
Neki dan me Borna Keserović pital hoću nekaj napisat na Forumovom blogu*. Obećao sam da hoću. Ali pred tri mjeseca sam isto obećao i Matiji Babiću, pa sam ispao smrad i zajebo ga jer nemam vremena. Naime, jedan sam od rijetkih entuzijasta i luđaka koji se u ovom polusocijalističkom šupku Europe trudi bavit poduzetništvom. I fakat nemam vremena.
Osim toga, ovaj tjedan sam dodatno nadrkan i neraspoložen jer je u vječna lovišta otišao najjači lik koji je zadnjih desetljeća hodao maksimirskom podrtinom - marginalac, boemčina, ljudina s velikim mudima i malom željom za kompromise sa šljamom, Bog, trenerčina - Joža Kuže. :s:s:s
Onda sam počel pisat pa sam skužil da zapravo nije toliki problem to kaj nemam vremena ili kaj nisam raspoložen, nego to kaj očekuju da pišem o bedblubojsima. A meni se stvarno više ne da pisat o bedblubojsima. Sad s 4 banke nekak imam potrebe pisat i o nečem drugom. Blubači su ionak dosegli tu razinu svijesti i organizacije da nam onak, fakat ne treba reklama i uopće nemam erekciju kad prosječnog kumeka očaram argumentom kak smo prejebeni jer od davnih 80-tih uriniramo po tjemenu raznim lokalnim bajama pred kojima kumek cvokoće ili im se potajno divi. I nikad ne biramo lakši put. Ili jesi ili nisi. Ko je bio, zna.
Još manje mi se jebe kaj nas smatraju zgubidanim i propalicama. Baš u državi di je gradonačelnik jedinog grada Milan Bandić, kojeg, a propos, ti isti panjevi smatraju genijem i vizionarom.
Mislim, BBB svoje bitke ne gube, pa ne buju niti ovu sa Zdravkićem. Ali Hrvatska svoju bitku gubi i to je sve očitije. Nacija koja nepogrešivo, nevjerojatnom brzinom iz svijeta usiše sva white trash sranja, Džastina Bibera, idiotske turske sapunice, debilne reality showove i botoks, ali je zadnjih desetljeća poštene demonstracije imala dvaput, iako živimo ko svinje, baš i nema neku perspektivu. Čitavo naše društvo utemeljeno je na dječjim strahovima i niskim strastima. Tako primjerice motiv za ovaj ulazak u EU niti jednog trenutka nije bilo veće tržište – jer ovdje samo rijetki hlebinci uopće žive od tržišta ili ne daj bože da je to bilo bratstvo s tamo nekim smrdljivim pederskim Francuzićima i odvratnim pirgavim Skandinavcima. Motiv je bio da nađemo novo, veće vime - ko što i priliči prestrašenoj klempavoj teladi.
Danas sam na fejsu di iz nekog glupog razloga provodim sve više vremena, ko da sam prištava tinejdžerka iz srednje trgovačke, vidio da jedno 146 mojih frendova šera status o tome kak su radnice Kamenskog dobile prostor na Knežiji gdje šivaju i pokušavaju zaradit neku lovu. A nakon što sam taj isti status vidio kod ultradesnih i ultralijevih, kod bogomoljki-katalibana i antikrista-šupkoljubaca, kod tovara i purgera, kod biznismena i anarhista, postalo mi je jasno o čem je riječ.
Nas kolektivno peče savjest zato što nemamo kolektivnu svijest. Peče nas to kaj nemamo jaja SVI izać na ulice i podrobit i muriju i šajbe i Sabor i Vladu i SDP i HDZ i sva ta govna.
Kad država kaže da za liječenje naših beba i klinaca nema para, ali zato drotovima kupuje skupe džipove ko da su Matchboxovi, a svojim uhljebima u javnim poduzećima daje otpremnine ko da su vodili Apple, mi nemamo muda izać na ulice ko Bosanci za svoje bebe, pa onda skupimo ooooogromne pare da umirimo savjest. Svaki svoju.
Kad država dopusti da zbog korupcije krojačice iz Kamenskog dobiju pedalu, mi opet zajebemo, pa umjesto da zapalimo pol grada, mudro šeramo jebeni status. Da, moš mislit, skraćivat će traperice u nekoj špelunki na Knežiji i bit bogatije od Warrena Buffetta. Spasili smo ih!
Da je Gezi park u Hrvatskoj, murija bi zgazila demonstrante, ali nitko se i dalje ne bi bunio. Zato bi na fejsu imali brojnu grupu podrške s miljardu lajkova i skupili bi im lovu za nove šatore. Da ovo ljeto imaju s čim ić u Zaostrog u kamp.
A Ženi u crvenom bi kupili novu haljinu. Ali Diorovu, brate.
*Ovo je moj prvi blog. Za razliku od većine koji pišu ne bi li se svidjeli svima ili barem istomišljenicima, moj je cilj da se ne svidim nikom. Cilj mi je da budem nenormalan u nenormalnoj državi. Što je ekvivalent normalnom u normalnoj državi. Razmisli di si u toj jednadžbi.
Thomas Bauer
http://www.forum.tm
Pa možda jer je ipak hrvatski predsjednik.
Možda da zahvali onim desnim Hrvatima koji su imali dovoljno želuca i kratku pamet da
Dodikov Rosinante-srborusofil- Predsjednik Republike Hrvatske-Zoran Milanović
Gelsey Azalea Jučer, 23:52