• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji komentari

    Bobani

    http://otporas.com/10-razloga-zasto-ne-glasovati-za-skoru-kaze-hrvatska-hercegovka-danijela-skegro/ Idi na posljednju poruku

    Za dom spremni

    Bobani on 11-09-2019
  • Zadnji postovi na forumu

    crni bombarder

    jebemliga, kako netko moze pisati kolumne za Crvenu Dalmaciju ili Slobodanku, a nazivati sebe domoljubom ili desnicarom... ok, placa... ali brate, kako

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    crni bombarder Danas, 12:03 Idi na posljednju poruku
    philly

    Ivica Šola o Škori, zanimljivo.

    https://kamenjar.com/ivica-sola-zast...VHRfuYzYnyNeyU

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    philly Danas, 09:30 Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Ova prica kao Goran Saric. 1:1. Kao da Njemac prica srpski.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Puntar2.0 Danas, 02:17 Idi na posljednju poruku
    Aleksa



    Najbolja kandidatkinja.

    Ususret predsjedničkim izborima 2019.

    Aleksa Danas, 02:03 Idi na posljednju poruku
    Patria

    znam da će mnoge uvrijedit, ali generalno gledano Hrvati su jako glupi. u školama se ništa ne može naučit, a kućni odgoj

    Dnevnik Dijane Budisavljević- Dara iz Jasenovca ( filmski ciklus Jasenovac)

    Patria Jučer, 21:24 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    Blok za Hrvatsku

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Po medijima tako će se zvati nova stranka Zlatka Hasanbegovića nakon što je po meni, za nečiji račun htio u uništiti NHR.

    10-11-2019, 17:57 od crni bombarder Idi na posljednju poruku
    Puntar2.0

    Hrvatski mazohizam

    Začetnik teme: Puntar2.0


    Dnevna doza hrvatskog ludila.

    11-11-2019, 23:28 od Puntar2.0 Idi na posljednju poruku
    mirv

    Hrvati izumitelji i znanstvenici svjetskoga glasa

    Začetnik teme: mirv

    Povodom izgradnje Pelješkog mosta čiju konstrukciju je osmislio Faust Vrančić te hrvatskog doprinosa gradnji eksperimentalnog fuzijskog

    03-11-2019, 21:01 od mirv Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Kad nas kolju ko ovce

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Jučer u Petrinji dvojica mladića izbodeni noževima pri večernjem izlasku. Dobili teške ozljede. Jedan od njih pripadnik hrvatske

    03-11-2019, 15:40 od skater Idi na posljednju poruku
    Yaya

    Vjeronauk u školama

    Začetnik teme: Yaya

    Neki sam dan naišla na jedan članak koji je opet podigao lavinu reakcija i raspravu o ovom pitanju. Naime, kako su Dani kruha i kako tu manifestaciju

    17-10-2019, 20:33 od Grunf Idi na posljednju poruku
  • Kolumna M.Holjevca-Žmigavac



    Proslavu ulaska Hrvatske u EU odlučio sam dočekati što dalje od zagrebačkog cirkusa, vozikajući se cestama Istre. Pola grada je blokirano zbog dolaska uglednih gostiju, manje iz Europe u koju ulazimo, a više iz susjedne, prijateljske i nesvrstane Srbije i ostatka "regiona" kojeg navodno napuštamo, poput Vojvode Tome Grobara. Doduše, da njega nije bilo među okupljenim političarima ne bi bilo niti jednog aktivnog sudionika domovinskog rata, pa makar i s krive strane. Nisam se puno ni obazirao na novinske napise o bijegu s Balkana, jer nitko ne može jednostavno staviti Hrvatsku na rame i odnijeti je u Skandinaviju, a svi dobro znamo da je mnogo lakše izvesti balkansku seljačinu s Balkana nego Balkan iz balkanske seljačine. Ipak, jedan mali događaj na povratku u grad, u nedjelju, podsjetio me je zašto riječ "Balkanac" na zapadu ima tako pejorativno značenje.


    Na povratku u Zagreb vozio sam iza prijatelja s kojim sam putovao, i kad je on promijenio traku kako bi skrenuo lijevo, prema pubu u kojem smo odlučili popiti piće i pozdraviti se pred odlazak kući, dao sam žmigavac. Obično upravo to radim kad mijenjam traku: dam žmigavac. To u Hrvatskoj, doduše, nije naročito raširen običaj, jer vam se može desiti upravo ono što se meni desilo: da kreten u susjednoj traci, kad vidi da se želite prestrojiti, prešalta u nižu i nalijepi se na odbojnik auta ispred sebe, kako bi vas spriječio u vašem podlom naumu. Šta ti imaš mijenjat traku, on ju je zapišao i to je sad njegova traka. Privatna.

