Kolumna Zvonimira Hodaka: Grbin u času inspiracije shvatio da se u akciji 'U ime obitelji' mijenjalo referendumsko pitanje

Peđa, legalist kakav već jest, odmah je predložio da se osnuje komisija koja će osobno porazgovarati sa svakim desničarom koji je potpisao da je brak zajednica muškarca I žene ili tako nekako



Brzinom nešto sporijom od zvuka “crveni” mijenjaju zakone, Ustav i niz raznih drugih propisa. Usklađuju ih sa svojim svjetonazorom, ideologijom, pragmatičnim i drugim svojim interesima. Još dok smo na vlasti – neka se zna tko smo to mi! Kad jednog dana dođu opet na vlast “crni”, oni će vjerojatno biti malo oprezniji. Jest da su rigidni, nazadni, ne vole gay parade, glorificiraju Tuđmana, ali Ustav nisu mijenjali da bi zaštitili recimo Gotovinu. Nije im palo ni na pamet da donesu zakon kako se Haškom sudu ne može izručiti nitko tko je napravio ratni zločin nakon 8. svibnja 1945.g., kad je rat već bio gotov. “Crni” su zdušno dokazivali Carli kako su u stanju uloviti I dr. Mengelea u paragvajskim prašumama, a kamoli ne jednog Gotovinu. Nisu od gotovine napravili veresiju nego su ga uredno isporučili I tako ušli u povijest s Šeksovom izrekom “locirati, identificirati, uhititi I transferirati!” “Crveni” nemaju a ma baš nikakav kompleks, osobito ne onaj da su stvorili državu kojom još uvijek, po riječima našeg Predsjednika RH, pužu ustaške zmije. I zato tu državu o čijem proglašenju nisu ni htjeli glasovati u Saboru lijepo sada uređuju po svom ukusu I mjeri – još dok su na vlasti!

Od stilova trenutno je u modi retrogradni komunistički stil. Nešto slično kao kad se Trg maršala Tita spaja s ulicom T. Masaryka. Diranje u te dvije svetinje za Darinka Kosora je povijesni revizionizam. Prvi je po Bildu deseti na rang listi ratnih zločinaca u 20. stoljeću, a drugi je Hrvate smatrao, o njima govorio i pisao kao o nižoj vrsti Srba. Pazite! Niža vrsta Srba! Taj nas je stvarno zadužio! Linić je prema njemu, što se zaduživanja tiče, pozitivna nula. Recimo, u Saboru imamo žurnu raspravu o novom Zakonu o upravljanju državnom imovinom. U srijedu se o njemu raspravlja, a izglasava ga se već u petak isti tjedan. Možda bi bilo praktičnije da su odmah u srijedu donijeli Zakon, a raspravu su mogli ostaviti za petak! Državna imovina od oko 40 milijardi kuna daje se na upravljanje jednom čovjeku koji je odmah, onako veseo i bodar, dao svima do znanja da će njome upravljati tako da zaradi bar još pet milijardi kuna. To je slično prodaji naših banaka. Svojedobno smo u sanaciju banaka uložili oko 80 milijardi kuna, a prodali ih potom za oko 8 milijardi kuna. Drugu koji je dobio na upravljanje 40 milijardi kuna trebalo bi posebnim zakonom “Lex milijarde” zabraniti da tu imovinu rasproda ispod 10 milijardi kuna. Tako bi spasili bar nešto!
Kad smo već kod Lex milijarde, evo i jedne zanimljivosti oko Lex Perković. Moram Jožu Perkovića prijaviti ovim putem ministru branitelja Fredu Matiću. Matić još uvijek bezuspješno lovi lažne branitelje. Međutim, branitelje sa senzacionalno dugim braniteljskim stažom trebao bi pohvaliti. To se odnosi prvenstveno na Perkovića jer se iz Registra branitelja vidi da ima 1.609 dana provedenih u Domovinskom ratu i to u borbenom sektoru. Znači nešto malo duže negoli je Domovinski rat uopće I trajao. I to cijelo vrijeme s puškicom u ruci na prvoj crti … bojišnice.

