Kolumna Zvonimira Hodaka: Premijerovoj supruzi Sanji Musić vjeroučitelj je očito bio homo-frend Mile Kekin

Svidjela mi se neki dan u trećem Dnevniku HRT-a odvjetnica Višnja Drenški. Kao stručnjak za EU pravo, mudro je zaključila kako izmjena zakona o europskom uhidbenom nalogu nema blage veze s Perkovićem. Višnjica nas je ozbiljnim glasom podučila kako je pravo živa stvar koja se razvija kao recimo trudnoća pa svaka zemlja ima propisano kad može odbiti nekoga izručiti kao i kad ne smije nekoga izručiti drugoj članici EU-a.



Kao i obično, slažem se s našim vladajućima! Zašto bi mi naše antifašiste izručivali fašistima, pa makar I bivšim! Doduše, fašisti su bili Talijani, a Nijemci su bili nacisti iliti nacional-socijalisti. No, naši su antifašisti već debelo u godinama i malo nagluhi pa im je lakše izgovarati nacisti negoli nacional-socijalisti. Predsjednik Vlade nam nadahnuto poručuje kako mi ustvari prijedlogom izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU štitimo naše branitelje iz Domovinskog rata. Istinito ili samo dobar alibi? Tko će ga znati! Ipak, dobro zvuči! Osobito onima koji su sa istinom na 'vi'… S druge strane, ako su naši branitelji Perković, Mustač, Boljkovac, Manolić, Degoricija i slični, onda ovakva priča ima smisla! Zašto smo onda tako bjesomučno lovili Gotovinu po cijelom svijetu? Možda je on, za razliku od navedenih, samo lažni branitelj! Treba pitati Ministra za branitelje!

Lex Perković je pokrenuo pravu histeriju. Mnogi s kojima pričam idu tako daleko da čak predlažu izručenje i Stipe Mesića. Ali ne znaju kome! Drugi bi sudili antifašisti i branitelju Vojislavu Stanimiroviću koji je uspješno surađivao s dobrim, starim HDZ-om. Umjesto da slijedimo sjajne ideje M. Kekina, O. Frljića, D. Butkovića, A. Tomića i sličnih, mi bi samo izručivali antifašiste. Napokon, to su ljudi koji su napravili puno dobrih stvari za Hrvatsku mada se sada teško mogu sjetiti ijedne od njih… Ma nisu mi jasni ti Nijemci! Kao da im nije dosta problema s Grčkom, Španjolskom i Portugalom, već sad tupe s Perkovićem…

Jutarnji, Slobodna, Novi list i Indeks postavili su cijelu tu stvar logično i uvjerljivo. Koliko je godina prošlo od smaknuća 22 Hrvata diljem Njemačke? Oni koji su ih smaknuli sad su već ostarjeli. Moramo im osigurati dostojanstvenu starost jer ipak, oni su samo radili svoj tadašnji posao. Kao što smo osigurali Šakiću i Artukoviću koji su također ubijali ljude. Osigurali bi i Ašneru da nije u 93oj godini zbrisao na drugi svijet. Zlobni i zatucani desničari, za koje Mile Kekin smatra kako im nije uopće mjesto u normalnom društvu, insinuiraju da su ustaše bili potamanjeni još 1945-46 godine, a njihovi potomci dobili su po repu kao neprijateljska emigracija tako da u Hrvatskoj danas više nema, ne ustaške zmije koju spominje naš Predsjenik, nego ni ustaške gliste. Nadalje, ognjištari šire istinitu klevetu kako do danas još nitko nije u Hrvatskoj osuđen zbog komunističkih zločina. Tu se zapravo dobro vidi koliko su ti desničari prizemni, maliciozni i zadojeni mržnjom. Tko se još uopće i sjeća svih tih komunističkih zločina? Ako su se uopće i dogodili!? A zašto bi se i bili dogodili? U idilična komunistička vremena učili su nas u školama da su naši narodi živjeli u bijedi i teroru sve do dolaska komunizma. Prema najnovijim istraživanjima Život je bio tako jadan da neki nisu uopće ni živjeli. i sad bi mi zbog nekih glupih zločina sudili starim i nemoćnim ljudima.

Doduše, neki su dan Poljaci osudili nekog tipa za zločine iz doba njihovog komunizma koji su se dogodili pred 31 godinu. Pa što onda? K’o šljivi Poljake? Zna se koliko stanovnika imaju Poljaci, a koliko mi.

