20 godina od smrti košarkaškog Amadeusa: Ovo je priča o Draženu Petroviću

Prošlo je točno 20 godina od smrti najvećeg hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Košarkaški Amadeus, kako su ga prozvali zbog njegove nevjerojatne lakoće igranja između obruča, tragično je preminuo u 29. godini života, no ono što je napravio u tako kratkom vremenu ostavilo je traga u hrvatskoj, ali i svjetskoj košarkaškoj povijesti.



Kada se tog 22. listopada 1964. rodilo jedno šibensko dijete, nije se dalo naslutiti kako će baš ono spadati u jedno od onih neobjašnjivih čuda koja ne možemo razumjeti, pa ih stavljamo u red 'odabranih', onih koji s neviđenom talentom, ali i lakoćom osvajaju svijet. Dražen Petrović svojom je pojavom na kratko posjetio ovaj svijet, pokazao mu kako se igra košarka, a onda nam je, nakon što je visoko podigao ljestvicu, naglo oduzet.

Ljestvici se još nitko nije niti približio, a Dražen nakon 20 godina nije prežaljen. Njegovo prekratko postojanje, složit će se svi, bilo je intezivnije i učinkovitije od mnogih stoljetnih jer sada, 20 godina nakon Draženove smrti, sasvim je jasno da zabiti toliko koševa i dodijeliti toliko osmijeha u kratkom periodu može samo osoba kojoj se žuri i koja predosjeća svoj prerani odlazak.

S ovim se slaže i majka pokojnog košarkaša, Biserka Petrović:

- Da... Živio je intezivno, njegov život imao je punoću i smisao. Interesantno je, ne znam znate li to, ali on se nikada nije umarao! Ja sam njegova majka, pa ne znam koliko objektivno mogu donositi zaključke, ali mnogi su za Dražena rekli da je 'sve u jednom čovjeku'. Ljudi ga ne zaboravljaju, ostavio je prevelik pečat, ali ne samo košarkaški, nego pečat ljubavi. A ljubav naroda, kao ni kod malog djeteta, ne možete kupiti. Dražen sve što je činio, činio je instiktivno, bez kalkulacije i plana. Onako, srcem. Njegova najveća utakmica je bila ljubav prema ljudima. Rijetki su oni koji to mogu i zato se slažem s vama da je Dražen na neki način bio odabran – rekla je za portal Dnevno Biserka Petrović.

Malo je poznato da je Draženu u trenutku pogibije istekla osobna iskaznica, da su njegovi suigrači u trenutku njegove smrti bili u zrakoplovu iznad Ingolstadta, grada u kojem se dogodila prometna nesreća i da su upravo prolazili kroz oluju, istu onu u kojoj je nastradao Dražen. Je li riječ o pukom slučaju ili se uistinu dogodila kozmička podudarnost, zapravo više nije niti važno. Ostala je bolna činjenica da je prije dva desetljeća Dražen Petrović otišao zauvijek, a žal za njim je jednaka kao i prvog dana, barem što se tiče njegove majke:

- Boli. I nakon 20 godina jednako boli. Tijelo se naviklo, ali bol je jednako prisutna. Najgore je kad tuga dođe do mozga, ali onda kao da se dogodi čudo, kao da je netko odnese.

- Najteže su upravo obljetnice kada se suočavam s prijateljima, slikama i snimkama ali one su ujedno i spas jer vidim kroz priče tih ljudi koliko im je Dražen još uvijek važan i koliko ga ne zaboravljaju. Koliko je on, zahvaljujući njima, zapravo još živ – završila je Biserka Petrović.

Zaboravili ga nisu ni brojni američki skauti koji su svjedočili briljantnim Draženovim potezima u europskim utakmicama i čiji je plijen ubrzo postao. Sreću da igra baš za njihov klub, dobili su New Jersey Nets gdje je, samo godinu prije smrti, proglašen šuterom momčadi i najboljim Europljaninom koji je do tada igrao za NBA.

- Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti - , riječi su tadašnjeg trenera Netsa, Chucka Dalya u čijem je klubu Dražen dosegao vrhunac i izazvao divljenje Amerikanaca.

Nitko neće zaboraviti ni taj 7. lipnja 1993. godine kada je Dražen sa svojom djevojkom Klarom Szalanty i njenom prijateljicom krenuo prema Zagrebu. Pokraj grada Ingolstada Klara se zbog udara vjetra i neprilagođene brzine zaletjela u kamion ispred sebe. Ona je izgubila pamćenje. Dražen život.

Najutješniji zaključak donijela je španjolska Marca...

Prije 20 godina umro je čovjek, a rodio se mit.

Na parketu je bio nemilosrdan, a izvan njega sretan i uvijek nasmijan

Dražen Petrović bio je dobri duh reprezentacije i osoba koja nije skidala osmijeh s lica. Iako je uvijek bio za zabavu, trening mu je bio na prvom mjestu, a zbog košarke se znao posvađati i s vlastitim suigračima.

- Kada je Dražen otišao u Real, a Cibona ugostila njegov novi klub, uspjeli smo se zakačiti – prisjeća se Franjo Arapović.

- Namjerno mi je postavio nogu. Nisam mogao prijeći preko toga, ali nisam mu vratio jer sam bio slab na njega. Izvrijeđao sam ga i nisam pričao s njim od tada. Međutim, u uzvratnoj utakmici je Dražen utrčao u moju hotelsku sobu u Madridu, izgrlio me i izljubio, rekao je Arapović.