    E sad, problem je što takvo agresivno i sebično balkansko ponašanje povlači za sobom dvije stvari. Prvo je da ljudi poučeni iskustvom ne daju žmigavac kad mijenjaju traku. Kao kad imate posla s plahim životinjama, jednostavno ih uhvatite na iznenađenje. Uletite u traku prije nego on stigne reagirati i blokirati vas. To je korisno ako se samo želite prestrojiti, ali time ste postali dio Balkana, dakle dio problema, a ne dio rješenja. Istina, ključ opstanka je kažu u prilagodbi okruženju, kažu to i u Finskoj Patrii: nisu oni davali mito stoci balkanskoj, nego su se samo "prilagodili specifičnim uvjetima poslovanja u tim državama". Time, međutim, dovodite u opasnost svoj život, i živote ostalih sudionika u prometu, jer faktor iznenađenja može biti i uzrokom nesreće. Nije slučajno da zemlje s nižom kulturnom i civilizacijskom razinom uvijek imaju više mrtvih u prometu.

    Druga posljedica je da se stvaraju neopisive gužve: jednostavno, Hrvati voze kilometrima u jednoj traci - onoj koja ih vodi gdje trebaju doći - na auto cesti s tri trake, umjesto da se, kao na trulom i dekadentnom zapadu, ravnomjerno raspodijele u sve trake. Pitao sam par puta ljude zašto pobogu voze kilometrima u traci u kojoj je najveća gužva, i zašto ostaju u vanjskoj traci rotora kad je stvar vozačke kulture da se prelazi u unutarnju do izlaza, i uvijek dobio isti odgovor: "strah me je da se neću uspjeti na vrijeme prestrojiti".



    Na zapadu takvog straha nema: kad god sam igdje - u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, pa čak i "južnjačkoj i temperamentnoj" Italiji, koja baš i nije poznata po visokoj vozačkoj kulturi, naprotiv, više po trubljenju i spominjanju spolnih organa, roditelja, i domaćih životinja - dao žmigavac, isti čas bi se stvorio prostor u susjednoj traci da se prestrojim. I sam se držim toga, kad netko da žmigavac, smatram normalnim i civiliziranim pustiti ga da se prestroji. Ionako ću sto metara dalje ja vjerojatno trebati prestrojavanje.

    Ne smatram da sam nešto posebno kulturniji od svoje sredine: naprotiv, mene je ova sredina oblikovala kao i sve nas. Naročito mi idu na živce ljudi koji koriste ukazivanje na balkanski primitivizam kako bi se postavili iznad sredine i uprli prstom u onog drugog Balkanca. Stvar je jednostavno da kultiviranje od nekud trebate početi, najbolje od sebe. Poticaj za to mi je došao jednom davno, kad sam se kao mladić, zatekao u Koelnu, pred crvenim pješačkim semaforom. Ulica je bila uska, jednosmjerna, dobro pregledna i s tek jednom trakom: potrebna mi je bila koja sekunda da je prijeđem, a automobila nije bilo nigdje u blizini. Ipak, Nijemci su disciplinirano čekali da se upali zeleno. U to doba - prije rata - u Zagrebu su još uvijek prometovali tramvaji i autobusi s čijih su otvorenih vrata u vožnji ljudi visili u grozdovima, držeći se jedni za druge (pravilo da vozilo ne može krenuti dok se vrata ne zatvore uvedeno je tek kad je jedna mladić poginuo ostavši zalijepljen na stup pokraj kojeg je tramvaj prošao), a pješački semafori su bili nešto kao light show, više su bili tu da učine pejzaž grada šarenijim nego što se netko obazirao na njih. Ako nema auta, prelaziš ne čekajući zeleno.

    Ja sam smatrao da je malo blesavo stajati tamo i čekati kad ionako nema auta, pa sam u par koraka preskočio na drugu stranu. U tom trenutku osjetio sam osuđujuće poglede kako mi probadaju leđa. Nitko nije rekao ništa - samo su me pogledali onim pogledom koji govori, "balkanska stoka", i zbog kojeg mi je najednom postalo strahovito neugodno. Mi smo ovdje navikli biti praktični i ležerni i malo nam je bila strana ta germanska kultura striktnog provođenja propisa. Nismo dobro razumjeli njen smisao, a ne razumijemo ga u potpunosti niti danas. Vrativši se u Zagreb, ponekad bih stao pred crvenim svjetlom na pješačkom semaforu kad nije bilo automobila, čisto da vidim reakciju građana. I tu su me gledali čudno - me možda osuđujuće kao Nijemci, ali u čudu: "vid' budale, šta ovaj čeka, nema auta, može proć". I sjetio bih se priče prijateljice koja je kolima otišla u Tursku, i odlučila stati na crvenom svjetlu na semaforu, samo da bi je neki Turčin udario odostraga i krenuo joj psovati mater da kog je vraga stala, kad može proći. Jednostavno, tamo automobili ne staju na crveno ako nema auta iz drugog smjera, i ne očekuju da će itko stati.