Vratimo se ipak zakonima. Udruga hrvatskih sudaca podsjeća me Odvjetničku komoru Konga. Kasnije ću objasniti zašto. Suci već treći puta traže od Ustavnog suda RH da se očituje o njihovu prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o sudovima. Ljuti ih što po tom progresivnom zakonu Predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske može postati i osoba koja nije sudac. Nije mi jasna ta njihova ljutnja. U mnogim zemljama svijeta ministar obrane je osoba koja je zbog fizičke kržljavosti oslobođena služenja vojnog roka. Pa i Hrvatska je za vrijeme Račanove vlade imala ministricu obrane Željku Antunović koja nije bila ni dana u partizanima, pa ni u vojsci. Zašto recimo ne bi mogao Željko Kerum biti izabran za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, a prof. Baltasar za ministra obrane koji ima debelo ratno iskustvo u Italiji. Znate kako to ide u Italiji – mafija, karabinjeri, Berlusconi, Omerta … Tko to sve preživi, dobar je i za ministra obrane.

Da objasnim ono sa Odvjetničkom komorom Konga. Nedavno je ta Komora po treći puta, baš kao i Udruga hrvatskih sudaca, uputila žestok protest vladi jer je već po peti puta umjesto osuđenika obješen njegov odvjetnik. Bojim se da taj atraktivni običaj ne preuzme i Lijepa naša! Nekako mi se od svih zakona najviše sviđa onaj svakodnevni “oko za oko, zub za zub” implantant za implantant! Mahathma Gandhi je rekao: “Oko za oko i na kraju će čitav svijet biti slijep!”

Ovih je dana završena javna rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja u naše škole. Kaže Irena Kustura u Večernjem da je javna rasprava ovaj puta provedena temeljito i da se s tom forom više ništa ne može napraviti na Ustavnom sudu. Jedna tako kvalitetna javna rasprava održana je ovih dana i u Splitu u OŠ “Sućidar”. U toj školi je kao dar ravnatelju Agencije Vinku Filipoviću I ginekologu Dubravku Lepušiću servirana vruća pašta. Umjesto ovacija i sreće roditelja, koju su očekivali, obojica su bili iznenađeni i uvrijeđeni. Kažu da ih je dočekala “užarena atmosfera, često prekidana pljeskom i povicima!” Očito ih je iznenadilo i pomalo uvrijedilo što su brzo shvatili da pljesak nije bio upućen njima. Onda su počele otvorene provokacije. Na zaprepaštenje gostiju, jedan je roditelj rekao da je hrvatski branitelj. Pa kakve veze ima to što je branitelj s modulom 4? Drugi je nesvjesno izlanuo “ja imam petero djece”! Ravatelj Vinko i ginekolog su se zaprepašteno pogledali – pa ovo je javna rasprava s roditeljima, a ne s petero male djece! Vrhunac neukusa je bio kad je jedan roditelj bez srama priznao kako je Hrvat, drugi čak i da je štoviše katolik. U tom trenutku, kao i uvijek kad treba, u školi nije bilo nijednog policajca da intervenira i odstrani te rigidne desničare. Dobro, policajci obično idu u večernje škole. I kaže naš Vinkec antifašist: “Potpuno netolerantna atmosfera, isključiva i puna linča u kojoj je dominiralo desničarenje, klerofašizam… Želim vjerovati da to nije pravi Split i Splićani!” Drugi antifašist dr. Lepušić vidio je kako taj zbor roditelja ima i profesionalnog dirigenta – svećenika. Taj svećenik, kaže doktor antifašistologije, prstom je pokazivao tko će govoriti. Kaže naš ginić kako je ogorčen svime što se događalo na tribini te je u znak gnušanja istu ranije i napustio – zbog odlaska na trajekt! Tako je ostavio svećenika da dirigira zborom, a bez njega kao publike. Ginića, kad je odmaglio, nije ni malo zabolila glava za sudbinu Vinkeca ravnatelja koji je ostao sam boriti se sa zvjerima roditelja. Tako su s više ili manje uspjeha završene sve te javne rasprave o modulu 4 i zdravstvenom odgoju u školama. A udruga “Grozd” najavljuje novu ustavnu tužbu. Naši tvorci zdravstvenog odgoja očekivali su slaganje sa svim njihovim argumentima u korist uvođenja takvog modula. Albert Einstein je rekao: “Večer u kojoj se svi prisutni slažu, izgubljena je!”