To je bilo tako tipično za njega. Na terenu se činio kao da nije on, nije poznavao niti jednog suparničkog igrača i činilo se kako mu igrači sa suprotne strane igrališta ne mogu biti prijatelji. No, čim je sudac odsvirao posljednji zvižduk Dražen je postao onaj stari. Sretan i uvijek nasmiješen...

- Uvijek je bio spreman na sitne nepodopštine. Recimo, u kafiću bi naručio čašu leda i onda bi nas gađao ledenim kockicama ili bi krenuo zavezati svoje tenisice, ali bi neprimjetno pod stolom zažnirao neke od nas u društvu i onda bi umirao od smijeha. On se smijao 10 sati dnevno, zaključio je Arapović.

Dražen kao da je vodio dvostruki život. I dok je izvan terena bio nasmiješeni dečko koji nije nije znao što je briga, kad je nogom kročio u košarkašku dvoranu pretvorio se u 'radni stroj'.

- Dražen je bio komandos. Na treningu se dovodio u vrlo stresna stanja samo da može biti bolji no dan prije. Prihvatio je tezu da trening mora biti patnja da bi natjecanje bilo užitak. Rekao bih da je imao lagano patološku potrebu za treninzima – kaže prof. dr. Dragan Milanović, prvi Draženov osobni kondicijski trener.

Svojim je košarkaškim umijećem impresionirao sve čelne ljude NBA-a i poznavatelje tamošnje košarke, a jedan od najvećih komplimenata dobio je prošle godine na All Star vikendu. Službeni komentator tog događaja upitao je LeBrona Jamesa što misli tko je najbolji stranac koji je ikad zaigrao u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, a on je kao iz topa ispalio: 'Dirk Nowitzki!' No, brzo se predomislio.

- Dražen je bio veliki strijelac, brz i ničeg se nije bojao. Nije se bojao šutirati, nije se bojao trenutka... Ničeg se nije bojao. On je najbolji stranac – rekao je LeBron koji je time iznenadio okupljene novinare, ali i igrače koji su sudjelovali na natjecanju.

Međutim, kompliment koji je dobio od Reggiea Millera vjerojatno bi mu bio najdraži. Naime, poznato je njihovo NBA rivalstvo koje je trajalo godinama, a brojni udarci laktovima koje su izmijenili samo nas podsjećaju na Draženovu ogromnu karijeru.

- Možda se sad malo hvalim, ali smatram se najboljim šuterom svih vremena. No, jedan je ipak bio bolji od mene. Išao mi je na živce jer ga nisam mogao razumjeti što govori. To je pokojni Dražen Petrović, rekao je Miller prije dvije godine gostujući u TV emisiji posvećenoj završnici NBA sezone.
- Ako sam nekoga htio zadaviti, to je bio Dražen. On je bio moj najveći neprijatelj, nisam ga mogao podnijeti. No, kad ga se sjetim danas moram priznati da je to najveći šuter kojeg sam ikad vidio, zaključio je Miller i time odao počast najboljem hrvatskom košarkašu svih vremena.

Presudilo mu vozačko neiskustvo vlastite djevojke

Posljednji član reprezentacije koji je pričao s Draženom neposredno prije njegove smrti bio je tadašnji izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije Mirko Novosel. Bilo je to u frankfurtskoj zračnoj luci. S njima su bili i Stojko Vranković te Draženov brat Aco Petrović.
- Vraćali smo se u Zagreb preko Varšave i Frankfurta. Igračima sam dao dva slobodna dana nakon turnira, a Dražen je odlučio ostati zbog cure koja je živjela u Munchenu. Pitao sam ga ide li s nama, a on je rekao kako ga njegova djevojka čeka automobilom – rekao je Novosel. Dražen je otišao prema izlazu iz aerodroma dok su ostali igrači i stručni stožer reprezentacije sjeli u avion.
- Zbog toga što Dražen nije ušao u zrakoplov, a njegova boarding karta ostala je kod mene, pilot je poletio 40 minuta kasnije jer mu je nedostajao putnik, a Draženova je prtljaga ušla u zrakoplov pa je došlo do sigurnosne provjere, dodao je Novosel. Dražen se oprostio sa svojim bratom Acom i krenuo prema svojoj djevojci koju je netom ugledao iza aerodromskog stakla. Ni on ga nije uspio nagovoriti da pođe sa ostalim reprezentativcima.
– Negdje oko ponoći nazvali su me roditelji dosta potištena glasa. Prvo se javio otac i pitao gdje je Dražen, na što sam mu ja rekao da je ostao u Njemačkoj. Još su me nekoliko puta pitali gdje je Dražen, a onda su mi rekli da se javila neka gospođa, valjda iz policijske postaje u Ingolstadtu, koja im je priopćila da je Dražen poginuo u prometnoj nesreći. Kako je moja supruga živjela u Njemačkoj i dobro je govorila njemački, nazvali smo taj broj telefona policijske postaje u Ingolstadtu i oni su joj potvrdili. Draženu je, kaže Aco, presudilo Klarino vozačko neiskustvo, i to što u tom trenutku nije bio vezan.

Foto: screenshot
www.dnevno.hr