    Ima i goreg. U Egiptu ćete tako vidjeti specifičnu kulturu vožnje noću bez farova. Tamo prevladava mišljenje da je paljenje svjetala za kukavice i nemuškarce, a čemu služe one crte na cesti koje kod nas dijele trake još nisu otkrili. Vozi se u onoliko traka koliko auta stane po širini. S druge strane, prijeđete li u Švedskoj dovzoljenih 110 km/h na auto cesti za više od nekih pet kilometra, budite sigurni da će se u par minuta odnekud stvoriti Volvo s rotirkama. Nemojte me krivo shvatiti, ne podržavam ograničenja brzine, naprotiv, u visoko civiliziranoj Njemačkoj općeg ograničenja ni nema, govorim jednostavno o kulturi poštivanja pravila.

    Vratimo se sad mom kretenu od nedjelje. Vidjevši da sam dao žmigavac još negdje na početku mosta, on se nalijepio na branik auta ispred sebe - dakle, auta mog prijatelja iza kojeg sam se želio prestrojiti - i odlučio manevrom vozača utrka blokirati moje pokušaje da promijenim traku. Tko mi je kriv što već s rotora nisam zauzeo busiju u desnoj traci, prema Savskoj. A ne, ne, neće se on dat zajebavat, ne bu od njega niko delal bedaka. Kaj si ljudi misle da moreju šaltat trake kak im dojde. Nemre.



    Kako se meni s takvima ne da predugo gubiti vrijeme, ipak sam se ugurao ispred njega. Kad vozite u grupi malo je nezgodno imati između vas druge aute koji su se tu ugurali. Naravno, kako mi nije ostavio dovoljno mjesta to je podrazumijevalo bezobrazan ulet s moje strane - obično ljudi koji vam zablokiraju traku, kad shvate da ćete je promijeniti neovisno o njima, ipak malo prikoče da ih ne udarite. Balkanac za upravljačem, i to ne nekakvog 20 godina starog Mercedesa, već posve urbanog prometala, je odlučio svoje frustracije zbog poraza istresti na semaforu. Stao je kraj mene, spustio prozor, i krenuo mi psovati majku i držati lekciju o prestrojavanju. Kak se ja to prestojavam?

    E tu mi je malo pukuno film. Kako se prestrojavam? Ostavi mi mjesta da se prestrojim, kretenu, pa ti neću morati ulijetati pol metra pred auto. Jesi vidio da dajem žmigavac?

    "Je, vidio sam, prek pol mosta daješ žmigavac, šta si ti misliš..."

    "Da, prek pol mosta dajem žmigavac. Što znači kad netko daje žmigavac, kretenu?"

    Tupi pogled. Meni puca film totalno. Ok, vidio si da dajem žmigavac, i odlučio si me zajebavati.

    "Znači da se želi prestrojiti, jebeni retardu. Ako dajem žmigavac, valjda si u stanju shvatiti da se želim prestrojiti, ili je to prekomplicirano? Koji točno aspekt davanja žmigavca ti nije jasan?"

    I dalje tupilo. "Ali..."

    "Ali šta? Šta radiš kad vidiš da netko daje žmigavac i hoće se prestrojit?"

    "Šaltaš nižu, daš gas i zablokiraš ga? Ono, čisto da ga zajebeš?" Ne, nije to izgovorio, bogu hvala jer bi to rezultiralo fizičkim sukobom.

    "Pustiš ga da se prestroji... kad vidiš nekog da daje žmigavac i hoće promijeniti traku, onda ga pustiš da se prestroji, a ne nalijepiš se na auto ispred sebe ko zadnja stoka bosanska."

    E sad tek balkanezer bulji. Pustit nekog da se prestroji? Jesam ja lud? Koji je meni? Pa nije ovo pederski zapad. Šta on mene ima pustit da se prestrojavam? Gdje bi stigli kad bi ljudi mijenjali trake!

