• Kolumna Zvonimira Hodaka: Gay parada protekla je u bratstvu i jedinstvu muškaraca, žena i homoseksualaca iz cijele bivše Juge

    Posebno su bili oduševljeni specijalci u bornim kolima koji su po centru grada bili raspoređeni tako da mogu dobro pratiti kako im ne bi netko iz grupe gayparadera došao potajice iza leđa. “Strani turisti” koji su posebno za ovu priliku došli u Zagreb bili su oduševljeni demokratskim ozračjem parade. Onako brkati, lijepo namazanih usana u obliku srca, nabildanih trepavica uživali su u antičkoj tragikomediji gdje ogromna manjina ševi u glavu malu većinu od 98%.



    Ovih dana hrvatska lijeva elita doživjela je političko-civilizacijski šok. Na naslovnicama su vrištali naslovi kao “Obama nas špijunira” ili “Istina je, 3,5 milijuna naših mobitela kontroliraju Amerikanci”. Sjetih se stare izreke “biju Turci, ali biju i naši!” ili u prijevodu “snimaju Ameri, ali snimaju i naši!” Ono što je našu lijevu političku elitu najviše razočaralo i rastužilo je činjenica da nam je zahrđali nož u leđa zabio dobitnik Nobela za mir Barack Obama. Znači, ne radi nam to omraženi, pokvareni desničar Bush od kojeg su to bezazlene I prostodušne hrvatske dušice i mogle očekivati. Zaprepašteni Večernjak grmi: “Obama je u ratu protiv građanskih sloboda”, a u Jutarnjem konsternirani I ucviljeni Butković jadikuje: “Amerikom vlada duh 11. rujna i opasno urušava demokraciju.” Davor bistar kakav već jest dubinski zaoravši u svoje možđane vijuge, postavlja pitanje svih pitanja: “Jesu li SAD spremne suspendirati osobnu slobodu, kao svoju najtemeljniju političku vrijednost, za račun nacionalne i osobne sigurnosti?” Ta je rečenica uzeta iz knjige Logika za početnike! Zamislite zemlju kojoj su u ime osobne slobode u jednom danu ubili preko 3.000 ljudi. Na bostonskom maratonu gdje ginu djeca, žene te na cesti ostaju doživotni invalidi, trebaju li u takvoj zemlji osobne slobode biti Sveto pismo, a nacionalna i osobna sigurnost građana p…. dim? Dok jednog dana ne počnu u zrak letjeti razni novinari kao Butković, Krasnec I slični koji se pseudoliberalnom farizejštinom odnose prema svima nama ostalima i našoj osobnoj sigurnosti onda će im valjda jednom doći iz dupeta u glavu bazična informacija iz koje je vidljivo da je za sada samo u SAD i Rusiji nacionalna i osobna sigurnost njihovih građana nacionalni i državni interes. Da bi se tom imperativu moglo primjereno odgovoriti u današnje vrijeme sofisticiranig tehničkog napretka i domišljatosti metoda modernog terorizma potrebno je moći kontrolirati sve one koji bauljaju zemaljskom kuglom kako bi zbog svojih ciljeva pobili sto više nevinih ljudi. Oni raspolažu oružjima kojima ruše putničke zrakoplove I nebodere, ubijaju gledatelje športskih priredbi I općenito gdjegod mogu šire kaos među nevinim građanima. Kad jednog dana ti i takvi borci za svoje “osobne slobode” dođu ne-daj-Bože do sićušne atomske bombe onda će se naravno za svoj tur zabrinuti i razni hrvatski i europski butkovići, ali će za stotine tisuća nevinih već biti kasno!

    Krasno zbori Krasnec u Večernjaku: “Zahvaljujući zviždačima i curenju podataka, svijet je doznao da se Amerika službeno bavi mučenjem ljudi… ubojstvima bespilotnim letjelicama I sličnim svinjarijama.” Po Butkoviću I Krasnecu SAD bi trebali čekati da netko opet u jednom danu ubije 3.000 nevinih ljudi pa da nakon toga na konferenciji za tisak predstavnik Vlade iz udobne fotelje izrazi svoje ogromno ogorčenje takvim činom. Tako mi shvaćamo zadatak političara! Naravno, mada to ne kažu sasvim otvoreno, za hrvatske liberale i ljevičare za sve nevine koji su izgubili život u rušenjima nebodera ili na bostonskom maratonu kriva je američka imperijalistička politika. U Norveškoj, koja valjda ne vodi imperijalističku politiku, je jedan borac za osobne slobode u jednom danu poubijao 70-tak nevinih građana! I što sada?