Svidjela mi se neki dan u trećem Dnevniku HRT-a odvjetnica Višnja Drenški. Kao stručnjak za EU pravo, mudro je zaključila kako izmjena zakona o europskom uhidbenom nalogu nema blage veze s Perkovićem. Višnjica nas je ozbiljnim glasom podučila kako je pravo živa stvar koja se razvija kao recimo trudnoća pa svaka zemlja ima propisano kad može odbiti nekoga izručiti kao i kad ne smije nekoga izručiti drugoj članici EU-a. Do izručenja, recimo, ne smije doći kad se traži izručenje nekoga tko još nije navršio 14 godina. Odmah mi je sinula ideja. Nobilo, inače vrlo kompetentan za takve stvari, trebao bi se pozabaviti krsnim listom Josipa Perkovića. Ako utvrdi da Josip ima manje od 14 godina – stvar je odmah riješena. Oni u Hagu i na zapadu do sada su popušili puno stvari, pa možda popuše i to! Voltaire je jednom napisao: “Tko oprašta zločin, postaje u njemu suučesnik!”

Pitanje glasi: što je to sumrak demokracije? Je li to recimo kad Đurđica Sumrak, saborska zastupnica HDZ-a, glasuje na saborskom Odboru za pravosuđe za Lex Perković, a njena stranka je žestoko protiv tog zakona. Doduše njena stranka je izbacila iz svojih redova njenu mentoricu Jadranku Kosor pa Đurđica možda sada vjeruje kako je došao trenutak da ona u Jacino ime uzvrati udarac imperiji! Protiv tog Zakona izjasnili su se i Feđa Grbin i Mare Ingrid Trast Az. Izjasnili se na Odboru protiv, ali kasnije glasovali za njega. Tako se u praksi dokazala Grbinova teorija o neobvezujućem mandatu saborskih zastupnika. On je inače žestoko protiv zakonskih izmjena koje će spriječiti Perkovićevo izručenje s obrazloženjem kako inače Hrvatska ne bi imala obraza tražiti od Njemačke da nam izruče Radoševića. S druge strane, nitko ga ni s pištoljem na slijepoočnici neće spriječiti da glasuje za taj zakon. I Sumrak i Mare i Feđa samo su dokaz kako se teško, sa puno muke, odricanja i rada na sebi, kod nas postaje saborski zastupnik.

Sanja Musić, Premijerova supruga, nije saborska zastupnica, ali da je htjela mogla je to biti. Kaže tako Sanja kako se pridružila gay paradi jer su je na vjeronauku učili o solidarnosti i da su svi ljudi jednaki. Tako je Sanja! Imaš pravo! Svi smo mi jednaki, a neki još jednakiji! Njen homo-frend Mile Kekin smatra da onima zatucanima koji su protiv toga da homoseksualci ulaze u brak nije mjesto u normalnom društvu. Tako Mile-frend ne može smisliti Thompsona iako je on glazbeni faraon u odnosu na nezatucanog Milu. Zna naša Sanja kako svi koji u Lijepoj našoj rade su jednaki, osim što jedni dobivaju plaću, a drugi ne! U načelu onima prvima se može približiti i s njima razgovarati dočim je onima drugima bolje i ne prilaziti. i na kraju, samo od sebe se nameće pitanje: tko je to bio vjeroučitelj koji je našoj Sanji usadio ovakve vjerske i životne mudrosti? Na tri neovisna izvora dobio sam uvijek isto ime i prezime. Fra Mile Kekin! Čuvši to, moj je užas prerastao u paranoju. Svjestan svoje zatucanosti, a čuvši da će Mile predložiti Kukuriku koaliciji da nas zatucane – na čelu s Thompsonom – protjera u staru Grčku, fatalistički sam promrsio: bolje užasan kraj nego užas bez kraja! Christian Frederich Habbeel je napisao: “Kad sitnim duhovima padne na pamet koja dobra misao, oni se je više ne mogu osloboditi. Naime, ona je veća od njih!”