    Balkan je, s razlogom, sinonim za agresivnu sebičnost koja proizlazi iz kompleksa inferiornosti, drugo ime za krkanluk i primitivizam svake vrste. Smisao života na Balkanu je zajebati svog susjeda. Smisao života nije imati jednu kravu i udružite se sa susjedom koji ima jednu kravu, i napraviti farmu krava. Ne, na Balkanu je smisao srediti da susjedu crkne krava, pa makar tvoja djeca zbog toga nemala mlijeka. Smisao života jednog Balkanca ne uključuje kooperativnost i suradnju koje će omogućiti da promet teče brže i učinkovitije. Samo na Balkanu i u sličnim zemljama niske prometne kulture ćete vidjeti aute koji se naguravaju u križanje znajući da ne mogu izaći, koji svjesno i namjerno blokiraju one iz drugog smjera koji neće moći proći kroz križanje kad se njima upali zeleno. Civiliziraniji stvor bi stao, ne bi ulazio u križanje dok se ne oslobodi prostor s druge strane, a ne bi sebično zablokirao promet iz drugog smjera: uostalom, to se u normalno svijetu bilježi kao prolazak na crveno. Ne i u Hrvatskoj.

    Stvar je završila bez fizičkog obračuna ali me je, u večeri prijema Hrvatske u EU, podsjetila gdje živim i čega sam zapravo dio. Otkad pamtim, između Hrvatske i Slovenije je postojala neka nevidljiva crta, koja je dijelila uredne okućnice s cvijećem na prozorima i seljačkim, ali urednim i čistim zavjesicama, pokošenu travu i donekle uređene bankine od cesta punih rupa s naslagama bačenih pivskih boca, praznih kutija cigareta i tetrapaka na neurednim bankinama i blatnjavih dvorišta nikad dovršenih kuća, čiji su zidovi od gole cigle po dvadeset godina stajali neožbukani. Umjesto vrtnog patuljka, dvorište bi ukrašavala mješalica za beton. Ta se razlika, začudo, ponešto smanjila otkad više nismo ista država - ali i dalje se vidi, iako su danas ceste s hrvatske strane i bolje od onih sa slovenske. Slična granica oduvijek postoji između Slovenije i Austrije, pa i između Austrije i Švicarske, a još veća razlika postoji kad prijeđete Savu i prijeđete u BIH, u Republiku Srpsku. Sve na tamošnjoj buvljoj pijaci neopisivo podsjeća na nekadašnju SFRJ: teško je konkretno reći o čemu se radi, jednostavno cijeli taj ugođaj buvljaka satkan od ljudske bijede, sitnog šverca, svepristune jeftine pive i loše održavanih starih njemačkih auta s đinđama na retrovizorima, prozora kafića ljepljivih od duhanskog dima, trenirki s placa i kičastih svjetlucavih stvarčica ima u sebi nešto gotovo nadrealistički balkansko.

    Često se ističe kako je članstvo u EU pripadnost određenom civilizacijskom krugu, no taj civilizacijski krug podrazumijeva određena pravila ponašanja. Ta razlika između (ne)kulture Balkana i kulture zapada je najvidljivija upravo u prometu. Prometna kultura je onaj lakmus po kojem najbrže možete ocijeniti dosegnutu civilizacijsku razinu jedne zemlje: tu nema laganja, varanja, priče o velikim pjesnicima i mudrim prosvjetiteljima, tu se vidi kultura nacije kao takve, ne natprosječnog pojedinca koji može poslužiti da se zamagli primitivizam sredine, poput ruskih velikih pisaca. Jučer smo primljeni u EU, uz ugledne goste iz nesvrstanih zemalja, i arlaukanje cajke i amaterske porno-glumice sa Straduna, jer je netko smatrao da ona bolje simbolizira europski i mediteranski karakter Dubrovnika od Ibrice i Đele Jusića, ili bar Tereze. Ali ja ću znati da smo stvarno postali Europa kad vidim da su Hrvati počeli masovno davati žmigavac pri prestrojavanju, i puštati one koji daju žmigavac da se prestroje. To je mali detalj, ali u njemu su sadržane sve one europske vrijednosti o kojima se toliko priča, poput tolerancije, uviđavnosti, suživota sa sugrađanima, kulture nenasilja. A tada će se valjda i Ibrica vratiti na skaline, Zagreb će tada umjesto Tome Grobara pohoditi Angela Merkel, a Hrvatska izgubiti sve konotacije Balkana. Ona rečenica "s kim si, takav si" i te kako ima smisla, (ne)kulturni utjecaj Balkana je u proteklih 95 godina ostavio duboki trag na hrvatskom ponašanju, i za nadati se je da će trebati mnogo manje godina da se taj utjecaj istoka u većoj mjeri anulira. Zagreb je, u vrijeme mog djeda, bio ugodan mali Austro-Ugarski gradić, provincijski ali čist i uređen, s ljudima koji pozdravljaju s kistihand milostiva i grüs gott, i nema razloga da jednog dana ponovo ne bude nalik tome.