    Dođe li jednog dana do sukoba civilizacija, EU će sa svojim pseudoliberalnim zakonodavstvom tražiti ponovno spas preko Oceana i buljiti u Ameriku kao tele u šarena vrata. Kao što je to Europa radila u Prvom i Drugom svjetskom ratu. I zato danas špijuniraju svi koji to mogu sve što mogu! Ameri Europljane, hrvatske vlasti hrvatske građane itd. Ne špija se samo u Sjevernoj Koreji jer se tamo nema što špijunirati. Jedini koji se na sve to užasavaju su stare novinarske komunjare, bivši dopisnici komunističkih tajnih službi koji sada zagovaranjem ljudskih sloboda sakrivaju vlastitu špijunsku prošlost. Sad je već evidentno da bi, bez satelitskog špijuniranja, snimanja, prisluškivanja i praćenja boraca protiv “imperijalizma”, svijet ostao na milost i nemilost onima koji “hrabro” vode ratove protiv nenaoružanih civila i djece. Oni nikako ne žele usmjeriti svoj “pravedni gnjev” na vojsku I policiju svojih neprijatelja. No za to treba imati muda… Ernest Hemingway je napisao: “Ne razmišljaj o onome što nemaš. Razmišljaj o onome što možeš učiniti s onime što imaš.” A to su sada sateliti.

    Održana je druga po važnosti gay parada u Hrvata. Split je naravno i nadalje naša dika. A iz Zagreba tamna slika. Nema gradonačelnika na čelu kolone. Dobro, zato će možda sljedeće godine popušiti titulu homofoba godine. Jedan ogorčeni sudionik blistave parade procijedio je kroz zube: “Ma i ne trebamo ga, pederčina!”

    Zato su sudjelovale Vesna Pusić i Sanja Musić Milanović. Sanja je mudro odaslala u eter svoje ogorčenje: “Ne želim da se stigmatiziraju ljudi bilo koje orijentacije!” Heteroseksualci su odahnuli. Sad je jasno da je i premijerova supruga uz njih. Sanja je novinarima odmah otkrila I strogo čuvanu tajnu: “Nisam saborska zastupnica i došla sam kao građanka.” Inače saborski su zastupnici bili k’o ludi navalili, sve u borbi za što bolje mjesto u povorci ponosa i slave. I usput delegirali Vesnu Pusić da ih masovno predstavlja. Sanjin suprug je ostao doma jer mora nešto … delati! I tako je propustio priliku i sam izraziti svoje ogorčenje postupcima udruge za brak i obitelj. Zato je s pravom propustio priliku dobiti priznanje za homofrenda godine koje mu je ispred nosa ćapio karizmatični Mile Kekin. Mile, talentovan kakav već je, sprema se uglazbiti hrvatski Ustav i izvoditi ga na pozornicama diljem lijepe njihove kao putopis. Kad je Mile čuo radosnu vijest da je prvi homofrend, ispred jednako zaslužnih Butkovića, Tomića, Jergovića, Pofuka, Baldasara i dr., izjavio je kako mu je to do sada najdraže priznanje. Ja dodajem i jedino! Ova konkurencija je dokaz kako više nije lako doći ni do titule najvećeg pedera u Hrvata! Homofob godine postao je nadbiskup Josip Bozanić. Samo dokaz više kako homići sami sebe shvaćaju malo preozbiljno. Iduće godine će vjerojatno proglasiti homofobom godine Svetog Oca Franju! A Sanja Musić ne želi da se stigmatiziraju ljudi bilo koje orijentacije. Ona vjerojatno smatra kako titula homofoba godine nije stigmatizacija nego samo žuti karton. Karton iste boje kao i traka Milorada Pupovca u Saboru. No, očekuje se da će i traka i karton uskoro poprimiti crvenu boju. Pa onda još sve crveniju i crveniju. A to što su crveni od 1941.-45. u partizanima strijeljali homiće sve u šesnaest već je zaboravljeno. To je još jedan dokaz kako smo svi mi zaboravljivi pederi!

    Inače je parada protekla u bratstvu i jedinstvu muškaraca, žena i homoseksualaca iz cijele bivše Juge. Posebno su bili oduševljeni bili specijalci u bornim kolima koji su po centru grada bili raspoređeni tako da mogu dobro pratiti kako im ne bi netko iz grupe gayparadera došao potajice iza leđa. “Strani turisti” koji su posebno za ovu priliku došli u Zagreb bili su oduševljeni demokratskim ozračjem parade. Onako brkati, lijepo namazanih usana u obliku srca, nabildanih trepavica uživali su u antičkoj tragikomediji gdje ogromna manjina ševi u glavu malu većinu od 98%. Žao mi je što je titula homofoba godine izmakla Karolini Vidović Krišto koja je bila nominirana. Ona je došla do podatka empirijske vrijednosti da su u SAD statistički utvrdili da su 87% pedofila homoseksualci. Baltasar Gracijan je napisao: “Kao što je vrlina sama sebi nagrada, tako je i porok sam sebi kazna!”