Veliki Peđa Grbin, u času inspiracije, skužio je da se u akciji “U ime obitelji” mijenjalo referendumsko pitanje. Ako je tome tako, a tako je ako to tvrdi nesuđeni pulski gradonačelnik, onda to dovodi u pitanje zakonitost skupljenih potpisa. Peđa, legalist kakav već jest, odmah je predložio da se osnuje komisija koja će osobno porazgovarati sa svakim desničarom koji je potpisao da je brak zajednica muškarca i žene ili tako nekako. Dok Peđina komisija provjeri oko 800 000 potpisa već će i Kosovo biti članica EU-a, BiH će drmati Bruxellesom, a Bakir Izetbegović će biti predsjednik revizionog odjela Haškog suda koji će raspravljati o oslobađajućim presudama hrvatskim generalima te Praljku i drugovima. Kad se komisija pojavi na saborskoj sjednici već će se sklapati brakovi između progresivnih gospođa i njihovih psića, između jednog muškarca i četvorice drugih koje on voli, a i oni njega, pa nitko ozbiljan I ideološki odgovoran o braku muškarca I žene neće više ni htjeti razgovarati. Sa velikim Peđom odmah se složio Hrvat iz pasivnih krajeva imenom Beus Richembergh poznat kao vrlo konzekventan političar. On je nedavno na Odboru za Ustav, kojim drma veliki Peđa, oštro bio protiv toga da se mijenja Ustav po kojem politička ubojstva iz niskih pobuda ne zastarijevaju. Složio bi se vjerojatno da se politička ubojstva iz visokih pobuda u to ne računaju. To je ono kad u Njemačkoj skineš Hercegovca, Ličana, Imoćana i…. Takva ubojstva, po njemu, najbolje da zastare odmah nakon izvršenja. U javnosti se spekuliralo da Beus neće ni doći na glasovanje u Odboru jer je bio protiv izmjene Ustava. Tako bi izbjegao proturječje između stavova naprednog HNS-a I još naprednijeg SDP-a. Ali Beus je pokazao lavlje srce! ON je na sjednici Odbora smjelo svima pogledao u lice I glasovao – za izmjenu Ustava! Bravo Beus!!! Bio Imoćanin ili ne, ti si naš ponos I dika, voli te cijela Lika! Albert Einstein je jednom rekao: “Nepostojanost stava postaje nepostojanost karaktera!”

Još jedan zapažen prodor jednog drugog Imoćanina, Ante Tomića, u svijet kazališta. Kažu – da bi čovjek do kraja shvatio misterij dasaka koje život znače – ponekad mu I samome mora nedostajati daska u glavi. A tu je misteriju naš Ante odmah shvatio. Shvatio je što je to teatar bez primitivne idologije I HDZ-ovog primitivnog nacionalizma. Zna on koliko su HDZ-ovi ultra desničari, kao Sanader, Kosorica, Selem, Dvornik i slični, napravili štete u kazalistima. To su po Anti bile loše predstave koje je mogao gledati samo predsjednik Tuđman (Mesić I Josipović ne bi jer valjda ne idu uopće u kazalište). Ako bi prijetnjama i ucjenama još nekog i uspjeli dovući u gledalište, čovjek bi izašao s premijere blijed i šokiran kao da je svjedočio prometnom udesu. Svaka čast, Ante! Njegovu mržnju I glupost ne može zauzdati ni njegov raskošni antintalenat.
I onda svjetlo, kazališna renesansa. 2001.g., pojavio se bradati Rade Šerbeđija i sa svojim prijateljima se iskrcao na Brijune. Takav lirski opis Radinog iskrcavanja izgleda kao završni ispit u partijskoj kumrovečkoj školi. Na Brijunima se počeo događati dobar, više izvrstan teatar. Zašto? Jer Rade nije tražio da članovi ansambla donesu potvrde kako su kršteni, pričešćeni i krizmani. Eto, to je još jedan briljantan izlet Ante Tomića u nepoznato, pa moram opet citirati Einsteina: “Dvije su stvari beskrajne: svemir I ljudska glupost, mada za svemir još nisam potpuno siguran.

Foto: Zeljko Lukunic / Pixsell
www.dnevno.hr