    M.Holjevac

    http://www.fizzit.net
    Komentara 4 Komentara
    1. zaba1111 avatar
      Ako sam dobro razumio autor smatra da je sasvim u redu ako kolona na semaforu stoji i čeka svoj red da skrene u lijevo i ako se pojavi netko tko je upravo došao iz npr Koelna(EU) i srednjom trakom se proveze do početka kolone , lijepo da žmigavac , i da se takvog uljudno propusti bez negodovanja ,barem u sebi, jer se tako radi u EU.
      E sad netko , npr ja, iako bih ga pustio uz ružan pogled(osim ako se onom vozačkom gestom mahanja ne ispriča) , bi pomislio da je ovaj koji prolazi pored kolone i ubacuje se na početak reda nekulturan, iako se tako radi u Koelnu, jer taj običaj stajanja u redu pri skretanju u lijevo se kod nas razvio zbog naših potreba koje mogu i ne moraju biti specifične i taj običaj je ,bez obzira na običaje vani , jednostavno dobar jer se na taj način ne ometaju vozila koja idu ravno, kao što bi to bio slučaj da se redaju iz sredenje i lijeve trake.


      Naročito mi idu na živce ljudi koji koriste ukazivanje na balkanski primitivizam kako bi se postavili iznad sredine i uprli prstom u onog drugog Balkanca.
      Iako sve ukazuje na ovo recimo da vjerujemo autoru, ali onda se nameće zaključak da autor doista vjeruje da je sve što dolazi sa zapada dobro, ma što to bilo, ma koliko to bilo (ne)primjejnjljivo kod nas zbog raznoraznih razlika, npr zbog razlike u klimi preko razlike u potrebama uvjetovanim okolnostima pa i do razlika u strukturi cestovne mreže, dok s druge strane ispada da autor misli da je sve što je jugoistočnije automatizmom lošije što je tek ...
      A očemu govori ovaj citat
      "Pustiš ga da se prestroji... kad vidiš nekog da daje žmigavac i hoće promijeniti traku, onda ga pustiš da se prestroji, a ne nalijepiš se na auto ispred sebe ko zadnja stoka bosanska."
      I na kraju samo pokaz kako i doista izvrstan talent, u ovom slučaju tekstopisac, može otići u polje apsurada ukoliko ne poštuje pravila struke ili kako je pored talenta potrebna i profesionalnost, naime stavljati kulturu vožnje kao pokazatelj stanje opće kulture nacije, a pri tome izravno prozvati Bosance s pozicije zapadnjačke visine i sve to u vrijeme kada je kultura vožnje, ponašanja u prometu, da ne spominjem ova propuštanja sa žmigavcem, jurenje po gradu, psovanje , puštanja prednosti kad ideš iz sporedne ulice...u Sarajevu doslovno miljama ispred ponašanja Zagrepčana na cesti je baš ono pokazatelj kako Europa nikako ne smije biti cilj sam po sebi, nego sredstvo kvalitetnijeg života, što čini mi se autor ipak nije dobro razumio.
    1. gerilac avatar
      Ma u ovoj mi se kolumni malo izasrao.A opet se nisam htio natezati na fizzitu s njim.



      Neću onda ni ovdje
    1. sagitarius avatar
      Prije svega M.Holjevac je majstor riječi i to mu nitko nema pravo osporiti...
      Pratim ovog kolumnistu već jedno vrijeme i usuđujem se reći da je uglavnom ono o čemu je pisao ne samo dopadljivo štivo, nego i počesto oštar i britak osvrt na našu političku stvarnost i nekakvu društvenu zbilju.
      Ovo mu je jedan od lošijih radova, to je definitivno i ne bih ga prozivao radi toga, jer kolumnistički rad je skopčan sa usponima i padovima, ali bih mu ipak zamjerio na nekim poređenjima koja je ovoga puta nespretno i dosta uvredljivo ispalio postavljajući BiH u cjelini pa i Hrvate u njoj u jedan jako ružan i negativan kontekst, bez ograde...
      Poznajem ovog autora u puno boljem svjetlu i ovaj mali pad neće mu u mojim očima narušiti ugled.
      S štovanjem...
    1. znamosve avatar
      Nikoga nije dobro idealizirati jer će te prije ili kasnije razočarati. Isto tako nikoga nije dobro podcijeniti jer kasnije možeš shvatiti da vrijedi puno više nego si mislio.