    Hrvatski lajbeki skupili su 710.000 potpisa kako bi došli do “provokativnog” referenduma za dopunu Ustava s odredbom da je tobože brak zajednica muškarca I žene. Kao da nitko nikada nije čuo onu “uzalud vam trud svirači!” koja bi se sada mogla modificirati u “uzalud vam trud glasači!”. Saborski jeti Peđa Grbin, konzultirajući se sa svojim ustavnopravnim stručnjacima Milom Kekinom i Boticom dr. Škafom, skužio je kako on nema obvezujući mandat. Kaže Peđa da, makar se za referendum izjasnilo milijardu Hrvata, on će glasovati protiv. I točka. On je odvjetnik i izborni gubitnik par excellance! Nikakva stigmatizirajuća inicijativa neće pored njega proći. I Peđa je u pravu. Teško da kraj njega, onako ogromnog, išta može proći, a da ne doživi bar laku tjelesnu ozljedu. Zna Peđa da prava narodna vlast mora sve kontrolirati jer narod je glup i svašta hoće. Od filologije do ginekologije. Inače bi lajbeki mogli skupiti i 4,5 milijuna potpisa. Pa gdje smo onda? Zašto smo onda uopće izlazili na izbore?

    Slično ovih dana razmišlja I gospodin Erdogan u Turskoj. Peđu doduše podržava onako ženski suptilno i prof. dr. sc. Sanja Barić, profesorica ustavnog prava iz Rijeke. Ona se sva prestravljena pita: “Da uvedemo i smrtnu kaznu u Ustav?” Sanja se čudi Ustavnom sudu RH jer je zauzeo stajalište da u pravilu nema sadržajno neustavnih izmjena Ustava. Naravno da riječka profesorica zna kako riječ “u pravilu” znači da mogu postojati i sadržajno neustavne izmjene Ustava, ali bi ona voljela u naš Ustav unijeti tzv. klauzulu vječnosti (bar za one odredbe za koje ona smatra da trebaju biti uvijek u Ustavu). Po njoj bi to trebale biti odredbe koje predstavljaju trajne vrijednosti i samu bit hrvatske države. Ta klauzula vječnosti bi po Sanji sigurno bio brak između muškaraca i muškaraca, brak više muškaraca ako se svi vole i tomu slično. Sanja se služi željeznom logikom i kaže: “Upravo se o ljudskim pravima, a to su sloboda i jednakost ne odlučuje na referendumu!” !!! Bravo Profesorice!!! Sjedi – pet! I meni je logično da se o slobodi i jednakosti ne odlučuje na uličnim referendumima već na uličnim paradama. Na referendumu se u tu masu infiltriraju i razni desničari, ognjištari, euroskeptici, ostaci ustaške zmije i slična gamad koja još uvijek ima pravo glasa u u našoj državi. O slobodi i pravdi u svakoj uređenoj državi mogu i moraju odlučivati isključivo Peđa Grbin… I ne mogu se više sjetiti ni jednog briljantnog pravnog uma pored njega. Ne želim biti pretenciozan, ali sam siguran da i profesorica Sanja zna za sve slučajeve kad su se narodi na referendumima izjašnjavali o slobodi I jednakosti. Ako je slučajno zaboravila, nek’ stisne Google pa će vidjeti da se u svakoj demokratskoj državi na svijetu svaka izmjena ustava može obaviti putem referenduma. A što se tiče smrtne kazne i eventualnog izbacivanja iz Vijeća Europe ako je opet uvedemo, podsjećam uvaženu profesoricu da je u Engleskoj nedavno pokrenuta inicijative za uvođenjem smrtne kazne vješanjem za ubojice djece i policajaca. Perverzni Englezi! Njima su važniji životi njihove djece i nenaoružanih policajaca od izbacivanja iz Vijeća Europe. Bertrand Russell je napisao: “Sloboda misli može postojati jedino kad država vjeruje da je sigurna!” Naravno to se odnosi i na vlade, osobito na hrvatsku Vladu!

    Foto: Tino Juric/PIXSELL
    www.dnevno.hr