Bojim se da Splićani ponosno uživaju u tituli gay-centra u Hrvata. Zagrepčani se, podmukli kakvi već jesu, pokušavaju raznoraznim smicalicama ubaciti na to prvo mjesto. Međutim, ipak im to nikako ne uspijeva. Napokon, tko je bolji – bolji je! Gradonačelnik Baldasar će pokušati u još nekim disciplinama osigurati primat Splitu ispred prepotentnih purgera. Ivo misli kako je od najvećeg interesa za Split obnavljanje uništenih spomen-obilježja NOB-a. Navodno će prvi spomenik podići nepoznatom homoseksualcu kojeg su partizani strijeljali s otprilike još 80-tak drugih gay frendova od 1941-45 godine. Međutim, drug baltasar iliti Baldasar razmišlja sasvim pravilno. Kad se obnove uništena spomen-obilježja, koje su ustaše u svom bijesu 1991-92 godine devastirali, a da se ni dandanas još ne zna zbog čega, Split će odjednom procvasti. Nestati će odmah nezaposlenosti, Vlaji će pobjeći u brda, Lepa će dobiti orden narodnog heroja, Hajduk će osvojiti Ligu prvaka, braća Žužul završiti će na Golom otoku, Kerum će morati osobno demolirati Križ na Marijanu I vratiti sve u prijašnje stanje sa starim kamenim natpisom “Tito”. Zapadna obala u Splitu nazvat će se Istočna obala Prve splitske proleterske brigade, a Česi će ljeti, kad luftmadracima krenu iz Splita na Vis, imati isti osjećaj koji su imali istočni Nijemci bježeći preko Berlinskog zida na zapad. A moj prijatelj Piccolo česati će se po glavi pitajući se zašto nije već ranije glasovao za Baldasara. Glasovao bi on, ali Baldasar tada još nije bio u Hrvatskoj već u Italiji. Clint Eastwood je rekao: “Nemojte nikada ništa raditi tek tako. Gary Cooper se nije bojao ne raditi ništa.” Ako su Baldasarovi prioriteti gay parade I partizanski spomenici, onda mu je bolje da ne radi ništa.

Kod ljevičara je već pomalo dosadno koliko su svi pametni I talentirani. Znam tipa kojem je IQ na visini sobne temperature studentske sobice koja se zimi ni ne grije. Ali lik puši lulu, apsolutno podržava gay brakove I parade, a kad mu spomeneš Georga Busha odmah dobije ospice. Regan mu je ratni zločinac, Staljin mu je bio “glava”. Ako je netko nacionalan, za tipa to znači da je nazadan, primitivan I glup. Nama desničarima nikada nije uspio objasniti zašto nije uspio završiti faks koji je dugo godina studirao. Unatoč mucanju, uspio se zaposliti na Radio Zagrebu. Sad je vjerojatno već sigurno član HAZU-a.

Čitam neki dan našu progresivnu heroinu Mani Gotovac. Ona će na drugom, tzv., Krležinom festivalu na Gvozdu, predstaviti prvi dio autorskog projekta pod naslovom: “Castellice uvod”. Objašnjava ona nama zatucanima kako barunica Castelli nije bila pohlepna kurva, što je zatucane razgalilo – po načelu: jedna kurva manje! Međutim, ono što upada u oči u njenom intervjuu u Jutarnjem je otkriće “Vrdoljak nije shvatio Krležu”. Pa, draga naša Mani, svi mi to znamo! Tonči je Imoćanin, zatucani desničar koji nije znao je li u Katedrali ili na Prisavlju pa je u Prisavlju vidio duha, mada je to bilo u Katedrali. Kako bi takav duh mogao shvatiti Fritza I izaći na kraj s kultnim Krležinim likom barunicom Castelli. Kad je Vrdoljak u idiličnim vremenima snimio dva izvrsna filma po romanima Ivana Šibla, a filmovi su se Partiji svidjeli, likovi kao Mani I Mira Boglić su šutjeli. Kad se, međutim, svrstao uz Tuđmana, ljevičari su ga odmah proglasili ognjištarom I neobrazovanim lupetalom. Takav Tonči može kad želi napamet izrecitirati sve što je Tin Ujević napisao. Svejedno, mora se suočiti s gorkom istinom kako Krležu nije nikada shvatio. Naravno, slažem se s Mani kako je istina važnija od skromnosti I kolegijalnosti. Ali – prava istina! Lijepo je jednom rekao Damir Polančec: “Istina je voda duboka”. A Mani je uvijek dobro plivala.

I na kraju, mladom ljevičaru Janku Bekiću nije jasno koji se to demokratski standardi moraju poštivati ako inicjativa “U ime obitelji” prikupi skoro milijun potpisa. Ne šljivi, mudri Janko, profesora Smerdela koji je na pitanje: zašto referendum? Kratko odgovorio: “Zato jer je to zatražilo više od jedne desetine birača kako to predviđa Ustav RH!” Ali, Janko, vjerna kopija Tvrtka Jakovine, se ne da I citira Aristotela koji je vladavinu većine još u IV stoljeću prije Krista nazvao “vladavinom rulje”. I da ne dužim – redakcija Jutarnjeg se na ovaj pamfletić našeg Janka očitovala samo tvrdnjom da su stavovi izraženi u tekstuljku isključivo autorovi. Beži Jankec, cug ti bu pobegel! Ernest Hemingway je napisao: “Mladost imamo da bismo radili gluposti, a starost da bismo za tim glupostima žalili!”

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
www.dnevno.hr