaviti i odnijeti srpski secesionizam i muslimanski radikalizam.



No, tom nedodirljivom i bezalternativnom, moći i snagom iskazane u vojnoj bazi oružja za masovno uništenje, Amerika i svjetska zajednica, razgolitile su se i pokazale u svom najcrnjem obliku. Jer, u Daytonu ne samo da je hirošimski razorena Bosna i Hercegovina i politički ubijeno oko pola milijuna bosanskohercegovačkih Hrvata kojima je ta nepravda zabranila povratak na svoja ognjišta, već su ubijene i civilizacijske vrijednosti pravde, demokracije, ljudskih prava i vjerskih sloboda, prava naroda na prostor, samoodređenje i samoopredjeljenje, jednakost i ravnopravnost. Gotovo u jednom danu nestalo je onih ljudskih i civilizacijskih vrjednota koje su se stoljećima gradile u slobodnom svijetu i za koje su kroz prošlost stradali milijuni ljudi kako bi budućnost čovječanstva bila mirnija, slobodnija, pravednija. Sve do tada vjerovalo se, barem u slobodnom Zapadnom svijetu kojem pripada i svjetski policajac Amerika, da su genocid, etničko čišćenje i progoni naroda u ime vjere i rase, nacije i boje, neponovljiva prošlost, a time i najkažnjivija djela onih koji prave takav mrak čovječanstva.
Pod sjenkama najmodernijega i najubojitijeg oružja jedine svjetske velesile Amerike, u zatvorenim, gotovo kidnapiranim dvadesetjednovenim razgovorima, podupiranih prijetnjama i ucjenama, nametnuti su daytonski sporazumi nepravednog mira u Bosni i Hercegovini. Iz zrakoplovne baze u visine se vinula nepravda kao mjerilo budućeg svijeta i odnosa žrtve i agresora, priznanja genocida i kažnjavanje žrtve, ozakonjenja etničkog čišćenja i progona nedužnih. U Daytonu je ozakonjena agresija i sva sredstva progona i etničkog čišćenja, ubijanja, mučenja, silovanja, konclogori, rušenja. Velikosrpski agresor je nagrađen, muslimanskom dato zeleno svjetlo da s drugim dijelom podijeljene Bosne i Hercegovine, Federacijom, učini isto što je i srpska strana učinila s priznatom im Republikom srpskom. Hrvatska žrtva je kažnjena kaznom oduzimanja teritorija i procesom potpunog progona i nestanka u Bosni i Hercegovini. Hrvatskim vijećem obrane oslobođeni hrvatski prostori morali su se predati i Srbima i Muslimanima, čime su se hrvatski prognanici još dalje udaljili od spaljenih domova i obeščašćenih svetišta.



I stoga, nije slučajno izabrana vojna baza za mjesto pregovora, bolje rečeno diktata u nametanju nepravde i mira za najzamršeniji europski, pa i svjetski problem. Dayton toga vremena ušao je i u povijest, ne samo po nametnutoj nepravdi i priznanju genocida, već i po tomu što je tadašnja, a to se još uvijek koristi, predizborna američka kampanja prenesena i u Bosnu i Hercegovinu. Sve to govori o nemoralnosti svjetske politike i političara koji su spremni za predsjednički mandat žrtvovati cijeli jedan narod, zemlju nepravedno podijeliti, priznati genocid i legalizirati etničko čišćenje. Time je Bosna i Hercegovina dobila još jednu svoju specifićnost. U njoj se tada, a i u velikoj mjeri i sada, odlučuje tko će vladati Amerikom, jer politika prema toj nesretnoj zemlji veliki je adut američkih predsjedničkih kandidata u predizbornoj kampanji. Od tada pa do danas, a tako će trajati sve do pravednog riješenja bosanskohercegovačkog slučaja, ali zbog čega se i oteže, ne traži, pa čak i sve više zamršuje taj politički čvor, u Bosni i Hercegovini se „bira“ američki predsjednik. Tu tešku zadaću, pored tolikih koje kroz povijest nosi, sudbina je dodijelila Bosni i Hercegovini.
Zbog tog velikog aduta američkih predsjedničkih kandidata Bosna i Hercegovina se i drži nerješivim problemom, u koji se ulazi samo onda kada su predsjednički izbori u toj jedinoj svjetskoj carevini. Tu na tom bosanskohercegovačkom prostoru Amerika testira svoju politiku neke interesne „uravnoteženosti“ prema islamskim zemljama, prema Rusiji i prema Europskoj uniji. Svaki svoj potez, vojni ili ratni, povučen u nemirnim, naftom bogatim, islamskim zemljama u cilju zaštite nacionalnih američkih interesa, Amerika u islamskom svijetu opravdava potporom stvaranja islamske Bosne i Hercegovine. Zapravo dijela Bosne i Hercegovine u Daytonu nazvan Federacija. Za obranu tih, uvijek prljavih interesa Amerika žrtvuje bosanskohercegovačke Hrvate kao najmalobrojniji narod u toj zemlji.
Politikom izbjegavanja političkih sudara s nekadašnjim političkim i vojnim suparnikom Rusijom Amerika u Bosni i Hercegovini nagrađuje bosanskohercegovačke Srbe nacionalnim entitetom s gotovo državničkim atributima. Time Rusiju drži na nekoj udaljenosti od svojih branjenih interesa diljem svijeta, u kojem Amerika igra ulogu svjetskog policajca. I taj interes u svijetu brani žrtvama bosanskohercegovačkih Hrvata, kojima u Daytonu oduzima ne samo teritorije sa koji su protjerani, već i one koje su uz velike ljudske žrtve bili obranili i okružili u entitet Hrvatske Republike Herceg Bosna. Ostanak hrvatskog nacionalnog entiteta u BiH smanjivao je muslimanski prostor, što nikako nije bilo u američkom interesu stvaranja čistoga muslimanskog teritorija od 51 % Bosne i Hercegovine. Uz to taj 51-postotni muslimanski dio psihološki je pokazatelj bosanskohercegovačkim Muslimanima da su u podjeli te zemlje ipak izašli i kao pobjednici jer su dobili njezin veći dio.
Glede iskorištavanja bosanskohercegovačkoga poblema prema Europskoj uniji, kao budućem najvećem političkom i ekonomskom američkom konkurentu, Amerika taj problem u američkim predsjedničkim izborima koristi nemoguće rješivim bez svog uplitanja i sudjelovanja. Time se Amerika nameće kao superiornija, jača i nezamijenjiva bez obzira na europsku snagu i moć u rješavanju problema pred europskim vratima. Sve to govori kako će bosanskohercegovački problem ostati još dugo neriješen, odnosno kako je „neriješiv“. No, i ta varijanta isplanirana je u Daytonu. Naime, „neriješivost“ znači betoniranje ratnog stanja i trajna ciprizacija između pravoslavlja i islama unutar Bosne i Hercegovine.

www.croportal.ba